Poslovni broj: Usž-1457/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II i HO, [adresa], protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Ploče, Ploče, Trg kralja Tomislava 24, OIB: 22874515170, radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3059/2023-12 od 30. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3059/2023-12 od 30. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Ploče, KLASA: UP/I-342-24/23-03/345, URBROJ: 530-04-10-2-23-6 od 23. listopada 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Točkom I. izreke osporenog rješenja tuženika izrečena je naredba tužitelju za povrat pomorskog dobra u prvobitno stanje zbog protupravnog zahvata u prostor kojim je izgrađen bazen dimenzija oko 7 x 4 m, koji se nalazi na pomorskom dobru oko 1,00 m od linije obale, neposredno ispred k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska općina] u mjestu Blace, Općina Slivno. Ujedno je izrečena naredba za povrat u prvobitno stanje pripadajućeg prostora pomorskog dobra koji je popločan površine oko 100 m2, a koji se nalazi uokolo bazena. Točkom II. izreke određeno je da je rok izvršenja 30 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da rješenje tuženika nije bio ovlašten donijeti inspektor sigurnosti plovidbe već inspektor pomorskog dobra. Uporište za takvo shvaćanje nalazi u odredbama članka 181. i 182. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. U tom smislu ukazuje da su rješenje tuženika bili nadležni donijeti isključivo ovlašteni službenici Ministarstva i lučke kapetanije, a ne svi službenici Ministarstva i lučke kapetanije. K tome tvrdi da je izreka rješenja tuženika nerazumljiva i neodređena te da se njome naređuje nemoguća obveza. Ističe da se granica pomorskog dobra ne može ad hoc utvrđivati u postupku inspekcijskog nadzora, kao prethodno pitanje, pa ni u upravnom sporu na temelju ortofoto snimaka. Mišljenja je da su tuženikove tvrdnje u opreci s rezultatima dokaznog postupka. Zaključno smatra da je odluka o trošku nezakonita. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je pobijano prvostupanjsko rješenje od
23. listopada 2023. donijela ovlaštena osoba.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Suprotno navodima tužitelja, prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako je inspektor sigurnosti plovidbe bio ovlašten donijeti osporeno rješenje prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 10. Zakona o lučkim kapetanijama („Narodne novine“ broj: 118/18., dalje: Zakon o lučkim kapetanijama) u svezi s člankom 41. stavak 1. točka 6. istog Zakona, koji Zakon, valja istaći, pravno egzistira istovremeno sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj: 83/23., dalje: Zakon o pomorskom dobru). Naime, prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 10. Zakona o lučkim kapetanijama, ovlašteni službenik je inspektor ili drugi službenik Ministarstva koji je za obavljanje inspekcijskih poslova sigurnosti plovidbe osposobljen i ovlašten u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa. Odredbom članka 41. stavak 1. točka 6. Zakona o lučkim kapetanijama propisano je da kada obavlja nadzor nad primjenom pomorskih i plovidbenih propisa, ovlašteni službenik ovlašten je narediti povrat pomorskog dobra u prijašnje stanje sukladno njegovoj prirodi i namjeni, a sukladno točki 5. istoga članka Zakona ima ovlast nadzirati i sve što je izgrađeno na pomorskom dobru protivno odredbama Zakona kojima se uređuje pomorsko dobro. Kako je u konkretnom slučaju rješenje tuženika donio inspektor sigurnosti plovidbe koji je naredio inspekcijsku mjeru povrata pomorskog dobra u prvobitno stanje, to je isti za to bio ovlašten prema naprijed navedenim odredbama Zakona o lučkim kapetanijama, pri čemu treba istaknuti da tužitelj ne osporava pravno odlučne činjenice o protupravnoj gradnji.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/I-342-24/23- 03/345, URBROJ: 530-04-10-2-23-6 od 23. listopada 2023., kojim se tužitelju naređuje inspekcijska mjera pobliže određena u izreci tog rješenja.
8. Odredbom članka 6. stavka 3. Zakona o pomorskom dobru propisano je da je kopneni dio pomorskog dobra je pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je 1. rujna 2023. izvršen inspekcijski nadzor na pomorskom dobru u mjestu Blace ispod k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], povodom prijave od državnog inspektorata, kojom prilikom je utvrđeno da je na pomorskom dobru oko 1 metar od linije mora odnosno obale izgrađen bazen kao i da je na pomorskom dobru popločana površina uokolo tog bazena (što proizlazi i iz ortofoto snimaka). O obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljen je zapisnik (javna isprava) KLASA: UP/I-342-24/23-03/345, URBROJ: 530-04-10-2-23-1, od 1. rujna 2023. Također, iz spisa proizlazi da je tužitelj bio pozvan u nadležnu Lučku kapetaniju Ploče radi davanja izjave na navedene okolnosti. Podneskom od 6. listopada 2023., tužitelj se očitovao da su sve radnje vezane za bazen i popločeni plato „s njim u neraskidivoj vezi“. Opunomoćenik tužitelja također je izjavio da je tužitelj izveo predmetne građevinske radove, što je uneseno u zapisnik tuženika KLASA: UP/I-342- 24/23-03/354, URBROJ: 530-04-10-2-23-5, od 17. listopada 2023.
10. Nije od utjecaja žalbeni prigovor da granica pomorskog dobra u konkretnom slučaju nije formalno utvrđena. Ovo iz razloga što je granica pomorskog dobra određena po samom zakonu (Zakon o pomorskom dobru), što znači i da se ne konstituira rješenjem o određivanju granica pomorskog dobra, a ni upisom u zemljišnu knjigu. Dakle, odluka o utvrđivanju granica pomorskog dobra je deklaratorni, a ne konstitutivni akt. Ovakvo shvaćanje je u skladu sa stabilnom i ustaljenom upravnosudskom praksom (tako npr. u odluci ovog Suda poslovni broj: Usž-1372/23- 2 od 13. srpnja 2023.).
10.1. Kako je u upravnom postupku utvrđeno da se predmetni bazen i okolni popločeni betonski plato nalaze 1 metar od linije mora odnosno obale, to je prema ocjeni ovog Suda pravilno utvrđenje da se navedeni objekti stvarno nalaze na pomorskom dobru u smislu članka 6. stavka 3. Zakona o pomorskom dobru.
11. Kraj tako utvrđenog stanja, tuženik je osnovano donio rješenje, KLASA: UP/I- 342-24/23-03/345, URBROJ: 530-04-10-2-23-6 od 23. listopada 2023., kojim se tužitelju, naređuje povrat pomorskog dobra u prvobitno stanje, uz jasno utvrđenje u čemu se protupravni zahvat sastoji te je obveza tužitelja jasno i nedvosmisleno određena.
12. S obzirom na naprijed navedeno, odluka o trošku spora osnovano se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškova spora.
13. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
14. Na temelju odredbe članka 147. stavka 4. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, budući da je isti u cijelosti izgubio upravni spor (točka II. izreke).
U Zagrebu, 24. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
