REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2404/2024-126
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: 1. ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZI (ranije ĐI), [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26 A, protiv tuženika: 1. HEP d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Andreis & Partneri d.o.o., Zagreb, Jurja Žerjavića 16 i 2. Tehnika d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 26. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenice 1.-3. tužiteljica i opunomoćenice 1. tuženika, 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se ostatak tužbenog zahtjeva, kao neosnovan, koji glasi: ''1. Dužan je tuženik HEP d.d. OIB 28921978587 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37 isplatiti na ime imovinske štete tužiteljici pod 1) ŽI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.924,48 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. rujna 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od dana 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g. prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena., sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''
II. Nalaže se 1. tuženiku HEP d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, naknaditi 1. tužiteljici ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neimovinsku štetu u iznosu 3.981,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 19. ožujka 2008. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže s 1. tuženiku HEP d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, naknaditi 2. tužiteljici ZI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neimovinsku štetu u iznosu 3.981,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 19. ožujka 2008. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže s 1. tuženiku HEP d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, naknaditi 3. tužiteljici OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neimovinsku štetu u iznosu 3.981,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 19. ožujka 2008. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
V. Nalaže se 1. tuženiku naknaditi 1.-3. tužiteljicama parnične troškove u iznosu 9.797,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
i
r i j e š i o j e
Utvrđuje se djelomično povučenom tužba u ovoj pravnoj stvari u odnosu na 2. tuženika Tehnika d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250.
Obrazloženje
1. Tužba je ovome sudu predana preporučenom pošiljkom 19. ožujka 2008. (list 1), protiv tuženika: 1. HEP d.d., Zagreb, 2. Tehnika d.d., Zagreb i 3. Conex d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, u kojoj se navodi da je 23. rujna 2007., u Zagrebu, u predjelu Martinovka, uslijed građevinskih radova na građevini investitora, ovdje 1. tuženika, a izvođenih od strane 2. i 3. tuženika, te je došlo do urušavanja kolnika [adresa] u dužini 40 m, pri čemu je uslijedilo urušenje potpornog zida koji se nalazi 20 metara od kuća predlagatelja koje se nalaze u nizu, od čega su se dvije kuće odmah urušile, dok je kod ostalih došlo do okom vidljivih napuknuća i to kako na pročelju (fasadi), tako i u unutarnjim stambenim prostorima, a odnosi se na kuće anagrafskih oznaka [adresa], 1 A, 3, 5, 7, 9 A, 13, 15, 17, 17 A, 19, 21, čime su iste, a time i stanovi koji se u njima nalaze postali neuvjetni za stanovanje i sigurnost ukućana, a što je sve uvjetovalo, evakuaciju stanara iz navedenih objekata, od strane policije, uslijed čega su isti ostali bez svojih domova, protivno svojoj volji i sada trpe štetu. Grad Zagreb je evakuiranim osobama najvećim dijelom osigurao smještaj u Hostelu Remetinec, a svojim domovima su se vratili tijekom druge polovice studenog 2007. i to nakon što su obavljeni radovi sanacije infrastrukture predmetnog gradilišta, te provjere infrastrukturnih instalacija, komunalne infrastrukture, te izvršen pregled stabilnosti objekata stambenih jedinica od strane stručnih osoba, atesti u svezi električne, plinske instalacije, ispravnosti vode, te sanitarnih uvjeta, ali bez sanacije nastalih oštećenja stambenih jedinica, te se prilaže popis evakuiranih osoba. Tužiteljice su isprva, po prvom saznanju za opisani događaj osjetile intenzivan strah za sebe, svoje bližnje i svoju imovinu. Potom je uslijedilo razdoblje izmještenosti iz svojih domova i boravka u prostoru koji ne zadovoljava potrebe suvremenog domaćinstva. Naime cijele obitelji su bile smještane u jednu prostoriju, nisu imali perilice za rublje niti osnovne potrepštine jer su im osobne stvari ostale u kućama. Tijekom razdoblja izmještenosti tužiteljice su proživljavale duševne boli, povrijeđenost, zabrinutost, tjeskobu zbog situacije u koju su dovedene protiv svoje volje, zbog nemogućnosti normalnog i uobičajenog funkcioniranja i organiziranja svakodnevnice. Zbog činjenice da su iz mirne građanske anonimnosti odjednom postali udarna vijest u svim medijima i tretirani kao socijalni slučajevi, radi čega su za njih čak i prikupljana sredstva za nužnu pomoć od Crvenog križa i Hokejaškog kluba Medveščak, te ponižavajućim javnim negativnim komentarima poput onih da se namaju što buniti jer da sada u hostelu imaju bolje uvjete nego gdje su do sada živjeli
Opisanim događajem je tužiteljicama nanesena šteta povrede prava osobnosti i to prava na stanovanje, kvalitetu života, duševni integritet i dostojanstvo. Kako je 1. tužiteljica ujedno i vlasnica stambenog objekta u [adresa] to je predmetnim događajem istoj povrijeđeno i pravo na nesmetano uživanje vlasničkih ovlaštenja radi čega su trpjeli duševne boli, kao i strah zbog neizvjesnosti sve do potpune sanacije i potvrde nadležnih tijela o sigurnosti objekata. Istom štetnom radnjom nastala je imovinska šteta na kući 1. tužiteljice, pa se popravljanje iste također zahtijeva ovom tužbom. Slijedom navedenog, predlaže se donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadu 1. tužiteljici imovinske štete na kući u iznosu 20.000,00 HRK sa zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2007. te naknadu 1. tužiteljici neimovinske štete u iznosu 150.000,00 HRK sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe te naknade 2. tužiteljici neimovinske štete u iznosu 150.000,00 HRK sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe te naknade 3. tužiteljici neimovinske štete u iznosu 100.000,00 HRK kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe, uz naknadu tužiteljicama parničnih troškova.
2. U 1. tuženikovom odgovoru na tužbu, predanom neposredno 10. lipnja 2008. (list 29), navodi se da 1. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete, prvenstveno se ističe da tužitelj nisu dostavili niti jedan dokaz na okolnost aktivne legitimacije za podnošenje tužbe. Naime, iz dostavljenih isprava ne proizlazi da bi tužiteljice bile vlasnice nekretnine izgrađene na adresi [adresa], pa stoga 1. tuženik stavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica. U odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete, odnosno štete nastale povredom prava osobnosti i to prava na stanovanje, kvalitetu života, duševni integritet i dostojanstva 1. tuženik, također, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica. Naime, tužiteljice nisu pridonijele niti jedan valjani dokaz kojim bi potkrijepili svoje tvrdnje da su doista stanovali u zgradi na adresi [adresa], te da su evakuirani iz zgrade prije urušavanja. Popis nastradalih osoba iz [adresa] koje su primile donacijska sredstva, koji su tužitelji dostavili uz tužbu kao dokaz evakuacije iz zgrada i boravljenja u Hostelu Remetinec, ne može se smatrati vjerodostojnim, s obzirom da je u novinskom članku objavljenom u Jutarnjem listu 19. ožujka 2008. objavljeno da su evidenciju za isplatu (donacija) radili sami stanari, pa su neki upisivali neprijavljene podstanare i svoju rodbinu koja inače ne živi u [adresa]. Bitno je istaknutu da se na navedenom popisu ne nalaze 2. i 3. tužiteljice. Opreza radi, 1. tuženik ističe da je 1. tužiteljica postavila zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu 20.000,00 HRK, međutim taj zahtjev u tužbi ne obrazlaže, niti potkrjepljuje odgovarajućim dokazima. Također, ističe se kako tužiteljice u tužbi ne obrazlažu niti tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete, osim što navode da su osjetili intenzivan strah, za sebe, svoje bliženje i svoju imovinu, te da su bili izmješteni iz domova i boravili u prostoru koji ne zadovoljava potrebe suvremenog domaćinstva. Također, 1. tuženik osporava da bi bio odgovoran po bilo kojem osnovu za štetu koja se zahtijeva u ovom postupku. Naime, iako je čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima, propisano da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu nastalu u vezi izvođenja tih radova, 1. tuženik smatra kako postoje okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost.
1. tuženik ističe kako su građevinski radovi na građevini 1. tuženika izvođeni prema unaprijed odobrenom projektu, imajući na umu sve okolnosti postojeće stambene situacije u tom dijelu grada, te da su od strane 1. tuženika poduzete sve potrebite radnje kako bi se otpočelo s radovima. Također, ukoliko bi se izgradnja građevine imala smatrati opasnom djelatnošću, 1. tuženik ističe da je odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe koje on nije mogao predvidjeti. Naime, temeljem pravomoćne građevne dozvole, klasa: UP/I-361-03/06-01/536, ur. broj: 251- 13-22/105-06-9, od 8. studenoga 2006., 1. tuženiku je kao investitoru dozvoljena izgradnja poslovne građevine s podzemnom garažom i trafostanicom, te dogradnja spojnog trakta s uredskim prostorima i spojnog mosta, ukupno bruto razvijene površine 19.547 čm, uz rekonstrukciju postojećih građevina: upravne zgrade, zgrade OPS-a, Instituta i zgrada radionice na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Za izgradnju objekta predviđenog navedenom dozvolom 1. tuženik je angažirao 2. tuženika. Odredbom čl. 33. Zakona o građenju (Narodne novine, br. 175/03. i 100/4.) koji se, medu ostalim propisima, u ovom slučaju ima primijeniti, propisano je da je investitor pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi građevina. Također, propisano je da projektiranje, kontrolu, nostrifikaciju objekta, građenje i stručni nadzor građenja investitor mora povjeriti osobama koje zadovoljavaju uvjete za obavljanje tih djelatnosti, što je 1. tuženik, na temelju valjanih ugovora, i učinio. Slijedom navedenog, 1. tuženik smatra kako je razvidno da on niti jednom svojom radnjom ili propustom nije pridonio štetnom događaju stoga smatra da nije odgovoran za događaj uslijed kojeg je nastala možebitna šteta tužiteljicama. Ujedno se napominje kako su zgrade izgrađene u [adresa] izrazito trošne i u derutnom stanju, iz razloga što vlasnici istih, godinama nisu ulagali potrebita sredstva za održavanje, pa je tako i zgrada na adresi [adresa] u lošem stanju. Stoga, 1. tuženik smatra da je visini možebitne štete u većem dijelu pridonijelo takvo stanje nekretnine, Stoga, sukladno odredbi čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima vlasnici predmetne nekretnine, odnosno 1. tužiteljica, ukoliko je vlasnica nekretnine na adresi [adresa], pridonijela je visini možebitne štete. Također, opreza radi 1. tuženik ističe da je odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nade da težina povrede to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. No, 1. tuženik smatra da iz postavljanja ovakvog paušalnog tužbenog zahtjeva zapravo proizlazi i težnja tužiteljica da se iz jednog nesretnog spleta okolnost izvuče novčana korist koju inače ne bi mogli ostvariti. Naime, 1. tuženik ističe da su svi stanari [adresa] pravodobno evakuirani, da im je osiguran smještaj, te da su u najkraćem mogućem roku izvršene sanacije objekata, odnosno infrastrukture i da su stanari ponovno uselili u svoje domove. Neovisno o svim poduzetim radnjama, stanari [adresa] nisu odgovarajuće surađivali s 2. i 3. tuženikom i Gradom Zagrebom. Upravo iz takvog ponašanja stanara [adresa], odnosno tužiteljica, ukoliko iste doista jesu stanari, 1. tuženik može izvući jedino zaključak da je ova tužba upravljena na stjecanje materijalne koristi koje nisu spojive sa institutom naknade štete, niti su društveno prihvatljive. Ujedno 1. tuženik ističe da je 2. tuženik osigurao izgradnju predmetne građevine kod Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, policom broj: [broj police] pa se predlaže sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku obavijesti Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, o otpočetoj parnici. Slijedom navedenog, 1. tuženik predlaže odbi tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu 1. tuženiku parničnih troškova.
3. U 2. tuženikovom odgovoru na tužbu, predanom preporučenom pošiljkom 23. lipnja 2008. (list 93), primljen 24. lipnja 2008. (list 90), navodi se da su točni činjenični navodi tužbe da je 23. rujna 2007., u Zagrebu, u predjelu Martinovka, došlo do djelomičnog urušavanja dijela [adresa]. Svi ostali činjenični navodi tužbe se poriču. Iz tužbe bi se dalo zaključiti da tužitelji od tuženika traže novčanu isplatu za naknadu štete (imovinske i neimovinske) koju navodno trpe zbog opisanog događaja. Isti događaj nije u bilo kakvoj voljnoj ili utjecajnoj sferi 2. tuženika niti je povezan s njenom poslovnom djelatnošću, radi čega 2. tuženica odbija svoju odgovornost za naknadom štetu tužiteljicama. Stoga poriče sve ostale činjenične navode tužbe, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Stoga su zahtjevi tužiteljica za naknadom imovinske i neimovinske štete neosnovani, pa se predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.
4. U 3. tuženikovom odgovoru na tužbu, predanom neposredno 12. lipnja 2008. (list 43), navodi se da se tužba u cijelosti osporava, kako osnovanost, tako i visina tužbenog zahtjeva te se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan, uz naknadu 3. tuženiku parničnih troškova. Međutim, bez obzira na naprijed istaknute nedostatke u tužbi, 3. tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Uvidom u Ugovor o građenju, koji su sklopili HEP d.d., Zagreb, kao naručitelj radova (investitor) i Tehnika d.d., Zagreb, kao izvođač radova, razvidno je da Conex d.o.o., Zagreb, sukladno odredbi čl. 1108. ZOO-a ne odgovara trećoj osobi za štetu koja bi nastala u svezi s izvođenjem istih radova, jer Conex d.o.o., Zagreb, sukladno rečenom Ugovoru o građenju, nije niti naručitelj, a niti izvođač graditeljskih radova, već je Conex d.o.o., Zagreb, bio je podizvođač (kooperant) pojedinih radova, kako je to i razvidno iz Ugovora o izvođenju radova, koji su 5. siječnja 2007. sklopili Tehnika d.d., Zagreb i Conex d.o.o., Zagreb. Međutim, bez obzira na naprijed istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, 3. tuženik ističe da za navodnu štetu ne odgovara ni po osnovi krivnje (čl. 1049. ZOO-a), a niti po osnovi odgovornosti od opasne stvari ili opasne djelatnosti ( čl. 1063. ZOO-a). Naime, do urušavanja dijela kolnika [adresa] nije došlo ni zbog nepažnje, a pogotovo niti zbog namjere 3. tuženika, niti je uzrok urušavanja dijela kolnika [adresa] u svezi s radovima koje je obavljao 3. tuženik, kao podizvođač. Nadalje, 3. tuženik osporava uzročno-posljedičnu svezu između radova koji su izvođeni i urušavanja dijela kolnika [adresa] te uzročno-posljedičnu vezu između radova koji su izvođeni i navodne imovinske, odnosno neimovinske štete koju tužiteljice zahtijevaju. Slijedom naprijed rečenoga, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu 3. tuženiku parničnih troškova.
5. U odnosu na 2. tuženika je s obzirom na raspolaganje tužiteljica temeljem čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno povlačenje tužbe, kako je odlučeno u izreci rješenja.
6. Rješenjem ovoga suda posl. br. Pn-2990/2008-40 od 2. listopada 2014. je razdvojen postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na 3. tuženika Conex d.o.o., Zagreb, te je isti zaveden pod posl. br. Pn-3501/14.
7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u popis oštećenih osoba- stanara u [adresa], popis nastradalih osoba iz [adresa] koje su primile donacijska sredstva (list 4-10 te 14-21), medicinske isprave i osobnu iskaznica odnosno osobni zdravstveni karton 1. tužiteljice (list 12-13, te 249-380, te 385-560, te 623-638), medicinske isprave odnosno zdravstveni karton 2. tužiteljice (list 657-684), medicinske isprave odnosno zdravstveni karton 3. tužiteljice (list 691-705), ispis medijskih napisa od 19. ožujka 2008. (list 34), građevnu dozvolu od 8. studenoga 2006. (list 35-39), zapisnike (list 40 i 41), dopis IGH d.d., Zagreb, od 5. listopada 2007. (list 42), elaborat osiguranja dokaza postojećeg stanja poslovne građevine HEP-a od veljače 2007. (list 50-70), elaborat osiguranja dokaza novonastalog stanja poslovne građevine HEP-a, od rujna 2007. (list 71-89), zk. izvadak iz KPU za podul. 10148/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potvrdu o boravku u hostelu od 10. srpnja 2009. i uvjerenje o prebivalištu za 1.-3. tužiteljice (list 134-137), izvadak iz sudskog registra za Conex d.o.o. u stečaju, Zagreb, od 14. srpnja 2014. (list 150 i 151), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-320/12-43 od 12. rujna 2012. (list 161-167), Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-137/12 od 27. studenoga 2012. (list 173-216 te 566-606) te odnosnu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-236/13-9 od 23. ožujka 2016. (list 607-613) i službenu bilješku od 28. ožujka 2018. (list 616), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po prim. dr. med. Gordanu Makariću, spec. psihijatru, koji je 5. prosinca 2019. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 723-726), te je isti usmeno iznio na ročištu 26. ožujka 2025. (list 795-797) i ujedno je izveden dokaz saslušanjem 1.-3. tužiteljica osobno na ročištu
20. travnja 2016. (list 239-245).
8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
9. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete na kući i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, uslijed urušenja potpornog zida odnosno građevne rupe u [adresa], od 23. rujna 2007. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjev, odnosno istaknut je prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor podijeljene odgovornosti.
10. Uvidom u popis oštećenih osoba-stanara u [adresa], popis nastradalih osoba iz [adresa] koje su primile donacijska sredstva (list 4-10 te 14- 21), medicinske isprave i osobnu iskaznica odnosno osobni zdravstveni karton 1. tužiteljice (list 12-13, te 249-380, te 385-560, te 623-638), medicinske isprave odnosno zdravstveni karton 2. tužiteljice (list 657-684), medicinske isprave odnosno zdravstveni karton 3. tužiteljice (list 691-705), te zk. izvadak iz KPU za podul. 10148/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potvrdu o boravku u hostelu od 10. srpnja 2009. i uvjerenje o prebivalištu za 1.-3. tužiteljice (list 134-137), utvrđeno je da su 1.-3. tužiteljice u vrijeme štetnog događaja 23. rujna 2007. bile prijavljene u [adresa], kao i da je 1. tužiteljica upisana kao vlasnica u KPU za predmetni stan u prizemlju, [adresa], te da su kao takve izmještene (evakuirane) povodom štetnog događaja.
11. Uvidom u građevnu dozvolu od 8. studenoga 2006. (list 35-39), zapisnike (list 40 i 41), dopis IGH d.d., Zagreb, od 5. listopada 2007. (list 42), elaborat osiguranja dokaza postojećeg stanja poslovne građevine HEP-a od veljače 2007. (list 50-70), elaborat osiguranja dokaza novonastalog stanja poslovne građevine HEP-a, od rujna 2007. (list 71-89), utvrđeno je da je temeljem pravomoćne građevne dozvole, klasa: UP/I-361-03/06-01/536, ur. broj: 251-13-22/105-06-9, od 8. studenoga 2006., 1. tuženiku je kao investitoru dozvoljena izgradnja poslovne građevine s podzemnom garažom i trafostanicom, te dogradnja spojnog trakta s uredskim prostorima i spojnog mosta, ukupno bruto razvijene površine 19.547 čm, uz rekonstrukciju postojećih građevina: upravne zgrade, zgrade OPS-a, Instituta i zgrada radionice na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Za izgradnju objekta predviđenog navedenom dozvolom 1. tuženik je angažirao 2. tuženika. Nadalje, Ugovor o građenju, sklopili su HEP d.d., Zagreb, kao naručitelj radova (investitor) i Tehnika d.d., Zagreb, kao izvođač radova. Iz Ugovora o izvođenju radova, koji su 5. siječnja 2007. sklopili Tehnika d.d., Zagreb i Conex d.o.o., Zagreb, proizlazi da je Conex d.o.o., Zagreb, bio je podizvođač (kooperant) pojedinih radova.
12. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-137/12 od 27. studenoga 2012. (list 173-216 te 566-606) te odnosnu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-236/13-9 od 23. ožujka 2016. (list 607-613) utvrđeno je da je isti vođen povodom predmetnog štetnog događaja od 23. rujna 2007. odnosno utvrđena je krivnja za urušavanje građevne jame uz [adresa] u [adresa].
13. Iz službene bilješke od 28. ožujka 2018. (list 616) proizlazi da je uvidom u priklopljeni spis predmeta Općinskog suda u Sisku posl. br. P-5008/10 utvrđeno da se u tom predmetnu vodio postupak između tužitelja GI i RI, protiv tuženika HEP d.d., Zagreb i Tehnika d.o.o., Zagreb, a tužitelji traže donošenje odluke kojom se tuženicima nalaže platiti tužiteljima naknadu štete zbog štete nastale urušavanjem [adresa]. Tom spisu predmeta prileži kazneni spis predmeta posl. br. K-137/12. Prema stanju spisa predmeta posljednja odluka koja je donesena u postupku prvog stupnja je odluka posl. br. K-137/12 od 27. studenoga 2012. koja je djelomično preinačena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž- 236/13-9. Obje te odluke prilože na listu 566-613. U postupku posl. br. P-5008/10 nije donesena drugostupanjska odluka.
14. Na temelju iskaza 1. tužiteljice, saslušane osobno kao stranke na ročištu 20. travnja 2016. (list 239-245), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe te svih tužiteljičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunila i pojasnila, utvrđeno je, u bitnom, da se je zbio predmetni štetni događaja dok je 1. tužiteljica bila u kući, u [adresa]. Policajac na ulici u nekoliko navrata ih je tjerao van. Tek što su stali digla se voda i prašina na gradilištu i ulica je počela sama propadati. Djecu, ovdje 2. i 3. tužiteljice, je 1. tužiteljica, prije no što je vratila u kuću poslala u Sutlansku ulicu. Nekretnina 1. tužiteljice je bila točno kraj jezera odnosno njezina šupa se nalazila nad samim jezerom. Ona je na granici gdje se zemljište nije srušilo. Dvorište se urušilo za 10 cm, popucali su zidovi prozori. Popucao je zid uz dimnjak i izvana. Popucao je i knauf koji je bio nov i to zbog toga jer su 16. rujna 2007. tek primili ključeve od kuće poslije požara. Sve je unutra bilo namješteno i opet su morali ići na ulicu. Tad je obolila od stresa. Morala je otići u mirovinu. Ima neprospavane noći, izlaziš van kao da si lud. I dan danas se na svaki šum izlazi van. Dvorište je propalo. Nema dugo urušila se i kanalizacija. U dvorištu je popucao beton. Na kući rogovi stoje u zraku 2 cm, a sama kuća je sjela prema dolje. Sa stražnje strane kuće cigle izlaze van. Prozori na sobi stoje u "vinkl", žljebnjak se spustio dolje." Kći ZI je prije štetnog događaja živjela u [adresa] sa njom, te je u vrijeme štetnog događaja došla u [adresa] s dečkom.
15. Na temelju iskaza 2. tužiteljice, saslušane osobno kao stranke na ročištu 20. travnja 2016. (list 239-245), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe te svih tužiteljičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunila i pojasnila, utvrđeno je da je 2. tužiteljica zbog štetnog događaja bila samo pogođena, a najviše zbog onoga što je pretrpjela njezina majka, ovdje 1. tužiteljica, jer od tog dana ona više psihički ne funkcionira, odnosno tužiteljice praktično više ne funkcioniraju. Prije predmetnog štetnog događaja je 2. tužiteljica živjela u kući. Nakon štetnog događaja više se nikad nije vratila radi stanovanja u tu kuću. Sa majkom više ne funkcionira jer je ona psihički propala zbog predmetnog štetnog događaja.
16. Na temelju iskaza 3. tužiteljice, saslušane osobno kao stranke na ročištu 20. travnja 2016. (list 239-245), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe te svih tužiteljičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunila i pojasnila, utvrđeno je da je 3. tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila dijete i ono što se zbilo ju je zabrinulo, nije joj bilo jasno što se događa, to joj je tada bio stres. Najteže joj je palo to što se događalo s majkom. Ona je u jednom trenutku prestala piti terapiju pa je bilo ispada. Teško joj je palo i putovanje u školu te nemogućnost viđanja s prijateljima i društvom s kojima se je inače viđala. U vrijeme štetnog događaja bila je na putu iz Velike Gorice kući u [adresa] te je tada dolazila majci u posjet da vidi kako izgleda kuća. Tada je već znala da se dogodio štetni događaj jer joj je majka telefonski javila.
17. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. med. Gordana Makarića, spec. psihijatra, dostavljenog 5. prosinca 2019. (list 723-726), utvrđeno je da je isti mišljenja:
Glede 1. tužiteljice: ĐI je bila izložena štetnom događaju 23. rujna 2007. U okolnostima predmetnog štetnog događaja bila je izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu neugode i neizvjesnosti, uz razvoj simptomatike Poremećaja prilagodbe. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza.
Slijedom navedenog 1. tužiteljici je narušeno duševno zdravlje:
Strah: Pri štetnom događaju nije trpjela primarni strah. U sklopu prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 5 dana. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedna.
Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.
Dijagnoza Anksioznog poremećaja (F41), navedena u preslici osobnog zdravstvenog kartona, te propisivana medikacija anksiolitikom Helex, ne može se etiološki vezati uz predmetni štetni dogadaj.
Glede 2. tužiteljice: KI ud. ZI bila je izložena štetnom događaju 23. rujna. U okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu neugode i neizvjesnosti.
Slijedom navedenog 2. tužiteljici je narušeno duševno zdravlje:
Strah: Pri štetnom događaju nije trpjela primarni strah. U sklopu prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 1 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 3 dana. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 1 tjedna.
Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.
Glede 3. tužiteljice: OI bila je izložena štetnom događaju 23. rujna 2007. U okolnostima predmetnog štetnog događaja je bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu neugode i neizvjesnosti.
Slijedom navedenog 3. tužiteljici je narušeno duševno zdravlje:
Strah: Pri štetnom događaju nije trpjela primarni strah. U sklopu prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 3 dana. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna.
Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.
18. Na ročištu 26. ožujka 2025. (list 795-797) je navedeni vještak isto usmeno izložio, u cijelosti ostajući kod navoda iz danog pisanog nalaza i mišljenja i dosadašnjeg tijeka postupka, te je iste navode dopunio pojašnjavajući da je svoj vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem analize dinamike štetnog događaja proizašle iz priloženih medicinskih isprava, kao i anamnestičkih podataka od strane svih tužiteljica. Također analizom podataka iz priloženih isprava koje uključuju i preslike osobnih zdravstvenih kartona te konačno i odlučno temeljem rezultata vlastitog ispitivanja. U odnosu na 1. tužiteljicu ističe da je sukladno rješenju suda vještačio istu osobu u predmetnom slučaju i u određeno vrijeme te se ocjena pretrpljenog straha odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. Isto se odnosi i na 2. i 3. tužiteljicu kao što je razvidno iz pisanog nalaza i mišljenja, nije zaostalo trajnih posljedica. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 5. prosinca 2019. godine. Nadalje, navodi da je 1. tužiteljica kao posljedicu predmetnog štetnog događaja razvila simptomatiku poremećaja prilagodbe. Navedeno proizlazi kako iz nalaza psihijatra za kojeg nema podatak o datumu, u vidu anksiozno depresivno stanje kao reakcija na stres i poremećaj prilagodbe. No navedenu je dijagnozu definirao temeljem osobnog pregleda odnosno psihijatrijskog ispitivanja 1. tužiteljice. Ponovno ističe da su podaci u preslici osobnog zdravstvenog kartona od prosinca 2009. do srpnja 2016. u kojima se navodi dijagnoza anksioznog poremećaja (F 41) ne može se etiološki vezati uz predmetni štetni događaj. Poremećaj prilagodbe je prolazni psihički poremećaj, a javlja se kao posljedica izloženosti određenom stresnom iskustvu odnosno promjeni socijalne pozicije i načina života. Nadalje, 2. i 3. tužiteljica nisu bile neposredno izložene štetnom događaju kao njihova majka 1. tužiteljica. Međutim, navedena činjenica ni označenja i uz razvoj psihičkih tegoba koje su opisane, nije nužna neposredna i osobna izloženost štetnog događaja.
19. Navedeni pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i obrazloženje istoga na ročištu za glavnu raspravu, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši isti sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, te također, budući da su razjašnjeni i otklonjeni sve primjedbe, odnosno nije se ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.
20. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
21. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Odredbom čl. 1045. ZOO-a je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st. 1.); Predmnijeva se obična nepažnja (st. 2.); Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju (st. 3.); Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom (st. 4.). Nadalje, čl. 1049. ZOO-a je propisano da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Ujedno je predmnijeva uzročnosti propisana čl. 1063. ZOO-a koji određuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Naposljetku solidarna odgovornost naručitelja i izvođača radova je propisana čl. 1108. ZOO-a koji određuje da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u svezi s izvođenjem tih radova.
22. Dakle, utvrđeno je da 1.-3. tužiteljice pri nastanku predmetnog štetnog događaja nisu prekršile upravo niti jednu odredbu niti jednoga pozitivnopravnog propisa Republike Hrvatske, a niti tuženik ukazuje na bilo koju određenu odredbu su tužiteljice prekršila, a zbog navedenog na strani tužiteljica nema nikakve protupravnosti, pa, stoga, niti bilo kakve odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja. S druge strane, upravo i isključivo na strani tuženika je sva odgovornost zbog nezakonitog propusta u izvođenju predmetnih radova, uslijed čega je došlo do urušavanja kolnika [adresa], u [adresa], te oštećanje kuće u kojoj su stanovale 1.-3. tužiteljice.
23. Naprotiv, 1. tuženik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost urednog i redovitog održavanja te poduzimanja svih odgovarajućih mjera radi sprječavanja urušavanja tla predmetnog gradilišta odnosno prostora [adresa] koje je bilo zahvaćeno urušavanjem tla, kao mjesta štetnog događaja.
24. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, ako nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.
25. Slijedom navedenog, utvrđen je sam nastanak štetnog događaja, mjesto štetnog događaja te sve okolnosti istog slučaja, kao i uzročno-posljedična sveza između štetnog događaja i nastale štete te isključiva odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljicama uslijed urušavanja građevne rupe u [adresa], i oštećenja kuće u kojoj su stanovale tužiteljice.
26. Stoga, na temelju ovakvih utvrđenja, primjenom citiranih zakonskih odredbi, 1. tuženik za predmetnu štetu odgovara po osnovi odgovornosti od opasne djelatnosti (čl. 1063. ZOO-a), odnosno sukladno čl. 1108. ZOO-a, odgovara trećoj osobi, ovdje 1.-3. tužiteljicama, za štetu koja je nastala u svezi s izvođenjem istih radova.
27. Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacija 1. -3. tužiteljica. To stoga što je utvrđeno da su 1.-3. tužiteljice u vrijeme štetnog događaja 23. rujna 2007. bile prijavljene u [adresa], gdje su i stanovale, kao i da je 1. tužiteljica upisana kao vlasnica u KPU za predmetni stan u prizemlju, [adresa], te da su kao stanari [adresa] izmještene (evakuirane) povodom štetnog događaja.
28. Ujedno, nisu osnovani ni prigovori tuženika o isključivoj odnosno djelomičnoj odgovornosti samih tužiteljica za nastanak predmetne štete, jer je u postupku utvrđeno da tužiteljice nisu ničim pridonijele nastanku štetnog događaja niti samih štetnih posljedica, u smislu čl. 1092. ZOO-a.
29. Međutim, tužiteljice nisu dokazale nastanak štete na nekretnini 1. tužiteljice, kao niti visinu imovinske štete na istoj nekretnini, pa je stoga sukladno pravilu o teretu dokazivanja čl. 221.a ZPP-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete na kući u iznosu 1.924,48 EUR sa zateznim kamatama, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.
30. Usvajajući u cijelosti pisani nalaz i mišljenja navedenog stalnog sudskog vještaka, temeljem kojeg proizlazi da je narušenje duševnog zdravlja tužiteljica, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica iz predmetnog štetnog događaja (uzročno-posljedična sveza), pa je tuženik odgovoran za štetu nanesenu tužiteljicama i stoga tuženik dužan naknaditi 1.-3. tužiteljicama štetu koju iste trpe kao posljedicu narušenja zdravlja.
31. Stoga, utvrđeno je kako je tužiteljicama povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime joj je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
32. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po vještaku utvrđeno trajanje i jačinu pretrpljenog straha, okolnosti slučaja, dugotrajnost liječenja, liječničke preglede i kontrole, dugotrajnost oporavka, kao i dob tužiteljica, sud nalazi da je tužiteljicama povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu 3.981,68 EUR i to svakoj tužiteljici. Medicinskim vještačenjem je utvrđena težina narušenja zdravlja 1.-3. tužiteljice. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, to su stoga tužitelju dosuđene zatezne kamate kako zahtijeva od dana podnošenja tužbe, tj. od 19. ožujka 2008. (list 1) do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a, po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je odlučeno pod toč. II., III. i IV. izreke presude.
33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
34. Slijedom navedenog, 1.-3. tužiteljicama je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 1. travnja 2009., 27. listopada 2010., 2. ožujka 2015., 7. prosinca 2015., 28. svibnja 2018., 4. veljače 2019. i 4. ožujka 2020. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 2. travnja 2009., 12. studenoga 2010., 14. svibnja 2012., 8. prosinca 2015., 20. travnja 2016., 25. veljače 2025. i 26. ožujka 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te sastava podnesaka od 6. lipnja 2012. kojim naknadno dostavlja isprave, 22. siječnja 2016. kojim dostavlja isprave, 2. studenoga 2018., 5. prosinca 2018., 27. travnja 2021. kojim povlači tužbu u odnosu na 2. tuženika, za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 500,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), te zastupanja na ročištu 24. rujna 2020. u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 7.800,00 EUR, uvećanog za zastupanje više osoba (+20%) (1.560,00 EUR), dakle ukupno u iznosu 9.360,00 EUR. Ujedno je priznat trošak vještačenja u zahtijevanom iznosu 437,99 EUR / 3.300,00 HRK. Međutim, nije priznat trošak sastava podnesaka od 24. ožujka 2015. i 26. veljače 2022. jer isti ne prileži spisu predmeta, kao niti podnesaka od 25. veljače 2019. kojim dostavlja dokaz o pologu predujma, kao niti podnesaka od 16. studenoga 2022. i 10. srpnja 2024., kojim požuruje postupanje, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR. Stoga je 1.-3. tužiteljicama valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 9.797,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.
35. Također je i 1. tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 12. studenoga 2010., 16. prosinca 2015. i 20. veljače 2020. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 2. travnja 2009., 12. studenoga 2010., 14. svibnja 2012., 8. prosinca 2015., 20. travnja 2016., 25. veljače 2025. i 26. ožujka 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te sastava podnesaka od 18. svibnja 2011., 22. svibnja 2012. i 21. listopada 2016., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT) te zastupanja na ročištu 24. rujna 2020. u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 250,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 5.700,00 EUR, uvećanog za PDV 25 % (1.425,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 7.125,00 EUR nisu dosuđeni 1. tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu.
36. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.
37. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 24. travnja 2025.
S u d a c:
Mario Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).
DNA: - opun. 1.-3. tužiteljica, uz rješenje o sudskoj pristojbi-solidarno u iznosu 185,15 EUR,
- opun. 1. tuženika i
- 2. tuženik.
