Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 54-P-5254/2023-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Horvatiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Andreji Šeša, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj: 9011996973, zaključenim 2. listopada 2006. između tužiteljice FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, solemniziranom kod javnog bilježnika Marijana Miškovića iz Ivanić-Grada, Moslavačka 12, pod brojem OU-309/06 dana 4. listopada 2006., u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, i to dio koji glasi:

1. IZNOS KREDITA

„…iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 61.892,29 CHF (slovima: šezdesetjednutisućuosamstodevedesetdva CHF i dvadesetdevet C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita...“

5. INTERKALARNA KAMATA

„...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate....“

6. KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA

.„...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate....“

7. OTPLATA KREDITA

„....kredit u iznosu od od 61.892,29 CHF (slovima: šezdesetjednutisućuosamstodevedesetdva CHF i dvadesetdevet C) …..plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.....“

II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da isplati tužiteljici FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.330,92 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 2,81 EUR od 23.12.2008. do isplate

- na iznos od 19,97 EUR od 21.01.2009. do isplate

- na iznos od 21,40 EUR od 22.02.2009. do isplate

- na iznos od 16,64 EUR od 01.04.2009. do isplate

- na iznos od 13,95 EUR od 18.04.2009. do isplate

- na iznos od 15,73 EUR od 19.05.2009. do isplate

- na iznos od 9,78 EUR od 20.08.2009. do isplate

- na iznos od 10,10 EUR od 20.09.2009. do isplate

- na iznos od 10,17 EUR od 21.09.2009. do isplate

- na iznos od 8,10 EUR od 21.10.2009. do isplate

- na iznos od 9,50 EUR od 06.11.2009. do isplate

- na iznos od 11,64 EUR od 20.11.2009. do isplate

- na iznos od 11,34 EUR od 19.12.2009. do isplate

- na iznos od 17,93 EUR od 20.01.2010. do isplate

- na iznos od 19,57 EUR od 19.02.2010. do isplate

- na iznos od 21,20 EUR od 19.03.2010. do isplate

- na iznos od 31,14 EUR od 20.05.2010. do isplate

- na iznos od 35,24 EUR od 22.06.2010. do isplate

- na iznos od 38,48 EUR od 21.07.2010. do isplate

- na iznos od 51,75 EUR od 26.08.2010. do isplate

- na iznos od 43,09 EUR od 03.11.2010. do isplate

- na iznos od 75,39 EUR od 05.01.2011. do isplate

- na iznos od 62,69 EUR od 04.02.2011. do isplate

- na iznos od 87,85 EUR od 18.06.2011. do isplate

- na iznos od 89,66 EUR od 28.06.2011. do isplate

- na iznos od 89,88 EUR od 29.06.2011. do isplate

- na iznos od 125,81 EUR od 10.08.2011. do isplate

- na iznos od 123,73 EUR od 10.08.2011. do isplate

- na iznos od 89,57 EUR od 20.10.2012. do isplate

- na iznos od 88,10 EUR od 20.10.2012. do isplate

- na iznos od 88,67 EUR od 20.10.2012. do isplate

- na iznos od 17.756,30 EUR od 01.07.2015. do isplate

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.361,12 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 2. listopada 2006. sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu br. 9011996973 kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 61.892,29 CHF, uz rok otplate od 240 mjeseci. Kredit je ponuđen tužiteljici kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužiteljica nije bila upozorena na rizike koji postoje u odnosu na nju kao potrošača, te joj nije objašnjena vjerojatnost očekivanog rasta valute. Stoga tužiteljica s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 3.1.2025.), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu, te isplatu razlike preplaćenog iznosa od 20.330,92 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužiteljicu na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., dopunski saslušao vještaka, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 2.10.2006. (list 7-12 spisa), plan otplate (list 13 spisa), otplatnu tablicu (list 15-19 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 20-40 spisa), uplate po kreditu (list 41-44 spis), plan otplate (list 45-46 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 47-49 spisa) i izračun vještaka Tomislava Borkovića (list 50-54 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužiteljici kao korisniku kredita odobren stambeni kredit s valutnom klauzulom u iznosu od 61.892,29 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu od 2.10.2006. (list 7-12 spisa) razvidno je da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici stambeni kredit u iznosu od 61.892,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, na rok od 240 mjeseci i kamatnu stopu od 4,20 % godišnje, promjenjiva. Čl. 5. ugovora utvrđena je interkalarna kamata na način da se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, a čl. 6. ugovora kamata na zakašnjela plaćanja, a koja se također obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. Čl. 7. ugovora utvrđeno je da se kredit otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici.

8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu navela je u bitnom da je kredit podignula radi adaptacije kuće u [adresa] u kojoj i živi. Ovu kuću nikada nije iznajmljivala, ili koristila za obrt. Ugovor o kreditu je pročitala, nije joj bio jasan, bio joj je poznat pojam valutne klauzule, međutim, nije znala što to točno znači za valutu CHF. Sjeća se da je ugovor o kreditu bio tipski, unaprijed pripremljen, te ona u svakom slučaju nije mogla posebno utjecati na pojedine odredbe ugovora. Njoj nitko u banci niti nije objasnio pojedine odredbe ugovora. Točno je da joj je za vrijeme otplate kredita rata kredita rasla. Kredit je podignula kod tuženika, jer je bila njihov klijent, a ova banka je i nudila najpovoljnije kredite u ''švicarcima''. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, kao logičan i životan.

9. Također, nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa službenika banke, javnih bilježnika i sl. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07 i 79/09), a gdje je utvrđeno da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača - ''Narodne novine'' br. 41/14 i 110/15). Kako je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 2. listopada 2006. kolektivna presuda obvezuje i u ovom postupku.

12. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, a tužiteljica je u konkretnom slučaju bila potrošač, pa je prigovor tuženika u tom smislu u cijelosti neargumentiran. Stoga je tuženik dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

13. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 6. lipnja 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

14. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

15. Radi utvrđenja pozitivne razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita, prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 28.11.2024. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan.

16. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 61.892,29 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, kamatna stopa od 4,20 % godišnje, promjenjiva, a plaćanje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Sveukupna otplata kredita prema obračunu banke iznosi 80.263,50 CHF od čega je otplata glavnice 61.892,29 CHF i kamata 18.371,21 CHF. Iz knjigovodstvene kartice i plana otplate proizlazi da je tužiteljici otkazan kredit 15.10.2012. Nakon otkaza kredita tužiteljica je 19.10.2012. izvršila uplatu iznosa od 5.184,90 CHF, ili 32.312,27 kn, te podmirila anuitete koji su dospijevali u razdoblju od 15.8.2011. do 15.9.2012. Kredit je u cijelosti zatvoren 15.7.2015. Uplata u iznosu od 49.420,98 CHF izvršena je 30.6.2015. i obračunata prema tečaju banke na dan 30.6.2015. (1 CHF = 7,3073 kn).

17. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 153.183,63 kn, odnosno 20.330,92 eur, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos.

18. Budući je tuženik imao primjedbe na nalaz vještaka, vještak se dopunski argumentirano očitovao na ročištu od 3.4.2025. Tom prilikom vještak je istaknuo da je on vještačio sukladno zadatku suda. U konkretnom slučaju kredit je otkazan 2012. kada je srednji tečaj CHF bio fiksiran na 1 CHF = 6,2320 kn. Iznos u CHF na dan plaćanja 30.6.2015. tužiteljica je platila po tečaju 1 CHF = 7,3073 kn, a za koji tečaj i plaćanje je utvrdio razliku u odnosu na početni tečaj. U odnosu na prijedlog tuženika da se plaćeni iznos obveze od 50.114,07 CHF uzme u obzir prilikom plaćanja po tečaju od 1 CHF = 6,2320 kn tada bi obveza iznosila 312.310,88 kn, a ne 366.198,79 kn, te bi razlika između anuiteta po srednjem tečaju na dan otkaza ugovora i istog iznosa u CHF prema početnom tečaju iznosila 79.896,91 kn, tj. 10.604,14 eur, umjesto 17.756,30 eur, te razlika u eurima iznosi 7.152,16 eur. Ako bi se u zaključku umjesto iznosa od 17.756,30 eur stavio iznos od 10.604,14 eur, tada bi se ukupna razlika od 20.330,92 eur umanjila za 7.152,16 eur i iznosila bi 13.178,76 eur. Međutim, sud smatra da je vještak u nalazu pravilno uzeo u obzir tečaj na dan izvršenja uplate - 15.10.2012., jer je bitno kada je uplata izvršena, a ne tečaj na dan dospijeća, kako to pogrešno smatra tuženik. Stoga je prigovor tuženika u tom smislu u cijelosti neosnovan.

19. Dakle, u ovom postupku sporno je da li sud po službenoj dužnosti treba uzeti u obzir i ona potraživanja (tzv. negativna) koja tužitelj nije utužio, a tuženik je na njih ukazao bez isticanja protutužbenog zahtjeva ili prigovora prijeboja. Ovaj prvostupanjski sud drži da bi se uzimanjem u obzir iznosa koje niti jedna od stranaka nije utužila, po službenoj dužnosti, postupilo suprotno načelu dispozicije, suprotno činjenici da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka, te bi prekoračio tužbeni zahtjev što dovodi do bitne povrede postupka. Još važnije, takvim postupanjem u sklopu kojeg bi sud djelovao po službenoj dužnosti (u korist banci odnosno van okvira zaštite potrošača) bi u bitnom bilo narušeno pravo tužitelja kao potrošača na raspravljanje i korištenje pravnih sredstava. Ovo stoga jer stranke u odnosu na sva potraživanja i postavljene zahtjeve moraju imati mogućnost očitovanja i ulaganja prigovora, poput prigovora zastare. Stoga u situaciji u kojoj tužitelj nije tužbenim zahtjevom obuhvatio potraživanje tzv. negativnih razlika, a niti ih je tuženik obuhvatio prigovorom radi prijeboja ili protutužbenim zahtjevom, da je ovaj sud takve iznose obuhvatio izrekom tada ne bi samo sudio preko tužbenog zahtjeva već bi tužitelju uskratio mogućnost da istakne prigovor, poput prigovora zastare koji bi mogao utjecati na osnovanost potraživanja. Ovo posljednje iz razloga jer se na banku i njezino potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina pa nije moguće primijeniti tijek rokova zastare koji vrijede za potrošače sukladno činjenici pokretanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga bi se zastarni rok na potraživanje "negativnih razlika" računao od dana kada je tuženik postavio formalni zahtjev, a tekao bi za svaki mjesec od trenutka dospijeća i kraja mjeseca u kojem je takvo potraživanje postojalo. Kako se na tuženika tj. banku ne primjenjuju zastarni rokovi koji proizlaze iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, (jer se isti odnose isključivo na potrošače), to proizlazi da bi potraživanja "negativne razlike" bila obuhvaćena zastarom pod uvjetom da su istaknuta u obliku prigovora radi prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, a stoga jer su nastala u periodu unazad više od 5 godina. Stoga tuženiku ne pripadaju nikakve tzv. negativne razlike.

20. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužiteljici utuženu razliku s osnova valutne klauzule u ukupnom iznosu od 20.330,92 eur, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).

21. S druge strane, obzirom na nesporno utvrđeno mijenjanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dio odredbi iz čl. 1., 5., 6. i 7. ugovora o kreditu u kojima je bila ugovorena valutna klauzula su ništetne, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u st. I. izreke presude.

22. Na dosuđeni iznos od 20.330,92 eur tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

23. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

24. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe, sastava 4 podneska od 5.2.2024., 27.6.2024., 3.1.2025. i 9.1.2025. i pristupa na 4 ročišta od 4.7.2024., 2.10.2024., 20.2.2025. i 3.4.2025. od po 500,00 eur, ili ukupno 4.500,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 1.125,00 eur, ili ukupno 5.625,00 eur. Također, tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 250,00 eur, te sudska pristojba na tužbu od 236,60 eur i na presudu od 249,52 eur, ili sveukupno 6.361,12 eur.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužiteljice

punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte