REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2229/2018-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 30, protiv tuženika: Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Galjufa 1, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 27. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljičinog opunomoćenika i tuženikove opunomoćenice po zaposlenju, 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu 6.400,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2016., po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se ostatak tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu 1.600,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 3.671,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana neposredno 17. kolovoza 2018. (list 1), u kojoj se navodi da se je 13. veljače 2015. dogodila prometna nesreća u [adresa]. Predmetnu prometnu nesreću prouzrokovao je OP, upravljajući osobnim vozilom marke Audi, reg. oznaka [registarska oznaka], na način da je isti navedenim vozilom naletio na tužiteljicu UP, koja se u trenutku nesreće s biciklom kretala obilježenim pješačkim prijelazom u namjeri da prijeđe na suprotnu stranu Zagrebačke ulice. Od jačine udarca tužiteljica je pala s bicikla na kolnik, pri čemu je zadobila teške tjelesne ozljede. Gore navedeno vozilo krivca za predmetnu prometnu nesreću reg. oznaka [registarska oznaka], bilo je na dan nesreće obvezno osigurano policom od autoodgovornosti kod tuženika, stoga je tuženik i pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. U gore navedenoj prometnoj nesreći je tužiteljica zadobila teže tjelesne ozljede zbog kojih je odmah s mjesta nesreće vozilom HMP prevezena u nadležnu bolničku ustanovu te je daljnje liječenje nastavila sukladno uputama liječnika. Tužiteljici je nakon rečene prometne nesreće dijagnosticirana ozljeda glave, prijelom gornjeg kraja goljenične kosti, kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice, kontuzija prsnog koša, kao i druge ozljede sukladno priloženim medicinskim ispravama. Razlogom navedenog štetnog događaja, tužiteljica UP je pretrpjela neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih fizičkih boli, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, a nakon završenog liječenja tužiteljica će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebita tuđa pomoć i njega. Na temelju naprijed navedenog te temeljem priležećih medicinskih isprava, cijeneći odredbe čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica zahtijeva naknadu štete s osnove povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to za: duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti, pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, te po osnovi tuđe pomoći i njegu tijekom liječenja. Tužiteljica ističe kako se obratila tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom od 7. lipnja 2016., međutim bez uspjeha. Slijedom svega naprijed navedenog, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete u iznosu 32.000,00 HRK sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2016. i naknadom nenovčane imovinske štete (tuđe pomoći i njege) u iznosu 8.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Podneskom predanim 22. prosinca 2020. (list 56-58), te daljnjim usklađenjem- iskazivanjem u EUR na ročištu 27. ožujka 2025. (list 320 i 321), je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s vještačenjem, zahtijevajući naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći) u ukupnom iznosu 8.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2016., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. U odgovoru na tužbu, predanom ovome sudu preporučenom pošiljkom 25. rujna 2018. (list 27), primljenom 27. rujna 2018., navodi se da tuženik da tuženik ističe prigovor zastare tražbine, sukladno čl. 230. st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a sve s obzirom na trenutak tužiteljičina saznanja za štetu i štetnika. Tuženik priznaje činjenicu da je 13. veljače 2015. tuženik imao sklopljenu policu obveznog osiguranja autoodgovornosti br. P12-1021879012 za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao RP te nastanak štetnog događaja. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, za predmetni štetni događaj od 13. veljače 2015. je isključivo odgovorna sama tužiteljica, budući da je navedenoga dana ista upravljala biciklom bez upaljenih svjetala na prednjoj i stražnjoj strani bicikla i to stazom u smjeru suprotnom od smjera kretanja vozila te budući je započela radnju skretanja bez da se uvjerila da navedenu radnju može izvršiti na siguran način i bez da ugrožava druge sudionike u prometu. Nadalje, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao prekomjerno postavljenu u odnosu na zadobivene ozljede tužiteljice. Tuženik također predlaže obvezati tužiteljicu na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona na uvid vještacima kao bi se razlučile ranije posljedice od posljedica nastalih u predmetnom štetnom događaju. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u odštetni zahtjev od 23. svibnja 2016. i odgovor na isti od 7. lipnja 2016. (list 14-15), zapisnik o očevidu MUP- a RH, od 13. veljače 2015. (list 6-8), medicinske isprave i osobni zdravstveni karton tužiteljice (list 9-20/poleđina te 74-206), popratni dopis MUP-a RH, PU varaždinske, PPP Varaždin, od 2. prosinca 2022., uz izvješće, zapisnik o očevidu, skicu mjesta štetnog događaja i isprave očevida sa zapisnicima i službenim zabilješkama (list 253- 280) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Zoranu Veiru, spec. kirurgu, koji je 12. listopada 2020. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 48 i 49), te ga je usmeno iznio na ročištu 17. ožujka 2022. i 26. svibnja 2022. (list 71 i 72 te 207-209), te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po dipl. ing. stroj. GP, koji je 25. siječnja 2025. predao pisani nalaz i mišljenje (list 308-312), te je zamolbeno izveden dokaz saslušanjem svjedoka RP pred Općinskim sudom u Varaždinu na ročištu 5. travnja 2023. (list 246 i 247).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć) uzrokovane prometnom nesrećom od 13. veljače 2015., u [adresa].

Nije sporna pasivna legitimacija.

Međutim, sporan je nastanak štetnog događaja na način opisan u tužbi i odgovornost, odnosno osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pa tako je li tužiteljici prilikom zadobivanja predmetnih tjelesnih ozljeda narušeno zdravlje tako da je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosudu pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za naknadu nenovčane imovinske štete (tuđe pomoći). Istaknut je prigovor zastare.

7. Na sporne okolnosti izvedeni su gore navedeni dokazi, poglavito prometno vještačenje na okolnost načina nastanka prometne nesreće te medicinsko vještačenje radi utvrđenja težine zadobivenih ozljeda te narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice, kao i opsega tuđe pomoći.

8. Uvidom u odštetni zahtjev od 23. svibnja 2016. i odgovor na isti od 7. lipnja 2016. (list 14-15) utvđeno je da se je tužiteljica obratila tuženiku radi naknade štete povodom predmetnog štetnog događaja.

9. Stoga, neosnovan je prigovor zastare. Naime, čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) određuje rok zastare od tri odnosno pet godina od štete. No, u ovom slučaju je došlo do prekida zastare podnošenjem odštetnog zahtjeva, u smislu čl. 241. ZOO-a.

10. Uvidom u popratni dopis MUP-a RH, PU varaždinske, PPP Varaždin, od 2. prosinca 2022., uz izvješće, zapisnik o očevidu, skicu mjesta štetnog događaja i isprave očevida sa zapisnicima i službenim zabilješkama (list 253-280), utvrđeno je da iz istog proizlazi da se je 13. veljače 2015., oko 17,45 sati, u gradu [adresa], u [adresa] ispred k.br. 94, (Dom zdravlja varaždinske županije) dogodila prometna nesreća s teško ozlijeđenom osobom, u kojoj su sudjelovali osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], marke Audi tip A4, kojim je upravljao RP, rođen **.**.1948. i bicikl kojim je upravljala UP, rođena **.**.1946., koja je zadobila teške tjelesne ozljede. Do prometne nesreće došlo je na način da je UP upravljala biciklom u gradu [adresa] iz smjera raskrižja s Gospodarskom ulicom u smjeru raskrižja s [adresa] U i O (jug-sjever), a da se tom prilikom nije kretala biciklističkom stazom uz desni rub kolnika, već uz lijevi rub kolnika u suprotnom smjeru od smjera kretanja vozila. Dolaskom do k.br. 94 (Dom zdravlja varaždinske županije) nije se više kretala biciklističkom stazom, već je nastavila vožnju desno preko kolnika Zagrebačke ulice po obilježenom pješačkom prijelazu u namjeri da prijeđe na suprotnu stranu ulice. Tom prilikom u desni bočni dio bicikla udario ju je prednjim dijelom osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je Zagrebačkom ulicom iz smjera Turčina u smjeru Trga slobode (jug-sjever) upravljao RP. Od jačine udara UP pala je s bicikla na kolnik i zadobila teške tjelesne ozljede. UP u vrijeme sumraka na biciklu nije imala upaljeno jedno svijetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svijetlo na stražnjoj strani.

11. Svjedok EP, zamolbeno saslušan preko Općinskog suda u Varaždinu na ročištu 5. travnja 2023. (list 246 i 247), iskazao je, u bitnom, da se sjeća predmetne prometne nesreće koja se dogodila 13. veljače 2015. i to oko 17,50 sati, s tim da je tada to već bio i sumrak. Isti svjedok je tada vozio Zagrebačkom ulicom upravljajući svojim vozilom marke Audi reg. oznaka [registarska oznaka] i to je praktično vozio u koloni brzinom oko 25-30 km/sat. Dolaskom do pješačkog prijelaza u ravnini Doma zdravlja vidio je da nema niti jednog pješaka te je istom brzinom polako prelazio preko istog prijelaza. Međutim u trenutku kada je praktično završio prijelaz preko prijelaza tada mu je s lijeve strane iznenada došla, čak bi rekao doletjela, biciklistica i čim ju je spazio isti svjedok je poduzeo radnju kočenja, ali nažalost nisu mogli izbjeći sudar. Isti svjedok je udario sredinom prednjeg dijela svog vozila biciklisticu, a što znači da je ista bila ispred svjedoka, a ona je nakon tog udara i pala na cestu. Isti svjedok je odmah zaustavio automobil i izašao van i sjeća se da je ona povišenim glasom u nekoliko navrata pitala za svoje naočale, jer nije ništa vidjela. Isti svjedok je biciklisticu pokušavao smiriti da se ne miče, a putem broja 112 je pozvao i nadležne službe. Stoga je došla i hitna pomoć, kao i policija, dok je isti svjedok uredno osigurao mjesto pada odnosno nesreće te je stavio i crveni trokut kako bih obilježio to mjesto i da ga drugi vozači mogu zaobići. Nakon dolaska policije isti svjedok je uredno dao izjavu u svezi iste nesreće, a također je bio i alkotestiran te je utvrđeno da nije bio pod utjecajem alkohola. Prema sjećanju istog svjedoka hitna pomoć i policija su došle u razdoblju od 5 do 8 min. Isti svjedok nije išao u bolnicu, jer nije imao u istoj nesreći nikakvih ozljeda. Isto tako nije niti kontaktirao tužiteljicu odnosno biciklisticu. Uostalom, ime biciklistice je saznao tek kada mu je dostavljen policijski zapisnik o očevidu. Protiv istog svjedoka, a u svezi predmetne nesreće nije se vodio nikakav postupak, a to znači niti prekršajni niti kazneni. Inače tužiteljica je bila udarena dakle središnjim dijelom svjedokovog automobila u desnu nogu te u pedalu koja je bila u položaju s tim da se od udara ustvari tužiteljica praktično prislonila na poklopac motora, a nakon toga je i pala ispred automobila i to svojom lijevom stranom. Na mjestu prometne nesreće, kod pješačkog prijelaza, postoje dva prometna traka Zagrebačke ulice, od kojih jedna vodi prema sjeveru, tj. prema središtu Grada, a kojom trakom se svjedok i kretao, dok drugi trak vodi prema jugu, tj. prema izlazu iz [adresa]. U tom dijelu ne postoji niti jedan trak za suprotan smjer. Međutim nakon pješačkog prijelaza je doista između ta dva traka ubačen i jedan trak koji ustvari se odnosi na skretanje ulijevo, a to prema krugu tvornice Varteks odnosno parkirališta u tom dijelu i to neposredno kraj crkvice koja se tamo nalazi. Isti svjedok nije uočio tužiteljicu odakle je ona točno došla. Ovaj središnji trak nije bio praktično vidljiv dok se ne dođe do njega. Radi se inače o ravnom i preglednom dijelu ceste.

12. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. stroj. GP, predanog 25. siječnja 2025. (list 308-312), utvrđeno je da isti vještak mišljenja da vozilo osiguranika tuženika je svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji dio desne bočne strane bicikla tužiteljice pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio približno oko 80-85 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazilo se u predmetnom raskrižju na obilježenom pješačkom prijelazu i udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 7 m. Brzina kretanja vozila osiguranika tuženika prije sudara mogla je iznositi oko iskazanih 25-30 km/sat, dok se tužiteljica na biciklu u trenutku sudara kretala brzinom od oko 10 km/sat. Provedena analiza pokazuje da je tužiteljica na biciklu radnjom prelaska kolnika preko obilježenog pješačkog prijelaza presjekla put kretanja vozilu osiguranika tuženika koje se kretalo desnim prometnim trakom pa je stoga radnja prelaska kolnika tužiteljice na biciklu bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Tužiteljica je prije započinjanja radnje prelaska kolnika mogla uočiti nadolazeće vozilo osiguranika tuženika udaljeno od mjesta sudara oko 20,5 m pa da je odustala od prelaska kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika, do sudara ne bi došlo. Osiguranik tuženika je moga uočiti tužiteljicu na biciklu u trenutku kada je započela radnju prelaska kolnika preko obilježenog pješačkog prijelaza i kada se njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta sudara oko 20,5 m pa da je tada pravovremeno reagirao čak i kočenjem manjeg intenziteta, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo, jer je na raspolaganju imao put od čak 20,5 m dok mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 9,9 m.

13. Navedeni pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka, prihvaćeni je u cijelosti, ocijenivši isti sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, objektivnim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima niti se je ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.

14. Dovodeći u svezu iskaz svjedoka TP, koji se u cijelosti prihvaća kao neposredno uvjerljivi, jer isti iskazuje logično, životno, uvjerljivo i podudarno, s ostalim (pisanim) dokazima, poglavito prometnim vještačenjem, utvrđeno je da je kritične zgode vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji dio desne bočne strane bicikla tužiteljice, a mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazilo se u predmetnom raskrižju na obilježenom pješačkom prijelazu i udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 7 m. Brzina kretanja vozila osiguranika tuženika prije sudara mogla je iznositi oko iskazanih 25-30 km/sat, dok se tužiteljica na biciklu u trenutku sudara kretala brzinom od oko 10 km/sat. No, tužiteljica je na biciklu radnjom prelaska kolnika preko obilježenog pješačkog prijelaza presjekla put kretanja vozilu osiguranika tuženika koje se kretalo desnim prometnim trakom pa je stoga radnja prelaska kolnika tužiteljice na biciklu bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Tužiteljica je prije započinjanja radnje prelaska kolnika mogla uočiti nadolazeće vozilo osiguranika tuženika udaljeno od mjesta sudara oko 20,5 m pa da je odustala od prelaska kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika, do sudara ne bi došlo. No, i osiguranik tuženika je mogao uočiti tužiteljicu na biciklu u trenutku kada je započela radnju prelaska kolnika preko obilježenog pješačkog prijelaza i kada se njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta sudara oko 20,5 m pa da je tada pravovremeno reagirao čak i kočenjem manjeg intenziteta, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo, jer je na raspolaganju imao put od čak 20,5 m dok mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 9,9 m.

15. Stoga, odgovornost tuženika, kao osiguratelja, temelji se na propustu tuženikovog osiguranika postupiti sukladno pravilima sigurnosti prometa na cestama, jer po mišljenju ovoga suda RP upravljajući vozilom marke Audi tip A4 oznaka [registarska oznaka] je mogao uočiti tužiteljicu na biciklu u trenutku kada je započela radnju prelaska kolnika preko obilježenog pješačkog prijelaza i kada se njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta sudara oko 20,5 m pa da je tada pravovremeno reagirao čak i kočenjem manjeg intenziteta, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo, jer je na raspolaganju imao put od čak 20,5 m dok mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 9,9 m. Dakle, isti tuženikov osiguranik nije postupio sukladno prometnim pravilima o sigurnosti prometa na cestama s obzirom na sve okolnosti slučaja, kako bi spriječio nastanak predmetne nesreće, odnosno isti nije na siguran i bezopasan način propustio biciklista u predmetnim prometnim okolnostima, a što je u predmetnom slučaju nesumnjivo propušteno, jer je svojim radnjama ugrozio ostale sudionike u prometu.

16. No, s obzirom na postupanje tužiteljice, koja je prije započinjanja radnje prelaska kolnika mogla uočiti nadolazeće vozilo osiguranika tuženika udaljeno od mjesta sudara oko 20,5 m pa da je odustala od prelaska kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika, do sudara ne bi došlo, utvrđena je djelomična osnovanost tuženikovog prigovora odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Dakle, utvrđena je djelomičnoj odgovornosti same tužiteljice za nastanak predmetne štete, jer je u postupku utvrđeno da je tužiteljica svojom neopreznom radnjom prelaska preko pješačkog prijelaza pridonijela nastanku štetnog događaja, budući da je utvrđeno da tužiteljica nije u potpunosti na propisan način upravljala biciklom predmetnom prometnicom. Stoga, po mišljenju ovog suda, u ponašanju tužiteljice postoji suodgovornosti za ovaj štetni događaj u omjeru od 20%. Dakle, tužiteljica je pri nastanku predmetnog štetnog događaja prekršila prometno pravilo o prometu na cestama na siguran način, a zbog navedenog na strani tužiteljice ima protupravnosti, pa, stoga, i suodgovornosti od 20% za nastanak predmetnog štetnog događaja, u smislu čl. 1092. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog, utvrđen je sam način nastanak štetnog događaja i mjesto štetnog događaja te uzročno-posljedična sveza između štetnog događaja i nastale štete te podijeljena odgovornost tuženika u omjeru od 80% za štetu nastalu tužiteljici postupanjem osiguranika tuženika.

18. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Zorana Veira, spec. kirurga, predanog 12. listopada 2020. (list 48 i 49), utvrđeno je da je isti vještak mišljenja, nakon uvida u medicinske isprave i pregleda tužiteljice, da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila natučenje prsnog koša, oguljotinu lijeve šake, natučenje donjeg dijela leđa i zdjelice, prijelom desne goljeniče kosti i natučenje desnog koljena i kuka. Ozljede koje je zadobila tužiteljica u predmetnom štetnom događaju mogle su nastati u dinamici štetnog događaja, odnosno postoji uzročno-posljedična sveza. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice ozljede desnog koljena u vidu bolnosti, blažoj nestabilnosti, hipotrofiji natkoljene muskualture i reducirane pokretljivosti u blažem stupnju uz uznapredovale artrotske promjene i pogoršanja tegoba s lumbalnom kralježnicom.

S obzirom na kvalifikatorne okolnosti:

Pretrpljene fizičke boli: Jakog inteziteta 5 dana(kumulativno), srednjeg inteziteta 15 dana, slabog inteziteta 60 dana (uključuje i razdoblje razgibavanja). Boli povremenog karaktera ulaze u duševne boli.

Pretrpljeni strah: Primarni koji se javlja u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah, kao posljedica nastale ozljede i saznanja o stanju i ozljedama, jakog inteziteta 2 dana te srednjeg inteziteta 14 dana, slabog inteziteta 30 dana. Kasni strah vezano za ishod liječnja mjesec dana. Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti: Umanjenje životnih aktivnosti od 15% trajno zbog tegoba s desnim koljenom i pogoršanja tegoba s lumbalnom kralježnicom. Duševne boli zbog naruženosti: blagog stupnja(ožiljci na koljenu i lijevoj šaci) S osnove tuđe pomoći: 4 sata kroz 30 dana, potom 2 sata kroz 5 mjeseci(za obavaljanje svakodnevnih kućnih aktivnosti, odlasci liječniku, po namirnice..)

19. Na ročištu 17. ožujka 2022. je navedeni vještak isto usmeno iznio ostajući u cijelosti kod prethodno danog nalaza i mišljenja te je ujedno naveo u odnosu na tuženikove primjedbe da je prilikom pregleda tužiteljice imao na uvid zdravstveni karton iste, što nije naveo u pisanom nalazu i mišljenju. No, s obzirom na tuženikove primjedbe bilo bi nužno u spis predmeta dostaviti cjelokupni osobni zdravstveni karton tužiteljice, kako bi bio u mogućnosti detaljno i obrazloženo se očitovati na istaknute primjedbe.

20. Na ročištu 26. svibnja 2022. (list 207-209) je navedeni vještak dopunski saslušan iskazujući da uvidom u zdravstveni karton tužiteljice uočio je utvrdio tegobe tužiteljice iz 2004. godine u svezi sa lumbosakralnom kralješnicom. Ranije ozljede desnog koljena i koljenične kosti ne nalazi u zdravstvenom kartonu. Kako je naveo ranijem opisao je prirodu ozljede tužiteljice u smislu dominantne ozljede prijeloma desne koljenične kosti. Za posljedicu su zaostale tegobe tužiteljice s desnim koljenom koje su detaljno opisane, a sastoje se od oticanja bolnosti, nemogućnosti izvođenja čučnja, manje nestabilnosti kao i reducirane pokretljivosti u blažem stupnju, a posljedično izraženom artrotskom promjenom posttraumatske etiologije, a koja je posljedica ozljede u prethodnom štetnom događaju. Uz navedeno tužiteljica ima dodatne tegobe sa lumbosakralnom kralješnicom koje se nakon štetnog događaja uvećavaju i učestalo manifestiraju i predstavljaju pogoršanje ranijeg stanja koje je uzrokovano traumom, a što je razvidno iz tijeka liječenja. Glede tegobe s koljenom iz 2012. godine navodi da nema neke specifične posebnosti u liječničkom kartonu osim tegoba s koljenom koje bi mogle upućivati na početne artrotske promjene, a iz daljnjeg uvida u zdravstveni karton nema nikakvih dodatnih dijagnostičkih obrada oba koljena. Kako je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju koji se sastoji od kliničkog pregleda, uzeo je u obzir i tegobe tužiteljice koje navodi glede lumbosakralne kralješnice, a koje povezuje sa natučenjem iste. Istu je zadobila u štetnom događaju, a što je razvidno iz tijeka liječenja. Sukladno tomu mišljenja je da su ranije ozljede i štetni događaj uzrokovale pogoršanje tegobe tužiteljice s lumbalnom kralješnicom uzevši u obzir klinički pregled. U spisu predmeta nema nalaza MR magneta. RTG nalaz koji se nalazi u spisu je dostatan da bi koji ukazuje na narav ozljede i položaj koštanih ulomaka desnog koljenog zgloba. Ukoliko bi se radilo o mlađoj osobi s ovakvim nalazom koljena u ovom slučaju ocjena daljnjih posljedica bila bi veća. Nakon tri mjeseca može se verificirati pogoršanje artrotskih promjena u odnosu na prijašnje stanje. Gledajući pojedinačno ocjenu trajnih posljedica 12-13% odnosilo bi se na desno koljeno odnosno desnu nogu, a 2-3 % na pogoršanje tegoba s lumbalnom kralješnicom.

21. Navedeni pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i usmena izlaganja, obrazloženja i očitovanja na ročištima, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši iste stručnim, vjerodostojnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na medicinskim ispravama i pregledu tužiteljice te dugogodišnjem iskustvu vještačenja u brojnim sudskim postupcima, dok se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog, to tim više što niti parnične stranke nisu imale primjedbe na isto.

22. Uzgred rečeno, s obzirom da je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno, nisu izvedeni daljnji dokazi, jer isti nisu niti potrebiti za utvrđenje odlučnih činjenica, s obzirom da je predmet dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, odnosno daljnje izvođenje dokaza bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka, dok sud mora spriječiti svako odugovlačenje postupka, sukladno čl. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

23. Dakle, usvajajući u cijelosti nalaz i mišljenja liječnika vještaka, temeljem kojeg proizlazi da je narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica njezinog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (uzročno-posljedična sveza), pa je tuženik odgovoran za štetu nanesenu tužiteljici i stoga tuženik dužan naknaditi tužiteljici štetu koju ista trpi kao posljedicu ozljeđivanja.

24. Stoga, utvrđeno je kako je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), čime joj je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

25. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po vještaku utvrđeno trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, brojne liječničke preglede i kontrole, fizikalne terapije, kao i dob tužiteljice (rođena 1949. g.), nalazi se da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu 6.320,00 EUR, no, s obzirom na utvrđeni tužiteljičin doprinos od 20% tužiteljici pripada pravična naknada u iznosu 5.056,00 EUR, Medicinskim vještačenjem je utvrđena težina ozljeđivanja tužiteljice. Nadalje, utvrđeno je i da je tužiteljica kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpjela bol i strah, te da su zaostale trajne posljedice u omjeru ukupno 15% trajno, kao i naruženost, opisane u medicinskom vještačenju. Odredbom čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, to su stoga tužiteljici dosuđene zatezne kamate od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva (list 4 i 5), tj. od 8. lipnja 2016. do isplate (toč. I. izreke presude), dok je s ostatkom zahtjeva tužiteljica odbijena kao neosnovanim (toč. II. izreke presude).

26. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, tužiteljici pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć. Među strankama nije sporno da tužiteljica za pruženu pomoć nije plaćala cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla. Stoga je po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. ZPP-a, procijenjena vrijednost sata tuđe pomoći u iznosu 4,00 EUR. S obzirom na opseg tuđe pomoći iskazanu u broju sati potrebite tuđe pomoći, a kako je to utvrdio liječnik vještak (30 dana x 4 sata = 120 sati + 150 dana x 2 sata = 300 sati, dakle ukupno 420 sati x 4,00 EUR/sat = 1.680,00 EUR), tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada naknada u 1.680,00 EUR, no, s obzirom na utvrđeni tužiteljičin doprinos od 20% tužiteljici pripada naknada po istoj osnovi u iznosu 1.344,00 EUR. Naime, navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a smatraju se imovinskom štetom, a zatezne kamate na imovinsku štetu se, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a teku od dana nastanka štete. Budući je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev 7. lipnja 2016., valjalo je dosuditi zatezne kamate od 8. lipnja 2016. do isplate (toč. I. izreke presude), dok je s ostatkom zahtjeva tužiteljica odbijena kao neosnovanim (toč. II. izreke presude).

27. Slijedom navedenog, valjalo je dosuditi tužiteljici naknadu štete u sveukupnom iznosu 6.400,00 EUR sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2016. do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude, dok je kao neosnovan odbijen ostatak tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu 1.600,00 EUR zbog utvrđenog tužiteljičinog doprinosa od 20%, sa zateznim kamatama, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, budući da tužiteljica nije uspjela samo u srazmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

29. Slijedom navedenog, tužiteljici valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. OT) i tužbe (Tbr. 7./1. OT) te podnesaka od 24. siječnja 2019., 22. prosinca 2020. i 28. veljače 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 7. veljače 2019., 17. ožujka 2022., 26. svibnja 2022., 22. studenoga 2022., 5. travnja 2023. i 27. ožujka 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te podnesaka od 6. ožujka 2019. i 14. travnja 2022., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), te zastupanja na ročištima 12. siječnja 2022. i 21. veljače 2023., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 2.400,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (600,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu 99,54 EUR i za presudu u iznosu 126,45 EUR, umjesto za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR. Ujedno je tužiteljici u cijelosti valjalo priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu 146,00 EUR / 1.100,00 HRK i prometnog vještačenja u iznosu 300,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 446,00 EUR, umjesto zahtijevanog ukupnog iznosa 800,00 EUR. Međutim, nije priznat trošak sastava podnesaka od 24. kolovoza 2018. kojim požuruje i dostavlja dokaz o platežu sudske pristojbe, 11. veljače 2019. kojim dostavlja dokaz o pologu predujma, 3. prosinca 2019. kojim požuruje postupanje, 19. lipnja 2020. kojim požuruje postupanje, 7. rujna 2021. kojim požuruje postupanje, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR uvećanog za PDV 25% te sastava podneska od 25. srpnja 2024. kojim požuruje postupanje u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR uvećanog za PDV 25%, kao niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 200,00 EUR, jer ista obveza nastaje po pravomoćnom završetku postupka i srazmjerno uspjehu u sporu. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 3.671,99 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je ostatak zahtjeva preko dosuđenog iznosa valjalo odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. III. i IV. izreke presude.

30. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti parnične troškove, koji se sastoje od troška zastupanja na ročištu 26. svibnja 2022. u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (50,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 250,00 EUR nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova sa zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.

31. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

32. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužiteljice, uz rješenje o sudskoj pristojbi u iznosu 126,45 EUR i

- opun. tuženika.