REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1228/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa Marko Reš odvjetnik iz Odvjetničkog društva Smolek i Škrinjarić d.o.o. iz Zagreba, Jurja Žerjavića 19, protiv tuženika NASTAVNI ZVOD ZA JAVNO ZDRAV STVO DR. ANDRIJA ŠTAMPAR, Zagreb, Mirogojska cesta 16, OIB:33392005961, kojeg zastupa punomoćnik VE iz Odvjetničkog društva Palatinuš i partneri d.o.o. Zagreb, Nova Ves 74, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Marka Trešeka, odvjetnika i punomoćnika tuženika Petra Kriste odvjetnika, dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nedopuštena, nezakonita i bez pravnog učinka tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 28.07.2023. godine, sukladno čemu tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

II Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 109/2017 zaključen dana 13.03.2017. godine između tužiteljice i tuženika te pripadajući Aneks Ugovoru o radu 109/17 od 12.05.2023. godine s danom 01.01.2024. godine.

III Nalaže se tuženiku na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplatiti tužiteljici iznos od 28.940,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000, eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila s tuženikom sklopila Ugovor o radu br. 109/2017 od 13.03.2017. te Aneks Ugovora o radu 109/17 od 12.05.2023. (dalje u tekstu: Ugovor o radu), za radno mjesto doktor medicine specijalist – voditelj tima u Službi za školsku i adolescentnu medicinu. Tužiteljica se nalazi u radnom odnosu kod tuženika temeljem ranijih ugovora o radu.

Dana 28.07.2023. godine, tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) (dalje u tekstu: Odluka o otkazu), kojom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu te na temelju koje odluke radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od 7 dana.

Protiv navedene Odluke o otkazu tužiteljica je izjavila pravodobni zahtjev za zaštitu prava dana 10.08.2023. godine, koji je tuženik zaprimio 14.08.2023. godine. Tuženik je odgovorio na zahtjev za zaštitu prava dopisom od 28.08.2023. godine, a koji je tužiteljica zaprimila dana 04.09.2023. godine. Obzirom da tuženik u svom odgovoru na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava u bitnome navodi da istom nije u mogućnosti udovoljiti te da se isti odbija, tužiteljica u zakonski ostavljenom roku od 15 dana zahtijeva sudsku zaštitu, kako slijedi.

Pobijana Odluka o otkazu je nedopuštena i nezakonita, što se u nastavku obrazlaže kako slijedi.

Iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu proizlazi da je radnica opetovano kršila obveze iz radnog odnosa (što se u cijelosti osporava), međutim u istoj uopće nije naveden točan datum kada bi navodne povrede obveza iz radnog odnosa bile počinjene što samo po sebi navedenu odluku o otkazu čini nerazumljivom i nezakonitom.

Štoviše, u pobijanoj Odluci o otkazu tuženik se poziva na dva pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa koje su tokom 2022. izrečene radnici, i to „Pisano upozorenje radnici od 01.04.2022.“ i „Drugo pisano upozorenje od 22.07.2022.“ (toč. 3. i 4. odluke o otkazu). Tužiteljica osporava osnovanost oba navedena upozorenja kako iz formalno-procesnih, tako i iz materijalno pravnih razloga, s obzirom da niti jedno od navedenih pisanih upozorenja ne ispunjavaju pretpostavke iz članka 119. st.1. Zakona o radu. Tužiteljica osobito osporava da bi u 2022. godini kršila obveze iz radnog odnosa, odnosno osnovanost navedenih pisanih upozorenja. Štoviše ni iz navedenih pisanih upozorenja, a niti iz pobijane Odluke o otkazu ne proizlazi točan datum kada bi uopće došlo do navodnih povreda obveza iz radnog odnosa koje se radnici stavljaju na teret, a koje se u cijelosti osporavaju.

Nadalje, u toč. 5. obrazloženja Odluke o otkazu tuženik navodi da je dana 09.05.2023. godine zaprimio pritužbu od majke maloljetnog pacijenta, dok u toč. 6. navodi da je ista dostavljena tužiteljici uz poziv na očitovanje „sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu“, da bi zatim u toč. 7. bio iznesen neosnovani zaključak da je tužiteljica počinila povrede obveza iz radnog odnosa, koji navodi se u cijelosti osporavaju kao neosnovani. Posebno se osporavaju navodi da bi tužiteljica počinila radnje opisane u toč. 7. obrazloženja odluke o otkazu, kao i da bi postupanjem tužiteljice došlo do ikakvih štetnih posljedica za tuženika kao poslodavca. Premda u toč. 8. obrazloženja pobijane Odluke o otkazu tuženik navodi da je povreda opisana u toč 7. „najteža dosada te je mogla imati znatne posljedice po maloljetnog pacijenta“ (što se u cijelosti osporava), valja istaknuti da tuženik ne navodi članke Pravilnika o radu temeljem kojih bi se opisano ponašanje moglo podvesti pod osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Uzimajući u obzir odredbu čl. 103. st. 1. tada važećeg Pravilnika o radu iz 2015. godine, kojom je propisano (cit.): Radnik je odgovoran samo za one povrede radne obveze i druge povrede na radu koje su, prije nego što ih je počinio bile utvrđene ovim Pravilnikom, razvidno je da ni sam tuženik nije mogao svrstati opisano ponašanje (koje se u cijelosti osporava) niti u jednu od točki iz članka 101. Pravilnika o radu 2015, stoga je pobijana Odluka o otkazu nezakonita i iz razloga što navodna povreda obveze iz radnog odnosa nije bila utvrđena tada važećim Pravilnikom o radu. Da je navedeni razlog za otkaz u potpunosti neosnovan, jasno proizlazi i iz činjenice da je tuženik dana 12.05.2023. godine (dakle tri dana nakon zaprimanja pritužbe od 09.05.2023.) s tužiteljicom sklopio aneks ugovora o radu kojim je tužiteljici povećana plaća. Zaista je nelogično da bi tuženik sklopio aneks ugovora o radu radi povećanja plaće tužiteljici da je smatrao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

Osim toga, valja ukazati na to da dopis koji je tužiteljici upućen od strane Š i partneri odvjetničko društvo d.o.o. dana 07.06.2023. godine u kojem se ista poziva „da u roku od 8 dana od primitka ovog Zahtjeva podnese očitovanje na pritužbu“ ni na koji način ne može predstavljati poziv na iznošenje obrane sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu, s obzirom da isti ne sadrži niti opis navodnog povrede obveza iz radnog odnosa, a niti upozorenje radniku da poslodavac može donijeti odluku o otkazu ugovora o radu. Štoviše, svrha takvog poziva je isključivo da se od radnika (koji je laik u pravnom smislu) pokuša „upecati“ nekakvo priznanje koje će opravdati odluku o otkazu. Da je tome tako, proizlazi i iz pobijane odluke o otkazu u kojoj tuženik neosnovano navodi da tužiteljica u svom očitovanju na pritužbu „ne poriče svoje neprofesionalno postupanje... dok se o drugim dijelovima pritužbe ne očituje“, što je potpuno promašeno budući da je tužiteljica u svom očitovanju porekla navode koje joj se Odlukom o otkazu stavljaju na teret. Osim toga, na poslodavcu je teret dokazivanja opravdanosti razloga za otkaz, a koje tuženik niti ne pokušava dokazati, već isključivo izvrće navode tužiteljice iz njenih očitovanja. Naime, tužiteljica je navikla da joj se u posljednje dvije godine tuženik obraća putem raznih odvjetničkih društava vezano za njen radnopravni status i prava iz radnog odnosa, što već samo po sebi jasno ukazuje na šikanozni odnos prema dr. ŠE i činjenicu da je predmetna odluka o otkazu namještena i da se na tome radi već dulje vrijeme. Bilo bi zanimljivo usporediti vrši li tuženik i s ostalim radnicima komunikaciju vezano uz njihov radnopravni status putem odvjetničkih društava. Zasigurno ne, budući da je jedino tužiteljica ta koja je pod posebnim nadzorom tuženika i u odnosu na koju se nejednako postupa. Naime, poslovi liječnika obavljaju se u opuštenoj i neformalnoj atmosferi, dok se kod tuženika samo tužiteljica nadzire, kontrolira se svaki njezin izlazak s posla (koji je opravdan terenskim radom), šalju joj se mailovi u 8:05 da raportira svoje radno vrijeme taj dan, komunicira putem odvjetničkih društava te se čak od njenih pacijenata (roditelja) zahtijeva popunjavanje anketa o zadovoljstvu sve kako bi se istoj namjestio otkaz. Također, tužiteljica se u više navrata obratila tuženiku radi zaštite dostojanstva, kako u odnosu na šikanozno postupanje nadređene dr. V (e-mail od 08.05.2023.), tako i na ponašanje sestre E (e-mail od 24.02.2022). Međutim, ne samo da tužiteljici nije pružena adekvatna zaštita od strane poslodavca, već su njene prijave za zaštitu dostojanstva ostale u potpunosti ignorirane, a događaje koje je tužiteljica prijavila u svrhu da je zaštiti od uznemiravanja tuženik naknadno koristi kao opravdanje za donošenje pobijane odluke o otkazu. Tuženik je na opisani način postupio, najblaže rečeno, neljudski i nekorektno, pri čemu jasno pokazuje da nema nikakvo poštovanje prema radnici koja u svojih 29 godina i 8 mjeseci radnog staža uredno i savjesno obavlja svoje obveze iz radnog odnosa te da joj se pod svaku cijenu želi namjestiti otkaz bez prava na otpremninu.

Osim svega navedenog, otkaz je nedopušten i iz razloga što je tuženik protivno odredbi čl. 119. Zakona o radu te propustio upozoriti tužiteljicu na eventualno kršenje obveza iz radnog odnosa (pisana upozorenja su neosnovana i nezakonita), pisano ju upozoriti na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze te omogućiti joj iznošenje obrane (dopis od 07.06.2023. godine nema značaj poziva na iznošenje obrane), a da u konkretnom slučaju ne postoje opravdane okolnosti koje bi tuženika oslobodile ove obveze, jasno je da je u pokušaju neopravdanog eliminiranja tužiteljice kao radnika napravio greške u koracima, slijedom kojih nisu ispunjene niti formalne pretpostavke za dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu.

Dakle, u konkretnom slučaju ne postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, dok odluka o otkazu i ranije opomene sadrže formalne nedostatke koje iste čine nezakonitima, slijedom čega je i sam postupak otkazivanja pogrešno i nezakonito proveden.

Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tuženika na platež troškova postupka.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18.12.2024. tužiteljica je uz proglašenje odluke nezakonitom zatražila i sudski raskid radnog odnosa sa danom 1.1.2024.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je Statutom tuženika, članak 29., propisano da ravnatelj donosi sve odluke u vezi zapošljavanja, zasnivanja i prestanka radnog odnosa, osim onih koji su u nadležnosti upravnog vijeća. Statutom tuženika, članak 25., je određena ovlast Upravnog vijeća tuženika da donosi odluke u drugom stupnju u predmetima u kojim se odlučuje o pojedinim pravima radnika. Pravilnikom o radu tuženika, članak 110. i 111. jasno je propisano sljedeće: „Sve odluke koje se odnose na ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom u I. stupnju donosi ravnatelj ili osoba koju on ovlasti pisanom punomoći.

Upravno vijeće je tijelo Zavoda ovlašteno za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa u II. stupnju. Članak 111. Radnik koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa odlukom Ravnatelja ili po Ravnatelju ovlaštene osobe, može podnijeti Ravnatelju zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana računajući od dana primitka odluke. Radnik koji, nakon primitka odgovora na postavljeni zahtjev za zaštitu prava iz stavka 1. ovog članka, i nadalje smatra da mu je povrijeđeno pravo iz radnog odnosa, može podnijeti prigovor Upravnom vijeću u roku od 15 dana računajući od dana primitka odgovora na zahtjev za zaštitu prava iz stavka 1. ovog članka. Tužiteljice je zaprimila Odluku o otkazu te protiv iste ustala Zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa koju je tuženik zaprimio 14. kolovoza 2023. Sukladno gore navedenim odredbama Statuta tuženik je po ravnatelju 28. kolovoza. 2023. uputio Odgovor na Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojeg je tužiteljica zaprimila 4. rujna 2023. Odgovor sadrži, sukladno Statutu i Pravilniku o radu, jasnu uputu o pravnom lijeku koja glasi:

„Radnik ima pravo podnijeti prigovor upravnom vijeću u roku od 15 dana računajući od dana primitka odgovora na Zahtjev za zaštitu prva.“

Tužiteljica nije poštovala opće akte tuženika kojima je jasno propisana procedura ostvarenja prava iz radnog odnosa te ujedno predstavljaju proceduralnu pretpostavku za ostvarenje prava pred sudom. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu sudu dana 7. rujna 2023. bez da je prethodno pokušala ostvariti svoja prava pred drugostupanjskim tijelom tuženika. Time je tužbeni zahtjev tužiteljice preuranjen odnosno nisu ostvarene pretpostavke za ostvarenja prava pred sudom, sukladno članku 133. stavak 4. Zakona o radu. S obzirom na navedeno, tuženik prije upuštanja u raspravljanje, predlaže Naslovljenom sudu odbaciti tužbeni zahtjev tužiteljice. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vračanja na rad. Tužiteljica tvrdi da je Odluka otkazu nedopuštena i nezakonita iz, u bitnome, razloga kako slijedi:

- u Odluci o otkazu je navedeno da je tužiteljica opetovano kršila obveze iz radnog odnosa, a ista to u cijelosti opovrgava;

- Tužiteljica ističe da u Odluci o otkazu nisu navedeni članci iz Pravilnika o radu o koje se radnica ogriješila, te zato smatra da njeno ponašanje ne spada pod povrede radne obveze i stoga smatra odluku nezakonitom;

Tužiteljica tvrdi da Dopis s pozivom na očitovanje koji je tužiteljici upućen od strane tuženika nije poziv na iznošenje obrane sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu;

- generalno pobija da je počinila povrede obveze iz rada.

Tuženik je, radi postupanja tužiteljice, bio prisiljen istoj uputiti dva pisana upozorenje od kojih je drugo pisano upozorenje od 22. srpnja 2022. sadržalo i ukaz na mogućnost otkazivanja ugovora o radu. S obzirom da je radi vlastitog postupanja tužiteljica dva puta pisano upozorena te joj je ukazana mogućnost otkaza ugovora o radu tužiteljica je bila svjesna, ili je morala biti svjesna, da ukoliko nastavi činiti povrede iz radnog odnosa, sljedeći razuman i očekivani postupak tuženika je otkazivanje ugovora o radu. Tužiteljica je zaprimila oba pisana upozorenja tuženika, protiv istih nije poduzele mjere propisana Pravilnikom, Statutom ili Zakonom o radu, te je stoga osporavanje osnovanosti predmetnih upozorenja kao i osporavanje samog čina kršenja obveza iz radnog odnosa (a opisanog u predmetnim upozorenjima) u potpunosti zakašnjelo te pravno i životno neozbiljno. Dakle, iz predanih prijašnjih upozorenja na obveze iz radnog odnosa jasno proizlazi kako nisu istiniti navodi tužiteljice kojima opovrgava notornu činjenicu – da je recidivist u kršenju obveza iz rada i radnog odnosa, s obzirom da su istoj samo u 2022. uručena dva pisana upozorenja Poslodavca na obveze iz radnog odnosa.

Tuženik je 9. svibnja 2023. zaprimio pritužbu na ponašanje tužiteljice i to od majke maloljetnog pacijenta. Tuženik je, sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu, dostavio tužiteljici pritužbu uz poziv na očitovanje. Napominje se kako tužiteljica u svome očitovanju, u bitnome, ne poriče svoje neprofesionalno postupanje prema maloljetniku, već postupanje opravdava prehlađenošću i uzrujanošću postupanjem nadređene joj osobe, dok se o drugim dijelovima pritužbe ne očituje. Stoga je tuženik utvrdio da je tužiteljica, koja je već dva puta pismeno upozorena na obveze iz radnog odnosa, počinila sljedeće povrede obveza iz radnog odnosa:

- Izrazito nepristojno i povišenim tonom se obraćala maloljetnom pacijentu;

- Izvršila pregled maloljetnog pacijenta na grubi i neprimjeren način što je rezultiralo (zajedno sa grubom komunikacijom) stvaranjem straha i uzrujanosti kod maloljetnika te maloljetnika natjeralo u plač;

- Opravdavala gore opisano postupanje na način da je podnositeljici pritužbe obrazložila svoje ponašanje uzrujanošću radi postupanja njoj nadređene djelatnice Zavoda koju je tom prilikom grubo izvrijeđala;

- Pred maloljetnim šestogodišnjim pacijentom na potpuno neprimjeren način, bez savjetovanja sa roditeljima te bez ovlaštenja roditelja, potpuno nepotrebno i neprimjereno, pokrenula temu tragičnog događaja u Srbiji u kojem je maloljetni dječak pobio školske prijatelje i prijateljice te zaštitara škole.

Dakle, nisu istiniti navodi tužiteljice da joj nije omogućeno iznošenje obrane sukladno odredbi članka 119. Zakona o radu jer je ista zaprimila Poziv na očitovanje na pritužbu te predala očitovanje u kojem, u bitnome, potvrđuje svoje neprofesionalno i neprihvatljivo postupanje prema pacijentu. Nadalje, potpuno je jasno da gore opisano postupanje tužiteljice predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa definirane tada važećim pravilnikom o radu, glava XVI. Povrede obveza iz radnog odnosa i mjere poslodavca, članci 99. 101.

Vezano za navode tužiteljice o sklapanju aneksa ugovora radi povećanja plaće, iz kojeg izvodi dosjetljiv ali pravno ne stojeći zaključak, tuženik ističe da je pristupio potpisu aneksa ugovora o radu s tužiteljicom radi usklađenja njenog ugovora o radu s Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine«, br. 25/13., 72/13., 151/13., 9/14., 40/14., 51/14., 77/14., 83/14. – ispravak, 87/14., 120/14., 147/14., 151/14., 11/15., 32/15., 38/15., 60/15., 83/15., 112/15., 122/15., 10/17., 39/17., 40/17. – ispravak, 74/17., 122/17., 9/18., 57/18., 59/19., 79/19., 119/19., 50/20., 128/20., 141/20., 17/21., 26/21., 78/21., 138/21., 9/22., 31/22., 72/22., 82/22. , 99/22., 26/23, 46/23) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 151/22). Nadalje, Aneks je sklopljen prije zaprimanja očitovanja tužiteljice na Pritužbu te tada tuženik nije mogao znati je li tužiteljica ovim ponovljenim kršenjem obveza iz radnog odnosa dovela tuženika do čina da nema daljnjih mjera nego istoj uručit Odluku o otkazu radnog odnosa. Iz svega navedenog proizlazi da je Odluka o otkazu od dana 28. srpnja 2023. u potpunosti zakonita, da njome nisu tužiteljici povrijeđena prava iz radnog odnosa, te se stoga predlaže Naslovljenom sudu odbiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troška vođenja parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao Ugovor o radu, odluku od 12.05.2023.g. Aneks ugovora o radu, Pravilnik o radu, Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 10.08.2023., Odgovor tužene od 28.08.2023. Statut tuženika, pravilnik o radu od svibnja 2023.g. sudsku praksu, pritužbu EE , dopis odvjetničkog ureda Palatinuš i partneri dana 7.06.2023.g. Odgovor tužiteljice od 4.07.2023.g. prigovor na odgovor na zahtjev za zaštitu prava, odluku od 29.09.2023.g. kojom se odbija prigovor od 19.09.2023.g., pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 22.07.2022.g. dopis Odvjetničkog društva od 20.10.2023.g. kojim se traži zaštita dostojanstva radnika, saslušao svjedoka IE i tužiteljicu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu dr. medicine specijalist- voditelj time i dr. dentalne medicine specijalist. Nesporno je da je dana 28.07.2023.g. donesena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika vezano za poslove radnog mjesta dr. medicine specijalist – voditelj tima u službi za školsku i adolescentnu medicinu.

6. Članak 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. dalje: ZR) određuje da radnik ima pravo na sudsku zaštitu pod uvjetom da je u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo zahtijevao od poslodavca ostvarenje tog prava, a ako mu poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva nije udovoljio, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. U konkretnom slučaju, a radi utvrđenja ima li tužiteljica pravo na sudsku zaštitu, relevantno je utvrditi kada je tužiteljica zaprimila Odluku tuženika o zahtjevu za zaštitu prava, jer joj od tada teče rok od 15 dana za podnošenje tužbe. Uvidom u potvrdu o preporučenoj pošiljci (koverta - list 90 spisa) utvrđeno je da je zahtjev za zaštitu prava poslan tuženiku 10.08.2023.g. kojeg je isti zaprimio 14.08.2023.g., a vezano za Odluku tuženika od 28.07.2023.g. Dana 28.08.2023.g. tuženik je dostavio odgovor na zahtjev, kojeg je tužiteljica zaprimila i u zakonskom roku od 15 dana 7.09.2023. podnijela ovu tužbu, pa sud zaključuje da je tužiteljica sudsku zaštitu zatražila na način i u rokovima propisanim člankom 133. stavak 1. i 2. ZR-a.

7. Tijekom postupka kao sporno valjalo je utvrditi postoji li opravdani razlog za redoviti otkaz budući je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za donošenje poslovno uvjetovanog otkaza iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a.

8. Tužiteljica osporava opravdanost i zakonitost predmetne Odluke o redovitom otkazu ističuću:

-kako nije opetovano kršila obveze iz radnog odnosa

-pisana upozorenje od 01.04.2022. i 22.07.2022. sadrži procesne i materijalne nedostatke

-pritužba majke djeteta od 09.05.2023. ne odgovara stvarnom događaju

-osporava navode kako "je povreda najteža do sada te je mogla imati posljedice za maloljetnog pacijenta"

- osporava da bi dopis od 07.06.2023. bio poziv za iznošenje obrane

-tvrdi kako je otkaz reakcija na njen zahtjev za zaštitu dostojanstava

9. U parnici radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu sud je ograničen utvrđivanjem opravdanih razloga za otkaz navedenih u Odluci o redovitom otkazu te se ne utvrđuju neki drugi razlozi, pa tako niti razlozi za koje tužiteljica tvrdi da su stvarni razlozi zbog kojih joj je otkazan ugovor o radu. Niti je tuženik u prilici dokazivati neke druge razloge za otkaz osim onih koje je naveo u odluci o otkazu, niti je tužiteljica u prilici dokazivati neke svoje razloge za otkaz, jer bi time sud prekoračivao ovlaštenja obzirom na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenom konkretne i točno određene odluke o otkazu s onim razlozima koji su u toj odluci navedeni. Tijekom cijelog postupka tužiteljica pokušava dokazati da pravi razlog za otkaz nije događaj vezna za pritužbu majke djeteta, već da postoje drugi razlozi. Tako tvrdi da je tuženom podnijela putem svog odvjetničkog ureda zahtjev za zaštitu dostojanstava.

10. Obzirom na pritužbe procesnih pretpostavki vezano za otkazivanje ugovora o radu saslušan je svjedok NE koji je zaposlenik tuženika na radnom mjestu tehničke službe. Predstavnik je RV kod tuženika. Sjeća da su imali sjednicu RV, o kojem se raspravljano o radno-pravnom statusu tužiteljice. Svih 5 članova RV bili su suglasni da tužiteljica dobije otkaz. Oni su čekali očitovanje liječničkog sindikata, ali ga nisu dobili. Poslije je na sjednici Upravnog vijeća promijenjena odluka predsjednice RV ME.

Na sjednici RV, sindikalna predstavnica RE je znala prisustvovati, ali se ne sjeća da bi bila na sjednici kada je odlučivalo za tužiteljicu.

Sindikalna predstavnica sigurno nije bila na sjednici RV vezano za tužiteljicu. Njih 5 je suglasno potpisalo otkaz, ali je predsjednica RV na sjednici Upravnog odbra promijenila svoje mišljenje.

11. Iskaz svjedoka ogovara navodima tužiteljice vezano za proceduralne propuste tuženika kod odlučivanja o otkazu. U Pravilniku tuženika čl. 105. propisano je kako prestanak ugovora o radu treba biti usklađen s uvjetima određenim Zakonom o radu. Obzirom da je savjetovanje sa RV i Sindikatom obligatorno, ali ne i njihovo mišljenje izuzev kada se radi o zaštićenim kategorijama radnika, sud je utvrdio kako je tuženik svojim obraćanjem ispunio zakonom predviđene pretpostavke.

12. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu sam tuženik tvrdi kako je prvo upozorenje tužiteljici od 01.4.2022. bila lakša povreda radne obveze sukladno čl. 100. toč. 7. tada važećeg pravilnika koja govori o vrijeđanju, tjelesnom napadu, omalovažavanju, a odnosi se na zabranu djelatnicima zavoda da neposredno predaju ankete krajnjim korisnicima i da bi pritom vrijeđala i omalovažavala djelatnike zavoda. Sud je ocijenio navode paušalnima, a obzirom da se radi o specijalisti za dječju medicinu i adolescenciju, a ispunjavanje anketa sporedna je aktivnost i ne predstavlja toliko tešku povredu radne obveze za bi se izrekla najteža sankcija.

13. Drugo upozorenje koje je tužiteljici upućeno 22.07.2022.g. odnosi se na tešku povredu obveze iz radnog odnosa u vezi pritužbe majke maloljetnog pacijenta BE od 09.05.2023.g. Obzirom da se svjedokinja uredno pozvana na ročište nije odazvala pozivu suda njena pritužba ocjenjena je sukladno o pravilu o teretu dokaza koje obvezuje tuženu stanu da u sudskom postupku dokaže relevantne činjenice, u ovom slučaju napad na pacijenta.

14. U spisu predmeta list 184. svjedok je u pritužbi naveo kako je bila sama u ambulanti sa sinom i tužiteljicom. Majka je smatrala da je dijete preplašeno i uplakano, što nije ne uobičajeno ponašanje djece kod liječnika. Međutim, u pritužbi se tvrdi da je tužiteljica rekla kako je bila gruba prema maloljetnom pacijentu prilikom pregleda i razgovora. Ispričala se za svoje ponašanje jer ima šeficu koja je neodgovorna prema poslu, koja umjesto da radi svoj posao vozi motore u slobodne vrijeme, doživljava nezgode i zbog bolovanja ne dolazi na posao. Tvrdi da je tužiteljica sama priznala kako je sa djetetom pričala o događaju u Srbiji te je roditelj smatrao kako je ponašanje liječnika bilo krajnje neprimjereno. Drugim riječima, pritužba se odnosila na činjenice o kojima svjedok nije imao osobnog saznanja. Drugim riječima, svjedok je inkriminirao tužiteljicu za napad na njenog malodobnog sina na temelju priznanja tužiteljice. Nakon što se odvjetnički ured obratio tužiteljici da iznese svoju obranu, ista je u očitovanju naglasila kako joj na dan 08.05.2023.g. nisu osigurani uvjeti za rad. Već ranije nije osigurana asistencija vezano za pregled djece, konkretno medicinska sestra, od jutra je bez razložno prozivana od strane voditeljice, ali je imala naručeno petero djece pa je morala odraditi sve zakazane preglede. Dijete gospođe EE bilo je drugo ili treće, neispavano, sa blago agresivnim ponašanjem, koje je pokušala smiriti. Molila ga je da bude pristojan, nije vikala, već ga je lijepo zamolila, dijete je popustilo, rasplakalo se, tada ga je zagrlila i pokušavala smiriti. Pozvala je majku jer joj je bilo neugodno zato što se dijete rasplakalo i pokušala se ispričati. Dijete nije cijepila jer je smatrala da je pred virozom. Tužiteljica se u svom očitovanju, suprotno tvrdnji tužene nije inkriminirala navodima o događaju u Srbiji, voditeljici koja je "koza" i ostalim navodima svjedokinje.

15. Kako bi utvrdio relevantne činjenice vezano za pritužbu i tešku povrede radne obveze u smislu verbalnog napada na malodobno dijete i neprimjereno ponašanje liječnice, sud je saslušao tužiteljicu.

16. Tužiteljica je izjavila kako je do odlaska medicinske sestre DE i odlaska voditeljica službe radila bez problema u Zavodu. Do danas nije imala profesionalnih grešaka. Odlaskom sestre DE počinju odnosi koji su njoj stručno neprihvatljivi. 6 mjeseci bili su bez potpore medicinske sestre, a zatim je dobila med. sestru koja nije bila voljna i stručna obavljati posao za koji je plaćena. Obzirom na situaciju da joj je rečeno da ne može promijeniti situacija sa sestrom, pokušavala ju je osposobiti na timski rad, međutim s njene strane neprihvatljiv odnos podržan od strane tadašnje voditeljske strukture. U jednom momentu došlo je do situacije da je zamolila kao liječnica medicinsku sestru da se ponaša prihvatljivo dobila je odgovor da ona njen šef nije. Ona je na to rekla da je to odgovoran posao, da ako kapetanu broda mornar kaže da ga ne prihvaća kao autoritet da je njihova suradnja gotova i da osobno ne može ju zadržati kao medicinsku sestru i nekada se snalaze kako znaju. Napominje da u službi se dešava da u jednoj ambulanti školske medicine za koju je smatrala da je važan posao u zaštiti djece i mladih događa se da medicinska sestra radi po 3 godine bez liječnika, odnosno da liječnik radi mjesecima bez medicinske sestre. Njoj je to stručno neprihvatljivo. To je osnova po kojoj je ona upućivala i pokušavala sa voditeljskom strukturom da se ozbiljnije i kompetentnije pristupi radu. Sve tri točke otkaza potpuno osporava. Što se tiče radnog vremena smatra jedne odgovorne školske liječnice se ne može birokratski mjeriti. Njeni izvještaji su redovito stizali. Ukoliko se njeni uradci podjele s minutažom vidjet će se da je uvijek radila prekovremeno. Što se tiče treće stavke uvijek se trudila da se cijepljenje provede na što bezbolniji način. Nikada dijete cijepila na silu, nikada dijete nije sa hitnom pomoći odvođeno u bolnicu zbog cijepljenja. Jako se protivila cijepljenju na silu i smatra da anafilaksama neće nastati od samog cijepljenja, koliko od načina aplikacije. Nije joj prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika. U vrijeme otkaza ugovora o radu imala je 55 g. života i 8 mjeseci te preko 29 godina radnog staža u struci ukoliko se ne ubraja volontiranje, a sa volontiranjem preko 30 i nešto. Nema uzdržavanih osoba. Prije otkaza ugovor o radu, do dolaska nove voditeljice ŠER nije imala nikakvu primjedbu od strane uprave na svoj rad, naprotiv prijašnja šefica PE joj je usmeno rekla ju je usmeno pitala kako da to nema niti jedne prijave za rad, jer se ona osobno križarski potuče sa roditeljima, njen odgovor je bio dr. da ima dovoljno radnog staža da prosudi kada je križanski rat potreban, a kada nije. Ne sjeća se koliko je imala opomena i da li ih je imala. Ne sjeća se da je imala pisano upozorenja na težu povredu radnog odnosa 22.07.2022. Poznato joj je naknadno ZE. Pregledala je dijete kao treće vezano za upis za I razred. Taj dan bio je uobičajen dan sa digresijom da je voditeljska struktura izvela neprilični postupak u jutarnjim satima. Taj dan bila je prehlađena i bolesna. Dobila je mladu i neiskusnu sestru. Kiša je jako padala. 5 min. prije pregleda prvog djeteta stajala je ispred ambulante i razgovara o kapljicama za nos jer joj je bilo otežano disanje, nije uzela bolovanje jer joj je bilo neugodno, četvrti put odgađati isti pregled i jako je bila sretna što je dobila medicinsku sestru s kojom može napraviti pregled. Ušla je u ambulantu. Mlada med. sestra bez iskustva joj je rekla da je prije tri minute zvala neka doktorica i sa vrlo povišenim tonom i neadekvatnim tražila nju osobno. To je bila pod voditeljica V, koje prije toga 3 mjeseca nije bila na poslu. Na poslu ju je dočekao neprikladan e-mail naslovljen na nju, voditeljsku upravu i itd. Usprkos tome nastavila je raditi svoj posao.

Procijenila je da taj dan može raditi. Smatra da je profesionalno postupala prema sinu gosp. EE obzirom da u dokumentaciji koja prileži spisu utvrđeno kako se tužiteljica "izderala" na maloljetno dijete, tužiteljica izjavljuje da to nije istina, radi se o laži koja ju je duboko povrijedila i odlučila ne radi svoj posao.

Nije rasplakala dijete. Naime, dijete je procijenila kao uplašeno i bolesno, pokušavala je s njim uspostaviti kontakt koliko je mogla sa takvim djetetom, smatrala je da mu treba pružiti podršku pa ga je zagrlila, bila je vjerojatno sa zasuzenim očima, dijete je osjetilo i samo počelo plakati, vjerojatno je dijete osjetilo i njen unutarnji nemir. Prilikom pregleda maloljetnog dijeta nije bila i ljuta ni frustrirana već razočarana zbog radne okoline.

Prema djetetu se nije grubo ponašala niti mu se grubo obraćala. "Grubi i oštri ton" je bio : "molim te nemoj bacati na pod nego ih stavi na stolicu".

Pregled za I razred sastoji od dva dijela. Prvi dio je pregled djeteta kojem prethodi da dijete kod sestre mora pokazati svoju grafo-motoriku. Sestra mu izmjeri visinu i težinu, pregleda vid i tada ga pošalje k njoj.

Nakon toga dijete dolazi k njoj i odvija se pregled koji se sastoji od dva dijela ispitivanje socijalne, emotivne zrelosti djeteta i drugi dio gdje se utvrđuje fizičko stanje djeteta. Nakon toga ulazi mama zbog da joj se kaže što je utvrđeno na pregledu i da se dogovore oko cijepljenja. Kada je ušla majka tog djeteta gosp. BE, odmah je rekla da je dijete bolesno i da ga danas neće cijepiti. Dijete je taj dan bilo u virozi. Složila se s majkom te obzirom na okolnosti mogao se ponoviti pregled. Majci je na kartonu pisalo da je terapeut. Otvoreno se obratila majci i rekla da je pod stresom, vidite šta se dešava oko nas, kavo je društvo i kakva se agresija javlja i kavi su odnosi među ljudima. Ne sjeća se da je koju nadređenu pred mld. djetetom nazvala "kozom". Ne sjeća se da je majci rekla da joj je nadređena koja vozi motor, da se bavi penjanjem i da je stalno na bolovanju jer se slomi. Vezano za situaciju u Srbiji nije precizirala, već je govorila općenito.

Prilikom razgovora s majkom bilo je prisutno i dijete. Nije istina da je majci rekla kako se ispričava na svojoj grubosti jer ima groznu šefici koja je koza. Ne sjeća se da je spominjala događaj u Srbiji. Nakon odluke o otkazu bila je nezaposlena 3 mjeseca.

17. Sud je relevantnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari uzeo iskaz tužiteljice koji je dat uvjerljivo i životno. Obzirom da se radi o liječniku specijalisti sa dugo godina radnog staža potrebno je nedvojbeno utvrditi relevantne činjenice koje inkriminiraju verbalni napad na maloljetno dijete. Bilo kakve spekulacije i emotivno sagledavanje okolnosti ne tiču se sudskog postupka. Tužiteljica je sudu pojasnila okolnosti emotivnog i stresnog događaja za malodobno dijete podvrgnuto liječničkom pregledu temeljem kojega se odobrava upis u osnovnu školu. Točno je da se radi o vrlo osjetljivoj kategoriji pacijenata, i u pravu je tužiteljica kada tvrdi da su svi uvjeti rada morali biti besprijekorni, a ne na način kako je taj dan rad organizirao tuženik. Sud je relevantno utvrdio kako su pregledi u više navrata i otkazani, što govori u prilogu činjenici da su roditelji revoltirani i da žele zaštiti svoju maloljetnu djecu. Naime, dolazak na pregled nije bio dobrovoljan, pregled je bio obligatoran.

18. Nakon što je utvrdio sve relevantne činjenice sud je zauzeo stav kako je tuženik propustio osigurati radne uvjete da sukladno zakonskoj obvezi roditelji ispune formu liječničkog pregleda malodobne djece, pregled je morao biti proveden nakon što je više puta otkazan, a sve je rezultiralo neutemeljenim i paušalnim pritužbama na rad liječnika specijaliste. Otkaz tužiteljici u ovakvim okolnostima nezakonito je sredstvo kojim se poslužio tuženik kako bi opravdao propuste u organizaciji rada. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude. Obzirom da je poslodavac postupio protivno odredbi čl. 115. st.1. i 3. Zakona o radu na temelju ovlasti iz čl. 115. Pravilnika o radu i čl. 38. Statuta.

19. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu, a prema zahtjevu tužiteljice iz razloga što nastavak radnog odnosa za nju nije prihvatljiv sud je na zahtjev tužiteljice kao dan prestanka radnog odnosa sa danom 01.01.2024. g. Sukladno navedenom čl., a uvidom u obračunski list plaće koji je tužiteljica dostavila za prethodna tri mjeseca, sud je utvrdio da prosjek mjesečne plaće iznosi 3.617,59 eura te je istoj dosudio iznos od 8 prosječnih plaća kao naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 28.940,72 eura s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu. Tužitelju je priznat trošak jednokratne naknade u iznosu 250 bodova što uz 25% PDV sveukupno iznosi 625 eura. Također je zbog naknadno postavljenog zahtjeva za naknadu štete zbog sudskog raskida tužiteljici priznat trošak podneska od 18.12.2024. u iznosu od 500,00 eura, zastupanja na ročištu 17.03.2025. 500,00 eura te pristupa za objavu presude 100,00 eura, što sve ukupno uz 25 % PDV-a iznosi 2.000,00 eura. U ostalom dijelu tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove djelomične presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku