REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-63/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ČČ zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ/11.-21.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 10. ožujka 2023. broj K- 330/2022-40 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 13. veljače 2025. broj Kž-244/2023-6, u sjednici Vijeća održanoj 24. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ČČ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 10. ožujka 2023. broj K-330/2022-40 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 13. veljače 2025. broj Kž-244/2023-6 osuđen je ČČ zbog počinjenih kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. -21. i protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. -21. Za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. -21. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11. -21. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, nakon čega je, temeljem članka 51. KZ/11. - 21., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i jednog mjeseca. Potom mu je, temeljem članka 57. KZ/11.-21., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, a dio izrečene kazne u trajanju sedam mjeseci neće se izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv te presude osuđenik je pravovremeno po braniteljici, odvjetnici Snježani Drvodelić podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede okrivljenika na obranu“ i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je bila od utjecaja na presudu, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da se zahtjev usvoji“. Ujedno je predložio da se do odluke o osnovanosti zahtjeva odgodi izvršenje pravomoćne presude.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 26. ožujka 2025. pod brojem Ksm- DO-62/2025-3 s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovoj braniteljici.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Kada osuđenik ističe „povredu okrivljenika na obranu“ iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a ustvari smatra da bi se radilo o zakonom propisanoj povredi prava okrivljenika na obranu na raspravi. Međutim, iako podnositelj zahtjeva uvodno ističe zakonom dopuštenu povredu kao razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, u nastavku ovog zahtjeva ne precizira i ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi odnosno uopće ne argumentira na koji način je tijekom prvostupanjskog postupka ova povreda ostvarena, pa je evidentno kako se u ovom konkretnom slučaju radi o paušalno iznesenoj i ničim argumentiranoj tvrdnji. Stoga, suprotno navodima iz zahtjeva, nije ostvarena uvodno iznesena povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi.
7. Ističući u nastavku zahtjeva povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je utjecala na presudu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a osuđenik također ne precizira o kojoj postupovnoj povredi bi se konkretno radilo, pri čemu kao razlog navodi da je u ovom kaznenom predmetu uložio žalbu protiv prvostupanjske presude, gdje je kao glavni žalbeni prigovor istaknuo propust prvostupanjskog suda da obrazloži odluku o kazni, a s obzirom da isti nije cijenio sve olakotne okolnosti koje su postojale na strani okrivljenika. Smatra da iako je drugostupanjski sud u svojoj odluci prihvatio žalbene navode okrivljenika te je utvrdio da na njegovoj strani postoje i druge olakotne okolnosti (briga i skrb o četverogodišnjem djetetu), unatoč tome te činjenici da se oštećena KČ suglasila s ukidanjem mjera opreza koje su bile izrečene okrivljeniku, a kako bi se mogao brinuti o malodobnom djetetu, sud drugog stupnja ipak nije donio drugačiju odluku o kazni iako se, po ocjeni podnositelja zahtjeva, radilo o posebno olakotnim okolnostima na strani okrivljenika.
7.1. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.
7.2. Naime, prvenstveno treba napomenuti kako je drugostupanjski sud u ovom kaznenom predmetu u svojoj odluci odgovorio na sve žalbene razloge žalitelja, pa tako i na žalbene razloge koji se odnose na odluku o kazni (točke 12., 13., 14., 15. i 16. obrazloženja), pri čemu je dao jasne, razumljive i dostatne razloge, no druga je stvar što se podnositelj zahtjeva s iznesenom argumentacijom suda drugog stupnja ne slaže, smatrajući da je, a imajući u vidu utvrđene olakotne okolnosti, trebao donijeti drugačiju odluku o kazni. Time je sud drugog stupnja u potpunosti postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP-a. Iako u ovom dijelu zahtjeva osuđenik ističe zakonom dopuštenu osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, iz ovakvog sadržaja obrazloženja očigledno proizlazi kako je isti nezadovoljan s izrečenom kaznenom sankcijom, smatrajući da je u konkretnoj situaciji za njega trebalo donijeti blažu i povoljniju kaznenu sankciju od one koja mu je izrečena pravomoćnom presudom. Međutim, osuđenik ističući navedene prigovore u potpunosti zanemaruje činjenicu da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može ispitivati pravomoćna presuda u odnosu na odluku o kazni, osim ukoliko je istom prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP-a), no to ovdje nije bio slučaj jer pravomoćnom presudom takva povreda nije ostvarena. Naime, valja primijetiti kao osuđenik u ovom dijelu zahtjeva, osim navoda koji se tiču odluke o kazni, ne precizira na koji način je konkretno ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku te na koji način bi takva eventualna povreda bila od utjecaja na presudu. Slijedom prethodno iznesenog, a ističući ovaj razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, svojom prethodno iznesenom argumentacijom osuđenik u suštini izražava svoje nezadovoljstvo izrečenom kaznenom sankcijom odnosno djelomičnom uvjetnom osudom, smatrajući pritom da je ista prestroga, što međutim u ovoj konkretnoj situaciji nije dopušteno jer se iz navedenog razloga ne može podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.
7.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nema govora o tome da bi došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda bi bila od utjecaja na presudu odnosno nije ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, a na koju se u ovom dijelu zahtjeva osuđenik neosnovano poziva.
8. Slijedom svega prethodno iznesenog nije ostvarena niti jedna od povreda na koje u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ukazuje osuđeni ČČ.
9. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP- a, odlučeno je kao u izreci ove presude. Posljedično tome nije bilo niti uvjeta za odgodu izvršenja kazne u smislu članka 518. stavka 5. ZKP-a.
Zagreb, 24. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
