1

Poslovni broj: I Kž-Us-18/2023-6

 

Poslovni broj: I Kž-Us-18/2023-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća, te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. Č. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog I. Č., okrivljenog D. P., okrivljene N. H., okrivljenog trgovačkog društva T. G. d.o.o. i okrivljenog trgovačkog društva T.H. I. d.o.o. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-17/2022-36 od 10. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog I. Č., okrivljenog D. P., okrivljene N. H., okrivljenog trgovačkog društva T. G. d.o.o. i okrivljenog trgovačkog društva T.H. I. d.o.o., kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-17/2022-36 od 10. studenog 2022. odbijeni su prijedlozi okrivljenog I. Č., po braniteljici Lj. P., okrivljenog D. P. po braniteljima, odvjetniku N. D. i odvjetniku T. G., okrivljene N. H. po branitelju T. I., zastupnika trgovačkog društva T. G. d.o.o. Z. N. i zastupnika trgovačkog društva T.H. I. d.o.o Š. M. za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza zapisnika o ispitivanju svjedoka A. M., sastavljenog u prostorijama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 3. svibnja 2011. i zapisnika o ispitivanju svjedoka A. M., sastavljenog u prostorijama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 18. srpnja 2018.

 

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljeni I. Č. po braniteljici, odvjetnici Lj. P., okrivljeni D. P. po braniteljima N. D. i T. G., okrivljena N. H. po branitelju T. I., okrivljeno trgovačko društvo T. G. d.o.o. (sada V. U. d.o.o.) zastupanog po predstavniku, odvjetniku Z. N.., okrivljenog trgovačkog društva T.H. I. d.o.o. (ranije T. V. d.o.o.) zastupano po odvjetniku Š. M.

 

3. U žalbi okrivljenog I. Č., podnesenoj po braniteljici Lj. P. ističe se da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 486. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način da se iskazi imenovanog svjedoka izdvoje iz spisa.

 

4. Okrivljeni D. P. žalbu po branitelju, odvjetniku N. D. podnio je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i preinači pobijano rješenje te iz spisa predmeta kao nezakonite izdvoji dokaze navedene u izreci pobijanog rješenja.

 

5. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela i okrivljena N. H. po branitelju T. I. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ukinuti pobijano rješenje.

 

6. Žalbu protiv navedenog rješenja podnijelo je i okrivljeno trgovačko društvo T. G. d.o.o. (sada V. U. d.o.o.) …, OIB: …, zastupano po odvjetniku Z. N. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljeno trgovačko društvo T.H. I. d.o.o. (ranije T. V. d.o.o.) zastupano po odvjetniku Š. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu prihvati i preinači pobijano rješenje na način da žalbu prihvati i preinači pobijano rješenje na način da se predloženi dokazi izdvoje iz spisa, a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

8. Žalbe nisu osnovane.

 

9. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja svi žalitelji ističu da spisu prileži izjava svjedoka A. M. ovjerena po javnom bilježniku kao dokaz kojim se potkrepljuju tvrdnje svih žalitelja da je iskaz imenovanog svjedoka rezultat prijetnji i prisile od strane USKOK-a, te da je ista vrlo važan izvor saznanja o činjenicama koje upućuju da su policijski službenici PU Varaždinske i djelatnici USKOK-a vršili nezakonit pritisak na svjedoka A. M., otvoreno mu prijeteći. Pritom se ističe da je upravo zbog navedene izjave podnesen prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza, jer nije bio predmet odlučivanja u prethodnim fazama postupka.

 

9.1. Dajući dodatni značaj spomenutoj izjavi svjedoka A. M. okrivljeni I. Č., po braniteljici, odvjetnici Lj. P. u žalbi ističe da se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju niti jednom riječju ne osvrće na sadržaj predmetne pisane izjave čiji sadržaj jasno ukazuje na nezakonit rad policije i USKOK-a, odnosno, da sud unatoč detaljnoj argumentaciji obrane o sadržaju izjave glede svih okolnosti vezanih za svjedočenje A. M., istu potpuno apstrahira, jer niti jednom riječju ne analizira niti daje ocjenu opisanog, a radi se o bitnim činjenicama. Također D. P. i N. H. u svojim žalbama ističu da se izjava prvi puta predaje u sudski spis i predstavlja novu činjenicu, te da nije bila predmetom odlučivanja u ranijim sudskim odlukama.

 

9.2. Suprotno svemu navedenom, ocjena je drugostupanjskog suda da navedena izjava ne predstavlja novu činjenicu, pa posljedično tome propuštanje posebnog osvrtanja na istu ne dovodi u pitanje pravilnost rješenja prvostupanjskog suda. Stoga, drugostupanjski sud smatra navedenu izjavu, kao ponavljanje već iznesenih činjenica, koja predstavlja proširen sadržaj svih do sada već više puta isticanih navoda kojima žalitelji potkrjepljuju tvrdnju da iskazi svjedoka A. M. predstavljaju nezakonit dokaz, jer da su iskazi temeljeni na zastrašivanju i "faktičnim" postupanjem s ovim svjedokom kao s osumnjičenikom. S obzirom da se dakle radi o ponovljenim navodima iz ranijih prijedloga, valjano se prvostupanjski sud pozvao na prethodne odluke suda kojima je odlučeno o prijedlozima za izdvajanje zapisnika o ispitivanju svjedoka A. M. u prostorijama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) od 3. svibnja 2011. i 18. srpnja 2011. (rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj K-US-53/2012. od 13. rujna 2013., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-103/2013. od 11. prosinca 2013., presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us-55/2019. od 29. ožujka 2021.). Stoga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ostaje kod ocjene da navedeni zapisnici o ispitivanju A. M. ne predstavlja nezakonit dokaz u smislu članka 10., odnosno ne mogu se podvesti pod niti jedan taksativno naveden nezakoniti dokaz u odredbi članka 10. stavka 2. ZKP/08. Pritom je prvostupanjski sud u pravu kada zaključuje da se ne radi niti o nezakonitosti tih dokaza u smislu povreda koje bi bile počinjene kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, odnosno koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, u smislu odredbi članka 10. stavka 2. točaka 1. i 2. ZKP/08., tako da žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani.

 

10. Jednako tako, pogrešno smatraju žalitelji da u odnosu na svjedoka A. M. nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 286. ZKP/08. te da su zapisnici o njegovu ispitivanju zbog toga što je prema njemu primijenjena odredba članka 286. stavak 2. ZKP/08. nezakonito sastavljeni. Naime, iz zapisnika o ispitivanju od 3. svibnja 2011. i 18. srpnja 2011. vidljivo je da je svjedok upozoren sukladno odredbama članka 286. i 288.ZKP/08., s time da je iz zapisnika od 3. svibnja 2011. vidljivo da je na početku ispitivanja naveo da bi svojim iskazom sebe izložio kaznenom progonu, nakon čega je upozoren na mogućnost davanja izjave iz članka 286. stavak 4. ZKP/08, kada je prekinuto njegovo ispitivanje, nakon čega je Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske potpisao izjavu Ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta o nepoduzimanju kaznenog progona protiv svjedoka A. M. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su navedeni zapisnici sastavljani u skladu sa zakonskim odredbama.

 

11. Također žalitelji I. Č. po braniteljici Lj. P., D. P. po branitelju N. D. i T. G. i N. H. po branitelju T. I. opetovano ističu da se ovom svjedoku nije mogao dati tzv. parcijalni imunitet jer da se njegovim odgovorom ne dokazuje teže kazneno djelo druge osobe, već jednako teško, pri čemu smatraju da se je svjedoku A. M. trebalo "oprostiti" djelo iz članka 337. stavak 4. KZ/97. Naime, iz dikcije članka 286. stavak 3. ZKP/08. ne proizlazi da se treba dokazivati teže djelo druge osobe od onog za koje se daje parcijalni imunitet u smislu da je zapriječena teža kazna, već se treba raditi o težem djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanju deset ili više godina, u smislu njegove ozbiljnosti, odnosno da nije intencija primjenjivati ovu odredbu i za "bagatelna" kaznena djela.

 

12. Nadalje, u svojim žalbama žalitelji D. P. po branitelju N. D. i T. G., N. H. po branitelju T. I., ističu da je u vrijeme sastavljanja zapisnika o ispitivanju 3. svibnja 2011. i 18. srpnja 2018. A. M. bio osumnjičenik, a ne svjedok, te je u prilog navedenom uz žalbu okrivljenog D. P. priložena i kaznena prijava koju protiv A. M. (uz ostale) koju podnio Klub vijećnika HNS-a, a u žalbama trgovačkih društava T. G. d.o.o. i T.H. I. d.o.o. opisuje postupanje USKOK-a iz kojeg je razvidno da bi se radilo o postupanju prema osumnjičeniku, a ne svjedoku. Međutim, drugostupanjski sud ni ove navode nalazi osnovanima. Naime, unatoč činjenici da se u spisu predmeta nalazi kaznena prijava protiv većeg broja svjedoka, pa tako i protiv svjedoka A. M. na čijim se iskazima temelji optužnica, to ne znači da je on u ovom postupku imao dvostruku ulogu. Sama činjenica da je protiv neke osobe podnesena kaznena prijava za činjenično isto djelo za koje se terete optuženici u ovom postupku, ne znači da ta osoba u predmetnom postupku ima status osumnjičenika. Ta osoba, s obzirom na činjenicu da nije obuhvaćena niti nalogom za provođenje istrage, a niti podignutom optužnicom, u ovom postupku može imati samo status svjedoka, dok će se o kaznenoj prijavi podnesenoj protiv te osobe odlučiti u predmetu protiv te osobe.

 

13. Svi žalitelji ističu i da se prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza iz članka 10. stavak 2. ZKP/08. temelji i na članku 6. stavak 2. i 3. ZKP/08., no da se prvostupanjski sud o navedenom nije očitovao. Međutim, neovisno što se prvostupanjski sud prvenstveno usmjerio na sadržaj odredbe članka 10. ZKP/08. kao i na taksativno nabrajanje nezakonitih dokaza u istoj, time nije dovedena u pitanje valjanost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, s obzirom da je ocjena drugostupanjskog suda kako prilikom ispitivanja svjedoka A. M. u USKOK-u nije bila povrijeđena odredba članka 6. stavak 2. i 3. ZKP/08. odnosno da bi iskaz svjedoka bio iznuđen zastrašivanjem, te da se kao takav ne može upotrijebiti kao dokaz.

 

14. Zaključno, svi žalitelji u svojim žalbama ističu da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje kako to propisuje odredba članka 470. stavak 2. ZKP/08. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedloge braniteljice okrivljenog I. Č., okrivljenog D. P., okrivljene N. H., trgovačkog društva T. G. d.o.o. i trgovačkog društva T.H. I. d.o.o za izdvajanje nezakonitih dokaza, a za svoju odluku dao je jasne, dostatne i valjane razloge zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., niti je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

 

15. Kako navodima u žalbama utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju te ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 15. studenog 2023.