Poslovni broj: Us I-617/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, Velebitska 75, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB:95131524528, zastupano po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gudnulićeva 29a, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja ŠĆ, odvjetničke vježbenice u OD Mijoč i Batić, Split i u odsutnosti tuženika, 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/21-01/485, Urbroj: 522-4/1-1-2-21-4 od 16. ožujka 2022. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Klasa: UP/I-562- 02/19-01/00031, Urbroj: 2181/1-07/546-21-11 od 26. siječnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/21-01/485, Urbroj: 522-4/1-1-2-21-4 od 16. ožujka 2022. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Klasa: UP/I-562-02/19-01/00031, Urbroj: 2181/1-07/546-21-11 od

26. siječnja 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata s osnove bolesti multiple skleroze i epilepsije.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja i tijekom ovog spora tužitelj navodi da se tuženik u osporenom rješenju u bitnom poziva na nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća Klasa: 562-02/22-01/2650, Urbroj: 522-4/5-22-3 od 2.3.2022. Citiranim nalazom i mišljenjem se u bitnom navodi kako je bolest tužitelja utvrđivana putem liječničke dokumentacije bez njegova prisustva, kako su predmetom ocjene bolesti multipla skleroza i epilepsija te kako mu je multipla skleroza evidentirana tek 2010. Također je navedeno kako je prošao dugi vremenski period od demobilizacije do pojavnosti bolesti te je izričito navedeno da se ove bolesti, a sve temeljem članka 35. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ne uzimaju u obzir kao posljedica obnašanja dužnosti u Domovinskom ratu. Iz liječničke dokumentacije dostavljene tijekom upravnog postupka da proizlazi da je tužitelju bolest multiple skleroze dijagnosticirana tek 2010. Međutim, tužitelj je i dugo godina prije uspostavljanja navedene dijagnoze imao simptome ove bolesti, a ista nije bila dijagnosticirana. Neuspostavljanje navedene dijagnoze već neposredno nakon završetka obnašanja dužnosti u Domovinskom ratu očito je posljedica nerazvijenosti liječničkih metoda i uređaja, a možebitno i liječničke pogreške. Naime, još 24.2.1994. tužitelj je zaprimljen na odjelu neurologije u Kliničkom bolničkom centru u Splitu, i to sa simptomima jake zatrnjenosti u šakama i potpunom gubitku snage u istima. Nadalje, 1.8.2002. tužitelj je, zbog brojnih tegoba koje su se počele javljati sve učestalije poput nesvjestice, zatrnjenosti raznih dijelova tijela, sveopće slabosti i sl., bio primoran u poliklinici Kalajžić obaviti MRI snimanje glave. Dr. JĆ, specijalist radiologije, u svom nalazu iznio je zaključak kako su kod tužitelja već tada (dakle 2002., odnosno 8 godina prije službenog uspostavljanja dijagnoze multiple skleroze) prisutne multiple žarišne lezije tipa demijelinozacije vidljive unutar moždanog debla, medule spinalis, cerebeluna i u supratentorijalnoj bijeloj tvari s preporukom daljnje neurološke obrade i nadzora. Člankom 35. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji na kojeg se poziva žalbeno liječničko vijeće propisano je da su, između ostalih, epileptička bolest te multipla skleroza bolesti nedovoljno poznate etiologije. Stavkom 2. navedenog članka izričito je propisano da ako su prve pojave takvih bolesti nastupile pod okolnostima utvrđenim propisima o pravima hrvatskih branitelja, ili se pod tim okolnostima bolest znatno pogoršala, s obzirom na uobičajeni tijek bolesti i nastupile su komplikacije bolesti, odnosno potreba za operativnim liječenjem ili su te okolnosti onemogućile pravilno liječenje i nastupile su komplikacije bolesti, odnosno potreba za operativnim liječenjem, može se uzeti u obzir i tako nastalo oštećenje organizma, s tim što se u takvim slučajevima, kao i u slučajevima pogoršanja bolesti poznate etiologije, postotak utvrđuje u sukladno Zakonu. Dakle, tužitelj da je još 1994. imao izražene simptome epileptičke bolesti te multiple skleroze u vidu zatrnjenosti pojedinih dijelova tijela kao i izražene multiple žarišne lezije po moždanom tkivu što je utvrđeno i materijalnom dokumentacijom. Slijedom navedenog tužitelj preciziranim tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se tužba usvaja i poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

5. U odgovoru na tužbu tuženik citira i poziva se na odredbu članka 12. stavka 1. točke c) i članka 179. stavka 1. točke f) Zakona te navodi da je u postupku povodom žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: 562-02/22-01/2650, Urbroj: 522-4/5-Ž-22-4 od 2. ožujka 2022. U obrazloženju predmetnog Nalaza se navodi kako je Vijeće nakon uvida u spis te ratni put, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, kao i dugi vremenski period pojavnosti bolesti nakon demobilizacije, a bez osobnog pregleda branitelja na što je prethodno imenovani dao pisanu suglasnost, mišljenja kako se u odnosu na bolesti iz zahtjeva ne nalazi uzročno-posljedična veza sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te nema oštećenja organizma po toj osnovi. Tužitelj u upravnom sporu predlaže izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost postotka oštećenja organizma, dok tuženik smatra da podaci spisa predmeta to ne zahtijevaju, budući da tužitelj svojim (nepotkrijepljenim) navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja. U upravnom sporu provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku nije dostatno samo predložiti već treba obrazložiti zašto je važno i nužno za utvrđivanje činjeničnog stanja u postupku koji se vodi, te treba iznijeti tvrdnje koje dovode u sumnju nalaze Vijeća. U ovom predmetu konačna ocjena o uzroku i razini tjelesnog oštećenja tužitelja utemeljena je na medicinskim nalazima i mišljenjima koji su dani za potrebe ovog upravnog postupka od liječnika žalbenog Vijeća. Stoga, tuženik je stava da je vještačenje provedeno u potpunosti po "načelima dobre liječničke prakse", odnosno uvažavajući Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (,,Narodne novine", broj: 118/2021, dalje: Pravilnik) i Listu I. Stoga tuženik smatra da u takvoj situaciji nema osnove da prvostupanjski sud provodi sudsko medicinsko vještačenje na okolnost postotka oštećenja organizma kod tužitelja. Ovo stoga jer iz samog predmeta tuženika ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila stručna u svojoj ocjeni o postotku oštećenja organizma tužitelja i pri izradi nalaza i mišljenja. Također, saslušanje tužitelj smatra nesvrsishodnim, budući da nije jasno na koje okolnosti bi se isti mogao i imao očitovati. U drugostupanjskom upravnom postupku da je provedeno temeljito vještačenje te nema činjenice koja bi upućivala na okolnost koja bi ukazivala na neobjektivnost danog nalaza i mišljenja vještaka, a time i na nezakonitost osporavanog rješenja tuženika. Tuženik je stava da navodi tužitelja kojim prigovara načinu na koji je provedeno vještačenje nisu osnovani, budući da se ovdje radi o stručno-medicinskom znanju te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, smatramo da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja u kojem su sadržane konstatacije iz medicinske dokumentacije, uzeta je i pregledana medicinska dokumentacija spisa, ratni put tužitelja i cjelokupna dokumentacija upravnog postupka, slijedom čega navedeni nalaz i mišljenje sadrži, prema mišljenju tuženika, valjano obrazloženje te je isti mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke. Imajući na umu navedeno, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj svojim paušalnim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja žalbenog Vijeća jer se doista nigdje u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, odnosno ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se taj nalaz i mišljenje ne bi trebali smatrati stručnim i objektivnim. Imajući u vidu i činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

6. U podnesku od 28. travnja 2023. tuženik je po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu naveo kako je drugostupanjsko rješenje koje se tužbom pobija u cijelosti pravilno i zakonito jer je donijeto sukladno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, brojevi 121/17, 98/19, dalje u tekstu: Zakon) na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, nakon što je u predmetnoj pravnoj stvari vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split, izradilo nalaz i mišljenje broj 490595 od 27. listopada 2020., isti je sukladno odredbi čl. 182. stavka 2. Zakona podlegao reviziji revizijskog vijeća. Tako je u revizijskom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured Zagreb, broj: 523015 od 23. prosinca 2020. potvrđeno je da nije ustanovljeno postojanje uzročno – posljedične veze bolesti multiple skleroze i epilepsije sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, u drugostupanjskom postupku povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje, Žalbeno liječničko vijeće u Zagrebu u svom nalazu i mišljenju klase od 2. ožujka 2022., a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, dugi vremenski period pojavnosti te ratni put tužitelja zaključuje kako se bolesti multiple skleroze i epilepsije ne mogu dovesti u uzročno – posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, a sukladno čl. 35. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne Novine“, br. 118/2021, dalje u tekstu: Pravilnik). Dakle, tužitelj ne ispunjava uvjet propisan člankom 12. stavkom 1. točkom c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kojim člankom je propisano da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U pogledu ratnog puta tužitelja, isti je bio pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave splitsko – dalmatinske te isti nije bio upućivan na terene i bojišnice. U pogledu navoda tužitelja kako je isti još 1994. imao izražene simptome epilepticke bolesti i multiple skleroze, ističe se kako je tužitelju epilepsija dijagnosticirana 2014., a multipla skleroza 2010., dok je 2002. tužitelju dijagnosticiran neuritis radi problema s očima. Nakon pregleda 1994. na koji se poziva tužitelj, iz medicinske dokumentacije proizlazi da se isti više ne javlja niti dolazi na bolničku obradu sve do 2002. iz čega se zaključuje da isti u tom periodu nije imao simptome niti znakove bolesti, odnosno da se bolesti do tada nisu pojavile, a što, među ostalim i isključuje primjenu čl. 35., st.2. Pravilnika, odnosno u konkretnoj pravnoj stvari bolesti se nisu pojavile niti znatno pogoršale u vrijeme obnašanja dužnosti u Domovinskom ratu, ali ni kratko nakon mobilizacije. Dakle, tužitelj tužbenim navodima nije doveo u pitanje stručno - medicinsko utvrđenje žalbenog liječničkog vijeća pa se stoga tuženik protivi izvođenju dokaza provođenjem novog medicinskog vještačenja po liječniku specijalistu neurologije i radiologije i drugih, pregledu tužiteljeva zdravstvenog kartona budući se sva relevantna dokumentacija već nalazi u spisu kao saslušanju tužitelja jer je uopće nejasno na koju okolnost bi tužitelj imao biti saslušan. Slijedom navedenog, a budući je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U sporu je održana rasprava 15. veljače 2024. i 25. ožujka 2025., a čime je kao i dostavom podneska strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje; ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu neurologu prof. dr. sc. Ivu Lušiću.

9. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, te za izvođenjem dokaza novim vještačenjem po vještaku specijalistu neurologu, kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Iz navedenih razloga sud je raspravnim rješenjem od 25. ožujka 2025. odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada.

10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Odredbom članka 12. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17, 127/19 i 84/21; dalje: ZHBDR), propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Člankom 179. st. 1. toč. f) ZHBDR propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. tog Zakona.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 25. siječnja 2019. za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata s osnove bolesti multiple skleroze i epilepsije;

- da je u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split broj: 490595 od 27. listopada 2020. kojim je utvrđeno da postoje rane, ozljede, bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma - Epilepsija, Multipla skleroza, oštećenje organizma iznosi: nije utvrđeno, Liste postotka oštećenja organizma Lista II, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (NN broj: 67/17 i 56/18 );

- da je potom pribavljen revizijski nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured Zagreb, broj: 523015 od 23.12.2020. iz kojeg je razvidno da kod tužitelja postoje rane, ozljede, bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma- Multipla skleroza, Epilepsija, oštećenje organizma iznosi: 0% (nula posto) stalno, Liste II postotka oštećenja organizma Uredbe o metodologijama vještačenja odnosno razvidno je da nije ustanovljeno postojanje uzročno – posljedične veze bolesti multiple skleroze i epilepsije sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.;

- da je na temelju navedenih nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu;

- da je u povodu žalbe tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: 562-02/22-01/2650, Urbroj: 522-4/5-Ž- 22-4 od 2. ožujka 2022. iz kojeg je razvidno kako je Vijeće nakon uvida u spis te ratni put, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, kao i dugi vremenski period pojavnosti bolesti nakon demobilizacije, a bez osobnog pregleda branitelja na što je prethodno tužitelj dao pisanu suglasnost, zaključilo kako se bolesti multiple skleroze i epilepsije ne mogu dovesti u uzročno – posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, a sukladno čl. 35. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne Novine“, br. 118/2021, dalje u tekstu: Pravilnik), te utvrđuje da nema oštećenja organizma po toj osnovi.

16. Tuženik je, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, prihvatio isto kao temelj donošenja osporenog drugostupanjskog rješenja.

17. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku neurologu. To stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost utvrđenja oštećenja organizma, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

18. Stalni sudski vještak prof. dr.sc. Ivo Lušić, specijalist neurolog je u nalazu i mišljenju od 13. studenog 2024., a koji je zaprimljen pred ovim sudom 15. studenog 2024. i koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, a koji je dan nakon analize spisu tuženog tijela priležeće medicinske i druge dokumentacije, te cjelokupnog spisa predmeta i neposrednog kliničkog pregleda obavljenog 29. listopada 2024. naveo da na temelju trenutnih znanstvenih spoznaja, postojeće medicinske dokumentacije, te kliničkog pregleda tužitelja smatra da nema nikakvih dokaza za povezanost između činjenice sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i oboljevanja od bolesti multiple skleroze, te isto vrijedi i za naknadno oboljevanje od epilepsije.

18.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja se navodi da je dijagnoza multiple skleroze (MS) u tužitelja nesporna. Bolest je dokazana klinički i primjerenim dijagnostičkim metodama (analiza CS likvora, MR pretrage Središnjeg živčanog sustava). Bolest iskazuje tipičnu disperziju u vremenu (relapsi bolesti) i u prostoru (tipičan nalaz MR snimanja). Radi se o tzv. relapsno-remitentnom tipu bolesti, uz posljedičnu tešku invalidnost. Pacijent navodi da je posljednji zabilježeni relaps imao krajem 2023., što ukazuje na to da za sada bolest nije ušla u fazu tzv. sekundarno progresivne MS. Što se tiče epileptičkog napadaja (do sada je zabilježen jedan klinički napadaj) vrlo je izgledno da nije riječ o neovisnoj bolesti, već o komplikaciji postojeće bolesti - MS Učestalost epilepsije u osoba sa MS kreće se od 3-5%, što je znatno više od učestalosti u općoj populaciji (do 1%). Dakle, što se tiče odgovora pitanje zdravstvenog stanja tužitelja smatra da se radi o agresivnom, teškom obliku multiple skleroze, sa posljedičnom značajnom invalidnošću, te sekundarnim komplikacijama bolesti. U cilju pojašnjenja odgovora na pitanje povezanosti bolesti sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta RH, vještak navodi da je dužan navesti određene činjenice o spomenutim bolestima, posebno u pogledu današnjih stavova o mogućim uzrocima, te o kliničkoj prezentaciji tih bolesti. Uzrok multiple skleroze (MS) nije poznat, no vrlo vjerojatno uključuje kombinaciju genetske osjetljivosti i pretpostavljenog ne- genetskog okidača (poput virusne infekcije ili niske razine vitamina D). Ta dva čimbenika zajedno rezultiraju samoodrživim autoimunim poremećajem, što u konačnici dovodi do ponovljenih imunoloških napada" na središnji živčani sustav. Jednostavnije rečeno, radi se o lošoj interakciji između gena i okolišnih čimbenika. Može li stres uzrokovati MS? Neki ljudi s MS-om vjeruju da su bolest razvili kao izravnu posljedicu stresnog događaja ili određene traume u svom životu. Međutim, dokazi za bilo koju vezu stresa i MS nisu jasni. Neke studije sugeriraju izvjestan učinak, dok ga druge potpuno negiraju. Različiti dizajni studija i različiti načini definiranja stresa u svakoj studiji vjerovatno su uzrok nedosljednih nalaza. Strategije suočavanja, percepcija stresa i životnih navika (npr. pušenje ili postojanje sustava podrške) također mogu igrati određenu ulogu. U svakom slučaju, znatno je vjerovatnije da stres može utjecati na relaps bolesti (dakle na naglo pogoršanje već postojeće bolesti) nego da on predstavlja bitan čimbenik u pojavi same bolesti. Što se tiče tijeka bolesti, multipla skleroza često se navodila kao „bolest sa tisuću lica". Premda veći dio bolesnika iskazuje relativno uobičajen tijek bolesti, značajan postotak ima varijabilne simptome, kao i varijabilan tijek razvoja bolesti. I samo ime bolesti („mutipla", dakle višestruka) ukazuje na mogućnost izrazite varijabilnosti simptoma bolesti, kao i varijabilnosti dinamike tijeka bolesti - ovisno o zahvaćenim regijama središnjeg živčanog sustava. Tijekom rane faze bolesti, koja može trajati tri do pet godina, simptomi su potpuno nespecifični, a mogu se manifestirati čak i u vidu promjena raspoloženja poput depresije, tjeskobe ili osjećaja kroničnog umora. Sljedeća faza poznata je kao tzv. klinički izolirani sindrom (CIS), koji označava pojavu simptome MS-a, kao što je optički neuritis, dvoslike ili motoričku slabost koja obično zahvaća samo jednu stranu tijela, ili dio tijela od prsa ili od struka naniže. Većina oboljelih doživjet će svoje prve jasne simptome u svojim 20-im ili 30-im godinama. Neki mogu doživjeti manje, teško objašnjive simptome sporadično godinama prije no što dobiju dijagnozu. Dakle, u predmetnom slučaju postavlja se pitanje - da li je zatrnutost šaka i podlaktica uočena 1994. mogla biti prvi simptom multiple skleroze? Premda se isto ne može isključiti s potpunom pouzdanošću, vjerovatnost za to je relativno vrlo mala. Naime, prvi tzv. „žarišni" simptomi bolesti obično su jednostrani (ukoliko patološki proces počinje u mozgu), dok su obostrani simptomi mogući u slučajevima kada bolest počinje u području mozgovnog debla ili ledne moždine. Međutim, zbog specifičnog rasporeda živčanih puteva u leđnoj moždini, u tih su bolesnika obostrani simptomi znatno češće izraženi isključivo na donjim udovima - ili su istovremeno nazočni na gornjim i na donjim udovima. Ujedno, za MS je sasvim netipična selektivna (uz to i simetrična) distribucija simptoma u distalnim (tj. u krajnjim) dijelovima udova (šake, podlaktice, stopala, potkoljenice). Takovi simptomi tipični su za bolesti koje primarno zahvaćaju tzv. periferni živčani sustav (npr. polineuritis), a ne za MS - koja je vezana isključivo za središnji živčani sustav.

19. U odnosnu na navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka tuženik se očitovao podneskom od 20. prosinca 2024. navodeći kako na isti nema primjedbi.

20. Tužitelj je na ročištu održanom pred ovim sudom 25. ožujka 2025. u cijelosti osporio predmetni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka navodeći da sudski vještak ničim nije otklonio mogućnost utjecaja ratnih posljedica na zdravstveno stanje tužitelja, te da vještak u nalazu i mišljenju navodi da bi bilo znatno "vjerojatnije" da stres može utjecati na relaps bolesti, a što zasigurno ne može biti pouzdano i vjerodostojno u ocjenjivanju zdravstvenog stanja tužitelja.

21. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća pisani Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr.sc. Iva Lušića, specijalista neurologa, jer je isti sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge, odnosno izrađen je i obrazložen sukladno pravilima struke i mjerodavnim propisima, te je u suglasju sa medicinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, kao i spisu ovog spora, te je isti dao uvjerljive i logički opravdane razloge za dano mišljenje da nema nikakvih dokaza za povezanost između činjenice sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i oboljevanja od bolesti multiple skleroze, kao i za naknadno oboljevanje od epilepsije. Utoliko, sud ocjenjuje paušalnim prigovore tužitelja iznesene na raspravi od 25. ožujka 2025., kojim se očitovao na dostavljeni nalaz i mišljenje, pri čemu po ocijeni ovog suda takvim navodima nije doveo u sumnju da sudski vještak nalaz i mišljenje nije dao u skladu s medicinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu tuženika. Štoviše, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka je u bitnom u suglasju s nalazom i mišljenjem Žalbenog liječničkog vijeća danog u drugostupanjskom postupku, te nalazom i mišljenjem revizijskog vijeća i prvostupanjskog vijeća i sadrži jasne i obrazložene razloge koje kao valjane prihvaća i ovaj sud.

23. U navedenom sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja po novom vještaku specijalistu neurologu kao suvišno. Obzirom na pribavljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka neurologa, a koji je vještak uže specijalnosti, sud je odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada koji dokaz je prihvatio ranijim raspravnim rješenjem od 15. veljače 2025. držeći isti suvišnim i nepotrebnim.

24. Kako su dakle, u konkretnom slučaju gore navedeni, a dijelom i citirani Nalazi i mišljenja ovlaštenih vještaka, koji su pribavljeni u upravnom postupku, a na temelju kojih su doneseni prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, u skladu i s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku neurologu u predmetnom upravnom sporu, a koji dokaz je Sud izveo na prijedlog tužitelja, te kako su nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku te nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku donijeti na temelju medicinske i druge dokumentacije u spisu tuženog tijela, vještva su obrazložena te je utvrđeno da ne postoji uzročno- posljedična vezna između sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i bolesti multiple skleroze i epilepsije. Vještačenja su suglasna, provedena su sukladno zakonskim i podzakonskim odredbama te ih ovaj sud u cijelosti kao stručna prihvaća te smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.

25. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje je pravilno i zakonito. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj sud, pazi po službenoj dužnosti.

26. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.

27. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio. Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, putem opunomoćenika

- tuženiku, po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis