REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2860/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Suzani Lovrenčić Marić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Suzane Lovrenčić Marić, dipl. iur., iz Hrvatskog sindikata pošte i punomoćnice tuženika DF (Su-731/24), 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja MF broj: DP-03-030928/19 od 11.09.2019. g. koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, nije dopuštena, te da je nedopuštena odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj HP-02/4-036297/19 od 07.10.2019. g., te da radni odnos tužitelja MF nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, da tužitelja MF, [adresa], vrati na rad, na poslove radnog mjesta vozača, Divizija pošta, Sektor prijevoza, Odjel prijevoza grupe područja 4, ili druge odgovarajuće poslove, sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta vozača, Divizija pošta, Sektor prijevoza, Odjel prijevoza grupe područja 4. Tuženik je tužitelju otkazao naprijed navedeni ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a koja je donesena 11.09.2019. Za činjenice na kojima temelji odluku o izvanrednom otkazu tuženik je saznao najkasnije 26.08.2019., kada je voditelj Odjela prijevoza GP4, KF, odnosno neposredni rukovoditelj tužitelja, inicirao pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja. Predmetna odluka o otkazu je nezakonita, budući radnik nije počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret odlukom o izvanrednom otkazu. Tužitelju se stavlja na teret propust koji se odnosi na ostavljanje otvorenih vrata poštanskog ureda, a što je bilo od utjecaja na omogućavanje otuđenja pošiljke. Međutim, otvaranje i zatvaranje vrata poštanskog ureda ne ulazi u djelokrug poslova vozača, već radnika zaposlenih u poštanskom uredu. Točno je da je tužitelj u svojoj izjavi naveo da je zaboravio zatvoriti vrata poštanskog ureda, ali to nije od utjecaja za procjenu njegovog propusta ili krivnje. Tužitelj navodi da je iz putnog radnog lista vidljivo da je predviđeno vrijeme za razmjenu u poštanskom uredu 5 minuta, a procedura koju propisuje Uputa o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka vozilima HP-a zahtjeva puno više vremena jer se konkretan poštanski ured nalazi unutar shopping centra i za to vrijeme radi s korisnicima. Neosnovana je tvrdnja iz odluke o otkazu da je tužitelj povrijedio pravila rada na način da prilikom preuzimanja pošiljke nije zatvorio elektrokemijski uređaj, budući je tužitelj očekivao dvije pošiljke, no u konkretnom slučaju je bila samo jedna pošiljka, pa takav postupak ne predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa. Tuženik nije osigurao sve preduvjete za uredno i sigurno obavljanje razmjene vrijednosnih pošiljaka. Odgovornost je pripisana tužitelju, iako u postupku razmjene sudjeluju i djelatnici poštanskog ureda. Napominje se da se Radničko vijeće protivilo namjeravanoj odluci izvanrednog otkazivanja ugovora o radu. Slijedom svega navedenog, predlaže se utvrditi presudom da predmetna odluka o izvanrednom otkazu o radu nije dopuštena, kao ni odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava koju je izjavio tužitelj, da radni odnos tužitelja nije prestao, te se predlaže naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad, na poslove vozača, Divizija pošta, Sektor prijevoza, Odjel prijevoza grupe područja 4, ili druge odgovarajuće poslove, sukladno tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. Naime, tuženik je imao na zakonu zasnovane razloge za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Tužitelj je počinio osobito teške povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret. Tužitelj je naveo u tužbi kako otvaranje i zatvaranje vrata poštanskog ureda ne ulaze u djelokrug poslova vozača, već radnika zaposlenog u poštanskom uredu, no odlučna okolnost je da vrata bilo koje prostorije po ulasku u istu treba zatvoriti. Tužitelj je bio svjestan da vrata poštanskog ureda nisu zatvorena, sve iz razloga što je smatrao da će odmah biti gotov s razmjenom pošiljaka, pa iz navedenog slijedi kako su vrata poštanskog ureda ostala otvorena isključivo namjerom tužitelja. Nije sporno da je tužitelj pošiljku s novcem stavio u spremnik, ne zatvorivši ga nakon toga, ali netočni su njegovi navodi iz tužbe kako spremnik nije zatvorio misleći kako postoji još jedna novčana pošiljka. Međutim, i nakon što je utvrdio da druge novčane pošiljke nema, udaljio se od spremnika, koji je ostao otvoren i bez nadzora. Spremnik ni u jednom trenutku nije smio ostati otvoren i bez nadzora, pri čemu je tužitelj bio svjestan da spremnik stoji pored otvorenih vrata. Tuženik je tužitelju za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta osigurao sve uvjete te je tužitelj prošao obuku za rad za radno mjesto na kojemu je bio zaposlen. Gore opisanim postupanjem tužitelj je počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koje su propisane odredbom čl. 45. st. 1. toč. 1., 2. i 7. Pravilnika o radu tuženika, te je stoga poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika. Tuženik je odluku o izvanrednom otkazu donio u prekluzivnom roku od 15 dana, a taj je rok za poslodavca počeo teći onog dana kada je s velikim stupnjem izvjesnosti stekao saznanja da je radnik stvarno počinio predmetnu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Tek s 02.09.2019., kada je izuzeta obrana od strane tužitelja, poslodavac je imao izvjesno saznanje da je tužitelj odgovoran za povrede radne obveze. Izvješće o izvanrednoj kontroli sačinjeno je tek 29.08.2019., a u sadržaju zaključka istog se navodi kako je potrebno pokrenuti odgovarajući stegovni postupak, a to se u dodatku od 06.09.2019. dodatno potvrđuje. Prekluzivni rok od 15 dana za izvanredni otkaz za poslodavca počinje teći od dana kada je za odlučnu činjenicu saznala osoba ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa, te je bitno da to saznanje bude izvjesno. Stoga donošenjem odluke o izvanrednom otkazu tužitelju 11.09.2019. nije premašen prekluzivni rok. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11.09.2019., (str.6-9 spisa), zahtjev za zaštitu prava s preslikom povratnice (str. 10-12 spisa), ugovor o radu od 24.07.2018. (str. 13-15 spisa), odluku poslodavca o izjavljenom zahtjevu za zaštitu prava od 07.10.2019. (str. 16-17 spisa), dopis voditelj Odjela od 26.08.2019. (str. 18-19. spisa), pisanu izjavu tužitelja ( str. 20 spisa), putni radni list (str. 21 spisa), dostavnicu o uručenju izvanrednog otkaza (str. 33 spisa), zahtjev za pokretanje stegovnog postupka od 27.08.2019. (str. 39-40 spisa), dnevni pregled kartiranja (str. 44 spisa), prijamnu knjigu (str. 45. spisa), pregled razmjene (str. 46-47 spisa), kartu zaključka (str. 48 spisa), zapisnik sa saslušanja tužitelja od 02.09.2019. (str. 49-50 spisa), pisane izjave radnika (str. 51-52 spisa), Izvješće o izvanrednoj kontroli zbog otuđenja vrijednosne pošiljke u izdvojenom šalteru 23903 Zadar-Supernova iz kolovoza 2019. (str. 56-58. spisa), dodatak izvješću iz rujna 2019. (str. 59-60 spisa), dopis tuženika Radničkom vijeću o dostavljanju podataka o namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza (str. 61-63 spisa), očitovanje radničkog vijeća od 09.09.2019. (str. 66-68 spisa), Upute o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka vozilima tuženika (str. 70-79 spisa), Naputak za rukovanje elektrokemijskim spremnikom octopus (str. 80- 81 spisa), Pravilnik o radu tuženika (str. 88-103 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaze saslušanjem svjedoka AF (str. 126-127 spisa), ČF (str. 128-129 spisa), tužitelja (str. 129-130 spisa), svjedoka KF (str. 135-137 spisa), svjedoka FF (str. 137-138 spisa).

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24.07.2018. na radnom mjestu vozača, Divizija pošta, Sektor prijevoza, Odjel prijevoza grupe područja 4., te nije sporno da mu je tuženik otkazao navedeni ugovor odlukom o izvanrednom otkazu od 11.09.2019., zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Nije sporno da je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava protiv predmetne odluke o otkazu te da je tuženik o istom odlučio na način da je odbio zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan odlukom od 7. 10. 2019.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj protiv odluke o izvanrednom otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu sudu kojom predlaže odluku o izvanrednom otkazu utvrditi kao nedopuštenu u rokovima propisanim u čl. 133. Zakona o radu (navedeno je tuženik učinio nespornim na ročištu 2. 4. 2025.)

8. Među strankama nije sporno da je prije predmetne odluke o otkazu tuženik proveo savjetovanje s Radničkim vijećem o namjeri da tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu, te nije sporno da je prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane (navedeno je tužitelj učinio nespornim na ročištu 02.04.2025.)

9. Napominje se da predmetnom spisu prileži poziv tuženika Radničkom vijeću da se očituje o namjeri otkazivanju ugovora o radu tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu od 02.09.2019. u kojem se navode razlozi za izvanredni otkaz te kao privitak dostavlja dokumentacija, te očitovanje Radničkog vijeća kojim se protivi namjeri tuženika da tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu od 09.09.2019. Po stavu suda tuženik je dostavio Radničkom vijeću svu relevantnu dokumentaciju na temelju koje je Radničko vijeće moglo dati svoje očitovanje, a koja uključuje prijavu izvršnog direktora, dopis voditelja, putni radni list, izjavu tužitelja, zapisnik o izuzimanju obrane tužitelja, izvod iz Uputa i kadrovske podatke za tužitelja (što je razvidno iz dopisa Radničkom vijeću od 2. 09. 2019.) te je tuženik u pozivu Radničkom vijeću opisao konkretnu povredu radne obveze koja se radniku stavlja na teret.

10. Sporno je između stranaka je li tuženik odluku o izvanrednom otkazu donio u roku od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se temelji ta odluka, te je li tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret.

11. Odlukom o izvanrednom otkazu tužitelju se stavlja na teret da je 23.08.2019. u obavljanju poslova razmjene, na izdvojenom šalteru 23903 Zadar-Supernova Centar, prilikom preuzimanja od operatera u poštanskom uredu vrijednosne pošiljke stranog gotovog novca, pakiranog u jednokratnu vrećicu, u kunskoj protuvrijednosti od 129.803,20 kn, postupio protivno Uputama o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka vozilima tuženika, što je imalo za posljedicu otuđenje vrijednosne pošiljke od strane nepoznate osobe. Radnik se nije pridržavao propisanog postupka preuzimanja zaključaka na način da prvo obavi razmjenu zaključaka za ostale poštanske pošiljke, a nakon toga razmjenu vrijednosnih pošiljaka, te je odmah došao u ured s elektrokemijskim spremnikom, ostavivši za sobom otvorena vrata ulaza prostora ureda, dok je elektrokemijski spremnik postavio na „klijent postolje“, koje se nalazi uz ulazna vrata i otvorio ga. Nakon preuzimanja vrijednosne pošiljke od radnice ureda, istu je stavio u spremnik, ali ga nije zatvorio, te se odmaknuo od spremnika, udaljio se i pristupio ovjeravanju pregleda razmjene, nakon čega je, prilikom zatvaranja spremnika, utvrdio da nedostaje pošiljka. Na opisani način tužitelj je omogućio otuđenje vrijednosne pošiljke s novčanim iznosom.

12. Predmetnom spisu prileže Upute o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka vozilima tuženika, te se u čl. 16. toč. 1. navodi da po dolasku u poštanski ured vozač otključava teretni prostor vozila HP-a i obavlja razmjenu pripadajućih zaključaka na način da prvo obavlja razmjenu zaključaka za ostale poštanske pošiljke, nakon toga obavlja razmjenu vrijednosnih pošiljaka - dotacija smještenih u elektrokemijskom spremniku, prema važećem Naputku za rukovanje istim, a onda zaključava teretni prostor i kabinu vozila HP-a, te sa spremnikom ulazi u poštanski ured, a spremnik postavlja na "klijent postolje", otvara spremnik i uzima vrijednosnu pošiljku za pripadajući poštanski ured. Nadalje, nakon preuzimanja vrijednosne pošiljke od strane radnika poštanskog ureda, vozač zatvarana elektrokemijski spremnik i odlazi do vozila HP-a.

13. Svjedok OF iskazala je da je radila na radnom mjestu operatera, a na istom radnom mjestu je radila i kolegica ČF. Navela je da je napisala izjavu o predmetnom događaju i da ostaje kod njezinog sadržaja. Kolegi MF je tog dana kada se dogodilo otuđenje vrijednosne pošiljke od strane nepoznate osobe otvorila vrata poštanskog ureda, a on ih je trebao zatvoriti za sobom. Vrijednosnu pošiljku mu je dala svjedok u ruke, nakon čega je on automatski krenuo prema koferu, a taj kofer uvijek stoji na istome mjestu u uredu, odnosno kofer se mora "nabosti" na tzv. "trn", i kofer je fiksiran u prostoru, jer se inače ne može otvoriti. Vrata ureda se moraju zatvoriti. U praksi operacija preuzimanja pošiljke i stavljanja iste u kofer traje vrlo kratko, jer vozač nakon što preuzme pošiljku i potpiše da ju je preuzeo odmah odlazi dalje. Tog kritičnog dana je bio sam kraj radnog vremena. Tog dana je bila samo jedna vrijednosna pošiljka. Tužitelj je imao mogućnost nadzora nad pošiljkom i u trenutku potpisivanja, a prostor poštanskog ureda je malen i skučen.

14. Svjedok ČF je iskazala da radi kao operater u poštanskom uredu, te da je o predmetnom odgađaju napisala izjavu, kod koje stoji. Nakon što je kolegica OF tužitelju predala vrijednosno pismo, svjedok ga je pozvala potpisati dokument koji se zove pregled razmjene. Tužitelj u ured nije mogao pristupiti slobodno jer se s unutarnje strane nalazi kvaka, pa je vrata tužitelju otvorila kolegica OF. Vrata se ne zatvaraju automatski i potrebno ih je fizički zatvoriti. Prostor ureda je uzak, a tužitelj, odnosno vozač, kada ulazi u prostor mora kofer za preuzimanje pošiljki staviti na tzv. "trn" koji se nalazi odmah uz ulazna vrata, a po mišljenju svjedoka vozač bi trebao zatvoriti vrata kada uđe u prostor ureda. Svjedok je odgovorila da je ponekad ona zatvarala vrata ureda, u slučaju kada je unutra pustila vozača. Ne postoje upute koje bi određivale tko treba zatvoriti vrata ureda nakon što vozač uđe unutra.

15. Tužitelj je iskazao da mu je prvi nadređeni bio g. KF. Prije zasnivanja radnog odnosa kod tuženika prošao je obuku vezano za način obavljanja posla vozača. Naveo je da je prilikom ulaska u poštanske urede, pa i u konkretan ured Zadar-Supernova Centar, ponekad on zatvarao nakon ulaska u ured vrata, a neki put nije. Problem konkretne zgode nastao je iz razloga što vrata ureda nisu bila zatvorena do kraja, a na videosnimci vidi se nečija ruka koja pristupa koferu i otuđuje ga. Odnosno, otuđena je vrijednosna pošiljka. Postoji mogućnost da se kofer otvori s gornje strane. Tužitelj, nakon što je jednu pošiljku stavio u kofer, nije zatvorio kofer jer je očekivao još jednu pošiljku, te ne može unaprijed znati koliko će vrijednosnih pošiljki preuzeti. Pitao je kolegicu OF postoji li još koja pošiljka osim one koju je preuzeo i stavio u kofer, a ona mu je odgovorila da ne, a druga kolegica ČF pozvala ga je da pristupi potpisivanju, i dok je on to činio, udaljivši se na korak ili dva, vrijednosna pošiljka je nestala. Počinitelji su uhvaćeni nakon otprilike mjesec dana. Najbliži vratima na koja je ušao u ured bio je tužitelj.

16. Svjedok KF iskazao je da obavlja poslove voditelja Odjela prijevoza kod tuženika i prvi je nadređeni djelatnik voditelju tima, a tužitelju je prvi nadređeni bio voditelj tima FF. O predmetnom slučaju napisao je dopis i stoji kod njegovog sadržaja. Vezano za akte tuženika, uključivo i Upute o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza, kod tuženika postoji prostorija za vozače gdje se nalazi Pravilnik o načinu korištenja službenih vozila i neki drugi dokumenti, ali nije siguran da se tamo nalaze i Upute, no sadržane su u Službenom glasniku poslodavca. Kod poslodavca je praksa da radnik tijekom obuke za vozača ide s kolegom koji već obavlja te poslove, te se tako upoznaje s pravilima postupanja. Potvrdio je da tužitelj nije imao mogućnost pristupa Internetu odnosno Intranetu, na kojem se nalaze objavljeni svi akti poslodavca, ali prošao je propisani postupak obuke. Spremnik se morao zatvoriti. Ne vodi se dokumentacija o obuci koju prođe radnik. Nigdje nije propisano što sve mora obuhvatiti obuka za vozača. Nije propisana ni dužina trajanja obuke. Obveze radnika iz poštanskog ureda, odnosno vozača, vezano za primopredaju vrijednosnih pošiljki, navedene su u Uputama o načinu i uvjetima obavljanju prijevoza. Svjedok je naveo da nigdje nije propisano tko je dužan zatvarati i otvarati vrata poštanskog ureda.

17. Svjedok FF iskazao je da je bio u spornom razdoblju prvi nadređeni djelatnik tužitelju, koji je prošao obuku od poslodavca vezano za svoje radno mjesto, te je upoznat s načinom kako se vrši razmjena pošiljaka. Svjedok osobno nije sudjelovao u tužiteljevoj obuci, a obuka se prolazi sa starijim kolegom vozačem tijekom nekoliko radnih dana na terenu. Po njegovu saznanju vozači nisu upoznavani sa određenim internim aktima koji određuju obavljanje poslova vozača, vezano uz prijevoz i razmjenu vrijednosnih pošiljaka, tijekom obuke. Za spremnik je odgovoran vozač koji pri dolasku u smjenu preuzima spremnik, te se isti nalazi s njim u vozilu, vozač ga nosi u poštanski ured, stavlja ga na za to predviđeno mjesto, te preuzima i predaje vrijednosnu pošiljku. Vozač preuzima pošiljke, stavlja ih u spremnik, zatvara spremnik i odlazi s istim, a ako ima više pošiljki, nije dužan zatvoriti spremnik svaki put kada stavi jednu pošiljku unutra. Ako preuzima pošiljke u razmacima ne treba između pojedinih pošiljki zatvarati spremnik. Po mišljenju svjedoka obveza zatvaranja vrata poštanskog ureda je na radnicima koji rade u poštanskom uredu jer oni prethodno vrata i otvaraju.

18. Tužitelj je u svojoj pisanoj izjavi naveo da je kritične zgode preuzeo kovertu s novcem, stavio je u kofer i potpisao dokumente, a kada je išao izvaditi kofer iz ležišta vidio je da unutra nema novca.

19. Svjedok OF je u pisanoj izjavi navela da je tužitelj ušao u ured, nakon što mu je otvorila vrata, te odložio zaštitni kofer, nakon čega mu je svjedok predala vrijednosno pismo, dok je kolegica ČF potpisala karte razmjene i vreću pošiljki. U tom trenutku vozač je stavio vrijednosno pismo u zaštitni kofer i išao potpisati papir pregleda razmjene, a nakon što ga je potpisao, okrenuo se prema koferu i pitao svjedoka gdje je vrijednosno pismo, a svjedok mu je odgovorila da mu ga je dala na ruke. Dok su tražili vrijednosno pismo, uočili su da su ostala otvorene vrata poštanskog ureda i shvatili su da se radi o krađi.

20. Svjedok ČF u pisanoj izjavi je navela da je kolegica OF otvorila vrata ureda tužitelju, nakon čega je isti zaštitni kofer odložio na "trn", a kolegica OF predala mu je vrijednosno pismo, koje je tužitelj stavio u zaštitni kofer. Za to vrijeme svjedok je potpisivala papire pregleda razmjene te pozvala tužitelja da ih potpiše. Nakon potpisivanja istih, tužitelj se okrenuo prema koferu i pitao kolegicu OF gdje je vrijednosno pismo, a ona je odgovorila tužitelju da mu ga je dala. On je na to odgovorio da pošiljke nema u koferu, pa su je svi počeli tražiti po uredu, i tada su uočili da su ostala otvorene vrata ureda, te su shvatili da je netko ukrao vrijednosnu pošiljku.

21. Među strankama nije sporno da je tužitelj 23.08.2019., obavljao svoje poslove vozača te da je pristupio radi preuzimanja vrijednosnih pošiljki izdvojenom šalteru 23093 Zadar-Supernova Centar, te nije sporno da je tužitelj dužio elektrokemijski spremnik octopus. Nije sporno da se tog dana u izdvojenom šalteru dogodila krađa na način da je netko izvadio vrijednosnu pošiljku iz elektrokemijskog spremnika, kojega je tužitelj unio u prostor šaltera (kojeg tužitelj i svjedoci nazivaju poštanski ured), te u koji je spremio vrijednosnu pošiljku koju mu je prethodno predala djelatnica na izdvojenom šalteru HP-a OF. Nije sporno da je druga djelatnica HP-a na tom šalteru toga dana bila ČF. Navedene činjenice također proizlaze iz dokumentacije u koju je sud izvršio uvid, te iz iskaza svjedoka OF, NF i tužitelja.

22. Iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je do otuđenja vrijednosne pošiljke došlo zbog toga što, nakon ulaska tužitelja u prostor šaltera, nitko nije zatvorio vrata istog, te zato što tužitelj, nakon što je stavio u elektrokemijski spremnik vrijednosnu pošiljku, nije zatvorio elektrokemijski spremnik, te je pristupio do djelatnice NF radi potpisivanja dokumentacije, konkretno "pregleda razmjene", u kojem trenutku je i došlo do otuđenja vrijednosne pošiljke, odnosno netko je upravo u tom trenutku iz otvorenog elektrokemijskog spremnika izvadio vrijednosnu pošiljku, a do istoga je mogao doći jer su vrata šaltera ostala otvorena.

23. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju tužitelj postupao u skladu s pravilima rada, odnosno Uputi o načinu i uvjetima obavljanje prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka, te je sporno tko je bio dužan zatvoriti vrata izdvojenog poštanskog šaltera, nakon što je tužitelj ušao unutra.

24. Vezano za zatvaranje vrata prostora šaltera valja navesti da iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da bi ta vrata bio dužan zatvoriti isključivo tužitelj kao vozač, nakon što uđe u taj prostor. Iz iskaza djelatnice na šalteru u koji je ušao tužitelj, gđe. NF, proizlazi da je i sama ponekad u istim situacijama zatvarala vrata, te je svjedok NF iskazala da je ponekad ona zatvarala vrata ureda kada bi unutra pustila vozača, dok je druga djelatnica, gđa. OF, iskazala da je tužitelj trebao zatvoriti vrata za sobom. Iz iskaza tužitelju neposredno nadređenog djelatnika FF proizlazi da obveza zatvaranja vrata poštanskog ureda je na radnicima koji rade u poštanskom uredu, budući oni prethodno vrata i otvaraju djelatniku kojega puštaju unutra. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je i sam ponekad zatvarao vrata kada bi ušao u konkretan ured, a ponekad su zatvarale i djelatnice, a svjedok KF je iskazao da nigdje nije propisano tko treba zatvarati i otvarati vrata poštanskog ureda.

25. Budući niti jednim aktom ili pisanim pravilom tuženika nije propisano da je vozač dužan zatvoriti vrata poštanskog ureda, odnosno šaltera kada uđe unutra, niti je propisano tko je to dužan učiniti, pri čemu je iz iskaza tužitelja i svjedoka NF utvrđeno da su na konkretnom šalteru, nakon što bi tužitelj ušao unutra, ponekad zatvarali vrata djelatnici šaltera (gđa. NF), a ponekad sam tužitelj (koji je iskazao da je ponekad i sam zatvarao ta vrata nakon što bi ušao), ovaj sud smatra da se radi o obvezi i tužitelja i djelatnica predmetnog šaltera, odnosno bilo tko od njih trebao je u konkretnom slučaju zatvoriti vrata šaltera nakon što je tužitelj ušao unutra, i to iz sigurnosnih razloga, pa ukoliko je tužitelj propustio zatvoriti vrata za sobom, ista je trebala zatvoriti djelatnica koja je pustila tužitelja unutra. Međutim, okolnost da je vrata šaltera mogao zatvoriti bilo tko od djelatnika tog šaltera, dakle ne samo tužitelj, ne isključuje odgovornost tužitelja u konkretnom slučaju, budući je i sam mogao zatvoriti vrata nakon što je ušao unutra, odnosno bio je dužan to učiniti ako je to propustila napraviti djelatnica koja ga je pustila unutra, pri čemu je iz iskaza samog tužitelja utvrđeno da je u nekim ranijim prigodama, prilikom ulaska u prostor šaltera, i postupao na navedeni način, odnosno zatvarao vrata za sobom. Nije po stavu suda u konkretnom slučaju odlučna utvrđena činjenica da internim aktima tuženika ili posebnim pisanim pravilima nije propisana obveza vozača (tužitelja) da zatvara vrata poštanskog ureda, odnosno šaltera nakon što uđe unutra, budući je iz iskaza samog tužitelj utvrđeno da nije bilo neuobičajeno da vozač zatvara za sobom vrata, budući je i tužitelj u prijašnjim zgodama postupao upravo na takav način.

26. Vezano za obvezu zatvaranja elektrokemijskog kofera, valja navesti da se radi isključivo o obvezi tužitelja, koji je zadužio elektrokemijski kofer i koji ga je unio u prostor šaltera i postavio na tzv. trn, koji se nalazi odmah do vrata (kako proizlazi iz iskaza svjedoka). Člankom 16. toč. 8. Uputa o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka vozilima HP-a propisano da nakon preuzimanja vrijednosne pošiljke-dotacije od strane radnika poštanskog ureda, vozač zatvara elektrokemijski spremnik i odlazi do vozila HP-a. Nedvojbeno je utvrđeno iz iskaza tužitelja i svjedoka OF i NF da je vrijednosnu pošiljku u konkretnom slučaju tužitelju predala gđa. OF, nakon čega je tužitelj istu stavio u spremnik, ali spremnik nije zatvorio, nego je pristupio potpisivanju dokumenata koje je prethodno potpisala gđa. NF, te mu u tim trenutcima spremnik nije bio pod nadzorom, i kako proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka OF i NF, tada se dogodilo otuđenje.

27. Tužitelj je naveo kao razlog zbog kojega nije zatvorio spremnik, nakon što je u njega stavio vrijednosnu pošiljku, očekivanje je da mu bude uručena još jedna pošiljka, te nije znao unaprijed koliko će pošiljaka trebati preuzeti. Međutim, tužitelj je iskazao da je pitao kolegicu OF ima li još koja pošiljka, a ona mu je odgovorila da nema, a kolegica NF ga je pozvala da da pristupi njoj radi potpisivanja dokumenata, pa joj je pristupio, a u međuvremenu je nestala vrijednosna pošiljka, dakle iz njegova iskaza proizlazi da je u trenutku pristupanja kolegici NF radi potpisivanja dokumenata znao da nema druge vrijednosne pošiljke, ali nije zatvorio spremnik. Tužitelj je, nakon što je dobio odgovor od djelatnice OF, trebao zatvoriti spremnik, a ne, kako proizlazi iz njegovog iskaza, pristupiti potpisivanju dokumenata kod kolegice NF, dok je spremnik u kojem se nalazila vrijednosna pošiljka ostao otvoren i bez njegova nadzora. Na navedeni način tužitelj nije postupao s dužnim oprezom, odnosno pristupio je potpisivanju dokumenata kod druge kolegice na šalteru, iako je spremnik sa vrijednosnom pošiljkom u njemu ostao otvoren, iako je u tom trenutku već bio upoznat s činjenicom da nema druge pošiljke. Valja pritom napomenuti da je iz iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da se "trn" na koji je tužitelj bio dužan odložiti spremnik i gdje ga je odložio, nalazi odmah pored vrata šaltera, a vrata su ostala otvorena, što mu je u konkretnom slučaju nalagalo dodatni oprez u vršenju nadzora nad spremnikom te ga u takvoj situaciji nije smio ostaviti bez nadzora i otvorenog ni u jednom trenutku.

28. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tužitelj nije postupao u skladu sa svojom obvezom da zatvori elektrokemijski spremnik nakon što je u njega stavio vrijednosnu pošiljku, odnosno ostavivši ga otvorenim u blizini otvorenih vrata šaltera, dok je pristupao potpisivanju dokumenata, a upravo je ta okolnost, da je spremnik ostao otvoren, kao i okolnost da su vrata u blizini kojih je bio odložen na tzv. „trn“, ostala otvorena, omogućila otuđivanje vrijednosne pošiljke.

29. U ovom postupku utvrđeno je da je tužitelj prošao obuku za rad kao vozač, navedeno proizlazi iz njegova iskaza, kao i iz iskaza njemu nadređenih djelatnika, (svjedoka KF i FF), i to na način da je pratio starijeg djelatnika na istom radnom mjestu, pri obavljanju poslova vozača, kroz neko vrijeme. Po stavu suda nije odlučno utvrditi jesu li tužitelju bile predočene ili dostupne Upute o načinu i uvjetima obavljanje prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka u vozilima kao i ostali interni akti tuženika i pravila rada, budući je nedvojbeno iz iskaza tužitelja utvrđeno da je bio upoznat s time da se elektrokemijski spremnik mora zatvoriti nakon što se u isti spremi vrijednosna pošiljka, a tužitelj tu obvezu niti ne spori, ali smatra da ga je mogao u konkretnom slučaju ostaviti otvorenog jer nije znao ima li još koja pošiljka za preuzeti, no iz njegovog iskaza je utvrđeno da je u trenutku kada je pristupio potpisivanju dokumenata, i kada se dogodilo otuđenje, znao da više nema pošiljaka jer mu tako odgovorila djelatnica OF.

30. Iz zapisnika o saslušanju tužitelja od 2. 9. 2019. također proizlazi da je tužitelj znao da mora zatvoriti elektrokemijski spremnik, no da to nije učinio jer je mislio da će biti još jedna pošiljka ( na upit poslodavca zašto nije zatvorio spremnik, odgovorio je da je mislio da će biti dvije pošiljke novca, jer uvijek tako ima, ali je bila jedna). Iz istog zapisnika također proizlazi da je znao da su vrata šaltera ostala otvorena i da ih je trebalo zatvoriti, ali on ih nije zatvorio ne iz razloga što bi smatrao da je to isključivo obveza djelatnica na šalteru nego zato što je mislio da će brzo završiti radni zadatak (na upit poslodavca je li za sobom zatvorio vrata ili ih je ostavio otvorenima, odgovorio da su ostala malo otvorena, no mislio je da će odmah biti gotov i da razmjena traje nekoliko minuta).

31. Napominje se da iz iskaza svjedoka OF proizlazi da je tog dana trebalo preuzeti samo jednu vrijednosnu pošiljku, te je svjedok OF iskazala da je tog dana bila samo jedna vrijednosna pošiljka.

32. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Odredbom čl. 45 tuženikova Pravilnika o radu propisane su osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, među kojim je i nesavjesno ili nemarno obavljanje poslova koje je utjecalo na redovito odvijanje poštanskog prometa ili prouzročilo štetu Društvu ili ugrozilo život i sigurnost ljudi ili materijalnih dobara veće vrijednosti. U ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj prilikom pristupanja na šalter tuženika u Zadru-Supernova Centar, odnosno ulaska u isti, radi preuzimanja vrijednosnih pošiljaka, načinio propuste u radu, i to prije svega na način da nije zatvorio elektrokemijski spremnik nakon što je u isti stavio vrijednosnu pošiljku koja mu je predana i nakon što je pristupio potpisivanju dokumentacije, te što nije zatvorio za sobom vrata šaltera, nakon što je ušao unutra, neovisno o tome što je po stavu to bila i obveza djelatnica na šalteru, a ne samo tužiteljeva, te je tako omogućio otuđenje vrijednosne pošiljke, a ta okolnost, da je zbog opisanih propusta došlo do otuđenja vrijednosne pošiljke čini njegove konkretne propuste, odnosno povrede radne obveze osobito teškima, te navedeno predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu radnika te je poslodavac opravdano izgubio povjerenje u takvog radnika koji u svom postupanju zanemaruje nužan oprez (ostavlja otvoreni spremnik sa pošiljkom pored otvorenih vrata šaltera).

33. Vezano za nepropisno postupanje tužitelja koji se također navodi u odluci o izvanrednom otkazu, a to je nepropisno obavljanje posla preuzimanja zaključaka (na način da prvo obavlja razmjenu zaključaka za ostale poštanske pošiljke, a nakon toga razmjenu vrijednosnih pošiljaka), sud nije utvrđivao na koji je način tužitelj postupao, jer ne proizlazi da je naprijed opisano postupanje u uzročno posljedičnoj vezi s otuđenjem vrijednosne pošiljke, odnosno u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da su ostavljena otvorena (odškrinuta) vrata šaltera, te otvoren elektrokemijski spremnik odmah uz otvorena vrata šaltera, u kojem je bila vrijednosna pošiljka, omogućili otuđenje iste.

34. Radničko vijeće protivilo se donošenju odluke o izvanrednom otkazu tužitelju uz obrazloženje da u djelokrug poslova vozača ne ulazi obveza zatvaranja vrata poštanskih ureda i da tuženik nije dokazao da je tužitelj bio upoznat s Uputama o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza i razmjene vrijednosnih pošiljaka vozilima HP – Hrvatske pošte d.d. U odnosu na navedeno ističe se da je sud je utvrdio da je tužitelj znao da treba zatvoriti vrata šaltera na izdvojenom mjestu i po stavu suda on je to trebao učiniti ako to nisu učinile djelatnice na šalteru (pri čemu je iz njegova iskaza nedvojbeno utvrđeno da je tako postupao u ranijim prigodama), pa njegovo ostavljanje vrata otvorenima u konkretnom slučaju predstavlja nemarno postupanje, pri čemu to nije bio jedini propust tužitelja, već je učinio propust u radu i postupao je nemarno i kada je pored otvorenih vrata šaltera ostavio otvoren elektrokemijski spremnik s vrijednosnom pošiljkom u njemu, a zatvoriti elektrokemijski spremnik bila je isključiva obveza tužitelja. Također, sud smatra da okolnost je li tužitelj bio upoznat s Uputama nije odlučna, budući je nedvojbeno utvrđeno u ovom postupku da je tužitelj znao da mora zatvoriti elektrokemijski spremnik nakon što u isti stavi vrijednosnu pošiljku, pri čemu je u ovom postupku utvrđeno da je, u trenutku kad je prišao djelatnici radi potpisivanja dokumenta, ostavivši spremnik otvoren, znao da nema nove vrijednosne pošiljke za preuzeti.

35. Na temelju odredbe čl. 116. st. 2. Zakona o radu ugovor o radu se može izvanredno otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Nedvojbeno je utvrđeno uvidom u odluku o otkazu da je činjenica na kojoj se temelji izvanredni otkaz tužitelju njegovo postupanje 23.08.2019., na izdvojenom šalteru Zadar-Supernova Centar, odnosno nepridržavanje pravila postupanja, koje je omogućilo otuđenje vrijednosne pošiljke. Iz iskaza svjedoka KF proizlazi da je o konkretnom slučaju napisao dopis 26.08.2019., te da stoji kod njegova sadržaja. Dopis svjedoka KF prileži spisu, te je isti od 26.08.2019., a upućen je izvršnom direktoru Sektora prijevoza SF. U njemu se navodi događaj od 23.08.2019., onako kako ga je naveo tužitelj u svojoj izjavi, te se nadalje navodi da je prilikom pregleda video nadzora izdvojenog šaltera utvrđeno da je nepoznata osoba iskoristila trenutak nepažnje i otuđila kovertu s novcem, te se navode prilozi uz dopis i to izjava radnika i izvadak iz Uputa o načinu i uvjetima obavljanja prijevoza. Spisu prileži i dopis izvršnog direktora Sektora prijevoza upućen Uredu za upravljanje ljudskim resursima od 27.08.2019., u kojem se zbog opisanih povreda iz radnog odnosa predlaže izricanje izvanrednog otkaza tužitelju, te se u prilogu navodi dodatna dokumentacija u odnosu na dopis KF, i to putni radni listovi. Nadalje je utvrđeno da je vezano za navedene dopise postupao Ured za korporativnu sigurnost, Odjel za internu kontrolu, te je sastavio Izvješće o izvanrednoj kontroli zbog otuđenja vrijednosne pošiljke i u izdvojenom šalteru Zadar-Supernova koje je sastavljeno 29.08.2019.i to po nalogu izvršnog direktora Ureda za korporativnu sigurnost, s ciljem utvrđivanja postupanja prilikom razmjene poštanskih pošiljaka te vrijednosnih pošiljaka na Izdvojenom šalteru Zadar , trgovački centar Supernova, a zaključak tog Izvješća je da su utvrđene nepravilnosti u radu radnika koje su direktno omogućile otuđenje vrijednosne pošiljke iz elektrokemijskog spremnika od strane nepoznatog počinitelja. 06.09.2019. sastavljen je i dodatak tom Izvješću, ali u istom se vezano za postupanje tužitelja ne navode nove činjenice. Nadalje je utvrđeno da je tuženik 2. 9. 2019 saslušao tužitelja te zapisnik o njegovu saslušanju prileži spisu.

36. Nesporno je u hijerarhiji tužitelju nadređeni djelatnik g. KF već 26.08.2019. imao saznanja o postupanju tužitelja, koje je dovelo do otuđenja vrijednosne pošiljke, a 27.08.2019. i direktor Sektora u kojem je tužitelj radio, što proizlazi iz dopisa koje su sastavljali. Međutim, utvrđeno je da je prije donošenja odluke o otkazu tuženik postupanje tužitelja i njegovu odgovornost provjeravao, kako po Odjelu za internu kontrolu koji je u svom Izvješću od 29. 8. 2019 utvrdio odgovornost tužitelja za propuste koji se navode u dopisima nadređenih djelatnika te se u zaključku Izvješća navodi da su izvanrednom kontrolom poslovanja utvrđene nepravilnosti u radu radnika koje su izravno omogućile otuđenje vrijednosne pošiljke iz elektrokemijskog spremnika, tako i saslušanjem tužitelja 2. 9. 2019, te se i Izvješće Odjela interne kontrole i tužiteljevi odgovori na upite poslodavca od 2. 9. 2019. navode i citiraju u predmetnoj odluci o otkazu. Dakle, predmetna odluka o izvanrednom otkazu tužitelju temelji se na utvrđenjima iz Izvješća Odjela interne kontrole te na odgovorima koje je dao tužitelj poslodavcu na njegove upite 2. 9. 2019. te je tek nakon tih provedenih postupaka, Izvješća interne kontrole i saslušanja tužitelja, tuženik, odnosno odgovorna osoba tuženika stekla, nedvojbena saznanja o činjenicama na temelju kojih je donesena odluka da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu. Postupak provjeravanja konkretnih postupaka tužitelja putem Interne kontrole i saslušanjem tužitelja omogućio je poslodavcu da sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrdi povredu radne obveze radnika, odnosno činjenice koje su za poslodavca bile odlučne vezano za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, pa slijedom navedenog, rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu tužitelju nije počeo teći s dopisom voditelja Odjela g. KF od 26. 8. 2019., (odnosno od prvog sljedećeg dana), već nakon što je provedeno saslušanje tužitelja (2. 9. 2019), odnosno od 3. 9. 2019. Stoga, donošenjem odluke o izvanrednom otkazu 11. 9. 2019 tuženik nije prekoračio prekluzivni rok od petnaest dana od saznanja za činjenice na kojima se odluka temelji.

37. Valja napomenuti da ako se kao datum saznanja za činjenice na kojima se temelji otkaz uzme dan sastavljanja Izvješća interne kontrole, 29. 8. 2019., kojim se utvrđuju nepravilnosti u radu radnika, odluka o izvanrednom otkazu nije donesena izvan prekluzivnog roka od 15 dana. Također, voditelj Odjela g KF nije imao ovlaštenje donositi odluku o otkazu, već izvršni direktor Ureda za upravljanje ljudskim resursima, koji je i potpisao predmetnu odluku o otkazu, a isti je tek po dopisu (kojim se predlaže pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti radnika) izvršnog direktora Sektora prijevoza od 27. 8. 2019 mogao steći saznanja o povredi radne obveze tužitelja, a ni u tom slučaju (ako se kao početak roka za donošenje odluke o izvanrednom otkazu uzme prvi sljedeći dan, 28. 8.) izvanredni otkaz nije donesen po proteku prekluzivnog roka, već zadnjeg dana roka za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Međutim, kako je navedeno, sud je utvrdio da je rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu tužitelju za poslodavca počeo teći od 3. 9. 2022 (budući je 29. 8. 2019. dovršeno Izvješće Odjela interne kontrole, a 2. 9. 2019. provedeno saslušanje tužitelja, koji se navode u odluci o otkazu).

38. Iz naprijed navedenih razloga odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se predlaže utvrditi kao nedopuštenu predmetnu odluku otkazu, kao i odluku tuženika kojom je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, kao i vratiti tužitelja na rad, na poslove koje je obavljao na temelju otkazanog ugovora o radu, ili druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku