Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1848/2024-56

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miri Glavašu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Zagrebu, Švarcova 4, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 46, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. i članka 6. Ugovora o kreditu broj 016- 2590/2006 od 8. studenog 2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 24.478,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tuženika te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. istog Ugovora o kreditu broj 016- 2590/200 od 8. studenog 2006. kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 016-2590/2006 od 08.11.2006. godine.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, da tužitelju NK, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.138,88 eur sa zateznom kamatom na iznos od:

- 0,01 eur od 31.03.2007. do isplate

- 0,01 eur od 30.04.2007. do isplate

- 0,01 eur od 31.05.2007. do isplate

- 0,01 eur od 30.06.2007. do isplate

- 0,01 eur od 31.07.2007. do isplate

- 0,01 eur od 31.08.2007. do isplate

- 2,14 eur od 30.09.2007. do isplate

- 2,13 eur od 31.10.2007. do isplate

- 2,16 eur od 30.11.2007. do isplate

- 2,15 eur od 31.12.2007. do isplate

- 2,19 eur od 31.01.2008. do isplate

- 2,21 eur od 29.02.2008. do isplate

- 7,63 eur od 31.03.2008. do isplate

- 7,45 eur od 30.04.2008. do isplate

- 7,37 eur od 31.05.2008. do isplate

- 7,46 eur od 30.06.2008. do isplate

- 7,34 eur od 18.08.2008. do isplate

- 7,35 eur od 22.09.2008. do isplate

- 7,74 eur od 13.10.2008. do isplate

- 7,93 eur od 14.11.2008. do isplate

- 8,08 eur od 30.12.2008. do isplate

- 9,73 eur od 08.01.2009. do isplate

- 10,12 eur od 09.03.2009. do isplate

- 9,85 eur od 31.03.2009. do isplate

- 9,70 eur od 20.04.2009. do isplate

- 12,27 eur od 25.05.2009. do isplate

- 12,26 eur od 15.06.2009. do isplate

- 12,26 eur od 07.07.2009. do isplate

- 12,21 eur od 03.08.2009. do isplate

- 12,28 eur od 31.08.2009. do isplate

- 12,28 eur od 30.09.2009. do isplate

- 12,19 eur od 31.10.2009. do isplate

- 12,32 eur od 04.12.2009. do isplate

- 12,42 eur od 07.01.2010. do isplate

- 12,68 eur od 09.02.2010. do isplate

- 12,86 eur od 22.03.2010. do isplate

- 12,85 eur od 14.04.2010. do isplate

- 13,02 eur od 02.06.2010. do isplate

- 13,46 eur od 24.06.2010. do isplate

- 13,67 eur od 16.07.2010. do isplate

- 13,69 eur od 18.08.2010. do isplate

- 13,95 eur od 13.10.2010. do isplate

- 14,05 eur od 24.11.2010. do isplate

- 14,53 eur od 08.02.2010. do isplate

- 14,74 eur od 25.02.2010. do isplate

- 14,54 eur od 11.03.2011. do isplate

- 14,26 eur od 11.04.2011. do isplate

- 15,33 eur od 26.05.2011. do isplate

- 17,46 eur od 03.08.2011. do isplate

- 17,79 eur od 12.08.2011. do isplate

- 18,38 eur od 12.08.2011. do isplate

- 15,25 eur od 08.11.2011. do isplate

- 15,70 eur od 17.11.2011. do isplate

- 15,19 eur od 17.11.2011. do isplate

- 16,05 eur od 05.01.2012. do isplate

- 15,53 eur od 05.01.2012. do isplate

- 16,25 eur od 13.03.2012. do isplate

- 15,22 eur od 13.03.2012. do isplate

- 16,21 eur od 08.05.2012. do isplate

- 15,69 eur od 08.05.2012. do isplate

- 15,85 eur od 11.07.2012. do isplate

- 15,89 eur od 09.08.2012. do isplate

- 15,81 eur od 05.09.2012. do isplate

- 15,66 eur od 09.10.2012. do isplate

- 15,75 eur od 06.12.2012. do isplate

- 15,92 eur od 11.01.2013. do isplate

- 15,62 eur od 04.02.2013. do isplate

- 15,92 eur od 08.04.2013. do isplate

- 15,67 eur od 10.05.2013. do isplate

- 15,35 eur od 03.07.2013. do isplate

- 15,59 eur od 17.09.2013. do isplate

- 15,75 eur od 06.11.2013. do isplate

- 15,81 eur od 05.12.2013. do isplate

- 15,92 eur od 03.02.2014. do isplate

- 16,06 eur od 04.03.2014. do isplate

- 15,95 eur od 03.04.2014. do isplate

- 15,79 eur od 03.06.2014. do isplate

- 15,93 eur od 25.07.2014. do isplate

- 16,05 eur od 19.09.2014. do isplate

- 16,11 eur od 15.10.2014. do isplate

- 16,16 eur od 24.10.2014. do isplate

- 16,19 eur od 11.12.2014. do isplate

- 15,91 eur od 22.12.2014. do isplate

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, da tužitelju NK, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.226,67 eur i zatezne kamate na iznos od

- 1,40 eur od 31.3.2008. pa do isplate,

- 4,49 eur od 30.09.2008. do isplate

- 9,58 eur od 31.10.2008. do isplate

- 13,80 eur od 30.11.2008. do isplate

- 13,02 eur od 31.12.2008. do isplate

- 21,99 eur od 31.01.2009. do isplate

- 15,71 eur od 28.02.2009. do isplate

- 12,39 eur od 31.03.2009. do isplate

- 11,11 eur od 30.04.2009. do isplate

- 10,90 eur od 31.05.2009. do isplate

- 10,88 eur od 30.06.2009. do isplate

- 10,05 eur od 31.07.2009. do isplate

- 11,38 eur od 31.08.2009. do isplate

- 11,27 eur od 30.09.2009. do isplate

- 9,58 eur od 31.10.2009. do isplate

- 12,04 eur od 30.11.2009. do isplate

- 13,94 eur od 31.12.2009. do isplate

- 18,52 eur od 31.01.2010. do isplate

- 21,90 eur od 28.02.2010. do isplate

- 21,76 eur od 31.3.2010 do isplate

- 24,81 eur od 30.04.2010. do isplate

- 32,87 eur od 31.05.2010. do isplate

- 36,58 eur od 30.06.2010. do isplate

- 37,04 eur od 31.07.2010. do isplate

- 41,67 eur od 31.08.2010. do isplate

- 43,52 eur od 30.09.2010. do isplate

- 43,52 eur od 31.10.2010. do isplate

- 52,32 eur od 30.11.2010. do isplate

- 56,12 eur od 31.12.2010. do isplate

- 56,12 eur od 31.01.2011. do isplate

- 52,55 eur od 28.02.2011. do isplate

- 47,46 eur od 31.03.2011. do isplate

- 66,90 eur od 30.04.2011. do isplate

- 12,97 eur od 31.05.2011. do isplate

- 14,64 eur od 30.06.2011. do isplate

- 15,13 eur od 31.07.2011. do isplate

- 8,73 eur od 31.08.2011. do isplate

- 8,86 eur od 30.09.2011. do isplate

- 8,57 eur od 31.10.2011. do isplate

- 9,68 eur od 30.11.2011. do isplate

- 9,37 eur od 31.12.2011. do isplate

- 10,16 eur od 31.01.2012. do isplate

- 9,50 eur od 29.02.2012. do isplate

- 10,06 eur od 31.03.2012. do isplate

- 9,73 eur od 30.04.2012. do isplate

- 76,41 eur od 31.05.2012. do isplate

- 77,16 eur od 30.06.2012. do isplate

- 77,16 eur od 31.07.2012. do isplate

- 75,56 eur od 31.08.2012. do isplate

- 72,96 eur od 30.09.2012. do isplate

- 74,56 eur od 31.10.2012. do isplate

- 74,56 eur od 30.11.2012. do isplate

- 77,62 eur od 31.12.2012. do isplate

- 72,24 eur od 31.01.2013. do isplate

- 77,60 eur od 28.02.2013. do isplate

- 73,02 eur od 31.03.2013. do isplate

- 73,02 eur od 30.04.2013. do isplate

- 67,17 eur od 31.05.2013. do isplate

- 67,17 eur od 30.06.2013. do isplate

- 71,57 eur od 31.07.2013. do isplate

- 71,57 eur od 31.08.2013. do isplate

- 74,57 eur od 30.09.2013. do isplate

- 75,61 eur od 31.10.2013. do isplate

- 75,61 eur od 30.11.2013. do isplate

- 77,60 eur od 31.12.2013. do isplate

- 80,13 eur od 31.01.2014. do isplate

- 78,17 eur od 28.02.2014. do isplate

- 78,17 eur od 31.03.2014. do isplate

- 75,31 eur od 30.04.2014. do isplate

- 75,31 eur od 31.05.2014. do isplate

- 77,89 eur od 30.06.2014. do isplate

- 80,01 eur od 31.07.2014. do isplate

- 81,03 eur od 31.08.2014. do isplate

- 82,05 eur od 30.09.2014. do isplate

- 82,63 eur od 31.10.2014. do isplate

- 82,63 eur od 30.11.2014. do isplate

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, da tužitelju NK, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 2.834,58 eur sa zateznom kamatom od 24. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 8. studenog 2006. sa prednikom tuženika kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 016-2590/2006 na iznos od 24.478,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju švicarskog franka tuženika važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 3,50% godišnje. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita te koji sadrži ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora tj. tuženika, a iste predstavljaju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu tužitelja čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatio tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 11. lipnja 2021. u vezi sa raspravnim zapisnikom od 23. ožujka 2022.), traži da sud presudom utvrdi djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora kako je to pobliže navedeno pod toč. I. i II. izreke ove presude te naloži tuženiku da mu isplati iznos od 1.138,88 eur te iznos od 3.332,36 eur, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate i uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, zahtjev za izdavanje dokumentacije, specifikaciju uplata, zahtjev za kredit, pregled kamatnih stopa, otplatni plan, obavijesti o promjenama kamatnih stopa i pregled promjena za klijenta. Proveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i prednika tuženika u dijelu kojim su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te posljedično zahtjev za isplatu.

6. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe prema podnesku tužitelja od 9. veljače 2021. ističe se da je tim podneskom tužitelj postavio određen tužbeni zahtjev i bez poziva suda u smislu čl.186. b ZPP, slijedom čega nema mjesta protivljenju preinaci tužbe, a sve i da se ne radi o situaciji reguliranoj navedenom odredbom preinaka tužbe bi u svakom slučaju bila dopuštena jer je zahtjev postavljen nakon nalaza i mišljenja vještaka (čl. 190. st. 2. ZPP).

7. Iz dokumentacije u spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika, kao kreditora zaključen 8. studenog 2006. Ugovor o kreditu s namjenom kupovine novog motornog vozila (čl. 2.), u kunskoj protuvrijednosti 24.478,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 2.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,25% uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl. 4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

8. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužitelj poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142.2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401.12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129.13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632.17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249.14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221.18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Tužitelj je u svom okolnosno uvjerljivom iskazu naveo da prilikom sklapanja ugovora nije bio o ničemu detaljnije informiran.

9.1. Valja istaći da je tužitelj tijekom postupka povukao prijedlog za saslušanje svjedoka EK a nije predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka - djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju upravo predmetnog ugovora o kreditu pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe.

10. Nadalje valja reći kako je tužitelj kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječan potrošač upravo na tuženiku. Također, a u odnosu na navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač, valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18.18).

10.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu razvidno da je predmetni kredit tužitelj sklopio kao fizička osoba i da je kredit sklopljen za izričitu namjenu a to je kupovina novog motornog vozila.

10.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužitelja, pa stoga iz navedenog proizlazi njegovo svojstvo potrošača.

11. Posebno valja napomenuti da to što je sporni ugovor o kreditu solemniziran samo po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, čl. 1111. st. 1. ZOO i čl. 1115. ZOO, kao niti okolnost što je predmetni kredit otplaćen.

12. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi a provedenim dokazima, kao što je već rečeno, tuženik nije uspio dokazati da je konkretno postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14.14, 110.15, 14.19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. ZOO te čl. 502. a i c ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke.

13. U odnosu pak na pitanje zastare valja uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33.2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu te od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 11. lipnja 2019.

14. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Petri Blašković čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda pri čemu valja dodati da na isti u računskom dijelu stranke niti nisu stavljale primjedbi.

14.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda glede stava tuženika da bi trebalo obračunati i umanjiti eventualno dosuđeni iznos za manje plaćene iznose koji su bili niži od početno ugovorenih, ističe se da plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužitelj nije primio, odnosno stekao bez osnove, jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja, odnosno uračunavanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Odredbom čl. 323. st. 2. ZOO propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odgovoran je za štetu sugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF. Sukladno navedenom, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika. Pri tome se napominje da iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP odnosi samo na potrošače. Naime, pravna osnova po kojoj je tužitelj plaćao niži iznos u odnosu na početnu ugovoreni zbog tečajne razlike nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužitelja u smislu odredbe čl. 1111. ZOO.

14.2. Uzevši u obzir pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023., sud ocjenjuje da, sve i da je bilo razdoblja u kojima je ostavrena tzv. negativna razlika, tužitelj je zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav Ugovor o kreditu, te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora. Tako je tuženik unaprijed znao i morao znati za tečajne razlike ove valute te je svakako uzrokovao štetu tužitelju u vidu tzv. pozitivne razlike u tečaju CHF. K tomu je tuženik svjesno pristao na dobitak u vidu tzv. negativne razlike tečaja CHF, znajući i morajući znati da će eventualno biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Stoga kao što je već naprijed navedeno, tužitelj zapravo nije ništa stekao bez osnove, budući nije ni znao za tečajne razlike CHF za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što, odnosno smanjivati tzv. pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv. pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF, uračunavši u takvo postupanje i tzv. negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, sud utvrđuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv. pozitivnu razliku tečaja CHF tijekom otplate kredita umanji za tzv. negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pažnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, pa bi proizlazilo da je jedino tuženik ostvario korist usuprot svim načelima obveznog prava, koja korist je zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se zahtjev tužitelja umanjio za tzv. negativnu razliku, to bi po shvaćanju ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl. 1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97). Stoga je po shvaćanju ovog suda, a primjenjujući smisao odredaba čl. 1111. i čl. 322. te čl. 323. ZOO, tuženik taj koji treba vratiti sve ono što je stekao na osnovi takve ništetne ugovorne odredbe, pri čemu se upućuje i na odluku Rev-549/23 ali i odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7.12.2023., koja isključuje mogućnost umanjenja naknade koju potrošač zahtijeva za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je ugovor ostao na snazi jer je to protivno Direktivi 93/13, koje tumačenje je primjenjivo i u slučaju eventualne tzv. negativne tečajne razlike.

14.3. Valja dodati i to da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi pa se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.

14.4. Tako je utvrđeno, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, da je zbog promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita ukupno više plaćen iznos od 8.580,49 kn tj. 1.138,88 eur. Zbog promjene između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa) uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju otplate kredita, ukupno je više plaćen iznos od 24.311,35 kn tj. 3.226,67 eur.

15. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope iznosi 1.138,88 eur a s osnove valutne klauzule iznosi 3.226,67 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u tablici to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod toč. III. i IV. izreke presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

15.1. Valja dodati kako su kunski iznosi utvrđeni nalazom mišljenja vještaka sada izraženi u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje tog Zakona.

16. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 4. listopada 2019. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 23. rujna 2020. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 15. listopada 2020. prema Tbr. 9. toč. 5. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 30. studenog 2020. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 5. siječnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 9. veljače 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 21. listopada 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 23. ožujka 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 6. lipnja 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 7. listopada 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 17. listopada 2024. prema Tbr. 9. toč. 5. – 50,00 eur, za sastav podneska od 23. listopada 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur te za zastupanje na ročištu 12. ožujka 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 512,50 eur, a što ukupno iznosi 2.562,50 eur. Priznat mu je i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eur tako da mu je konačno dosuđen trošak u iznosu od 2.834,58 eur. Nije mu priznat trošak za sastav podneska od 6. travnja 2021. budući da taj podnesak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

18. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte