REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-87/2023-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Heinzova 4, OIB 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika BINA – ISTRA, d.d., Lupoglav, [adresa], OIB 13439120211, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III, radi isplate iznosa od 968,61 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku BINA – ISTRA d.d. [adresa], 52426 Lupoglav, OIB: 13439120211, da isplati tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, iznos od 968,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21.04.2021.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.875,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude 24. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 82,95 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete.

2. U tužbi se navodi da je 26. ožujka 2021. oko 19,40 sati, na autocesti A8, kod kilometar stupa broj 56 + 900 metara, došlo do štetnog događaja u kojem su sudjelovali BM, upravljajući osobnim vozilom, reg. oznake [registarska oznaka] i OM, upravljajući osobnim vozilom, reg. oznake [registarska oznaka]. Do nezgode je došlo na način da je vozač BM, krećući se u smjeru Pule, prednjim dijelom vozila naletio na divljač (vepra) koja je prelazila kolnik autoceste, te je odbacio na lijevu stranu kolnika (namijenjenu kretanju vozila iz suprotnoga smjera) u kojem trenutku je vozačica OM prednjim dijelom svojeg vozila i donjim postrojem naletjela na odbačenu divljač, koja da je u sudaru uginula. Osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu GM, da je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020208189002. Od strane djelatnika MUP-a da nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti vozača. U predmetnom štetnom događaju na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu obrta GM, [adresa], da je nastala materijalna šteta. Oštećenica da se obratila tužitelju odštetnim zahtjevom potražujući naknadu štete na vozilu. Nakon obrade odštetnog zahtjeva da je utvrđena totalna šteta na vozilu, te da je osiguranici 20. travnja 2021. isplaćen iznos od 7.298,00 kn na ime naknade materijalne (totalne) štete na vozilu. Predmetni štetni događaj da se dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na kolnik autoceste koju da održava i kojom upravlja tuženik. Pri tome da nije bitan način na koji je divljač (u konkretnom slučaju srna) ušla u zonu autoceste, odnosno je li preskočila zaštitnu ogradu, provukla se ispod nje ili je ušla u zaštićeno područje na mjestu gdje nije postavljena zaštitna ograda. Naime, čl. 2. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da je određeno da je autocesta javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, dok je čl. 139. st. 1. istog Zakona određeno da se autocestom ne smiju kretati životinje, stoga da je tuženik bio dužan na taj način osigurati promet na predmetnoj autocesti. Nadalje prema Zakonu o cestama da je određeno da su autoceste javne ceste te da je tuženik društvo koje upravlja cestom, a da autoceste moraju biti planirane, projektirane, građenje, rekonstruirane i održavane na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Dakle, da je jasno da već sama činjenica da se divljač iznenada pojavila na kolniku autoceste upućuje na činjenicu da tuženik nije adekvatno osigurao onemogućavanje ulaska i kretanja životinja po autocesti te da je propustio održavati predmetnu autocestu na način da je svim sudionicima u prometu omogućeno sigurno korištenje iste, a što je bio dužan po zakonu, slijedom čega da je isti sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o obveznim odnosima, odgovoran tužitelju naknaditi iznos isplaćen oštećenom u predmetnoj prometnoj nezgodi. Tužitelj u prilog svojim navodima ističe presudu Županijskog suda u Puli, posl.br. Gž-1172/2020 od 11. siječnja 2021. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revx-230/12 od 8. studenog 2012.

3. Slijedom svega navedenog, da je evidentno da je za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete isključivo odgovoran tuženik i to uslijed propusta da adekvatno osigura onemogućavanje ulaska divljači na kolnik autoceste. S obzirom na činjenicu da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio naknadu nastale štete, da je stekao pravo regresno potraživati od tuženika iznos isplaćene oštećenom u predmetnoj nezgodi, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove.

4. Tužitelj da se regresnim zahtjevom obratio tuženiku no do mirnog rješenja spora da nije došlo. Slijedom svega gore navedenog, tužitelj predlaže da naslovni sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku BINA – ISTRA d.d. Lupoglav, Zrinščak 57, 52426 [adresa], OIB: 13439120211, da isplati tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, iznos od 968,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21. travnja 2021. do isplate uz troškove postupka.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, i to obzirom da tuženik ne upravlja predmetnom dionicom niti održava predmetnu dionicu na kojoj je došlo do prometne nezgode, a slijedom da čega da niti ne može biti pasivno legitimiran. Naime, tuženik da je kao koncesionar javne ceste, poslove upravljanja i održavanja javne ceste ustupio društvu BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76757137512, a koje društvo, a ne tuženik, da upravlja predmetnom dionicom. Prethodno navedeno da proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za tuženika, a iz kojeg da je razvidno da su predmet poslovanja tuženika građevinski i drugi radovi, ali ne i upravljanje i održavanje ceste. S druge strane, iz izvatka iz sudskog registra i predmeta poslovanja za društvo BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o., da je razvidno da su, i to kao jedine djelatnosti, navedeni poslovi održavanja i upravljanja dijelovima pojedinih dionica Jadranske autoceste. Osim toga, tuženik ističe da je iz dopisa tužitelja koji su dostavljeni uz tužbu razvidno da je tužitelj regresni zahtjev postavio upravo prema društvu BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. iz čega da proizlazi da je tužitelj prije podnošenja tužbe, upravo navedeno društvo smatrao odgovornim za nastalu štetu, a ne ovdje tuženika. Slijedom navedenog, a sve obzirom da je tužitelj unatoč navedenom ipak pokrenuo postupak protiv tuženika u odnosu na prometnu nezgodu do koje je došlo na dionici Istarskog Ipsilona, a da predmetnom dionicom Istarskog Ipsilona ne upravlja niti istu održava tuženik, tuženik predlaže sudu usvojiti prigovor promašene pasivne legitimacije i tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.

6. Nadalje, tuženik tužbu tužitelja smatra neurednom i nepodobnom za raspravljanje, odnosno nerazumljivom. Prethodno navedeno da proizlazi i iz navoda tužitelja u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, a sve obzirom da iz tužbe tužitelja nije razvidno na koji je način tužitelj odredio iznos koji potražuje u tužbi, odnosno da prethodno navedeni iznos ne proizlazi iz dokumentacije priložene uz tužbu, a slijedom čega tuženik predlaže sudu pozvati tužitelja na ispravak, odnosno dopunu tužbu, a u protivnom donijeti rješenje kojim se tužba smatra povučenom.

7. Neovisno o navedenom, i to sve u slučaju kad sud ne bi odbacio tužbu tužitelja iz prethodno navedenog razloga, odnosno u slučaju da ne bi usvojio prigovor promašene pasivne legitimacije i odbio tužbu tužitelja, tuženik je osporio sve navode iz tužbe i usprotivio se postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao i zahtjevu za naknadu troškova, te je predložio da se na temelju članka 211. ZPP-a, o ovoj parnici obavijesti društvo BINA - ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76757137512 i društvo Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], jer da je tuženik poslove upravljanja i održavanja Istarskim ipsilonom prenio na društvo BINA - ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o. te da je isto društvo osigurano kod društva Croatia osiguranje d.d. od odgovornosti za izvanugovornu štetu prema trećima (koja polica pokriva i slučajeve kada je utužen tuženik). Obzirom na navedeno, navedena društva (kao i tuženik) da imaju pravni interes da stupe u parnicu obzirom da će ovisno o ishodu ove parnice tuženik imati pravo postavljati zahtjeve prema istim društvima s osnova predmeta ovog spora. Slijedom navedenog, tuženik je predložio sudu pozvati navedena društva na stupanje u parnicu u svojstvu umješača.

8. Tuženik je osporio i navode tužitelja da bi odgovornost tuženika proizlazila iz Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o obveznim odnosima, odnosno iz činjenice da se divljač iznenada pojavila na kolniku ceste, a sve obzirom da je pitanje eventualne odštetne odgovornosti koncesionara u slučajevima naleta na divljač izričito uređeno člankom 50. Zakona o cestama (NN 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23) (dalje: ZOC), a kojim da je propisano da za štetu odgovara koncesionar samo ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije postavio prometnu signalizaciju i opremu, a što da ovdje nije slučaj.

9. S tim u vezi, postojanje eventualne odgovornosti tuženika za štetu nastalu naletom vozila na divljač da je potrebno procjenjivati isključivo temeljem predmetnog članka, a što da proizlazi iz aktualne sudske prakse, i to:

10. Ustavni sud Republike Hrvatske u Rješenju posl. br. U-I/6264/2014 od 04. ožujka 2015. da navodi:

„Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, na temelju stavka 1. članka 50. ZoCes-a, odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima...

Odredbom ovoga članka uređuje se pitanje odgovornosti za štetu nastalu na vozilu zbog iznenadnog naleta divljači na javnu cestu. Osobe koje upravljaju javnom cestom odgovorne su samo ukoliko javna cesta nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Zahtjev za postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije podnosi osoba koja temeljem posebnih propisa gospodari lovištem.“

11. Nadalje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Pž- 4322/2021-2 od 26. siječnja 2023. da navodi:

„Prvostupanjski sud je pravilno tuženikovu odgovornost ocjenjivao po principu krivnje, odnosno primjenom odredbe članka 50.ZC a i članka 1045. ZOO-a, a ne po principu objektivne odgovornosti. Citiranom odredbom Zakona o cestama je propisana odgovornost za štetu osobe koja upravlja javnom cestom, a zbog naleta na divljač na cesti, po principu krivnje, ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem ne označi javnu cestu prometnom signalizacijom i opremom sukladno propisima. Tuženikova odgovornost ne može se odrediti šire od navedene zakonske norme koja se odnosi upravo na odgovornost za štetu zbog naleta na divljač na javnoj cesti, pa tako i na autocesti.“

12. Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br. Gž 190/2021-2 od 3. svibnja 2021. da navodi:

„tužitelj nije isticao tvrdnju da bi tuženik propustio auto cestu X2 označiti prometnom signalizacijom na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, pa stoga nje niti ispunjena zakonska pretpostavka odgovornosti za štetu zbog naleta divljači na motorno vozilo na javnoj cesti u smislu članka 50. stavaka 2. Zakona o cestama, jer tužitelj ničime nije dokazao da bi osoba koja gospodari lovištem zahtijevala od tuženika označavanje dijela ceste kod mjesta A6 prometnom signalizacijom i opremom... ...

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 50. stavaka 1. i 2. Zakona o cestama, valjalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan budući prema utvrđenim činjenicama tijekom parničnog postupka nisu ispunjene zakonske pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete u smislu članka 50. stavka 1. i 2. Zakona o cestama.“

13. Županijski sud u Varaždinu u presudi posl. br. Gž 230/2020-3 od 23. kolovoza 2021. da navodi:

„Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da za nastalu štetu odgovara L. društvo T. koje gospodari lovištem na području na kojem je nastala šteta i to po načelu objektivne odgovornosti u smislu općih propisa obveznog prava iz članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18). Naime, divljač se smatra opasnom stvari, pa za nastalu štetu odgovara lovoovlaštenik koji gospodari lovištem, a to je tuženik L. društvo T. Pri tome se napominje da tijekom parničnog postupka tuženik L. društvo T. nije dokazao okolnosti zbog kojih bi bio oslobođen od odgovornosti (ili barem djelomično oslobođen). Naime, iz provedenog vještačenja po vještaku Ž. P. proizlazi da se nalet na srnu nije mogao izbjeći niti pri dopuštenoj brzini vožnje od 50 km/h. ...

Nema spora o tome da osoba koja gospodari lovištem prije štetnog događaja od 27. listopada 2014. nije podnijela tuženiku "Hrvatske ceste" d.o.o. zahtjev za označavanje ceste prometnom signalizacijom i opremom (zahtjev je podnesen nakon štetnog događaja). S obzirom na to nema odgovornosti tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. za nastalu štetu u smislu članka 50. Zakona o cestama.“

14. Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini u pravomoćnoj presudi posl. br. Pn-27/2016 od 30. travnja 2018. da navodi:

„U konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao da je Lovačka udruga F., koja gospodari lovištem onkraj županijske ceste 4062, između naslje Č. i B., zatražila od Ž. uprave za ceste V.-podravske županije da taj dio ceste označi prometnom signalizacijom i opremom, sukladno posebnim propisima. Pri tome, ne samo da LU F. svoj zahtjev nije uputila preporučenom poštom, već spisu nije priložena niti knjiga otpravne pošte, ovjerena od strane H. pošte. Vlastoručna naznaka na urudžbenom zapisniku o tome da je zahtjevu Županijske uprave za ceste udovoljeno, nije i ne može biti verifikacija dostave tuženiku, sukladno pozitivnim propisima. Stoga, te imajući u vidu i razloge sadržane u ocjeni iskaza svjedoka M.B. i B.H., sud zaključuje da nema mjesta primjeni čl. 50. st. 2. Zakona o cestama, odnosno, da nisu ispunjene, niti je tužitelj dokazao postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika za štetni događaj od 28. studenog 2013.“

15. Općinski sud u Virovitici u pravomoćnoj presudi posl. br. Pn-25/2018 od 25. travnja 2019. da navodi:

„Budući da tuženik (lovačka udruga) tijekom postupka nije dokazao da je postupio po uputi Hrvatskih cesta d.o.o. iz dopisa od 18. rujna 2017. te zbog njegovog propusta, jer nije Hrvatskim cestama d.o.o. dostavio podatke o broju naleta na divljač, o precizno definiranim lokacijama izlaska divljači te zbog nepozivanja ovlaštenog predstavnika Hrvatskih cesta d.o.o. na obavljanje očevida, nije došlo do postavljanja znaka/znakova na spornoj dionici državne ceste broj 538. sud nalazi da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.“

16. Uzevši u obzir zakonske odredbe te sudsku praksu, da je jasno da za štetu uslijed naleta vozila na divljač odgovara osoba koja upravlja cestom po osnovi krivnje i to isključivo i samo onda ukoliko ista na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije cestu označila prometnom signalizacijom i opremom. Osim toga, tuženik ističe da čak i u slučaju da je lovačko društvo postavilo zahtjev tuženiku za postavljanje bilo koje prometne signalizacije ili opreme, isto da ne bi bilo dovoljno da se utvrdi odgovornost tuženika za štetu već bi u tom slučaju, a obzirom da tuženik sukladno zakonu odgovara po osnovi krivnje, bilo potrebno dokazati postojanje uzročno-posljedične veze između tuženikovog propusta i štete. Takvo stajalište da je izraženo i u praksi sudova, između ostalog:

17. Županijski sud u Varaždinu u Presudi posl. br. Gž 2556/2016 od 8. studenog 2018. da se navodi:

„Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a da se trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara po osnovi krivnje, dok odredba st. 2. istog članka određuje da za takvu štetu, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javna cesta nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar. Slijedom navedenog, kod odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom za štetu od naleta divljači na prometnicama primjenjuju se pravila o odgovornosti na temelju krivnje, ali uz ocjenu ispunjenja svih pretpostavki odgovornosti za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene, a to su subjekti odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, protupravnost te uzročna veza (uzrok štete je štetna radnja, a šteta je posljedica štetne radnje).

Osnovan je žalbeni navod tuženika da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka uzročno posljedične veze između štetne radnje tuženika konkretno propuštanju postavljanja prometnog znaka te nastanka prometne nesreće. ...

Stoga sama činjenica da tuženik nije postavio prometni znak „divljač na cesti“ nije uzrok nastanka štete zbog čega nisu ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženika za predmetnu štetu.“

18. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u presudi posl. br. Gž 3023/2016 od 18. rujna 2017. da navodi:

„Ukoliko pravna osoba koja upravlja cestom ne postupi po zahtjevu lovačke udruge i ne postavi znakove upozorenja „Divljač na cesti“, to doista može predstavljati štetnu radnju koja dovodi do odgovornosti osobe koja upravlja cestom za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač. Međutim, da bi takva radnja dovela do odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom, ta radnja mora biti u uzročnoj vezi sa nastalom štetom. U uzročnoj vezi bi bila onda ukoliko zbog nepostavljenog znaka vozač nije smanjio brzinu kretanja svog vozila u odgovarajućoj mjeri i zbog toga je došlo do naleta na divljač, a da je brzinu kretanja vozila smanjio u odgovarajućoj mjeri, tada bi kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije naleta na divljač.“

19. Županijski sud u Varaždinu u presudi posl. br. Gž 415/2016 od 17. prosinca 2018. da navodi:

„Postavljanje spornog prometnog znaka radi navedenog ne bi obvezivalo vozača da kritične zgode vozi brzinama do 24 km/h, a budući da na brzinama iznad te nije mogao pravodobno zaustaviti svoje vozilo, pa tako ni kod brzine od oko 65 km/h kojom se V. H. (dozvoljeno) kretao, ne postoji uzročno-posljedična veza između nepostojanja tog prometnog znaka i predmetne prometne nesreće.“

20. Neovisno o navedenom, a budući da tužitelj nije dokazao da je lovačko društvo uopće postavilo zahtjev tuženiku za postavljanjem prometne opreme i signalizacije sukladno članku 50. stavku 2. ZOC-a, da je nesporno da ne postoji odgovornost tuženika za štetu, a slijedom čega tuženik predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.

21. Također, tuženik dodatno ističe i kako je paušalan i neosnovan navod tužitelja da tuženik ne bi osigurao sigurno prometovanje predmetnom dionicom. Upravo suprotno, tuženik ističe da je isti, odnosno društvo BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o., a koje da je nadležno za održavanje i upravljanje Istarskim ipsilonom, uz sve zakonom propisane mjere osiguranja sigurnog prometovanja, poduzeo i dodatne mjere kojima se osigurava da prometnica bude sigurna za prometovanje. S tim u vezi, tuženik ukazuje kako je svih 40 km dionice Istarskog Ipsilona u poluprofilu u potpunosti opremljeno prometnim znakovima za zaštitu od divljači, odnosno kako su još tijekom 2015. godine uz dionicu koja nije u punom profilu postavljeni katadiopteri koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač od prometnice, kao i da je postavljen znak „Divljač na cesti“. Također, tuženik ujedno ističe i da je ophodnja Istarskog ipsilona organizirana u češćim intervalima od onih propisanih pozitivnim propisima, kao i da pregledima Istarskog ipsilona od strane nadležnih inspekcijskih tijela nije utvrđen niti jedan nedostatak u odnosu na opremu, a slijedom čega da nije pokrenut ni bilo kakav postupak protiv tuženika, odnosno društva BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o. u odnosu na sigurnost. Prethodno navedeno da proizlazi i iz potvrde policije, a iz koje da je razvidno da nije utvrđena bilo kakva eventualna neispravnost ceste na mjestu prometne nezgode i/ili opreme. U suprotnom, isto da bi svakako bilo evidentirano u prethodno navedenoj potvrdi policije, a koja prilikom svake nezgode pregledava ispravnost mjesta prometne nezgode. Također, tuženik ukazuje kako je predmetna prometnica projektirana i izgrađena u skladu s pozitivnim propisima, a što da proizlazi i iz uporabne dozvole izdane od strane Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline od 6. rujna 1982., KLASA: UP/I-08-104/1982. S tim u vezi, a sve obzirom da su na predmetnoj dionici ceste poduzete sve mjere radi osiguranja sigurnog korištenja iste te sprječavanja ulaska divljači na cestu koje su propisane važećim propisima za upravitelje cesta, tuženik ističe kako ni u kom slučaju ne može postojati odgovornost istog na štetu.

22. Tuženik također osporava navode tužitelja da bi sama činjenica da se divljač našla na cesti predstavljala odgovornost upravitelja ceste, a iz čega proizlazi da bi upravitelj ceste bio objektivno odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač, a što da je u potpunosti neosnovano, a sve obzirom da za štetu nastalu naletom na divljač koncesionar ili upravitelj ceste odgovara po načelu pretpostavljene krivnje, i to u slučaju ispunjenja pretpostavki iz članka 50. ZOC-a, a što da ovdje nije slučaj.

23. S tim u vezi, a sve obzirom da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, i to iz razloga što od divljači prijeti pojačana opasnost, a za opasnu stvar odgovara imatelj, odnosno onaj kome je dana na upravljanje, za štetu nastalu od naleta na divljač da odgovara lovoovlaštenik, a ne koncesionar ili upravitelj ceste, i to po principu objektivne odgovornosti, a sve temeljem članka 1063. ZOO-a, a što da dodatno potvrđuje i ujednačena sudska praksa koju tuženik dostavlja u prilogu, i to između ostalog u sljedećim odlukama:

24. Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl.br. Revd 3585/2022 od 26. listopada 2022. da navodi :

„Prema pravnim shvaćanjima ovog suda u odluci poslovni broj Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. izneseno je da sukladno odredi čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom sukladno posebnim propisima; odgovornost lovoovlaštenika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilu na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načeli uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, lovoovlaštenik u okolnostima konkretnog slučaja mogao bi se osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust pravne osobe koji je vezan uz nepostavljanje signalizacije i znakova upozorenja na opasnost od mogućeg naleta divljači, usprkos zahtjevu lovoovlaštenika bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.“

25. Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl. br. Rev 2449/1990-2 od 27. veljače 1991. da navodi:

„Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primijenili odrednice članaka 154. st. 2. uvezi 174. Zakona o obveznim odnosima kada su zaključili, da III tuženi (lovačko društvo) odgovara za spornu Štetu po objektivnom principu, jer pojava zaštićene divljači koja se slobodno kreće po lovištu, kao i prometnici, predstavlja opasnu stvar za vozača vozila.“

26. Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl. br. Rev 1435/2008-2 od 14. listopada 2010. da navodi:

„Naime, za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti (što je ovdje slučaj), u smislu odredbe čl. 206. st.4. Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), solidarno odgovaraju lovačka udruga koja gospodari lovištem, i to po načelu uzročnosti (čl. 173. i 174. ZOO) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 154. st.1 ZOO).“

27. Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl. br. Rev 1547/11-2 od 09. studenog 2016. da navodi:

„Prema ocjeni ovoga suda revident u reviziji osnovano ističe da je drugostupanjski sud, odlučujući o pravnom pitanju postavljenom u izvanrednoj reviziji zauzeo pravno shvaćanje nepodudarno sa shvaćanjem ovoga suda. Naime, ovaj sud je u odluci broj Rev-1435/08-2 od 14. listopada 2010. zauzeo pravno shvaćanje o pravnom pitanju koje je revident postavio u izvanrednoj reviziji. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti (što je ovdje slučaj), sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. ZOO, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. ZOO i čl. 1064. ZOO) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje

(čl. 1045. st. 1. ZOO).“

28. Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl. br. Rev-537/88 od 05. listopada 1988. da navodi:

„Lovačko društvo koje gospodari lovištem odgovara za štetu do koje je došlo naletom divljači (srnjaka) na automobil na javnoj cesti po principu uzročnosti budući da je divljač u takvim okolnostima opasna stvar.“

29. Obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev. Slijedom svega navedenog, tuženik poriče i osporava sve navode iz tužbe, protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, te prvenstveno predlaže sudu tužbu tužitelja odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

30. Proveden je dokazni postupak uvidom dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 4-83 spisa), dokumentaciju uz odgovor na tužbu (str. 95-176 spisa), dokumentaciju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje Opatija (str. 203-208 spisa), odgovor PP Opatija od 4. prosinca 2023. (str. 223 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 7. siječnja 2025. (str. 268-304 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca (str. 306-310 spisa), te očitovanje vještaka Gorana Husinca od 3. veljače 2025. (str. 324-325 spisa).

31. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

32. Između stranaka nije sporno da je 26. ožujka 2021. oko 19,40 sati, na autocesti A8, kod kilometar stupa broj 56 + 900 metara došlo do štetnog događaja u kojem su sudjelovali BM i OM. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, dinamika nastanka štetnog događaja, odgovornost tuženika za štetu, osnov i visina tužbenog zahtjeva, te uzročno - posljedična veza između štetnog događaja i štete.

33. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer iz Izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je tuženik društvo za financiranje, gradnju, upravljanje i održavanje autocesta, te je nositelj koncesije za predmetnu dionicu Istarskog ipsilona. Tuženik Bina Istra d.d. osnovao je društvo Bina – Istra upravljanje i održavanje d.o.o. [adresa], čiji je predmet poslovanja održavanje i upravljanje dijelom Jadranske autoceste, dionice Dragonja – Pula i Kanfanar – Pazin – Matulji. Tuženik nije mogao u odnosu na treće osobe otkloniti svoju odgovornost za upravljanje i održavanje prometnicom u odnosu na koju je dobio koncesiju osnivanjem drugog trgovačkog društva kojemu je povjerio izvršavati dužnosti i funkcije upravljanja i održavanja predmetne dionice, stoga tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Isto tako, ovlaštenje tužitelja za podnošenje tužbe bilo protiv osobe koja upravlja javnom cestom, bilo protiv koncesionara, proizlazi i iz odredbe članka 50. stavka 2. Zakona o cestama Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, dalje: ZC).

34. Prigovor tuženika da je tužba tužitelja neuredna i nepodobna za raspravljanje, odnosno da je nerazumljiva nije osnovan, jer je tužitelj u tužbi naveo činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, te je predložio dokaze za utvrđenje činjenica navedenih u tužbi.

35. Iako je tuženik predložio sudjelovanje društva BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. [adresa] i CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, kao umješača na strani tuženika, radi ostvarenja intervencijskog efekta, isti nisu prijavili sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika, pa o tom prijedlogu tuženika nije odlučivao.

36. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu, budući tužitelj smatra da je za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete isključivo odgovoran tuženik i to uslijed propusta da adekvatno osigura onemogućavanje ulaska divljači na kolnik autoceste, a koju tvrdnju tuženik osporava u cijelosti.

37. Iz Police osiguranja broj [broj police osiguranja] od 29. ožujka 2020. je utvrđeno da je osiguranica tužitelja GM imala ugovoreno osiguranje automobilskog kaska, osnovno osiguranje, te djelomično osiguranje po kombinaciji za razdoblje od 29. ožujka 2020. do 29. ožujka 2021., što znači da je na dan nastanka štetnog događaja 26. ožujka 2021., osiguranica tužitelja imala zaključeno osiguranje kod tužitelja.

38. Na temelju potvrde o izvršenoj transakciji od 20. travnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj svojoj osiguranici 20. travnja 2021. isplatio iznos od 7.298,00 kn na ime naknade štete.

39. S obzirom na činjenicu da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio naknadu nastale štete, smatra da je time stekao pravo regresno potraživati od tuženika iznos isplaćene oštećenom u predmetnoj nezgodi, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove. Tužitelj se regresnim zahtjevom obratio tuženiku no do mirnog rješenja spora nije došlo.

40. Iz iskaza svjedokinje ZM, ranije GM, vozačice vozila koje je u vlasništvu GM, osiguranice tužitelja proizlazi da je 26. ožujka 2021. vozila Renault Megane autocestom A8 od tunela Učka u smjeru Matulja, te je u blizini skretanja za Veprinac naletjela na divlju svinju koja se nalazila na sredini njezine prometne trake. Divlja svinja se nalazila na sredini njezine prometne trake, nepomična, ležeći na cesti, bila je jako teško vidljiva jer je bila crna, bio je mrak jer se to dogodilo krajem trećeg mjeseca, a cesta nije bila osvijetljena. Tom je prilikom vozila po ograničenju, koje je, prema njezinom sjećanju iznosilo 60 km/h, kojom brzinom je i ona vozila. Svojim vozilom je "zajahala" preko divlje svinje, i prema njezinoj procijeni vozilo nije bilo u voznom stanju. Nakon toga je stala na SOS proširenje prije skretanja za Veprinac i pozvana policija, koja je odradila svoj posao. Kada se zaustavila na SOS proširenju tamo je bio i gospodin koji je divlju svinju udario prije nego što je ona naletjela na nju. Oštećenja na vozilu bila su sa donje strane vozila i s obzirom da nije mehaničar ne zna navesti o kojim oštećenjima se radilo, a štetu joj je nadoknadio Triglav. Nakon nezgode nije smatrala da može voziti automobil, jer je u unutrašnjost vozila došao miris zapaljenja. Ne sjeća se koji su bili vremenski uvjeti tom prilikom, osim što se sjeća da je bio mrak. Tom prilikom je bilo prometno kao i inače, ali nije vozila u koloni. Zakočila je zadnji čas prije naleta čim je ugledala divlju svinju.

41. Svjedok BM je prilikom saslušanja naveo da se predmetne zgode kretao iz smjera Matulja prema Tunelu Učka, da je bilo oko 20:00 sati i da je bio mrak. U jednom trenutku je vidio da sa lijeve strane trči divlja svinja. Nije stigao reagirati, jedino maknuti nogu s gasa na kočnicu te je istu udario prednjim lijevim krajem automobila. Divlja svinja se odbila od njegove gume na lijevu stranu kolnika i pet sekundi nakon toga je iz suprotnog smjera došao automobil, misli da je bio Renault, koji je vozila jedna djevojka i koja je prešla preko divlje svinje. Ona se isto nije mogla zaustaviti da bi izbjegla nesreću. Nakon toga je stao s automobilom i pozvao policiju. Njegov automobil je oštećen u nesreći. Na poseban upit pun. tužitelja iskazao je da je vozio 70 km/h i da se predmetna nesreća dogodila otprilike 100 m nakon skretanja za Veprinac. Na poseban upit zam. pun. tuženika svjedok je iskazao da zna da se kretao 70 km/h, jer je automobil kupio dva dana prije i te prilike je prvi puta koristio tempomat koji je namjestio prilikom kretanja iz Matulja, automobil je još registriran na SM, na mjestu gdje se dogodila prometna nesreća počinje lijevi zavoj, a divlju svinju koja je došla sa lijeve strane vidio je kada je bila otprilike na polovici lijevog kolnika, otprilike 1,5 m prije nego ju je udario. Nakon udara se zaustavio nakon 10 m. Predmetne zgode na dionici gdje se dogodila nesreća ispred njega nije bilo vozila, a iza njega je vozilo došlo nakon što je stao odnosno možda nakon 15 sekundi nakon nesreće. Svjedok je naveo da se znak "divljač na cesti" nalazi neposredno prije skretanja za Veprinac, ali nije znao je li na istom bio znak duljine važenja znaka.

42. Svjedok IM, djelatnik BINA - ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o., je prilikom saslušanja naveo da ima saznanja o prometnog nezgodi koja se dogodila 26. ožujka 2021. oko 19:40 sati na autocesti A8 kod skretanja za Veprinac, jer je zaposlen u BINA - ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o. te im je prijavljena nezgoda, odnosno njihov djelatnik LM da je izašao na lice mjesta dok su oni obradili podatke. Nije bio na licu mjesta, i nije bio siguran imaju li podatke o nesreći, uobičajeno slikaju lice mjesta, pa se provjerom u njihovoj arhivi može provjeriti postoje li fotografije predmetne prometne nesreće. Na upit pun. tuženika tko upravlja predmetnom dionicom, svjedok je izjavio da predmetnoj dionicom upravlja BINA - ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d.o.o., da se ophodnje vrše minimum četiri puta dnevno, a ponekad i češće što da je iznad standarda za tu vrstu ceste. Na upit pun. tuženika koliko često se vrše inspekcije, izjavio je da se inspekcije vrše 4-6 puta godišnje i da nijednom nisu imali primjedbe. Inspekciju da obavlja ovlašteni cestovni inspektorat iz Zagreba. Također je naveo da su uz cestu postavljeni katadiopteri – uređaji za odvraćanje divljači i da su oni smanjili nalete divljači statistički nekih 30-tak posto. Prema njegovom saznanju nisu zaprimili zahtjev za postavljanje signalizacije od lovačkog društva na predmetnoj dionici ceste, međutim, znak opasnosti divljač na cesti da se u vrijeme prometne nezgode nalazio na cesti. U vrijeme štetnog događaja nije bila postavljena zaštitna ograda uz prometnicu, iz razloga što se ne radi o cesti uz koju bi bilo potrebno postaviti zaštitnu ogradu, a cesta da ima sve uredne dozvole.

43. Sud je iskaze svjedoka prihvatio u cijelosti, budući su prema ocjeni suda dani istinito i uvjerljivo, te su u cijelosti podudarni.

44. Na okolnost utvrđenja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke Gorana Husinca.

45. Iz nalaza vještaka prometne struke proizlazi da se OM kretala osobnim vozilom Renault prema Rijeci na A8 56 km + 900 m. Sa njezine lijeve strane se odbila divlja svinja od vozila svjedoka koji ju je udario u pretrčavanju. Tako ranjena svinja prema iskazu svjedoka da je ostala ležati na kolniku oko 5 sekundi prema njegovoj procijeni. Prema oštećenjima vozila da je nedvojbeno da je svinja bila zaustavljena i da je ležala na kolniku. Ako su točni navodi svjedoka da je svinja ležala 5 sekundi to znači da je oštećena u trenutku kada je svinja dospjela na kolnik bila udaljena oko 97 m. Kako je u trenutku nesreće bio mrak i svjedokinja je vozila prema oštećenoj, ona da nije mogla vidjeti divlju svinju jer da je divlja svinja tamne boje sa izrazito tamnom dlakom koja se prirodno jako teško vidi u mraku te da je nalet bio neizbježan. Zaključeno vještak je naveo da je OM vozilom Renault naletjela na divlju svinju koja je ležala na kolniku u mraku. Prema njoj se kretalo vozilo svjedoka koje ju je „zasljepljivalo“. U navedenim uvjetima divlju svinju da nije bilo moguće uočiti jer je ona tamne dlake izuzetno slabe retrorefleksije koja se teško vidi u mraku. Što se visine štete tiče, vještak je naveo da se u predmetnom slučaju radi o vozilu Renault Megane koje je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo staro oko 17 godina te je prošlo 367 338 km, što da je daleko više od predviđenog vijeka trajanja toga vozila. Zbog navedenog i teških oštećenja popravak vozila da ekonomski nije bio isplativ. Vrijednost vozila prije nastanka štetnog događaja da je iznosila 1.177,25 eur, a ostatak razbijenog vozila da je imao vrijednost od 30 % vrijednosti vozila, odnosno da visina štete sa zadržavanjem vozila ukupno sa PDV-om iznosi 824,08 eura.

46. Na nalaz vještaka su istaknute primjedbe od strane tuženika, te je vještak 3. veljače 2025., dostavio očitovanje u kojem je naveo da u predmetnom spisu nema elemenata za utvrđivanje brzine vozila prilikom naleta na divlju svinju jer da se radi o pregaženju. Kod pregaženja, životinja da nakon naleta prođe ispod vozila pa da ne možemo prema oštećenjima utvrditi kolika je bila naletna brzina. Izračune PM, koji je priložen uz podnesak tuženika, da ne može prihvatiti jer da je nejasno od kuda je on došao do podatka da bi EES bio 14 km/h, da je svinja bila teška 20 kg, te da je vozilo naletjelo na svinju punim sudarom u kojem da je svinja zadobila brzinu vozila. Naime kada bi se i računalo navedenim formulama i kada bi mogli utvrditi EES i masu svinje (vrlo mala svinja od 20 kg) da bi moralo doći do punog sudara u kojem svinja zadobije brzinu vozila, a ne pregaženje u kojem gotovo da nema razlike u oštećenjima prilikom pregaženja sa 50 km/h i sa 100 km/h jer da u oba slučaja vozilo prijeđe preko svinje. Prema oštećenjima vozila da je nesporno da je svinja ležala na kolniku. Za dinamiku da je potpuno svejedno da li je ona ležala 1 sekundu ili 10 sekundi. Ako je ležala jednu onda da nije imala vremena niti reagirati te da je to za nju povoljnija situacija. Ako je ležala 3 ili više to da znači da je naletjela na nepokretnu prepreku. Odnosno to da je bolja situacija za osiguranika tuženika. Izvid štete da nije bio u mogućnosti napraviti jer da je predmetni spis dobio na rad kada je automobil već bio popravljen.

47. S obzirom na daljnje primjedbe tuženika, sud je vještaka pozvao radi usmenog obrazlaganja nalaza, kojom prilikom je vještak naveo da ostaje kod nalaza i mišljenja od 10. siječnja 2025., kao i očitovanja od 3. veljače 2025., te je na upit punomoćnika tuženika na koji način je vještak utvrdio brzinu kretanja od 70 km/h, izjavio da u svom nalazu i mišljenju nije utvrdio brzinu kretanja vozila jer da brzinu nije moguće utvrditi budući se radi o pregaženju, a na kolniku da nisu ostali tragovi kočenja niti da je poznat zaustavni položaj vozila. Brzinu od 70 km/h uzeo je kao neku pretpostavljenu brzinu kojom se na predmetnom dijelu kolnika u to doba u doba noći najčešće vozilo. S obzirom da se radi o pregaženju da nemamo nikakvih elemenata za utvrđivanje brzine kretanja vozila. Na upit punomoćnika tuženika obzirom da je dinamika naleta izračunata na način da je kao brzina kretanja navedena brzina od 70 km/h može li se reći da je i udaljenost oštećene od životinje također pretpostavljena, vještak je izjavio da je naravno i udaljenost pretpostavljena, jer da je nakon nesreće ostalo premalo tragova za neko precizno utvrđivanje dinamike pa da možemo samo utvrditi ono što su i naveli svjedoci, da je tehnički moguće, a to je da je divlja svinja bila udarena od drugog vozila, te da je pala na suprotni kolnički trak na kojem je ležala nekoliko sekundi do naleta predmetnog vozila. Na upit punomoćnika tuženika je li bilo moguće utvrditi brzinu kretanja vozila s obzirom na oštećenja na vozilu, vještak je naveo da nije jer da se radi o pregaženju a da vrlo slična oštećenja nastaju pri svim brzinama preko 50 km/h. Vještak je pojasnio da kod pregaženja vrlo slična oštećenja nastaju i pri brzini od 50 km/h i teoretskoj brzini od 150 km/h jer da vozilo nakon prvobitnog udara sabije životinju na asfalt, poskoči i prijeđe preko nje. Na upit punomoćnika tuženika kako je vještak zaključio da je vozačica OM bila zaslijepljena kako je to navedeno u toč. 6. nalaza i mišljenja, vještak je naveo da u toč. 6. svog nalaza, nije naveo da je vozačica bila zaslijepljena nego da je naveo: "prema njoj se kretalo vozilo svjedoka koje ju je "zasljepljivao" to da znači da ona nije bila zaslijepljena, nego da su svijetla automobila iz kontra smjera smanjivala njezinu razučivost vida što da je potpuno normalno kada se neki automobil kreće prema drugom u noćnim uvjetima. Na upit punomoćnika tuženika je li izvršen izvid štete i na koji način je izračunata visina štete, vještak je izjavio da prema je stanju spisa, vozilo pretrpjelo teška oštećenja donjeg dijela prednjeg kraja, a kako je vozilo bilo staro 17 godina i prešlo 367338 km popravak da bi bio ekonomski neisplativ, pa da je tako na vozilu nastala totalna šteta. Visinu totalne štete da je utvrdio sam na način da je izvadio katalošku vrijednost za to vozilo te da je razbijeno vozilo ocijenio kao 30 % vrijednosti vozila u odnosu na prije štetnog događaja.

48. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući da je vještak nalaz i mišljenje sačinio stručno, objektivno i sukladno pravilima struke. Vještak je detaljno specificirao svu dokumentaciju koju je koristio pri izradi nalaza i mišljenja, te iznio podatke o dinamici nastanke predmetne prometne nesreće.

49. U ovom je postupku sporna je primjena odredbi čl. 50. ZC-a koja glasi: a) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

b) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

50. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na divljač došlo na autocesti A8, na dionici Tunel Učka-Matulji kojom upravlja Bina Istra upravljanje i održavanje d.o.o. Mjesto naleta nalazi se u području na kojem se nalazi prometni znak opasnosti „divljač na cesti“, te da žičane ograde nema.

51. Brza cesta je prema odredbi čl. 2. st. 1. t. 4. Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC), definirana kao javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom.

52. Odredbe čl. 139. st. 1. ZSPC-a propisuju da se brzom cestom ne smiju kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h.

53. Odredbama čl. 2., čl. 74. i čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine br. 92/2019, dalje Pravilnik), propisano je da prometnu opremu ceste, između ostalog, čini zaštitna žičana ograda koja je namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja te se postavljaju i uz brze ceste.

54. Međutim, niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da pravna osoba koja upravlja brzom cestom mora postaviti zaštitnu žičanu ogradu u cijeloj dužini brze ceste. Odredbom čl. 2. st. 1. t. 4. ZSPC-a propisano je da je brza cesta javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom. Iznimno, kada se radi o faznoj gradnji, može imati raskrižja u razini prema propisu iz čl. 6. st. 4. ovog Zakona, a iz točke 3. navedene zakonske odredbe vidljivo je da je autocesta javna cesta koja uz ostalo mora imati zaštitnu ogradu.

55. Prometnu opremu ceste između ostalih čine i zaštitne žičane ograde koje su namijenjene zaštiti na cesti od divljači i drugih životinja. Prometna oprema se prema odredbi čl. 61. st. 1. Zakon o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, dalje: ZC) na javnoj cesti postavlja na temelju prometnog elaborata. Za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu Zakona o cestama, a nemaju prometni elaborat mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme.

56. Stoga tuženik osnovano ukazuje na navedene zakonske odredbe kojima je propisan način upravljanja javnom cestom i postavljanja opreme na javnoj cesti.

57. Osim toga, duž cijele dionice u poluprofilu autoceste još tijekom 2015. su postavljeni katadiopteri koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač od prometnice, kako to proizlazi iz iskaza IM. Predmetni nalet na divljač dogodio se na poluprofilu, dakle na dionici gdje je bio postavljen i znak za divljač i katadiopteri. Predmetna brza cesta ima sve potrebne dozvole i suglasnosti nadležnih tijela.

58. Kako odredba čl. 50. ZC-a propisuje pretpostavljenu krivnju pravne osobe koja upravlja javnom cestom uz pretpostavku da na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije javnu cestu označila prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a na cesti gdje je došlo do nastanka štete postoji prometna signalizacija i tužitelj nije dokazao da bi lovoovlaštenik zatražio postavljanje zaštitne žičane ograde, tuženik je dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu krivnju za nastalu štetu.

59. S druge strane, tužitelj nije dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023), odnosno nije dokazao štetnu radnju i uzročnu vezu između štete i štetne radnje, te nije dokazao da predmetnu dionicu Istarskog ipsilona tuženik nije označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Zbog toga je tužbeni zahtjev tužitelj odbijen kao neosnovan.

60. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

61. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova postupka na vrijednost predmeta spora od 968,61 EUR.

62. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 31. kolovoza 2023., 21. siječnja 2025. i 12. veljače 2025., za pristup na ročišta 24. listopada 2023., 7. prosinca 2023., 14. svibnja 2024., 17. srpnja 2024., 6. ožujka 2025. i 20. ožujka 2025. u iznosu od po 187,50 eur, na temelju Tbr. 7.1., 8.1., 9.1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023).

63. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 82,95 eur s uključenim PDV-om, jer tuženik nije pristupio na ročište za objavu.

64. Sud je tužitelju na trošak postupka dosudio i zatezne kamate, kako je i zatražio u troškovniku, koje teku od 24. travnja 2025. (od presuđenja) do isplate, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022).

65. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Pazinu 24. travnja 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika.