Poslovni broj: P-8465/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja NG i punomoćnika tuženika Maje Zvačko Vuleta, odvjetnice, dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 1.287,60 € / 9.701,45 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 11.05.2023. godine do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja VG teško ozlijeđena u prometnoj nezgodi dana 30. siječnja 2008. koju je skrivio osiguranik tuženika ŽG upravljajući putničkim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika policom broj [broj police]. Odgovornost osiguranika tuženika za prometnu nezgodu utvrđena je presudom Prekršajnog suda u Zagrebu broj PpP-6465/08. Na osnovu navedene nezgode osiguraniku HZMO je rješenjem HZMO broj 714877 od 29. travnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede izvan rada (20%) i bolesti (80%). Navodi da je za ranija razdoblja ishodio pravomoćne presude kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj p. 2700/2013 i P-1032/2015 dok su postupci koji se vode za nastavna razdoblja pod brojem P-806/2017, P-1570/2019 i P-7023/2021 u tijeku. Tužitelj je za razdoblje od 01. ožujka 2021. do 31. ožujka 2023. s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio 6.483,02 € / 48.507,26 kn. Kako je ozljeda izvan rada utjecala na ukupnu invalidnost u omjeru 20% to iznos od 1.287,60 € / 9.701,45 kn predstavlja štetu za HZMO. Navodi da je dana 19. travnja 2023. tužitelj uputio tuženiku odštetni zahtjev, ali se tuženik oglušio. Stoga tužitelj predlaže na temelju članka 160. u svezi s članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22., u daljnjem tekstu: ZMO), da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.287,60 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2023. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje činjenicu da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan predmetne prometne nezgode bilo obvezno osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, priznaje i odgovornost vozila reg. oznake [registarska oznaka] za nastanak predmetne prometne nezgode dok u cijelosti osporava i osnovu i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva tužitelja, osporava u cijelosti uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi od 30.08.2008.g. i umirovljenja iste. Tuženik ističe da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn- 676/12 vodi sudski postupak u kojem tužiteljica VG potražuje rentu na ime izgubljene zarade s tvrdnjom da je zbog doživljene prometne nezgode umirovljena te od tuženika potražuje razliku plaće i mirovine. U predmetnom postupku je provedeno je vještačenje po vještaku medicine rada dr. Astrid Bokulić - specijalist medicine rada, zbog utvrđivanja uzročno posljedična veza predmetne prometne nezgode i preostale radne sposobnosti, odnosno odlaska u mirovinu VG zbog doživljene prometne nezgode te je ista vještakinja u Nalazu i mišljenju od 11.03.2016. godine, zaključila da ne postoji uzročno posljedična veza između zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i odlaska tužiteljice u mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. vještakinja je potvrdila da osiguranica tužitelja nije otišla u invalidsku mirovinu zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju - potresa mozga, natuka glave, istegnuća mišića vrata i PTSP-a - nego zbog hypothyreoze i anksiozno depresivnog poremećaja. Navodi da osiguranica tužitelja nije otišla u mirovinu zbog ozljeđivanja iz ove prometne nezgode te niti tužitelju ne pripada traženi dio isplaćene mirovine. Navodi da prema pravnom shvaćanju VSRH, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina. Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan. No kako osiguranik tužitelja već prima mirovinu koja je utvrđena za slučaj ozljede izvan rada ne postoji niti razlika koja bi se utvrđivala, pa je već samim time tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 3 do 5 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 7 do 9 spisa), Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 11 do 15 spisa), rješenje HZMOa od 29. travnja 2011. (list 16 do 18 spisa), obračun isplata HZMO-a (list 20 do 33 spisa), dopis HZMO-a od 19. travnja 2023. (list 34 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu P-6464/2008 od 8. prosinca 2010. (list 36 do 38 spisa), presliku zapisnika u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-676/12 (list 54 i 55 spisa), nalaz i mišljenje vještaka medicine rada Astrid Bokulić (list 56 do 87 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je osiguranik HZMO-a VG stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. siječnja 2008., a koju je prouzročio osiguranik tuženika ŽG upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika na dan štetnog događaja. Također, nesporno je da je rješenjem tužitelja osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

6. Sporna je osnova i visina zahtjeva, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)

8. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

9. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Iz rješenja HZMO-a broj 714877 od 29. travnja 2011. proizlazi da osiguraniku VG pripada isplata mirovine od 13. ožujka 2011. i da traje dok za to postoje zakonski uvjeti.

11. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne odredbe ZMO-a. Naime, ZMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. .

13. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena invalidska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.

15. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije izvodio ni ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I..

17. Odluka o trošku tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženika po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu i podneska od 3. travnja 2024. (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak zastupanja na ročištu 4. travnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1 Tarife) 150,00 EUR za svako, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 562,50 EUR. Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku