Poslovni broj: Usž-1233/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LM ELECTRONICS d.o.o., Zagreb, Đorđićeva ulica 6, OIB: 624640006226, kojeg zastupa opunomoćenik Đorđe Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije Ministarstva pravosuđa), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Zagrebu, Smičiklasova 18, NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Žnidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska 41/4, OIB: 16488001145 i Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4490/2023-25 od 21. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4490/2023-25 od 21. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe ĆP za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/227, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-23-02 od 12. lipnja 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke presude naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi GP nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € u roku 15 dana od dostave pravomoćne presude. Točkom IV. izreke presude naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi ĆP nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € u roku 15 dana od dostave pravomoćne presude.

1.1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/227, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 12. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno- pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka (Centar, Črnomerec), KLASA: UP/I-942-01/10-013/6, URBROJ: 251-19-11-2/003-20-51 od 26. kolovoza 2020.

1.2. Djelomičnim je rješenjem upravnog tijela prvog stupnja ĆP u 37368/240000 dijela, NP u 37368/240000 dijela i SP u 37392/240000 dijela vraćen u vlasništvo poslovni prostor površine 22,10 m2 koji koristi tužitelj kao zakupnik, poslovni prostor površine 36,47 m2 koji koristi zakupnik ŽP i poslovni prostor površine 26,83 m2 koji je u posjedu Turizam Ivan i Irena j.d.o.o., s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine i to kuće pop.br. 7839 i dvorište u Đorđićevoj ulici 6 sagrađeni na k. č. br. [katastarska čestica] površine 344 m2 (95,6 čhv) upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Točkom II. izreke tog dopunskog rješenja kao obveznik vraćanja određen je Grad Zagreb. Točkom III. izreke dopunskog rješenja odlučeno je da se ugovor o zakupu poslovnog prostora površine 22,10 m2, sklopljen na neodređeno vrijeme, dana 18. lipnja 1999., između Grada Zagreba i tužitelja, raskida po sili zakona danom pravomoćnosti ovog rješenja, s time da se ispražnjenje i predaja u posjed navedenog poslovnog prostora ne može tražiti prije isteka ugovorenog roka, a najkasnije u roku od godine dana, računajući od pravomoćnosti ovog rješenja. Točkom IV. izreke dopunskog rješenja određeno je da je zakupnik tijekom korištenja poslovnog prostora dužan u roku od godine dana, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja, plaćati ĆP, NP i SP, razmjerno suvlasničkim dijelovima, naknadu u visini zakupnine utvrđene dosadašnjim ugovorima o zakupu. Pod točkama V. do VII. određeno je da dopunsko rješenje ima snagu ovršne isprave, određeno je provođenje promjene zemljišnoknjižnog stanja po službenoj dužnosti te je odlučeno o troškovima upravnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da zainteresirane osobe ĆP, ZP i NP, zahtjev za povrat nisu podnijeli u zakonom predviđenom roku pa da je njihov zahtjev trebalo odbaciti. Ukazuje da su navedene zainteresirane osobe, predmetni zahtjev mogle podnijeti do 30. lipnja 1997., a ne do 1. srpnja 1997. kako je zaključio prvostupanjski sud. Također smatra da je ĆP, ZP, NP, te pokojnom ŠP, moglo biti vraćeno najviše 25% predmetne zgrade, a da im se pobijanim rješenjem tuženika, na njegovu štetu, vraća 31,14% predmetne zgrade. U prilog tome upire na pravno stajalište ovog Suda izraženo u zaključku sjednice Imovinsko-pravnog odjela od 21. travnja 2006., prema kojem se oduzete nekretnine vraćaju prijašnjim vlasnicima u omjeru u kojem su to imali u trenutku oduzimanja. Ističe da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio mišljenje vještakinje u dijelu u kojem se predlaže korekcija omjera. Zaključno, drži da prvostupanjski sud nije trebao kao opravdan izdatak dosuditi zainteresiranim osobama trošak upravnog spora koji se odnosi na odgovore na tužbu i trošak zastupanja na raspravi te se poziva na odluku ovog Suda broj: Usž-4863/2019 od 20. veljače 2020. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu, a podredno prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba ĆP protivi se žalbi tužitelja. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik osporenim rješenjem točno utvrdio da su zahtjevi zainteresiranih osoba za povratom pravodobni. K tome tvrdi da ni u kojem slučaju, bez obzira na utvrđene suvlasničke omjere, tužitelj ne bi imao mogućnost zadržati posjed predmetne nekretnine. Ističe da tužitelj nema ni pravni interes za podnošenje žalbe jer da je isti dužan predati predmetnu nekretninu. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno dosudio trošak upravnog spora te da iz presude ovog Suda na koju se tužitelj poziva proizlazi upravo suprotno žalbenim navodima. Predlaže Sudu žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3.1. Tuženik i druge zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Odredbom članka 65. stavka 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje: Zakon o naknadi) propisano je da je prijašnji vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim u slučaju iz članka 26. ovoga Zakona.

7. Zakon o naknadi stupio je na snagu 1. siječnja 1997. (članak 80.), a rok za podnošenje zahtjeva za povrat oduzete imovine po navedenom Zakonu iznosio je šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona.

8. Tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne osporava utvrđenje upravnih tijela i prvostupanjskog suda da su ĆP, te NP i ZP, zahtjev za povrat oduzete imovine podnijeli poštom **.**.1997. (SP je zahtjev za povrat podnijela 26. svibnja 1997.), a da je isti zaprimljen kod upravnog tijela prvog stupnja 1. srpnja 1997., iz čega proizlazi da je izvan svake sumnje da je zahtjev navedenih ovlaštenika naknade podnesen unutar roka propisanog naprijed citiranom odredbom članka 65. stavka 3. Zakona o naknadi. Stoga su osnovano upravna tijela, a i prvostupanjski sud, zaključili da je zahtjev podnesen unutar navedenog zakonskog roka.

9. Također, nije osnovan prigovor tužitelja u kojem navodi da se rješenjem tuženika, ĆP, NP i SP, na njegovu štetu, vraća veći suvlasnički dio predmetne zgrade no što su imali u trenutku nacionalizacije. Naime, tužitelj je isti prigovor iznio i u tužbi, a prvostupanjski sud se detaljno očitovao o njemu u obrazloženju osporene presude, pružajući dostatne razloge koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Iz podataka spisa predmeta jasno proizlazi da je razlika u suvlasničkim dijelovima nastala uslijed izuzimanja od nacionalizacije određenih suvlasničkih dijelova, pri čemu neki od ovlaštenika naknade nisu podnijeli zahtjev za naknadu. S obzirom na to, suvlasnički su dijelovi u postupku naknade osnovano utvrđeni odnosno korigirani po stalnoj sudskoj vještakinji Ivanki Divjak, dipl. ing. arh. i raspoređeni ostalim suvlasnicima sukladno suvlasničkim omjerima. Stoga se tužitelj, u okolnostima konkretnog slučaja, neosnovano poziva na stajalište ovog Suda, izraženo u zaključku sjednice Imovinsko-pravnog odjela od 21. travnja 2006.

10. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski je sud osnovano ocijenio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

11. Konačno, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a jer je tužitelj izgubio spor, slijedom čega sam snosi sve troškove spora. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to ga je sud prvoga stupnja pravilno obvezao i na naknadu troškova spora, sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.), koje su imale zainteresirane osobe BP i ĆP. Ovakvo shvaćanje u skladu je sa shvaćanjem ovog Suda iznesenim u brojnim novijim presudama (npr. poslovni broj: Usž-2400/2024-2 od 17. srpnja 2024. i Usž-1681/2022-5 od 15. rujna 2022.).

12. Sud nalazi neosnovanim i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava ove žalbe, jer tužitelj nije uspio u predmetnom žalbenom postupku, zbog čega je njegov zahtjev valjalo odbiti.

12.1. Zahtjev zainteresirane osobe ĆP za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je, jer njezin odgovor na žalbu nije bio od utjecaja na odluku o žalbi (tako i ovaj Sud u odluci: Usž-520/2023-3 od 3. svibnja 2023.).

13. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, odluka prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković