REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-226/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u OD Juričko i partneri d.o.o., Split, protiv tuženika H.I.S. TRAVEL NEDERLAND B.V., Arent Janszoon Ernststraat 595 E-1, Amsterdam, Nizozemska, kojeg zastupaju punomoćnici Damir Zagoršćak i Vedran Mesarić, odvjetnici u OD Zagoršćak i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, 24. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ovaj se sud proglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku i odbacuje se tužba.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 249,57 EUR u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je 31. siječnja 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U istoj navodi da je tuženik sklopio s društvom EPIC TOURS d.o.o. Ugovor o poslovnoj suradnji dana 27. rujna 2020. godine kojim je ugovorena poslovna suradnja u djelatnosti iznajmljivanja turističkog smještaja u Republici Hrvatskoj na način da je odredbom članka 4. predmetnog Ugovora tuženik preuzeo obvezu snositi cjelokupne troškove koji nastaju obavljanjem djelatnosti iznajmljivanja turističkog smještaja, a tužitelj je temeljem tog ugovora vršio uslugu primanja gostiju, čišćenja i održavanja apartmana u Splitu koji su bili u zakupu društva EPIC TOURS d.o.o. kao tuženikovog posrednika u pružanju usluga turističkog smještaja na području Republike Hrvatske.
2. Nadalje, tužitelj da je obračunavao naknadu za izvršene usluge i račun ispostavljao društvu EPIC TOURS d.o.o. kojem društvu je potom tuženik uplaćivao sredstva za podmirenje istih računa tužitelja te da je takva poslovna suradnja trajala više od dvije godine u kojem periodu da je tuženik podmirio tužitelju sve izvršene usluge do rujna 2022. g. za koji mjesec EPIC TOURS d.o.o. nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju radi čega se tužitelj obratio tuženiku e-mailom i tražio ispunjenje obveze sukladno članku 109. i 111. ZOO-a. Tuženik da je u e-mail korespondenciji naveo kako su računi EPIC TOURS-a d.o.o. blokirani i zatražio od tužiteljice da istovrsne usluge za mjesece listopad i studeni 2022. neposredno fakturira tuženiku što je tužiteljica i napravila, a tuženik da nije podmirio navedeno, iako se na isto obvezao.
3. Tužitelj navodi da se njegovo potraživanje u iznosu od 5.627,45 EURA (točka 1/ tužbenog zahtjeva) temelji na obvezi koju je tuženik preuzeo kao jamac za sve obveze zakupnika EPIC TOURS d.o.o. koje društvo je uz znanje i suglasnost tuženika sklopilo predmetnu poslovnu suradnju s tužiteljicom sukladno odredbama članka 105. ZOO-a, dok se potraživanje u iznosu od 2.351,58 EURA (točka 2/ tužbenog zahtjeva) temelji na izvršenim uslugama koje je tuženik neposredno naručio od tužitelja preuzevši obvezu podmirenja istih u direktnom dogovoru s tužiteljicom.
4. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio stvarnoj i mjesnoj nadležnosti ovog suda jer da je stvarno nadležan sud u Kraljevini Nizozemskoj s mjesnom nadležnošću prema sjedištu tuženika u gradu Amsterdamu. Tuženik je istaknuo da Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između EPIC TOURS d.o.o. i tuženika ne predstavlja istinitu verziju tog ugovora te prigovorio prijevodu istog. Tuženik je također istakao prigovor pasivne legitimacije jer da iz članka 4., stavka 6. Ugovora o poslovnoj suradnji proizlazi da bi tuženik temeljem tog ugovora eventualno bio obvezan jedino i isključivo društvu EPIC Tours d.o.o. Ističe nadalje tuženik da je pogrešno pozivanje tužitelja na odredbu članka 111. ZOO-a jer da tuženik tužitelju nije jamac budući ne postoji nikakav ugovor o jamstvu kao i da su ništavi računi koje je tužitelj ispostavio tuženiku.
5. Tuženik je pravna osoba sa sjedištem (domicilom) u Kraljevini Nizozemskoj, dok tužitelj ima sjedište (domicil) u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, radi o sporu s međunarodnim elementom pa su za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMPP).
6. Odredbama članka 46. ZMPP-a propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012. - dalje: Uredba Bruxelles 1 bis) (st. 1.), da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. toga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije (st. 2.) te da se stranke mogu sporazumjeti o nadležnosti suda države koja nije članica Europske unije, osim ako je za predmet spora isključivo nadležan sud Republike Hrvatske ili neke druge države članice Europske unije, na koji sporazum se na odgovarajući način primjenjuju odredbe odjeljka 7. Uredbe iz stavka 1. toga članka (st. 3.).
7. Prema odredbi članka 4., stavka 1. Uredbe Bruxelles 1 bis osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Dakle, temeljno načelo Uredbe Bruxelles 1 bis jest međunarodna nadležnost sudova države članice tuženikova domicila. To znači da tuženik može biti tužen u drugoj državi članici samo onda ako postoji posebna nadležnost po odredbama Uredbe Bruxelles 1 bis. To je izričito navedeno u odredbi članka 5., stavka 1. Uredbe Bruxelles 1 bis prema kojoj osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. toga poglavlja (posebna nadležnost).
8. U konkretnom slučaju tuženik koji je osporio nadležnost hrvatskog suda u ovoj pravnoj stvari nema domicil u Republici Hrvatskoj, a pored toga nadležnost hrvatskog suda prema utvrđenju ovoga suda ne postoji niti po kriteriju iz odredbe članka 5., stavka 1. Uredbe Bruxelles 1 bis.
9. Naime, odredbom članka 7., stavka 1. (a) (odjeljak 2.) Uredbe Bruxelles 1 bis propisano je da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, dok odredba tog članka, stavka (b) propisuje da je za potrebe te odredbe, ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.
10. Međutim, tužitelj, iako u spis dostavlja ugovor o poslovnoj suradnji između tužitelja i društva EPIC TOURS d.o.o. te sporazum o poslovnoj suradnji između društva EPIC TOURS d.o.o. i tuženika, ne dokazuje da postoji ugovorni odnos između parničnih stranaka, odnosno ne dostavlja takav ugovor koji bi eventualno bio osnova za primjenu odredbi o posebnoj nadležnosti u smislu odredbi članka 7. Uredbe Bruxelles 1 bis.
11. Iako tužitelj navodi da se dio njegova potraživanja temelji na obvezi koju je tuženik preuzeo kao jamac za sve obveze zakupnika EPIC TOURS d.o.o., ne dostavlja pisani ugovor o jamstvu sukladno odredbi članka 105. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje ZOO-a). Također, iako tužitelj za dio potraživanja navodi da se temelji na izvršenim uslugama koje je tuženik neposredno naručio od tužitelja preuzevši obvezu podmirenja istih, ne dostavlja ugovor u tom smislu, a prema kojem ugovoru bi eventualno bile ispunjene pretpostavke u kontekstu odredbe članka 7. Uredbe Bruxelles 1 bis.
12. S tim u vezi, po shvaćanju ovog suda, u ovoj pravnoj stvaru nema mjesta primjeni odredbe članka 7., kao ni ostalih pravila o posebnoj nadležnosti iz odjeljaka 2. do 7. Uredbe Bruxelles 1 bis.
13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 16., stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) i članka 4., stavka 1. Uredbe Bruxelles 1 bis odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
14. Tuženik je u odgovoru na tužbu zatražio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 249,57 EUR. Tuženiku je, sukladno odredbama članka 154., stavka 1., članka 155. i članka 164., stavka 1. priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: OT) za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 199,80 EUR (Tbr. 8., t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 42. OT-a), odnosno ukupno 249,57 EUR.
15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
U Splitu, 24. travnja 2025.
Sutkinja
Maja Čelan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis
