REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-3784/2021-26

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Mirni Veža, u pravnoj stvari tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Silviji Kilvin Palčić odvjetnici iz Jastrebarskog, protiv tuženika ad 1. RM, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], i tuženika ad 2 ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Marinu Mlačiću odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. ožujka 2025., u nazočnosti zamjenice pun. tužitelja i zamjenika pun tuženika ad 2., 24. travnja 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je tužitelj IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva nad 183 m2 od ukupno 499 m2 dijela kčbr [katastarska čestica] Strana Voćnjak sa 499 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao pojedinačne nekretnine, a koji dio je označen točkama I, M, E, F, G, H, I prema skici vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju, Ivana Barbalića od dana 16.04.2023.g., a koja skica vještva čini sastavni dio izreke presude, a što su tuženi RM (KM), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati te trpjeti uknjižbu stečenog prava vlasništva nad opisanom nekretninom u korist tužitelja, te je tužitelj po pravomoćnosti ove presude ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva na opisanoj nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Trogir, uz istodobno brisanje tog prava vlasništva sa imena svih tuženika, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 19. listopada 2021., tužitelj navodi da se već više od 20 godina nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu kako sam, tako i putem svojeg prednika i to dijela nekretnine zemljišnoknjižne čestice br. 1177/7 Voćnjak sa 790 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te istu iskorištava prema njezinoj gospodarskoj namjeni.

1.1. Nadalje, isti navodi kako je u katastarskom operatu Odjela za katastar nekretnina Trogir, predmetna kčbr [katastarska čestica] upisana kao posjed HM [adresa] u 3/36 dijela, HM I u 3/36 dijela, HM Petra u 3/36 dijela, ŠM u 9/36 dijela, CM u 6/36 dijela, ČM u 6/36 dijela, HM R u 6/144 dijela, HM u 12/144 dijela te EM u 6/144 dijela nekretnina, u Posjedovnom listu 2453 k. o. [katastarska općina] u površini od 499 m2.

1.2. Tužitelj kao predmet spora, označava dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja parkirališni prostor, te je na terenu jasno odijeljen posjed tužitelja od posjeda preostalih posjednika, na način da tužitelj posjeduje južni dio predmetne kčbr [katastarska čestica], koji čini površinu od ukupno 183 m2, a sukladno skici izmjere trgovačkog društva Biočić d.o.o. za geodetske usluge, u označenim točkama C,D,E,F,G,H,C koja odgovara predloženoj k. č. br. [katastarska čestica] prema skici diobe broj 97/99 iz listopada 1999.

1.3. Nadalje, činjenično tužitelj navodi kako je predmetnu nekretninu stekao u posjed od prednika prodavateljice ČM, te su se posjednici predmetne nekretnine davnih godina podijelili među sobom, otkada svatko uživa svoj dio posjeda, koji je u naravi odijeljen te posjed između posjednika nikada nije niti bio sporan.

1.4. Prema skici diobe, broj 97/99 od listopada 1999.g., kčbr [katastarska čestica] površine 790 m2, odgovara predloženim k. č. br. [katastarska čestica] površine 195 m2, kčbr [katastarska čestica] površine 184 m2 te kčbr [katastarska čestica] površine 183 m2, a koja skica diobe broj 97/99 nikada nije provedena u katastarskom operatu niti u zemljišnoj knjizi, poradi čega tužitelj nije upisao vlasništvo nad dijelom nekretnine koju je stekao temeljem kupoprodaje.

1.5. Predmet spora, odnosno označeni dio k. č. br. [katastarska čestica], tužitelj je stekao na način da je 2000. kupio k. č. br. [katastarska čestica] Pašnjak sa 183 m2, k. o. [katastarska općina], od prodavateljice ČM iz [adresa], za što su stranke sastavile pisani ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren pred Javnim bilježnikom Petrom Žankom pod br. OV- 3835/99. Dakle, upravo predmetna k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 183 m2, prema skici diobe br. 97/99 predstavlja predmet spora, odnosno dio kčbr [katastarska čestica], a budući da dioba nikada u zemljišnoj knjizi nije provedena.

1.6. Odredbom članka 161.stavak 1. toč.3. Zakona o prostornom uređenju, propisano je da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta, može, osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavak1. Zakona, provoditi i u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta.

1.7. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je isti odnosno, ranije njegov pravni prednik, u zakonitom, istinitom, samostalnom i poštenom posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak sa 790 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio ,koji je predmet spora, ima ukupnu površinu 183 m2, te je označen na skici izmjere trgovačkog društva Biočić d.o.o. za geodetske usluge, u označenim točkama C,D,E,F,G,H,C koja odgovara predloženoj k. č. [katastarska čestica] prema skici diobe broj 97/99 iz listopada 1999.

2. Kod očitovanja na odgovor na tužbu tuženika ad 2, tužitelj je ukazao da činjenična osnova tužbe nije stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla - Ugovora o kupoprodaji nekretnine posl.br. OV-3835/99 od 5.11.1999., već na temelju zakona –dosjelošću, pri čemu je navedeni pravni posao dokaz o zakonitom načinu stjecanja posjeda nekretnine. Prema skici diobe br 97/99 od listopada 1999., kčbr [katastarska čestica] površine 790 m2, odgovara predloženim kčbr [katastarska čestica], kčbr1177/9 te kčbr [katastarska čestica] površine 183 m2, a koja skica diobe br. 97/99 nikada nije provedena u katastarskom operatu niti u zemljišnoj knjizi, što je razlog zašto se tužitelj nije upisao kao vlasnik nad predmetnim dijelom nekretnine koju je stekao. Tužitelj da je stekao posjed predmetne nekretnine zakonito. Naime, odredbom članka 18. st. 1. ZVDSP-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Valjani pravni temelj da je u konkretnom slučaju Ugovor o kupoprodaji nekretnine posl.br. OV-3835/99 od 5.11.1999. U konkretnom slučaju tužitelj da je stupio u posjed nekretnine odmah po sklapanju predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine i nakon plaćanja kupoprodajne cijene, a kako je to bilo i predviđeno čl. V. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. studenog 1999. Konačno, posjed je stečen pošteno jer u smislu odredbe članka 18. st. 3. ZVDSP-a tužitelj u vrijeme kada je stekao posjed predmetne nekretnine nije znao, a niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Naime, tužitelj je sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. studenog 1999. posl.br. OV-3835/99 s time da je prodavateljica ČM ugovorom jamčila tužitelju da je predmetna nekretnina isključivo vlasništvo prodavateljice te da na njoj ne postoji pravo trećih osoba koje bi isključilo, umanjilo ili ograničilo kupčevo pravo, a posebno da nije opterećena nikakvom uknjižbom ili neuknjiženim teretima.

3. Tuženik ad 1. podneskom od 16. prosinca 2024. priznao je tužbu i tužbeni zahtjev s detaljnim obrazloženjem svojih saznanja vezanih za pravo tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika. U bitnom, podneskom je navedeno kako je tužitelj odnosno njegov punac ĐM dogovorio kupoprodaju spornog dijela s tadašnjom vlasnicom ČM i to upravo ovog predmetnog dijela nekretnine koji je imenovana i predala tužiteljevoj obitelji i tužitelju u posjed . Navedeno je kako taj tuženik ističe da je svatko znao da je ovaj predmetni dio upravo tužiteljev te svatko posjeduje svoj dio što je bilo i slučaj s dijelom pok. BM, te da je i on sam upisan kao suvlasnik u z.k. no da sporni predmetni dio parcele, nije njegov pa tužitelju priznaje pravo vlasništva nad tim dijelom parcele. Nadalje taj tuženik ističe kako ne poznaje tuženika ad 2 i nikad ga nije ni vidio, a upravo da je on spojio tužitelja odnosno njegovog punca s prodavateljicom ČM, koja im je predmetni dio nekretnine i prodala te ukazuje da postoje ugovori za prodaju parcele. Ujedno taj tuženik, susjed je tužitelju i zna da ga sve ove godine nitko nikada nije smetao u posjedu nekretnine, a to je otkad su punac i punica tužitelja Z i LM kupili građevinsko zemljište za gradnju kuće, koju su i sagradili nakon Domovinskog rata, kad su kupili i predmetno sporno zemljište koje se nalazi uz kuću.

4. Tuženik ad 2. u odgovoru na tužbu od 9. studenog 2021. predložio je da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije, osporio je da bi se tužitelj nalazio u kvalificiranom posjedu od 20 godina na predmetnom dijelu nekretnine č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Nadalje navodi kako je tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji druge nekretnine, ne i predmetne, kojom traži da se utvrdi vlasnikom, za koju navodi da nije ni upisan kao posjednik u katastarskom operatu . Predmetnu nekretninu da je stekao ugovorom o darovanju iza svoje tete UM, koji ugovor je potvrđen od javnog bilježnika Danire Margeta-Nuber iz trogira, pod br: OV-2143/21 od 2. travnja 2021. te ugovora Ov- 2192/21 od 7.travnja 2021. Imenovana da je nekretninu stekla od ČM na temelju ugovora o darovanju od 17. rujna 2009. ovjeren po javnom bilježniku Željeni Biuk pod posl.br. Ov-4648/09 od 17. rujna 2009.

5. Sud je u tijeku postupka izveo sljedeće dokaze pa je tako pregledao i pročitao zemljišnoknjižne izvatke za Z.U 6227, i Z. U. [broj ZK uloška], Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], posjedovni list br 2453., izvod iz katastarskog plana, skicu diobe Zavoda za katastar i geodetske poslove Trogir br: 97/99, skicu izmjere Biočić iz rujna 2021. i kolovoza 2022., ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između ČM i IM ovjeren po javnom bilježniku Petru Žanko iz [adresa] posl.br.: OV-3835/99 od 5. studenog 1999., zapisnik s očevida od 17. ožujka 2023., nalaz i mišljenje vještaka s fotografijama i skicom od 16. travnja 2023., iskaz tužitelja i iskaz tuženika ad2, te iskaze svjedoka LM i PM, pismeno naslovljeno ovom sudu kao odgovor na tužbu tuženika ad1), dok se od daljnjih predloženih, a neizvedenih dokaznih prijedloga odustalo pa tako i od saslušanja OM, a ovo prema očitovanju zamjenice pun. tužitelja da je imenovani preminuo, te od saslušanja tuženika ad. 2. pozivom na članak 10. ZPP-a, cijeneći pri tom činjenicu da je taj tuženik za davanje stranačkog iskaza bio pozivan od strane suda, koji pozivu nije pristupio, a u spisu nema dokaza o ispričivoj izočnosti, što prema zaključku ovog suda predstavlja svojevrsnu nezainteresiranost imenovanog za postupak, posebno uzevši u obzir sadržaj podneska vlastoručno potpisanog od 16. prosinca 2024. kojim daje priznanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Sukladno odredbi članka 7. st. 1., članka 8., članka 219. st. 2., članka 221.a i članka 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje ZPP) u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama.

8. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tijekom ovog postupka istaknuo dosjelost kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva označenog dijela nekretnine.

10. Sporno između tužitelja i tuženika ad 2 jest upravo vlasništvo predmetnog dijela čestice, odnosno ispunjenje zakonskih pretpostavki na strani tužitelja za stjecanje prava vlasništva primjenom instituta dosjelosti pri čemu je istaknuti kako nije sporno da se tužitelj nalazi u posjedu predmetnog dijela nekretnine, te da su tuženici ad 1 i ad 2 uknjiženi kao suvlasnici.

11. Kako u ovom postupku valja utvrditi postojanje određenog stvarnog prava, sud je kao bitnu činjenicu dužan utvrditi, odnosno identificirati predmet spora, posebice što u ovom postupku treba utvrditi je li trenutni upis, odgovara stvarnom stanju nekretnine. Stoga je u predmetnom postupku osim čitanja zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu česticu zemlje, izveden i dokaz očevida na licu mjesta uz pomoć stručnog znanja vještaka Barbalića, dipl. ing. geodezije, koji je potom dostavio pisani nalaz i mišljenje .

12. Pregledom sadržaja zk izvatka za č zem 1177/7 ZU 6227 KO [katastarska općina] proizlazi da je ista naznačena kao voćnjak površine 790 m2 i u suvlasničkom udjelu KM, od po 195/2376 i ZM od po 2181/2376 dijela , koji potonji, svoje pravo uknjižio je na temelju darovnog ugovora potvrđenog od javnog bilježnika pod posl. br. OV- 2119/2021 1.4.2021 i Ov-2143/2021 od 2.4.2021. te Ov-2192/2021 7.4.2021.

13. Tu je dodatno za istaknuti kako pasivna legitimacija među strankama nije sporna, ovo iz razloga što je u zk izvatku navedeno da su kao suvlasnici predmetne nekretnine uknjiženi KM i SM, dok je kod utuženja kao tuženik ad 2 naznačen RM. Tuženik ad 1. priznanjem je ujedno dao i potvrdu kako je osoba koja je uknjižena u odgovarajućem suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine, a spora o identitetu uknjižene osobe s osobom ovdje naznačenoj kao osoba tuženik ad 1, među strankama nije bilo, slijedom čega i ovaj sud prihvaća pasivnu legitimaciju tuženika ad 1. i ad 2

14. Iz posjedovnog lista br 2453 KO [katastarska općina] proizlazi da je č. zem. [katastarska čestica] označena kao voćnjak od 499 m2, dok je 1177/10 označena kao cesta od 621 m2 na kojima je više osoba upisano kao posjednici, no ne i tužitelj, već ČM i to za 6/36 dijela.

15. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina koji su sklopili ČM kao prodavatelj i IM kao kupac, a koji je u suštini formatiziranog oblika tiskanice, proizlazi kako prodavateljica prodaje, a kupac kupuje nekretninu položenu u K. O. [katastarska općina] k.č 1177/10 u naravi pašnjak površine 183 m2 anagrafske oznake Tudori Okrug Gornji, a kupoprodajna cijena označena je iznosom od 12.500,00 kuna, kao što je ugovorom naznačeno i da kupac u posjed stupa odmah po potpisu ugovora te da prodavateljica .jamči da je nekretnina isključivo njezino vlasništvo neopterećeno pravima drugih. Ugovor je ovjeren u potpisu po javnom bilježniku Petru Žanko OV- 3835/99 5. studenog 1999.

16. Iz priložene katastarske dokumentacije pa tako i skice premjeravanja br 97/99 (list 10, 11 spisa) proizlazi da je diobom č zem 1177/7 nastala č. zem. [katastarska čestica]., od kojih je upravo novonastala č. zem. [katastarska čestica] odgovara površini od 183 m2. i navedeno je datirano iz listopada 1999., dakle prije sklapanja kupoprodajnog ugovora. Uočava se kako je površinom nekretnina od 183 m2 koliko je u utuženo u ovom postupku, odgovara površini iz kupoprodajnog ugovora.

17. Iz zapisnika o očevidu od 17. ožujka 2023. proizlazi da predmet spora u naravi predstavlja njen jugozapadni dio, makadamsku površinu koja služi kao parkiralište, da se predmetnom dijelu pristupa kroz dvorište preko č. zem. [katastarska čestica]. Sa sjeverne strane nema međašnih znakova, ali je nesporno u odnosu na susjeda da bi granica išla zamišljenom linijom gledajući prema pristupnom smjeru istok-zapad i to polovinom tog pristupnog puta. Ostale granice nekretnine 1177/7 da su vidljive te predstavljaju zapušteni dio dok je predmetni dio zatražen ovom tužbom, uređen, a zid je dijelom betonski dijelom suhozid.

18. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju od 16. travnja 2023.:

-identificirao je predmet spora i to na način da je prethodno za potrebe izrade nalaza i mišljenja preuzeo službeni katastarski plan u digitalnom obliku (OSS zahtjev br.: 766189/2023) te je isti preklopljen sa stanjem na terenu;

-uvidom u službene evidencije područnog ureda za katastar i ZK odjela (PL br. 2453 I ZKU br.6227), utvrdio je kako je razvidno da je predmetna čestica usklađena oblikom i površinom, dok stanje međa na terenu ne odgovara službenim evidencijama;

- 17. ožujka 2023. godine izvršio je terenski očevid te je utvrdio :

da č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici vještva lik označen točkama A, B, C, …, K, L, A, šrafiran crvenom bojom u naravi predstavlja zemljište pod više kultura;

- predmet spora da predstavlja jugo-zapadni dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici vještva likoznačen točkama I, M, E, F, G, H, I, površine 183 m². Predmet spora u naravi predstavlja makadamsku površinu koja služi kao parkiralište. Predmetni dio čestice je s južne strane omeđen podzidom, sa zapadne strane dijelom ukopanim betonskim blokovima, a dijelom rubom kamenom popločanog dvorišta objekta položenog na č. zem. [katastarska čestica], dok ostale međe nisu materijalizirane na terenu;

- predmetnom dijelu nekretnine pristupa se putem kroz dvorište preko čest zem.1174/8 K. O. [katastarska općina].

19. Stranke parničnog postupka nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, te ga ovaj sud prihvaća kao stručan, objektivan, argumentiran, koji sadržava sve podatke potrebne za pravilnu identifikaciju predmeta spora.

20. Tužitelj je podneskom do 26. travnja 2023. konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

21. Tijekom postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja te tuženika ad 2.

22. U svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu 23. rujna 2024., tužitelj je naveo kako su roditelji njegove supruge kupili građevinsku parcelu još 1985. za izgradnju kuće, a koja da je izgrađena nakon Domovinskog rata, dok predmetna parcela, koja se nalazi iza te kuće, da je bila zanimljiva njegovom sada pok. tastu, kao i susjedu. sada pok. DM, pa da su imenovani stupili u kontakt s vlasnicom te parcele gđa. ČM (čijeg se prezimena nije mogao sjetiti), ali koja je vlasnica tog zemljišta, ovo kako bi isto otkupili za svoje potrebe. Tužitelj je kazao kako je osobno novčano sudjelovao u plaćanju kupoprodajne cijene nekretnine i to dijela u površini cca185 m2, ukupne vrijednosti 12.000-13.000 tadašnjih kuna. Poslovni odnos kupoprodaje zemljišta u tom dijelu, dogovarali su roditelji supruge, a ugovor je pisala supruga, potom da su ga ovjerili u javnog bilježnika, dali novac, platili porez, angažirali čovjeka za upis u katastar i zemljište, koji da je upisao kuću, ali ovaj sporni dio da je ipak ostao neupisan, no on ne zna zbog kojih točno razloga, a i taj čovjek da je u međuvremenu preminuo. Od 1990., točnije 1999., oni da koriste predmetni dio zemljišta, a na koju parcelu se može doći samo kroz dvorište njihove obiteljske kuće, čiji prolaz dijele sa susjedom obitelji DM. Nikada ih nitko nije sprječavao u korištenju te parcele, svo vrijeme ju čiste i koriste kao parkiralište. Za problem da su saznali tek smrću susjeda pok. DM kad im je rečeno da u njegovoj ostavini nema tog dijela zemljišta. Naime, taj susjed je stvarno bio vlasnik jednog dijela nekretnine, a on odnosno njegova obitelj, drugog dijela i isti čine jednu cjelinu, a kroz zajednički ulaz, da se dolazi do sporne parcele koja služi za parkiranje obje kuće. Poznato mu je da i obitelj pok. susjeda DM vodi postupak sređivanja imovinsko- pravnih pitanja parcele za čest. zem. [katastarska čestica]. Prodavateljicu da je jednom vidio i ona da je tvrdila kako je vlasnica nekretnine koja je obuhvaćena kupoprodajnim ugovorom, ona je tvrdila da je vlasnica, a prema njegovim saznanjima ista nije živa. No, da on nema nikakvih saznanja je li ista sklapala još koje ugovore u svezi predmetne nekretnine.

23. Tuženik ad 2 u stranačkom iskazu danom na ročištu 28. studenog 2024. naveo je kako je on unuk pok. ČM, koji da je naslijedio nekretninu 2018- 2019 godine, a zna da je prije 20 godina utužena nekretnina bila podijeljena između tete UM, njegove majke K i pok. bake Kada je naslijedio nekretninu, odnosno ispravio se i naveo da mu je darovana od tete, provjerio je kod bake ČM jesu li neke druge osobe na toj nekretnini upisane, odnosno imaju li kakvih zahtjeva, plombe. Baka da mu je kazala da je RM upisan na tetine nekretnine koje su nastale cijepanjem izvorne čestice 1171/1, iako je samo kupio jednu na kojoj je sagradio garažu, a koja je predmet ovog postupka. S majkom da je bio jednom vidjeti nekretninu, koju je dobio i tad da je ponovno i od nje čuo da će imati problem s tom garažom, odnosno da treba riješiti imovinsko pravno sa RM kojeg je zbog toga htio upoznati. Nitko mu nikada nije rekao da je prodana, sve do trenutka prije korone, kad je tužitelj došao njemu na kuću tražeći ga da mu prizna vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog spora, pri čemu mu je na uvid dao nekakav papir i pregledom istog da je on utvrdio da je riječ o kupoprodajnom ugovoru sa drugim oznakama čestice zemlje pa da je zaključio kako nije riječ o valjanom dokumentu, zbog čega je njegov zahtjev odbio. Bez obzira što je sud odlučio u postupku, tuženik nad 2 kazao je da je svjestan da postoji mogućnost dogovora pa iskazuje volju sa dogovorom s tužiteljem i za otkupom što bi uključilo i onaj jedan mali dio što je dio sporne nekretnine kao trokutić, a na skici je prikazan slovima MCDEM. Pristupio je na taj dio nekretnine kroz otvoreni put, tad nije bilo nikakve kapije, a riječ je bilo o 2018. -2019. godini, s tim napominje da je od njegove uknjižbe kao vlasnika na nekretninu, do obraćanja protivne strane njemu za prepuštanjem vlasništva, prošlo cca godinu dana, svakako da je to bilo prije korone. Znam da je baka prodala VM, susjednu česticu i dio RM i zna da postoji spor koji je VM pokrenuo protiv njegove bake, koji je sada spor stao zbog njezine smrti. O diobi između DM i IM da je saznao tek kad se tužitelj njemu obratio radi vlasništva tražeći da mu se prepusti za cijelo, a što bi prema skici u predmetu bilo cca 500 m2, dakle svakome pola, a što ne odgovara stvarnom stanju, ali niti onome u ugovoru koji mu je pokazivao taj gospodin. Dakle, ne odgovara niti brojem čestice niti kvadraturom. Napominje kad se je on uknjižio u zemljišnik kao vlasnik, uknjižio se na cijelu nekretninu, nakon toga je bilo cijepanje, formirala se otočna cesta, a njemu da bi pripale čest. zem [katastarska čestica]. Pred ovim sudom vodi postupak u kojem je on utužen od GM, za tu istu parcelu 1177/7 i angažirao je tu odvjetnika.

24. U svom iskazu svjedokinja LM, tužiteljeva punica, na ročištu 28. studenog 2024., iskazala je kako su kuću napravili (ona i njena obitelj) na čestici do ove koja je predmetom spora. Opisala je detalje koji su prethodili kupoprodaji predmetnog dijela nekretnine te istakla da su dobili obavijest da gđa ČM prodaje zemlju iza kuće, koju su željeli kupiti, ali kako nisu to financijski mogli, novac za kupnju nekretnine dao je zet odnosno tužitelj, što je i razlog, ovo prema inzistiranju njenog pokojnog supruga, da se to zemljište prepiše na zeta odnosno tužitelja. Do gospođe ČM kao prodavatelja nekretnine da su došli informacijama dobivenim od susjeda koji su već ranije kupili od nje nekretnine, gospodina RM i VM Ivana (VM) jer da je cijela ulica već kupovala od te gospođe nekretnine. Riječ je o vodozaštitnom području na kojem se nije moglo graditi, ali je bilo interesantno za parkiranje i prostor za djecu jer su imali unučad kao i susjedi, a drugog mjesta za igru nije bilo, budući da se radilo o cesti, nije bilo parka. Susjedi, i to gospodin RM i VM, zajedno da su s njenim pokojnim suprugom išli do gospođe ČM kako bi realizirali prodaju, a prije toga ona da je njima pokazala nekretninu koju namjeravaju kupiti, a koja je tada bila zarasla šipljem i omeđena suhozidom, a i danas je taj suhozid tu. Dakle nekretnina koju su namjeravali kupiti, a što je i realizirano od strane gospođe ČM, je bila pokazana kao njena nekretnina i nisu znali za nikakve sporove, odnosno sporne odnose. Potpisali su papir, zet ili njezin pok. suprug, zajedno su i bili na licu mjesta i zna da je pisala oznaka čestice nekretnine koju su željeli kupiti. Zatim su platili cijenu i stupili u vlasništvo odnosno posjed. Napomenula je da je gospođa ČM tražila da se isplata cijene izvrši u javnog bilježnika, što su i napravili. Nakon toga, njen pokojni suprug i gospodin GM, s geodetom da su dogovarali upis nekretnine u zemljišne knjige, kako bi se i taj formalni dio riješio za novo kupljenu česticu. Nikada nisu sumnjali da je ta nekretnina koju su kupili, u sporu, a to su saznali tek nakon smrti gospodina GM, 2021. godine. Napominje da od dana kupnje te nekretnine pa do danas, nitko ih nikada nije sprječavao u korištenju, posjedu niti da bi osporavao njihovo vlasništvo, odnosno vlasništvo njene obitelji nad kupljenom česticom te nekretnine, jer se na tu česticu ne može ni doći osim prolaskom kroz njihovo dvorište. Istaknula je da je s gospodinom RM, preko odvjetnika, u dobrim odnosima, kako ona tako i njena obitelj, te nije stekla dojam da imaju primjedbu na ovu nekretninu koja je predmet spora. Tužbom se ustalo kako bi se formalno sredilo stanje u zemljištu, a to je krenulo nakon saznanja za smrt gospodina GM, pri čemu napominje da su oni kao i susjedi imali provalu u kuće, a jedino da su oni imali sačuvani kupoprodajni ugovor, što je pomoglo i ostalim susjedima koji su kupovali od ČM, da od javnog bilježnika dođu do podatka o kupoprodaji nekretnina. Prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, ČM da je vidjela, jer je ona došla kod njih i upravo im je ona pokazala nekretninu koju planiraju kupiti, označivši ju do suhozida, koji dio odgovara i utuženom, koji i danas uživaju. Nakon prodaje, imenovanu prodavateljicu da je srela nekoliko puta, ali bez nekih dubljih kontakata Tužitelj, njezin zet, da je platio zemlju oko 5.000,00 tadašnjih maraka, za kupnju površine cca 190-200m2. Sa susjedom DM u pogledu granica kupljenih nekretnina nikada da nisu imali problema jer da je na kraju njihove parcele postavljen granični kamen po mjerniku koji je utvrdio granice, što da su svi poštivali, a taj granični kamen još je i danas tu. Što se tiče čišćenja nekretnine, imenovana je objasnila kako su godinu- dvije nakon kupnje angažirali čovjeka imenom SM iz [adresa] (riječ je o obrtniku) koji je bagerom i kamionom parcelu čistio, jer je bila obrasla, razbijao kamenjar, a dio je i minirao, za što da su mu platili više od 2.000,00 maraka. Nakon toga da su mu platili dovoz šljunka, zemlje te od tada održavaju uređenom površinu koja služi za parkiranje, ali kao i prostor jednim dijelom za igru, dok je jednim dijelom posađena smokva i nisko raslinje, dakle predmetni dio nekretnine u naravi predstavlja dvorište sa šetnjicom i septičkom jamom. Kod angažiranja geodeta prilikom kupnje, da je isti izmjerio parcelu i došao s papirima da je to u redu, nije ih upozorio da je nešto sporno a ni oni sami da nisu imali razloga za sumnju. No, zemljište na kojemu je kuća da nisu kupili od iste osobe kao i predmetni dio sporne nekretnine .Kod kupnje tog zemljišta gdje je kuća, da misli da tad nisu angažirali istog geodeta ovo iz razloga što su imali smo imali podatak da ima građevinsku dozvolu, s uvjetima gradnje i točno je bilo označeno koliko i što kupuju.

25. Saslušana u svojstvu svjedokinje, tužiteljeva supruga PM na ročištu 28. studenog 2024. u svom iskazu navela je kako su njezini roditelji vlasnici kuće izgrađene na parceli do nekretnine koja je predmet ovog spora, oni da su zajedno s kumom pok. DM saznali da jedna gospođa prodaje zemljište, a njima da je bilo zanimljivo zemljište iza kuće kako bi imali gdje parkirati, pa su njezin pok. tata i DM, obratili se gospođi za koju misli da se zvala FM, za kupnju nekretnine, a da su za nju saznali od susjeda S i VM. Ona sama da nije tad bila prisutna već je o istom saznala iz razgovora s mamom pa tako i da je ta gospođa FM pokazivala točno što je njeno što prodaje, a što oni kupuju. Sjeća se samo da je bilo riječ o zaraslom žbunju, da njezini roditelji nisu financijski mogli kupiti to zemljište, pa da su im njezin suprug i ona dali novac negdje oko 5.000,00 tadašnjih maraka, zbog čega da je njezin tata inzistirao da kupljeni dio zemlje bude upisan na njezinog supruga. Platili su i porez, a sve se to odvijalo 1999. godine što zna jer je njihov sin imao četiri godine. Nakon što je kupnja realizirana, angažirali su bager za čišćenje te površine i to danas predstavlja uređeni parking koji još nije betoniran, ali je održavan. Nitko ih nikada nije onemogućavao, ili da bi im zabranjivao korištenje te kupljene nekretnine i nakon smrti kuma DM, od njegovog sina GM, da su saznali za problem u upisu na nekretnini. Nakon toga obratili su se odvjetniku, interesirali se s njim što im je dalje za činiti, a tuženika ad 2 da ne poznaje. Također se sjeća detalja, a to je da je njezin pok. tata s GM, sinom od kuma BM, jednom otišao u kuću prodavateljice koja je tad bila živa, ali i bolesna, obratio se njoj i njezinoj kćeri s pitanjem sjećate li se vi mene, a što su iste poricala, to je bilo neposredno pred spor. RM da poznaje jer je on njihov treći susjed koji je prije njih već kupovao veći dio parcele. Zna da je on ovdje označen kao tuženik, ali da oni s njim nikakvih problema nisu imali, štoviše i prijatelji su, a da im je odvjetnik rekao da on ni ne spori vlasništvo zemljišta što je predmetom ovog postupka. S DM oko posjedovanja parcele nikada nisu imali problema, s njim da su bili u dobrim odnosima. Nekretnini odnosno parceli koja je predmet ovog postupka, jedino se može doći prolaskom kroz njihov zajednički ulaz, pod tim misli ulaz njihove obitelji i obitelji DM, a koji ulaz je zatvoren kapijom, čiji ključ imaju oni i obitelj pok. DM. Ona da je ispunila obrazac kupoprodajnog ugovora na način da joj je tata diktirao. Riječ je o kupljenom obrascu, nakon čega su njezin tata i suprug otišli u javnog bilježnika.

26. Za odluku o predmetu spora pa tako i za odluku o stjecanju, postanku, pravnim učincima i promjenu stvarnih prava, primjenjuju se pravila koja su bila na snazi u trenutku njihovog stjecanja, promjene i postanka pa je kao materijalno pravo, za primijeniti je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje ZVDSP).

27. Odredbom članka 114. st.1. pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

28. Kako se predmet spora ima razriješiti primjenom odredbe članka 159. st. 1. ZVDSP tu je za kazati kako je dosjelost originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.

29. Kod originalnog osnova stjecanja prava vlasništva moraju biti ispunjene određene zakonske prepostavke i to: sposobnost stjecanja (opća pravna sposobnost), sposobnost stvari (svaka stvar na koju može postojati pravo vlasništva), posjed određene kvalitete (kvaliteta posjeda) i vrijeme dosjelosti (zakonom određeno vrijeme).

30. Sadržaj kakvoće posjeda reguliran je odredbom člankom 18. ZVDSP pa je za redovnu dosjelost potrebno utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika (s tim da se poštenje, savjesnost presumira). Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom ili zlouporabom povjerenja. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" sprječava početak tijeka dosjelosti.

31. Stavkom 2. članka 159. propisan je rok od 10 (deset) godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 (dvadeset) godina za poštenog posjednika, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. No,ovdje je više nego očito, iz rezultata postupka, da posjed nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom.

32. Sve tri pozitivne kvalitete, ako zajedno postoje, kvalificiraju posjednika za redovitu dosjelost.

33. Dakle, primjenom navedenih odredbi ZVDSP potrebno je odrediti je li tužiteljev posjed sporne nekretnine od 1999. imao kakvoću kakva se traži za stjecanje prava vlasništva redovitom dosjelošću, odnosno, je li bio zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, odnosno je li predmetnu nekretninu tužitelj posjedovalo dovoljno dugo vremena kako bi isti stekao vlasništvo dosjelošću

33. Nadalje, odredbom članka 160. ZVDSP-a propisano je vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

34. Odredbom članka 130. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

34.1. Pri tome valja navesti da činjenica da je netko upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmijevu o vlasništvu te osobe koja svakako otpada, ako drugi, čije stjecanje nije bilo upisano u zemljišne knjige, dokaže da ima valjanu osnovu i način stjecanja te nekretnine (Županijski sud u Splitu; Gž- 1543/2015)

35. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pozivom na članak 8. ZPP-a, sud zaključuje da navedene okolnosti ukazuju da je tužitelj u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina te da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću.

36. Naime, spisu priložena materijalna dokumentacija kada se dovede u svezu s iskazom tužitelja , svjedoka ali i dijelom s iskazom tuženika ad 2. odnosno odgovora na tužbu tuženika ad1, dovodi do zaključka kako je tužitelj u nesmetanom posjedu spornog dijela nekretnine od 1999 g.

37. Kako je tužitelj naveo predmetni kupoprodajni ugovor iz 1999 pokazatelj je zakonitosti tog posjeda te, kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, utvrđenim se nalazi da mu isto nitko nikada nije osporavao, uključujući i tuženika ad 2. Raniji pravni prednik, tužitelja, ugovorom označena kao prodavateljica ČM tužitelju je prodala, uz jamstvo da je jedina vlasnica nekretnine koja je predmetom prodaje i koja je odmah predana u posjed tužitelju, koji ju je onda ogradio i koristio kao parking odnosno dvorište. Tužbeni navodi u pogledu razloga zbog kojih se tužitelj nije uknjižio predstavlja i životno logičan jer ugovor u strogo formalnom zemljišnoknjižnom postupku nije provediv obzirom na pogrešnu oznaku čestice zemlje u podbroju, ovo pozivom na geodeta odnosno prijavnog lista. Taj prijavni list u trenutku sklapanja ugovora, bio je izrađen ali nije bio proveden te u tom trenutku na strani tužitelja nije bilo razloga za sumnju da isto ne odgovara stvarnom stanju, ovo jer je to tek naknadno nađeno parcelacija kao takva nije prošla, dakle navedeno dokazuje istinitost iskaza tužitelja ali i svjedokinja, kako je postupanje tužitelja bilo u dobroj vjeri i da se od kupoprodaje tužitelj nalazi u posjedu predmetnog spornog dijela nekretnine .koji površinom odgovara onom naznačeno u ugovoru. Ovaj zaključak suda temelji se i na nalazu i mišljenju vještaka u pogledu identifikacije predmetnog dijela nekretnine, a položajno smještenom upravo do nekretnina na kojima su obiteljske kuće tužitelja i obitelji DM koji dijele zajednički ulaz, što odgovara i izjavi o priznanju činjenica iz tužbe te tužbenog zahtjeva danoj po tuženiku ad 1.

38. Dakle iako je točno da je tuženik uknjižen kao vlasnik cijele nekretnine pa i spornog dijela, ne nalazi se u posjedu iste, istoj je pristupio jednom, a nikada nije poduzeo pravne korake zaštite svog prava, niti nekretninu održava, u smislu da se brine o istoj, uređuje ju, dakle ne ponaša se kao vlasnik, pri čemu, ističe se, vlasništvo obvezuje. Njegov iskaz posebno u dijelu kojim je iskazivao da je od njegove uknjižbe kao suvlasnika u zk knjizi do obraćanja tužitelja za predaju predmetnog dijela nekretnine prošlo godina dana, sud nije uzeo vjerodostojnim jer upravo iz ostalih dokaza proizlazi da je tužitelj po smrti susjeda i time saznanja da postoji osoba koja smatra da polaže pravo na nekretnini, obratio se tuženiku ad 2, a riječ je o 2021 godini koja odgovara trenutku uknjižbe prava vlasništva tuženika ad 2 što je vidljivo iz zk izvatka i plombe Z- 14114/2021.

39. Dakle iz rezultata postupka proizlazi kako je uknjižen tek 2021 , iako mu je prema njegovom iskazu darovana 2018-2019., dakle godina uknjižbe suvlasničkog dijela, u zemljišnoj knjizi odgovara godini obraćanja tužitelja istom za prepuštanje spornog dijela čestice.

40. Ta godina bitna je iz još jednog razloga naime, kako su to iskazom svjedokinja i tužitelj naveli 2021. nakon smrti DM, tužitelj saznaje da netko drugi polaže pravo na tom predmetnom dijelu nekretnine i od tog trenutka savjesni posjednik postaje nesavjestan .

41. Slijedom čega je potrebno sagledati jesu li u razdoblju od 1999. (stupanja u posjed) do 2021.(nesavjesnost nastupila) ispunjene zakonske pretpostavke i za izvanrednu dosjelost ( nije nužno da posjed bude i zakonit; odluka VSRH, Rev- 1628/15), pa se u konkretnom slučaju nalazi utvrđenim da je protekao rok dosjedanja i za tzv. izvanrednu dosjelost propisan odredbom članka 159. stavka 3. ZVDSP-a.

42. Kako je to rečeno, teret dokaza je na strankama, dakle sud nema inkvizitornih ovlasti. Stoga, u situaciji kad su jedini svjedoci ujedno rodbinski povezani sa strankama, kao i u konkretnom slučaju, sadržaj iskaza istih, treba pažljivo dovesti u odnos s materijalnim dokazima, što je konkretno i učinjeno .

43. Tako se vjerodostojnim cijeni iskaz svjedokinje LM koja je iskazivala o činjenicama do kojih je došla neposrednim opažanjem i koja navodi kako su za problem s vlasništvom saznali nakon smrti DM, 2021. , a iz Z.U. proizlazi kako je tuženik ad 2 ugovor na temelju kojeg je uknjižen, potvrđen 2021., uostalom o čemu postoji i plomba pod Z-14114/2021 od 12.4.2021 o uknjižbi prava vlasništva tuženika ad 2 u odgovarajućem suvlasničkom dijelu, koji dokaz opovrgava iskaz samog tuženika ad 2 u tom dijelu.

44. Iskaz svjedokinje PM nalazi se bitnim u dijelu u kojem je svjedočila o činjenicama do koji je došla neposrednim opažanjem primjerice o stanju zemljišta kod kupnje pa tako i da je isto bilo zaraslo jer potvrđuje navode tužitelja odnosno svjedokinje LM da je potom uređeno kao održiva površina od tužitelja pa i u dijelu kojim navodi da ih nitko nikada nije ometao u posjedu predmetnog dijela zemljišta te da su za problem s vlasništvom saznali tek nakon smrti DM, dok u ostalom dijelu svoja saznanja temelji na onom što je čula od majke i supruga pa u tom dijelu njezin iskaz nije se našao relevantnim kod odluke.

45. Upravo dakle, materijalni dokazi izloženi u sporu sud prihvaća kao istinite, a doveo ih je u svezu s personalnim, osnažujući ih u smislu utvrđenja veriteta istih. Naime, u konkretnoj situaciji kada je jedan od ugovaratelja kupoprodajnog ugovora, odnosno osobe koje su sudjelovale u predugovornoj fazi, sada već preminule osobe, ali se nalazi bitnim utvrditi pravu volju ugovornih strana, ovaj sud prihvaća istinitim iskaze tužitelja i svjedokinje LM te izjavu tuženika ad1 pa tako i u pogledu značaja kupoprodajnog ugovora kao dokaz zakonitosti posjeda i pokazatelj ugovorne volje, posebno kada se dovede isto u svezu s prijavnim listom koji je prethodio potpisivanju tog ugovora, ali i s nalazom i mišljenjem vještaka.

46. Naime, vještak je utvrdio kako predmetni dio nekretnine u suštini čini dio jedinstvene cjeline nekretnine 1177/7, kojoj se pristupa putem kroz dvorište preko čest zem.1174/8 K. O. [katastarska općina]., a u naravi predstavlja ograđeno dvorište, što odgovara iskazu svjedokinja i tužitelja da su obitelji tužiteljeve supruge i susjeda DM zajednički nastupali kod kupnje tog predmetnog dijela ovo za potrebe vlastitih nekretnina i kuća.

47. Dakle, utvrđenja vještaka iz nalaza i mišljenja, kada se dovedu u svezu s iskazima svjedokinja dovode do zaključka da je stvarna volja ugovornih strana pa tako i tužitelja upravo kupnja nekretnine 1177/7 u dijelu kao je postavljeno tužbeni zahtjevom nakon vještva, nakon identifikacije. Stoga činjenica što je ugovorom naslovljena kao čestica 1177/10 prema shvaćanju ovog suda bazira se na prijavnom listu, koji je tad činio podlogu kupoprodajnom ugovoru, no naknadno nije proveden.

48. Sud poklanjanjem povjerenja iskazu saslušanog tužitelja i saslušanih svjedoka te uzimajući njihove iskaze neposredno uvjerljivima, logičnima i sukladnim ostalim izvedenim materijalnim dokazima zaključuje o kontinuitetu posjeda predmeta sposa na način da je tužitelj držao isti u vlasničkom posjedu više od 20 godina slijedom čega sud smatra kako je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da su se ostvarile sve pretpostavke koje zakon traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na označenom realnom dijelu nekretnine

49. Povezujući iskaze svjedoka i tužitelja sa onim što proizlazi iz naprijed navedenih isprava, nije utvrđeno ništa suprotno od onog o čemu su svjedoci iskazivali, a što bi išlo u prilog navodima tuženika ad 2.

50. Svakako, u konkretnom slučaju od 1999. do 2021., ispunjena je pretpostavka i o savjesnosti i poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući da tužitelj kao posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova pa se tako i ponaša održava ju i brine se o nekretnini .

51. Budući tuženik ad 2 ranije, prije ove parnice inicirane po tužitelju, nije osporavao, a u ovoj parnici ničim nije dokazao nesavjesnost tužitelja, a sukladno članku 221a ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja, teret dokaza je na onome koji tvrdi suprotno, dakle na tuženiku da dokaže svoju tvrdnju, što isti nije učinio, zbog čega bi njegov prigovor nesavjesnosti posjeda prije 2021., bio neosnovan ( tako i Vs Rev 2526/1990).

52. Tu je za kazati kako se ne može zanemariti dio iskaza tuženika ad2 kojim tužitelju nudi otkup predmetnog dijela zemljišta, što dovodi do zaključka kako je primarni interes istog i u ovoj parnici novčana materijalna dobit, iako isto nije od važnosti kod odluke u predmetu.

53. U odnosu na tuženika ad 1. koji se prvotno oglušio na dostavljenu tužbu, ali potom odgovorom na tužbu priznao činjenice iz iste, kao i sam tužbeni zahtjev i koje priznanje stranke nisu dovodile u pitanje, odluka u odnosu na tog tuženika, donesena je pozivom na članak 331 ZPP-a.

54. Odluka o troškovima je izostala obzirom da je sud vezan tužbenim zahtjevom sukladno članku 2. ZPP-a, a kako parnični trošak nije zatražen tužbenim petitom, nije bilo mjesta ni odlučivanja o istom, bez obzira na činjenicu što je trošak popisan, sud ne može odlučivati izvan granica tužbenog zahtjeva.

55. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru, 24. travnja 2025.

Sutkinja

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku ad 1 osobno

- tuženiku ad 2 po pun.

- u spis

.