REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10770/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Lešnjak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025. godine, u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja Maje Lešnjak, odvjetnice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 203659 od 22. veljače 2007. godine, koji su zaključili tužitelj ĐK, [adresa], kao korisnik kredita i pravni prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, - Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, kao kreditor, kojom je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, sadržana u točci 2.1. tog Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju ĐK, [adresa], iznos u visini od 818,51 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 8.8.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 8.9.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 7.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 7.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 8.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 9.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 9.2.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 9.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 6.4.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 7.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 8.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 10.8.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 7.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 7.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 10.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 8.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 12.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 5.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 1.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.4.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.5.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.9.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 10.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 10.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 11.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 14.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 5.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 24.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.8.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.9.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.1.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.5.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.6.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 23.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.8.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.9.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.1.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.2.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.3.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.4.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.5.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 24.6.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.7.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.8.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 23.9.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 23.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.1.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.2.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.3.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.4.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.5.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 23.6.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.7.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.8.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.9.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 22.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 22.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 22.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 22.1.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 23.2.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 23.3.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.4.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.5.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 23.6.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.7.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.8.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.9.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 23.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.1.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.2.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.3.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 22.4.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 23.5.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 23.6.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 22.7.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 22.8.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 22.9.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 23.1.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.2.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.3.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.4.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.5.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 23.6.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.7.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.8.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.9.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 23.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.1.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.2.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.3.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 23.4.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 22.5.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 23.6.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 23.7.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 22.8.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 22.9.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR tekuće od 22.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR tekuće od 22.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR tekuće od 22.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR tekuće od 22.1.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,63 EUR tekuće od 22.2.2019. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuju se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 203659 od 22. veljače 2007. godine, koji su zaključili tužitelj ĐK, [adresa], kao korisnik kredita i pravni prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, - Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 2,50% (slovima: dvacijelapetposto) od iznosa kredita, minimalno 200,00 (dvijestokunainulalipa), naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj, sadržana u točci 5.1. tog Ugovora.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, da tužitelju ĐK, [adresa], isplati iznos od 348,40 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. Zagreb, Varšavska 9, naknaditi tužitelju ĐK, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.336,92 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s Volksbank d.d. sada Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, tuženikom, dana 22. veljače 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 203659 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 105.000,00 kn i da je Ugovorom o kreditu u članku čl. 2.1. ugovorena visina kamatne stope u visini 8,90% godišnje u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora - pravnog prednika tuženika, a o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a takva ugovorna odredba je nepoštena i kao takva ništetna. Navodi da se o ugovornim odredbama iz točke 2.1. Ugovora o kreditu kao niti o ostalim odredbama ugovora o kreditu, nije pojedinačno pregovaralo, a isto tako nisu naznačeni niti parametri ili mjerila po kojima bi tužitelj bio upoznat s načinom promjene kamatne stope, a time i s cijenom kredita te visinom svoje kreditne obveze. Navodi da odredba članka 2. Ugovora o kreditu protivna je načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj se poziva na odredbe Zakon o zaštiti potrošača kojim su regulirane nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (ovdje pravni prednik tuženika), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Poziva se i na odredbe čl. 10., čl. 269. i čl. 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj potražuje od tuženika iznos u visini od 8.000,00 kn s osnova stjecanja bez osnove, zajedeno sa zateznom kamatom na svaki preplaćeni mjesečni iznos. Nadalje navodi da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita bila dio formalnog standardnog ugovora, unaprijed sročenog i priređenog od strane prednika tuženika i da nije imao mogućnost pojedinačno pregovarati s prednikom tuženika o navedenoj ugovornoj odredbi (niti je o istoj s prednikom tuženika pregovarao), već mu je ista ponuđena po principu „uzmi ili ostavi“. Ističe kako mu je naknada za obradu kredita naplaćena, a da prethodno, a niti naknadno, prednik tuženika tužitelju nije jasno i nedvosmisleno predočio na što se ova naknada odnosi i što se njome naknađuje (posebno s obzirom na okolnost da obrada kredita ulazi u opis radnog mjesta zaposlenika banke koji za svoj rad prima redovnu plaću, odnosno da obrada kreditnih zahtjeva predstavlja osnovnu djelatnost banke tj. prednika tuženika) te zašto je ta naknada određena u postotnom iznosu od iznosa kredita. Tužitelj navodi da je sporna odredba o naknadi za obradu kredita ništetna, a iznos od 2.625,00 kn prednik tuženika je stekao bez osnove, pa tužitelj potražuje povrat navedenog iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja pa do isplate. Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Navodi kako se tužitelj neosnovano poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 koja je donesena u odnosu na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula. Navodi da je nastupila zastara u odnosu na tražbinu koja je predmet ovog spora, nema mjesta primjeni u ovoj pravnoj stvari odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, niti presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a tužitelj niti ne dokazuje da se o pojedinačnim odredbama Ugovora o kreditu koja je predmet ovog spora nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje navodi da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogle primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, pa se tužitelj neosnovano poziva na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz parnice Potrošač i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a sud u ovoj pravnoj stvari treba utvrditi u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici primjenjuje se u pojedinačnoj parnici. Navodi je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi morala biti jasna tužitelju te je ista ugovorena prema točno zadanim parametrima specificiranim u Ugovoru o kreditu te tužitelj neosnovano tvrdi da mu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive. Tuženik ističe da sporne po tužitelju ugovorne odredbe nisu ništetne u presudama iz Parnice Potrošač pa tužitelj treba dokazati u ovoj konkretnoj pravnoj stvari da bi iste bile ništetne, a sud u postupku dužan je ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Tuženik navodi kako je tužitelj neosnovano proširio opseg utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da za takve tvrdnje ne nudi nikakve dokaze. Tuženik ističe da tužitelj ne dokazuje da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje bi bile suprotne načelu savjesnosti i poštenja i da su iste dovele do neravnoteže među strankama time da je tužitelju bilo poznato da se za promjenjive kamatne stope primjenjuju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt i dostupan je svima, a odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, uočljiva i lako razumljiva. U odnosu na činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva povrat iznosa s osnova naknade za obradu kredita navodi da odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, odnosno drugim riječima ulazna naknada je izražena u točno naznačenom postotku 0,75 % na iznos kredita što čini tu odredbu lako uočljivom i razumljivom pa je utoliko i bespredmetno utvrđivati i eventualnu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene odredbe. Ističe u odnosu na utvrđivanje nepoštenosti pojedine odredbe sukladno čl. 81. ZZP-a tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva te da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Ističe kako je čl. 5. Ugovora o kreditu jasno propisano da se tužitelj tuženiku obvezuje platiti temeljem Ugovora naknadu za administraciju i obradu kredita (čl. 5.1.) uz pri čemu je iznos te naknade jasno i razumljivo izražen u postotku od 2,50% od iznosa kredita. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 203659 od 22.02.2007.g. (list 7-11 spisa), Otplatnu tablicu po kreditu i karticu prometa po kreditu tužitelja (list 12-39 spisa), dopis tuženika od 21.11.2023.g. (list 40 spisa), Izračun preplaćenih kamata (list 25-26 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

4. U tijeku postupka tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se svim navodima tuženika istaknutim u odgovoru na tužbu, protivi se istaknutom prigovoru zastare (podnesak tužitelja od 14. ožujka 2024. godine).

5. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik kao ugovorne strane sklopile dana 22. veljače 2007. godine Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u visini iznosa od 105.000,00 kn, a što je sud utvrdio uvidom u Ugovor o kreditu. Nije sporno da je tuženik promijenio početnu ugovorenu kamatnu stopu na odobreni kredit sukladno Odlukama o kamatama i naknadama Kreditora (tuženik) i da je početno ugovorena kamatna stopa u visini od 8,90% (čl. 2.1. Ugovora o kreditu).

Između stranaka sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Sud je na okolnost činjeničnih navoda tužbe saslušao tužitelja. Tužitelj u svom iskazu navodi je trebao nenamjenski kredit i kada je došao u banku oni su mu dali obrazac koji je trebao popuniti, da mu je odobren kunski kredit, djelatnici tuženika nisu mu tumačili ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a niti jednu odredbu nije mogao mijenjati. Iskazuje da mu je rečeno da mora platiti naknadu kako bi mu odobrili kredit, ali mu nisu tumačili na što bi se odnosila ta naknada. Ne sjeća se da li mu je za iznos naknade umanjen kredit ili je naknadu za obradu kredita zasebno plaćao. Tužitelj navodi da je pročitao ugovor prije potpisivanja, pitao je koliko bi se mijenjala kamatna stopa ili zašto bi se mijenjala, ali mu djelatnik banke nije tumačio temeljem kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa, a ugovorne odredbe se nisu mogle mijenjati. Osobno je otplaćivao kredit, nije bio nositelj obrta, kredit je otplatio u cijelosti.

Iskazu saslušanog tužitelja sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

7. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa godišnja, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora (čl.2.1. Ugovora o kreditu) te utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena isplata naknade za obradu kredita.

8. Sud je tijekom ovog postupka utvrđivao da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita nepoštene tj. da li su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

9. U tijeku postupka tužitelj navodi da je ništetna sporna odredba o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa godišnja. Tuženik se protivi osnovu tužbenog zahtjeva, ističe u bitnom da su odredbe ugovora tužitelju bile razumljive, jasne i nedvosmislene, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik mijenjao sukladno tržišnim uvjetima. Tuženik ostaje kod prigovora zastare.

10. Sud je ocijenio prigovor zastare potraživanja neosnovanim. Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika na sudu ili pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarenja tražbine, dok prema odredbi čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07) pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite povrijeđenih subjektivnih prava. Nadalje, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi ovaj sud ističe kako nije moglo doći do zastare potraživanja tužitelja budući da u ovoj konkretnoj pravnoj stvari sud utvrđuje da li su sporne ugovorne odredbe ništetne presudom, pa zastarni rok nije mogao početi teći prije presuđenja. Pri tome je sud imao u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.g. broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

11. U tijeku postupku sud je u bitnom utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 203659 dana 22. veljače 2007. godine, da se radilo o nenamjenskom kreditu na iznos od 105.000,00 kuna s rokom otplate od 144 mjeseca,

- da je odredbom članka 2.1. Ugovora o kreditu ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 8,90% godišnje,

- da je tuženik tijekom otplate kredita više puta mijenjao kamatne stope tako da se tijekom otplatnog razdoblja kamatna stopa mijenjala od početne 8,90% na 9,50% od 23.06.2008.g. do 22.12.2008.g., potom 9,75% od 22.01.2009.g. do 23.06.2012.g., na 10,30% od 23.07.2012.g. do 22.03.2014.g., od 22.04.2014.g. do 22.09.2014.g. 9,92%, od 22.10.2014.g. do 23.03.2015.g. na 9,85%, od 22.04.2015.g. do 22.09.2015.g. na 9,67%, od 22.10.2015.g. do 22.03.2016.g., 9,54%, od 22.04.2016.g. do 22.09.2016.g. 9,40%, od 22.10.2016.g. do 22.03.2017.g., 9,29%, od 22.04.2017.g. do 22.09.2017.g. 9,10%, od 23.10.207.g. do 22.03.2018.g. na 8,93%, od 23.04.2018.g. do 22.09.2018.g. 8,82%, od 22.10.2018.g. do 22.02.2018.g. 8,75%,

- da tužitelj i tuženik prije sklapanja Ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o odredbi ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, niti su ugovorili parametre temeljem kojih banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu, niti je tuženik kao banka u ugovoru ili općim uvjetima utvrdio egzaktne parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara.

12. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da tužitelj i tuženik nisu o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovarali niti su tužitelju objašnjavani način i mehanizam izmjene kamatne stope, a niti je tužitelj na tu odredbu ugovora mogao utjecati. Kako ni sklopljeni Ugovor o kreditu niti Opći uvjeti poslovanja na koje se poziva tuženik ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, dakle kako nisu određeni nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope, to je ovaj sud stajališta da je sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu iz čl.2.1. nepoštena i kao takva protivna načelu savjesnosti i poštenja propisanom odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj kao potrošač ima obvezu vratiti banci. Nadalje prema stajalištu ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer ne sadrži niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu pa se stoga tako formulirane odredbe ne mogu smatrati određenima niti odredivima. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sporna odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer dovodi do situacije da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti niti može provjeriti pravilnost promjene obzirom da nema nikakvih egzaktnih kriterija jer banka nije precizno odredila uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, pa je putem navedene ugovorne odredbe tuženik potpuno izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu (kamate su cijena) kao bitan sastojak ugovora. Slijedom navedenog odredba članka 2.1. Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o Odluci tuženika kao banke protivna je načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO te ništetna u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO, slijedom čega je sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 2.1. Ugovora o kreditu kao pod točkom I. izreke presude.

13. U odnosu na daljnje pretpostavke za utvrđivanje nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je predmet ovog spora sukladno čl.81. ZZP-a ovaj sud je utvrđivao da li su kumulativno ispunjeni uvjeti. Sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da tužitelj nije pojedinačno pregovarao s tuženikom o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) suprotno ne dokazuje.

14. Kako je prethodno navedeno kamatna je stopa ("cijena") u Ugovoru o kreditu u trenutku njegova sklapanja bila ugovorena u visini od 8,90%, a ugovoreno je i da je banka može promijeniti sukladno Odluci o kamatama i naknadama te je kamatna stopa sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Takva ugovorna odredba o kamati jest uočljiva, ali sud smatra da njezin sadržaj nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i precizan (članak 99. ZZP/07) zbog čega je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena ili nije. Pri razmatranju je li spomenuta odredba nepoštena ili nije mora se imati u vidu da prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva . Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, dok je odredbom članka 270. ZOO određeno da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva.

15. Odredba članka 96. stavka 1. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se stavkom 2. istog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca dočim je u stavku 3. članka 96. propisano ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima.

16. Nadalje, u odredbi članka 97. ZZP/07 propisane su ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96. citiranog Zakona, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi članka 98. ZZP/07, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

17. Odredbom članka 102. ZZP/07 propisane su posljedice nepoštene ugovorne odredbe, te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

Imajući na umu u postupku utvrđene činjenice da tužitelj nije bio upoznat s parametrima temeljem kojih će se mijenjati visina kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja te odredbe Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud je stajališta da čl.2.1. Ugovora o kreditu kojom promjenu ugovorne kamate stranke čine ovisnom isključivo o odluci tuženika, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, tuženik kao vjerovnik tj. kreditor jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužitelj nije ni mogao znati zašto se mijenja kamatna stopa da bi uopće mogao istaknuti prigovor pa ni zatražiti prestanak ugovornog odnosa na takav način tuženik kao kreditor je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na "cijenu", što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

18. Nadalje sud ističe kako je ugovornu odredbu čl.2.1.Ugovora o kreditu formulirao isključivo tuženik i na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a u Ugovoru o kreditu nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. To tim više što nije postojala ni mogućnost da tužitelj predloži da određena točka ugovora glasi drugačije od onoga što mu je ponuđeno.

19. Sud je na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenje po vještaku Darku Prpiću. Vještak u nalazu i mišljenju od 19.11.2024. godine navodi da ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 6.165,32 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 818,51 EUR.

Nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik do zaključenja glavne rasprave ne ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka

20. Iz svih gore navedenih razloga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se zahtijeva da mu tuženik s osnova promjenjive kamatne stope tj. na ime razlike isplati preplaćene iznose s osnova promjenjive kamatne stope, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

21. Tužitelj ističe da je ništetna ugovorna odredba čl. 5.1. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita zahtjeva i administraciju kredita, ističe kako o navedenoj ugovornoj odredbi se nije pregovarala niti mu je bilo poznato koji iznos naknade treba platiti tuženiku.

Tužitelj u svom iskazu navodi da su mu rekli da mora platiti naknadu da mu se odobri kredit, ali mu nisu tumačili na što bi se odnosila ta naknada. Tuženik ističe kako je odredba o plaćanju naknade bila jasna i razumljiva te da je naplata jednokratne naknade za korištenje kredita propisana tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 5. Ugovora o kreditu, a tužitelj je potpisom Ugovora o kreditu pristao na primjenu Općih uvjeta tuženika.

22. Sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Na temelju uvida u Ugovor o kreditu utvrđeno je da se radi o standardiziranom (tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. ZOO propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Imajući u vidu navedeno, valja istaknuti da je u vrijeme zaključenja ugovora na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine sa izmjenama ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje ZZP, kao lex specialis), koji odredbom čl. 81. stavak 1.propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3.istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2,50% od iznosa kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u visini od 2,50% od iznosa kredita. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja kada navodi da je predmetni ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika kao i da u trenutku sklapanja ugovora sa tuženikom nije pojedinačno pregovarao o nikakvoj naknadi za obradu kredita niti mu je objašnjeno koliko bi ona iznosila. Tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost da bi se radilo o odredbama koje su jasne, lako razumljive i lako uočljive. Pri tome valja navesti da je tužitelj u smislu odredbe čl. 3. ZZP potrošač, odnosno, fizička osoba koja navedeni Ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (tuženik suprotno ne dokazuje), iz čega proizlazi da nema pravnih znanja koja su potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika, koji je sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, pristupio u okviru svoje djelatnosti.

S obzirom da je tužitelj temeljem točke 3. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, u visini iznosa od 348,40 EUR, koju visinu je sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka (točka 2. Zaključka. stranica 11. Nalaza i mišljenja - list 76 spisa), a što proizlazi i iz dopisa tuženika od 21.11.2023.g. (list 40 spisa) očito je da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, iz čega proizlazi da je navedena odredba ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a jer predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom IV. izreke presude.

23. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.).

24. U odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos plaćen sud je dosudio zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja tj. 23. veljače 2007. godine do isplate. Pri tome je sud imao u vidu da prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kada sud utvrdi ništetnost svojom odlukom kamata počinje teći na iznos koji treba se vratiti od dana presuđenja. Tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja do dana isplate. Tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknade za obradu kreditnog zahtjeva zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljeve uplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog iznosa te od dana uplate naknade za obradu kredita sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

25. Sud je o troškovima postupka odlučivao sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 10.12.203.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT-a), sastav podnesak od 13.03.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR(Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 30.09.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podnesak od 14.12.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.03.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), ukupno 1.000,00 EUR, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,92 EUR, ukupno 1.336,92 EUR.

Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. travnja 2025. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku