REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-640/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Furlan Marjanović, odvjetnica u Osijeku, Šetalište kardinala Franje Šepera 12, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, po opunomoćeniku ĆF, zamjeniku u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/23-01/3238, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-5 od 1. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Županije Osječko-baranjske, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Beli Manastir, KLASA: UP/I-562-02/21-21/1063, URBROJ: 2158-18/36-23-11 od 4. rujna 2023.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/23-01/3238, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-5 od 1. ožujka 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Županije Osječko-baranjske, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Beli Manastir, KLASA: UP/I-562-02/21- 21/1063, URBROJ: 2158-18/36-23-11 od 4. rujna 2023.

1.2 Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, jer nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama članka 3. i članak 12. stavak 1. točka c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/17, 98/19, 84/21. i 156/23 - u daljnjem tekstu: Zakon).

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je tuženik, u ponovnom postupku, propustio postupiti prema presudi ovoga suda poslovni broj Us I - 1393/2023-3 od 19. veljače 2024., te da obrazloženje osporavanog rješenja nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravno postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 – dalje - ZUP). U smislu dokaza da je stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužbi prilaže potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske broj: 511-07-14- 100/246-2021 od 26. listopada 2021. iz koje smatra da je razvidno da je sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 15. siječnja 1991. do 15. kolovoza 1991., kao i dopis tuženika, KLASA: 561-01/21- 06/397, URBROJ: 522-4/1-2-21-2 od 27. kolovoza 2021. iz kojeg smatra da proizlazi da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (213 dana borbenog sektora). U smislu naravi sudjelovanja u Domovinskom ratu poziva se i na vlastitu ovjerenu izjavu i ovjerene izjave tri svjedoka, iz kojih smatra da proizlazi da je tužitelj bio u pričuvnom sastavu policije, te uhićen od pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i bio zatvoren u policiji u Belom Manastiru. Poziva se i na medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi postojanje dg. shizofrenija, rezidualna shizofrenija, te da je isti trajno radno nesposoban za bilo kakav sistematizirani posao. Predlaže da sud izvede dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, te da sud tužitelju prizna status hrvatskog ratnog vojnog invalida uslijed psihičkog oboljenja i da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u osporavanom rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da iz spisu priloženog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU Osječko-baranjske, broj: 511-07-14-131/133-2022 od 9. prosinca 2022. proizlazi da je tužitelj brisan iz evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju vodi (za vlastite pripadnike kao i pripadnike pričuvnog sastava) Ministarstvo unutarnjih poslova.

3.2. Tužitelj je 9. srpnja 2024. dostavio podnesak u kojemu je naveo da mu citirano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU Osječko- baranjske, broj: 511-07-14-131/133-2022 od 9. prosinca 2022. nikada nije dostavljeno, te da nema saznanja da je brisan iz Registra hrvatskih branitelja, po osnovi pripadnosti rezervnom sastavu MUP-a.

4.1. Tuženik je 9. rujna 2024. dostavio podnesak u kojemu je osporio navode tužitelja i istaknuo da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU Osječko-baranjske, broj: 511-07-14-131/133-2022 od 9. prosinca 2022. utvrđeno kako podaci sadržani u potvrdama o tužiteljevu statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, izdani od Policijske uprave osječko-baranjske 26. listopada 2021., 25. studenog 2021. i 14. prosinca 2021. nisu vjerodostojni te su navedene potvrde stavljene izvan snage.

4.2. Navedeno rješenje doneseno je po službenoj dužnosti, u izvršenju presude ovoga suda, poslovni broj Us l-1070/2019-6 od 21. studenog 2019., radi brisanja tužitelja iz Evidenciji hrvatskih branitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

4.3. Nadalje, tuženik ističe kako pitanje uredne dostave citiranog rješenja tužitelju nije u nadležnosti Ministarstva hrvatskih branitelja već Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, odnosno Policijske uprave osječko-baranjske.

4.4. Ističe da je tužitelj znao i/ili morao znati da mu je citiranim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU Osječko-baranjske, broj: 511-07-14-131/133-2022 od 9. prosinca 2022. ukinut status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-563- 01/19-02/1, URBROJ: 511- 01-157-19-1 od 28. kolovoza 2019., protiv kojega je tužitelj pokrenuo upravni spor, te je presudom ovoga suda poslovni broj Us l-1070/2019-6 od 21. studenog 2019. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

4.5. Nadalje, tuženik ističe da priložena medicinska dokumentacija nije relevantna u ovom postupku, budući da nije ispunjen prvi uvjet potreban za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata, odnosno tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 3. Zakona.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis, spis ovoga suda poslovni broj Us I - 1393/2023, te spis poslovni broj Us I - 1070/2019, te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.1. Dana 1. travnja 2025. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., 36/24. – dalje: ZUS).

6.2. Na navedenoj raspravi sud je primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS- a odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, također primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, odnosno jer tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge za izvođenje navedenog dokaza, što će sud iznijeti naknadno u obrazloženju ove presude.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 3. prosinca 2021. za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, na temelju psihičke bolesti.

9. Prvostupanjsko tijelo odbilo je predmetni zahtjev tužitelja rješenjem, KLASA: UP/I-562-02/21-21/1063, URBROJ: 2158-18/36-23-11 od 4. rujna 2023., s obzirom da tužitelj ne ispunjava kumulativni preduvjet za priznavanje statusa hrvatskog ratnog invalida iz Domovinskog rata da ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

10. U povodu žalbe tužitelja tuženik je najprije donio rješenje KLASA: UP/II-562- 02/23-01/3238, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od 17. listopada 2023., koje rješenje je poništeno navedenom presudom ovoga suda poslovni broj Us I - 1393/2023-3 od 19. veljače 2024. Najprije valja istaknuti da je navedena presuda donesena primjenom odredbe članka 32. stavak 2. u svezi članka 58. stavak 1. prethodno važećeg Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.), dakle uslijed procesne pasivnosti tuženika da u zakonom propisanom roku dostavi odgovor na tužbu i spise koji se odnose na predmet spora. Dakle, suprotno shvaćanju tužitelja, u navedenoj presudi nije dana uputa tuženika u smislu načina (meritornog) odlučivanja u pogledu podnesenog zahtjeva.

11. U ponovnom postupku tuženik je donio osporavano rješenje, koje se temelji na činjenici da je u postupku koji je prethodio utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kriterij da ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u smislu odredbe članka 3. Zakona, a koji kriterij je kumulativni uvjet za priznavanje zatraženog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata u smislu odredbe članka 12. stavak 1. točka c Zakona.

12.1. Naime, odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona, propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti , teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12.2. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je kako se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske) podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12.3. Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

12.4. Prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Pri tome valja istaknuti da u ovoj upravnoj stvari sud ne odlučuje o zakonitosti rješenja u povodu podnesenog zahtjeva za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja, pa stoga ne može niti reformacijskom presudom odlučivati o predmetnom statusu. Stoga sud nije niti ocjenjivao dokaznu snagu priloženih izjava o naravi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

14. Iz spisa tuženika, kao i iz citirane presude ovoga suda poslovni broj Us l- 1070/2019-6 od 21. studenog 2019. (koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž - 58/20-2 od 20. veljače 2020.), proizlazi da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-563-01/19-01/1, URBROJ: 511- 01-157-19-1 od 28. kolovoza 2019., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, broj:

511-07-03-103-11/26-1/18 od 22. siječnja 2019., kojim se utvrđuje da su potvrde izdane od Policijske uprave osječko-baranjske pod brojevima: 511-07-07-28/106-1-97 od 12. lipnja 1997., 511-07-07-28/106-97 od 13. lipnja 1997. i 511-07-07-6/288-98 od 16. lipnja 1998. nevjerodostojne iz razloga jer su činjenice u njima neistinite (odnosno tužitelju je ukinut status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata).

15. Nadalje, spisu tuženika priloženo je i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, broj: 511-07-14-131/133-2022 od 9. prosinca 2022. kojim je, između ostalih, utvrđeno da su neistiniti podatci sadržani u potvrdi o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, Policijske uprave osječko- baranjske, broj: 511-07-14-100/246-2021 od 26. listopada 2021. (na koju se tužitelj poziva u tužbi).

16. U konkretnom slučaju, na temelju citirane dokumentacije, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 3. Zakona za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (odnosno ne raspolaže potvrdom iz članka 3. stavak 4. Zakona), te s obzirom na navedeno, sud nije smatrao svrsishodnim utvrđivati eventualni postotak oštećenja organizma.

17. Bolest tužitelja se, stoga, ne može niti smatrati izravnom posljedicom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga nisu odlučni prigovori tužitelja u smislu izostanka medicinskih utvrđenja u pogledu psihičke bolesti.

18. Tužitelj svojom tužbom ne dovodi u dvojbu sud o tome da prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke nije došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa, te je tužitelju omogućeno sudjelovanje. Cjelokupni upravni postupak proveden je i na temelju odgovarajućih zakonskih odredbi, a na koje se pozvao tuženik u obrazloženju osporavane odluke, koje je doneseno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. i članka 120. stavak 3. ZUP-a, te se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

19. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a sud je donio odluku kao u toč. I. i II. izreke presude.

20. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

U Osijeku 24. travnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku po opunomoćeniku