REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-25/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja CP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić iz Zagreba, protiv tuženika CERTIS BELCHIM HR d.o.o. OIB: 57117622812 Zagreb, Oreškovićeva 1A, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Šimunec, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Davora Eterovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Nenada Šimunca, odvjetnika dana 24. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka tuženika od dana 18.11.2022. godine, kojom je kao poslodavac tužitelju redovito otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17.01.2022. godine zbog poslovno uvjetovanih razloga i odluka tuženika od dana 21.12.2022. godine kojom je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja, te prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku, vratiti tužitelja, na posao na radno mjesto koordinatora prodaje ili na drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, isplati naknadu neisplaćene bruto plaće za vremenski period od 24.01.2023, kao dana nedopuštenog otkaza do dana 31.12.2024., u ukupnom iznosu od 91.343,01 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinog iznosa po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 1.077,92 EUR teče od 15.02.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.057,87 EUR teče od 15.03.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.241,36 EUR teče od 15.04.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.324,31 EUR teče od 15.05.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.596,86 EUR teče od 15.06.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.596,86 EUR teče od 15.07.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.596,86 EUR teče od 15.08.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.596,86 EUR teče od 15.09.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.596,86 EUR teče od 15.10.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.596,86 EUR teče od 15.11.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.727,21 EUR teče od 15.12.2023. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.01.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.02.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.03.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.04.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.05.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.06.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.07.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.08.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.09.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.10.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.11.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.12.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.01.2025. pa do isplate,

- na iznos od 3.952,37 EUR teče od 15.02.2025. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

4. Tuženi je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana".

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 10.408,15 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 05. siječnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu koordinator prodaje temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. siječnja 2022. godine. Tuženik je 18. studenog 2022. donio odluku o redovitom otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga kojom je tužitelju otkazao ugovor o radu zbog prestanka potrebe za obavljanje poslova tužiteljevog radnog mjesta, odnosno zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Odluka o otkazu dostavljena je tužitelju 23. studenog 2022., a tužitelj je 05. prosinca 2022. tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio odlukom od 21. prosinca 2022. godine. Tužitelj tvrdi da otkaz nije dopušten jer tuženik nije proveo nikakvu reorganizaciju poslovanja pa nije prestala potreba za tužiteljevim radom. Tužitelj tvrdi da otkaz nije dopušten i u dijelu kojim je određeno da će za vrijeme trajanja otkaznog roka koristiti preostali godišnji odmor za 2022. godinu. Tužitelj tvrdi da tuženik prije otkaza nije tužitelju ponudio druge poslove, a osim toga tuženik je zaposlio novog radnika na radno mjesto koje odgovara tužiteljevim kvalifikacijama, znanju i iskustvu.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 05. ožujka 2025. tužitelj predlaže da sud utvrdi da odluka o otkazu od 18. studenog 2022. i odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 21. prosinca 2022. nisu dopuštene, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto koordinator prodaje ili drugo odgovarajuće radno mjesto te da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće za razdoblje od 24. siječnja 2023. na dalje u ukupnom iznosu od 91.343,01 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja na način da je ukinuo radno mjesto koordinator prodaje, da to radno mjesto više ne postoji kod tuženika i nitko drugi nije zaposlen na tom radnom mjestu. Reorganizacija je provedena na način da je poslove ukinutog radnog mjesta preuzeo postojeći komercijalni voditelj za Sloveniju i Hrvatsku pa tuženik nema više niti troškova ukinutog radnog mjesta. Tuženik je zaposlio novog radnika LP od 01. siječnja 2023., ali novi radnik nije zaposlen na bivšem ukinutom radnom mjestu tužitelja već je zaposlen na radnom mjestu prodajni predstavnik. Radni zadaci ukinutog radnog mjesta bili su upravljačke prirode dok su poslovi radnog mjesta novozaposlenog radnika prvenstveno izvršni i prodajni, zahtijevaju drukčije iskustvo, ne zahtijevaju upravljačke kvalifikacije i sposobnosti i predstavljaju poslove niže razine od ukinutog radnog mjesta. Tuženik je naveo da je tužitelj sudjelovao u postupku izbora novog radnika pa su mu poznati radni zadaci i djelokrug rada istog. Ukinuti poslovi koordinatora prodaje više se ne obavljaju kod tuženika. Tuženik tvrdi da nije bio dužan tužitelju ponuditi druge poslove jer takva obveza poslodavca ne postoji u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza, a osim toga tuženik ima manje od 20 radnika pa nema pravilnik o radu niti propisanu sistematizaciju i na tuženika se ne odnosi članka 115 stavak 2 Zakona o radu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 18. studenog 2022. (list 6-8 spisa), zahtjev za zaštitu prava i presliku povratnice (list 9-10), odluku o zahtjevu za zaštitu prava od 21. prosinca 2022. (list 11-12), račun dobiti i gubitka (list 23-25, 39- 41), prvi ugovor o radu na određeno vrijeme od 01. siječnja 2023. za radnika LP (list 26-32), dokumentaciju (list 42-47), e-mail korespondenciju (list 51-52), zapisnik sa sastanka od 09. lipnja 2021. (list 60-64), obračunske liste (list 71-72, 74- 76), obračunsku ispravu za isplatu otpremnine (list 73), opis poslova radnog mjesta regionalni voditelj prodaje (list 84). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka TP (list 98-103), te svjedoka ZP i LP (list 111- 115).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je nesporno da u vrijeme otkaza kod tuženika nije postojalo radničko vijeće, nije djelovao sindikalni povjerenik i kod tuženika je bilo manje od 20 zaposlenih. Također je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

7. Odluka o otkazu od 18. studenog 2022. dostavljena je tužitelju 23. studenog 2022. (što tuženik nije osporio), a tužitelj je 05. prosinca 2022. tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu, koji zahtjev za zaštitu prava je dostavljen tuženiku 07. prosinca 2022. što je vidljivo iz preslike povratnice na listu 10 spisa. Odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 21. prosinca 2022. dostavljena je tužitelju 23. prosinca 2022. (što tuženik nije osporio) pa je 24. prosinca 2022. počeo teći rok od 15 dana propisan člankom 133 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) u kojem je tužitelj mogao podnijeti tužbu sudu. Posljednji dan navedenog roka bio je 07. siječnja 2023. godine. S obzirom da je tužba podnesena sudu 05. siječnja 2023., sud je zaključio da je tužba podnesena u roku propisanom člankom 133 Zakona o radu.

8. S obzirom da kod tuženika u vrijeme otkaza nije postojalo radničko vijeće i nije djelovao sindikalni povjerenik (što je među strankama nesporno) tuženik nije imao obvezu savjetovanja propisanu članku 150 Zakona o radu.

9. Odlukom od 18. studenog 2022. tuženik je otkazao tužiteljev ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17. siječnja 2022. zbog prestanka potrebe za obavljanje poslova tužiteljevog radnog mjesta zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. U obrazloženju odluke je navedeno da su tužitelj i tuženik 17. siječnja 2022. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto koordinator prodaje. U 2022. godini završen je postupak spajanja europske podružnice Certis Europe s društvom Belchim Crop Protection NV. Belgija, kao jedinim članom poslodavca, u novo društvo Certis Belchim BV u kojem je većinski član Mitsul AgriScience International SA. Nastavno na navedeni postupak preuzimanja, matično društvo poslodavca Certis Belchim BV provodi reorganizaciju poslovanja i upravljanja cijele grupe pa tako i poslodavca. Kao dio reorganizacije provodi se i reorganizacija prodajnih poslova kod poslodavca koji je odlučio da će poslove koordinatora prodaje za područje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, za koje je bio nadležan radnik, preuzeti komercijalni voditelj za Sloveniju i Hrvatsku. Stoga radno mjesto koordinator prodaje postaje nepotrebno te se ukida, a ukida se i zbog potrebe racionalizacije poslovanja odnosno smanjenja troškova budući da u 2021. i 2022. godini poslodavac ostvaruje pad financijskih rezultata poslovanja te iskazuje gubitak. Zbog navedenog prestala je potreba za radom radnika. Poslodavac nema mogućnost radniku ponuditi obavljanje drugih poslova koji odgovaraju njegovim kvalifikacijama, znanju i iskustvu jer takvih slobodnih radnih mjesta kod poslodavca nema. U odluci o otkazu navedeno je da je radnik oslobođen obveze rada za vrijeme otkaznog roka te da će za vrijeme otkaznog roka koristiti godišnji odmor za 2022. godinu.

10. Na ročištu održanom 04. rujna 2024. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu koordinator prodaje za područje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, na kojem je radio od listopada 2014. do otkaza, a osim njega nije bilo drugih zaposlenika na tom radnom mjestu. Neposredno nadređen bio mu je TP. U okviru navedenog radnog mjesta obavljao je poslove sadržane u opisu poslova radnog mjesta koji je priložen uz aneks ugovora o radu, a radi se o poslovima vođenja, organizacije i planiranja prodaje, vođenja prodajnog tima i slično. Poslovi koje je obavljao kod tuženika prije otkaza, nastavili su se obavljati kod tuženika nakon otkaza, a nastavio ih je obavljati TP. Naveo je da se nakon otkaza nije zaposlio kod drugog poslodavca. Tužitelj je izjavio da je tuženik nakon otkaza zaposlio nove djelatnike u razdoblju od 01. prosinca 2022. do danas i to dva zaposlenika u Hrvatskoj i dva u Sloveniji, a to su IP na radno mjesto voditelj prodaje za određeno područje u [adresa], ĆP za radno mjesto voditelj prodaje za određeno područje u Sloveniji, a u Hrvatskoj zaposlen je LP na radno mjesto prodajni predstavnik za [adresa] i GP na radno mjesto prodajni predstavnik za sjeverozapadnu Hrvatsku. LP počeo je raditi kod tuženika u siječnju 2023. jedan zaposlenik u Sloveniji počeo je raditi u proljeće 2023., a ostalo dvoje zaposlenika zaposleni su tijekom 2024. godine. Tužitelj je izjavio da kod tuženika nije provedena nikakva reorganizacija poslovanja u utuženom razdoblju, a za vrijeme tužiteljevog radnog odnosa kod tuženika provedeno je nekoliko reorganizacija na način da su održavani sastanci i razgovori o reorganizaciji i o tome tko će zauzeti koje radno mjesto, o navedenom su vođeni zapisnici, bila su navedena imena zaposlenika i radna mjesta na kojima će raditi, a ti podaci bili su dostupni putem Intraneta svim zaposlenicima. Naveo je da je u listopadu 2022. održan sastanak na kojem je bio prisutan tužitelj i na tom sastanku prezentirano je da je godina bila uspješna, ostvareni su ciljevi i zaposlenici među kojima je bio i tužitelj, su dobili nagradu. Naveo je da su tvrtke u Sloveniji i Hrvatskoj međusobno surađivale jer su to tvrtke kćeri a zaposlenici su prelazili iz Hrvatske u Sloveniju i obrnuto (TP prešao je raditi iz Slovenije u Hrvatsku). Tužitelj je naveo da je sudjelovao u postupku izbora LP koji postupak je pokrenut zato što je tuženiku bio potreban čovjek na terenu, a tužitelj je bio na zadnjem intervjuu s LP koji je održan 10. studenog 2022. godine. Izjavio je da prodajni predstavnik obavlja obilazak kupaca i proizvođača te vrši poslove savjetovanja proizvođača. Naveo je da su navedeni poslovi u jednom dijelu različiti od tužiteljevog radnog mjesta, ali navedene poslove i tužitelj je obavljao u okviru svog radnog mjesta. Izjavio je da je LP bio dipl. ing. agronomije. Naveo je da je nagrada ovisila o rezultatima poslodavca, odnosno o dobiti i gubitku.

11. Svjedok TP je prilikom saslušanja naveo da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj Certis Belchim Hrvatska, a navedene poslove preuzeo je u svibnju 2021. dok je u ranijem razdoblju pa tako i tijekom 2018. godine radio u Sloveniji na radnom mjestu C [adresa]. Izjavio je da je zaposlen u Certis Belchim Slovenija, ali temeljem odluke Uprave obavlja poslove za područje Slovenije i Hrvatske. Kada je preuzeo poslove za Certis Belchim Hrvatska tužitelj je radio na radnom mjestu koordinator prodaje za Certis Belchim Hrvatska i na tom radnom mjestu radio je do ukidanja radnog mjesta u studenom 2022. godine. Svjedok je izjavio da je nakon svibnja 2021. bio nadređen tužitelju, a osim tužitelja nije bilo drugih zaposlenika na istom radnom mjestu kao i tužitelj. Poslove koje je prije otkaza obavljao tužitelj, nakon otkaza preuzeo je svjedok osobno i nastavio je obavljati poslove tužiteljevog radnog mjesta. Svi poslovi tužiteljevog radnog mjesta nastavili su se obavljati kod tuženika a svjedok ih je preuzeo zato što je kod tuženika bilo potrebno provesti optimizaciju i racionalizaciju poslovanja. Nakon tužiteljevog otkaza tuženik je zaposlio nove radnike i to prodajnog predstavnika LP koji je radio na terenu na području Vukovarsko-srijemske županije radi pojačanja prodaje, koji je počeo raditi kod tuženika u siječnju 2023. godine. Tužitelj je sudjelovao u postupku zapošljavanja LP koji je započeo u proljeće 2022. godine. Svjedok je naveo da je sudjelovao u donošenju odluke o otkazu tužiteljevog ugovora o radu koji je otkazan radi smanjenja troškova. Kod tuženika je provedena analiza stanja te je bilo potrebno provesti organizacijske i prodajne promjene i promijeniti operativni način rada te smanjiti troškove. Izjavio je da je tužiteljevo radno mjesto ukinuto odlukom Uprave, ali o tome ne postoji pisana odluka. Također ne postoji dokumentacija o provedenoj reorganizaciji koja se spominje u odluci o otkazu. Osim LP tuženik nije zaposlio druge zaposlenike u Hrvatskoj. Naveo je da tuženik tužitelju nije ponudio radno mjesto na kojem je zaposlen LP zato što se radi o radnom mjestu druge razine odnosno o radnom mjestu prodajni predstavnik koji obavlja poslove na terenu, obilazi korisnike, dućane, OPG-ove i obavlja poslove na teritoriju istočne Hrvatske. Naveo je da postoji razlika u obavljanju poslova radnog mjesta koordinator prodaje za vrijeme dok je te poslove obavljao tužitelj i nakon otkaza kada ih obavlja svjedok, a razlika se sastoji u tome što su se poslovi za vrijeme tužiteljevog rada obavljali tako da se kontaktira s prodajnim predstavnicima kojima su se prosljeđivali ciljevi, a sada svjedok neposredno komunicira sa prodajnim predstavnicima.

12. Svjedok ZP je prilikom saslušanja izjavio da nije zaposlen kod tuženika, a do 01. rujna 2024. bio je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj marketinga i razvoja i bio je odgovoran za marketing i razvoj za Hrvatsku, Sloveniju te Bosnu i Hercegovinu. Tužitelj je prije otkaza kod tuženika obavljao poslove koordinatora za terensku prodaju i bio je zadužen za područje Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Poslovi koje je prije otkaza obavljao tužitelj se nisu u istom obliku nastavili obavljati kod tuženika nakon tužiteljevog otkaza. NP je bio direktor i on je od ranije obavljao poslove voditelja prodaje. Tužitelj je u okviru svog radnog mjesta koordinirao zadatke ekipe terenaca i njihove aktivnosti u vezi obrade kupaca na terenu, a svjedok je pripremao marketinške aktivnosti koje se provode na terenu. Naveo je da mu nije poznato iz kojih razloga je tužitelj dobio otkaz. Tužiteljevo radno mjesto je ukinuto i tuženik na to radno mjesto nije zaposlio nove radnike, ali je zapošljavao nove radnike na terenu. Tužitelj je bio jedini zaposlenik na radnom mjestu za koje je imao ugovor o radu. Naveo je da je nakon tužiteljevog otkaza terenske prodavatelje koordinirao NP. Naveo je da su se kod tuženika inače ukidala radna mjesta i provodila reorganizacija na temelju odluka direktora iz Belgije i ljudskih potencijala, a nije mu poznato na koji način je ukinuto tužiteljevo radno mjesto. Izjavio je da je bila praksa da se zaposlenici premještaju iz Slovenije u Hrvatsku i obrnuto ukoliko nije bilo posla, ali to je bila praksa za generalne poslove i bio je jedan takav slučaj a radilo se o poslovima koji se obavljaju u uredu a ne na terenu. Izjavio je da je LP zaposlen za obavljanje poslova na terenu na području istočne Slavonije, a nadređen mu je bio NP. Izjavio je da je tužitelj prema svojim kvalifikacijama, stručnoj spremi i iskustvu mogao obavljati poslove koje je obavljao LP.

13. Svjedok LP je na ročištu 18. veljače 2025. izjavio da je zaposlen kod tuženika od 01. siječnja 2023. na radnom mjestu prodajni predstavnik, a tužitelja poznaje jer je tužitelj bio u komisiji kada se svjedok javio na natječaj za posao. Nije mu poznato na kojem radnom mjestu je radio tužitelj. Izjavio je da u okviru poslova radnog mjesta prodajnih predstavnik obavlja obilazak terena, krajnjih korisnika, prijevoz robe, obilazak poljoapoteka, terenski rad, a dijelom je pisao izvještaje. Nadređen mu je bio TP.

14. Temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka sud je utvrdio da je tužitelj bio jedini zaposlenik na radnom mjestu koordinator prodaje, a poslove koje je tužitelj obavljao prije otkaza, nakon otkaza nastavio je obavljati TP koji je od ranije bio zaposlen kod tuženika i bio je nadređen tužitelju.

15. Člankom 115 stavak 1 točka 2 Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

16. Prema ocjeni ovog suda, poslodavac je ovlašten samostalno organizirati svoje poslovanje i proces rada sukladno svojim potrebama i mogućnostima, ovlašten je izvršiti racionalizaciju poslovanja i reorganizaciju na način da će poslove određenog radnog mjesta obavljati s manjim brojem izvršitelja, ovlašten je poslove koje je obavljao radnik kojem je otkazao ugovor o radu preraspodijeliti na druge zaposlenike koje je zadržao na radu, ovlašten je odlučiti da se poslovi određenog radnog mjesta više neće obavljati i ovlašten je ukidati pojedina radna mjesta.

17. Odluka o ukidanju pojedinog radnog mjesta i preraspodjela poslova ukinutog radnog mjesta na preostale postojeće zaposlenike, predstavlja poslovnu odluku poslodavca i sud nije ovlašten procjenjivati svrsishodnost i opravdanost takve odluke.

18. Iz navedenog razloga sud je zaključio da je tuženik bio ovlašten odlučiti da se kod njega neće obavljati poslovi u okviru radnog mjesta koordinator prodaje, a činjenica što se poslovi tužiteljevog radnog mjesta i dalje obavljaju kod tuženika, ne čini otkaz nedopuštenim. Nakon otkaza tužiteljeve poslove nastavio je obavljati TP koji je od ranije bio zaposlen kod tuženika i bio je tužiteljev nadređeni, što znači da je prestala tuženikova potreba za radom tužitelja na radnom mjestu koordinator prodaje. Sud je pri tom imao u vidu da je tužitelj bio jedini zaposlenik na radnom mjestu koordinator prodaje. Okolnost što ne postoji pisana odluka o ukidanju tužiteljevog radnog mjesta nije od utjecaja na dopuštenost otkaza jer je tužiteljev ugovor o radu otkazan zbog prestanka potrebe za tužiteljevim radom na ranom mjestu koordinator prodaje, a prestanak potrebe za radom radnika na određenom radnom mjestu, predstavlja opravdan razlog za otkaz.

19. S obzirom da je među strankama nesporno da je tuženik u vrijeme otkaza imao manje od 20 zaposlenih (što su punomoćnici stranaka učinili nespornim na ročištu održanom 04. rujna 2024.) sud je zaključio da tuženik prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju, temeljem članka 115 stavak 3 Zakona o radu, nije bio dužan voditi računa o socijalnim kriterijima propisanim člankom 115 stavak 2 Zakona o radu.

20. Tužitelj neosnovano tvrdi da mu je tuženik umjesto otkaza trebao ponuditi druge poslove koji odgovaraju njegovim kvalifikacijama, znanju i iskustvu jer takva obveza poslodavca nije propisana Zakonom o radu koji je važio u vrijeme otkaza. Okolnost što je tuženik, nakon tužiteljevog otkaza, zaposlio LP na radno mjesto prodajni predstavnik ne čini otkaz nedopuštenim jer je LP zaposlen na drugom radnom mjestu, radi na terenu i obavlja druge poslove različite od poslova koje je tužitelj obavljao u okviru radnog mjesta koordinator prodaje.

21. Tužiteljeva tvrdnja da je otkaz nedopušten između ostalog i iz razloga što je u odluci o otkazu navedeno da će za vrijeme trajanja otkaznog roka tužitelj koristiti preostali godišnji odmor za 2022. godinu, nije osnovana jer je člankom 121 stavak 5 Zakona o radu propisano da otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora.

22. Tužitelj neosnovano tvrdi da je odluka o otkazu ništetna jer osoba koja je potpisala odluku o otkazu ne zna hrvatski jezik i u vrijeme otkaza nije bila u Republici Hrvatskoj. Odluku o otkazu potpisao je član uprave tuženika UP, koji je u Sudski registar upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, što znači da je bio zakonski zastupnik tuženika i slijedom toga bio je ovlašten potpisati odluku o otkazu tužiteljevog ugovora o radu.

23. Sud je zaključio da je otkaz dopušten jer je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti poslovno uvjetovani otkaz koji se sastoji u prestanku potrebe za tužiteljevim radom uslijed ukidanja tužiteljevog radnog mjesta i preraspodjele njegovih poslova na druge postojeće zaposlenike.

24. Polazeći od utvrđenja da je otkaz dopušten sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud utvrdi da otkaz nije dopušten te da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad.

25. Sukladno članku 95 stavak 3 Zakona o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

26. S obzirom da je tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao temeljem zakonitog otkaza, razdoblje nakon prestanka rada kod tuženika ne predstavlja razdoblje prekida rada u smislu članka 95 stavak 3 Zakona o radu. Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 91.343,01 eur bruto na ime plaće za razdoblje od siječnja 2023. do siječnja 2025. godine sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

27. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka PP i OP jer je zaključio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovom postupku.

28. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Parnični trošak obračunat je sukladno troškovniku koji je punomoćnik tuženika predao na raspravi održanoj 20. ožujka 2025. godine.

29. Tuženiku je priznata nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 13.11.2023. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 20.11.2023. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 27.02.2024. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 04.09.2024. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 18.02.2025. u iznosu od 1.385,28 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 17.03.2025. u iznosu od 1.375,66 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 20.03.2025. u iznosu od 1.375,66 eur (Tbr. 9/1).

30. Ukupan trošak tuženika iznosi 8.326,52 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 2.081,63 eur pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 10.408,15 eur.

31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

32. Tuženiku je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

33. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podneska od 06. rujna 2024. jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.

34. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika