REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-1758/2015-104

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Škari, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja Andre Marijanovića, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Danka Krznara, odvjetnika, dana 24. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, isplatiti tužitelju SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.731,31 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2015. godine 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 10.531,81 eur te za iznos od 13.272,28 eur na ime izgubljene zarade.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.983,81 eur, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 703,43 eur, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 17.917,57 eur.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 29. studenog 2013. godine sudjelovao u prometnoj nezgodi u kojoj je smrtno stradala vozačica drugog vozila koja je predmetnu nezgodu i skrivila. Tužitelj je tada zadobio tjelesne ozljede i istog dana je hospitaliziran u KB Dubrava do 02. prosinca 2013. godine. Bio je na bolovanju od 29. studenog 2013. pa do 09. travnja 2014. godine. Zbog pogoršanog zdravstvenog stanja nakon prometne nezgode više nije bio u mogućnosti obavljati poslove za koje je zasnovao radni odnos, radi čega je poslodavac donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu – osobno uvjetovani otkaz. Tužitelj nije mogao pronaći drugo radno mjesto koje bi više odgovaralo njegovom zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti. Predmetnim ozljeđivanjem tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. ZOO-a, na način da je trpio fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah. Također su zaostale i psihičke posljedice na ime stresa jer je sudjelovao u prometnoj nezgodi u kojoj je jedna osoba smrtno stradala, koji događaj je u konačnici utjecao i na prestanak radnog odnosa tužitelja. Ističe kako mu je i za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga tužitelj potražuje naknadu štete i to s osnova naknade neimovinske štete iznos od 190.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 10.000,00 kn te za izgubljenu zaradu iznos od 150.000,00 kn, sve sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. Podneskom od 30. ožujka 2021. godine tužitelj je snizio tužbeni zahtjev, navodeći da na ime pravične novčane naknade potražuje naknadu štete u iznosu od 115.000,00 kn i to po kriteriju tjelesnih boli 20.000,00 kn, pretrpljenog straha 40.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 50.000,00 kn te 5.000,00 kn za tuđu pomoć i njegu. Ujedno na ime naknade štete u vidu izmakle koristi u razdoblju od 30. travnja 2014. godine pa nadalje potražuje iznos od ukupno 100.000,00 kn. Tužitelj ističe kako se izmakla korist u konkretnom slučaju sastoji od: 1) razlike plaće koju je tužitelj ostvarivao po redovnom tijeku stvari prije prometne nesreće i mirovine koju tužitelj sada dobiva i to u razdoblju od kada je tužitelj otišao u mirovinu pa sve do trenutka kada bi inače po redovnom tijeku stvari otišao u starosnu mirovinu, te 2) izmakle koristi koja se sastoji u razlici mirovine koju tužitelj sada prima i mirovine koju bi primao da je otišao u redovnu starosnu mirovinu kada bi se za to stvorili zakonski uvjeti.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime naknade neimovinske štete potražuje ukupni iznos od 15.263,00 eur sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka, te iznos od 13.272,28 eur na ime izmakle koristi.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu i aktivnu legitimaciju te odgovornost. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva preko primjerenog iznosa te ukupan iznos potraživanja po osnovu otkaza Ugovora o radu, odnosno uzročno posljedičnu vezu između ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju te smanjenja radne sposobnosti i otkaza Ugovora o radu. Ističe kako je tužitelj sam od poslodavca zatražio izmjenu postojećeg Ugovora o radu uslijed pogoršanja zdravlja, a nije pokrenuo postupak pred nadležnim tijelom koje bi rješenjem utvrdilo kakva je tužiteljeva zdravstvena sposobnost, odnosno je li sposoban za rad u potpunosti ili djelomično zbog bolesti. Dakle, prema propisima o mirovinskom osiguranju kod tužitelja kao radnika nije utvrđeno kako postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom. Tužitelju je bilo od poslodavca ponuđeno da odabere drugo radno mjesto i ostane na radu, te mu je ponuđena i mogućnost obrazovanja ili osposobljavanja, što sve tužitelj nije prihvatio. Po Odluci o otkazu ostvario je pravo na otkazni rok od šest mjeseci, slijedom čega bi plaću primao sve do 23. listopada 2014. godine, međutim, tužitelj se umjesto toga odrekao otkaznog roka, a time i plaće za šest mjeseci. Ujedno mu je pripala i otpremnina od 150.000,00 kn. Stoga tuženik ističe kako je tužitelj svojim postupanjem doveo sebe u stanje da ne radi i ne ostvaruje zaradu – dakle, do štete u smislu gubitka prihoda došlo je isključivo njegovom radnjom koji je bez odluke ovlaštenog tijela doveo do otkaza Ugovora o radu po njegovom zahtjevu.

5. Nakon primitka podneska od 30. ožujka 2021. godine tuženik je naveo kako smanjenje tužbenog zahtjeva, a bez udovoljenja od strane tuženika, predstavlja neuspjeh tužitelja i njegovo skrivljeno postupanje, pa tuženik potražuje razmjerni trošak za obavljene radnje sukladno uspjehu u odnosu na povučeni dio zahtjeva.

6. U tijeku postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu, medicinsku dokumentaciju tužitelja, dopise tuženika, Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu – osobno uvjetovani otkaz, Odluku o prestanku Ugovora o radu, zdravstveni karton tužitelja, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. ĐD, medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću, medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada dr. Astrid Bokulić, provedeno je saslušanje stalnih sudskih vještaka dr. Gordana Makarića, dr. Astrid Bokulić i dr. ĐD, provedeno je novo medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada dr. Jeleni Macan iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, izvršen je uvid u podatke o plaći tužitelja za razdoblje čest mjeseci prije Odluke o otkazu Ugovora o radu, izvršen je uvid u dopis HZMO, Područna služba u Zagrebu od 22. svibnja 2019.g., provedeno je saslušanje stalnog sudskog vještaka dr. Jelene Macan, provedeno je novo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. ŠD, izvršen je uvid u podatke o visini plaće tužitelja u 2013. godini te podatke o iznosu mirovinskih primanja tužitelja od 01. svibnja 2014.g. do 31. ožujka 2024.g., provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak za Vještak Tkalec d.o.o., provedeno je saslušanje stalnog sudskog vještaka dr. ŠD te tužitelja.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Kako je tužitelj podneskom od 30. ožujka 2021. godine snizio tužbeni zahtjev, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, a čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a riješeno kao u izreci pod točkom I.

9. Tuženik je u odnosu na povučeni dio zahtjeva zatražio naknadu troškova postupka.

10. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

11. Kako je tužitelj djelomično povukao tužbu za 18.000,00 eur, to mu za radnje poduzete od podnošenja tužbe do djelomičnog sniženja tužbenog zahtjeva pripada naknada troškova u visini od po 250 bodova po poduzetoj radnji, jer u tom dijelu tužitelj nije uspio u postupku.

12. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu te podnesaka od 03.02.2016.g. i 15.04.2019.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 500,00 eur, za zastupanje na ročištima 13.10.2015.g., 09.05.2018.g., 20.09.2019.g. i 11.03.2021.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 500,00 eur, te za zastupanje na ročištu 10.07.2015.g. prema Tbr. 9. toč. 2. - 250,00 eur, što ukupno iznosi 3.250,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 812,50 eur ukupno iznosi 4.062,50 eur.

13. Stoga je riješeno kao u izreci pod točkom II.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete, među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost, pa sud na okolnost koje među strankama nisu sporne nije provodio ni cijenio posebne dokaze.

15. Sporna je visina pretrpljene neimovinske štete te osnovanost i visina zahtjeva za naknadu štete na ime izgubljene zarade.

16. Nadalje, nije sporno da je tuženik na ime naknade neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 7.600,00 kn, što iznosi 1.008,69 eur.

17. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine pretrpljene neimovinske štete provedena su medicinska vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. ĐD i dr. Gordanu Makariću.

18. Stalni sudski vještak dr. ĐD u svom nalazu i mišljenju navodi da su ozljede koje je zadobio tužitelj i to natučenje mekog oglavka čeono, oguljotine u području nosa i potres mozga, natučenje i oguljotine lijeve podlaktice i desnog koljena, posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (u uzročno su posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem). Tužitelj je tijekom predmetnog ozljeđivanja zadobio ozljede manjeg intenziteta u vidu natučenja i oguljotina mekih česti u području mekog oglavka i lica (nosa) i ekstremiteta, također i blaži potres mozga, objektivizirano kliničkim pregledom tijekom primarnog zbrinjavanja neposredno po nezgodi. Pri tome je RTG i CT obradom utvrđeno da u natučenim regijama nema ozljeda koštanih struktura, tj. nema prijeloma, također nije nađeno traumatskih promjena na središnjem živčanom sustavu. U području ekstremiteta radilo se isključivo o natučenjima i oguljotinama (u području desnog koljena klinički isključivo oguljotina), nema podataka o možebitnim ozljedama mišića, tetiva ili ligamentarnog aparata velikih zglobova, ozljedama meniska, hrskavica ili drugih elemenata velikih zglobova, opseg pokreta desnog koljena je uredan. Također tijekom primarnog zbrinjavanja nije utvrđena ozljeda vratne kralješnice, vrat je uredno pokretan i bezbolan. Tužitelj se na tegobe s vratnom kralješnicom žali oko 4 mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja, i prije tog razdoblja provodi fizikalnu terapiju za vratnu (i slabinsku) kralješnicu i oba koljena (javlja i tegobe u oba koljena), ali ne zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja, već zbog tegoba koje (uvidom u osobni zdravstveni karton) ima iz razdoblja prije ove nezgode. Liječenje po fizijatru i fizikalna terapija koju tužitelj provodi najmanje od 17. siječnja 2014. nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Također i liječenje po okulisti (jednokratni ambulantni posjet 7 mjeseci nakon nezgode) nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem, već se (uvidom u osobni zdravstveni karton) radi o nastavku liječenja od ranije. Tužitelj je tijekom predmetnog ozljeđivanja zadobio ozljede manjeg intenziteta i blaži potres mozga, liječen je u skladu s pravilima medicinske struke, konzervativno observacijom tijekom stacionarnog bolničkog liječenja kroz 4 dana (u nastavku mirovanje u kućnom okruženju), a fizičke tegobe nakon ove nezgode prolaze u cijelosti i bez trajnih posljedica kroz razdoblje od mjesec dana po ozljeđivanju. Kod tužitelja se oko tri mjeseca nakon nezgode počinju razvijati psihičke tegobe uzrokovane predmetnim štetnim događajem (u drugom vozilu osoba smrtno stradala). Zbog ovih psihičkih tegoba tužitelj se liječi u kontinuitetu do sada, prvi puta i stacionarno bolnički liječen oko godinu dana nakon nezgode (kasnije ponovno i tijekom 2015. godine), oko pola godine nakon nezgode tužitelj je umirovljen. Kod tužitelja se, kao trajna posljedica predmetnog štetnog događaja, razvija PTSP (civilni PTSP i povratni depresivni poremećaj). Uvidom u osobni zdravstveni karton tužitelja, kao i anamnestičke navode tijekom liječenja, tužitelj prije ove nezgode nije imao psihičkih tegoba niti je liječen po psihijatru. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, do trenutka gubitka svijesti. Sekundarni strah javlja se kod tužitelja u sklopu potpuno razvijenog PTSP-a koji je trajna posljedica predmetnog štetnog događaja, uzrokuje kod tužitelja smanjenje životne aktivnosti, te će sukladno navedenom biti i ocijenjen. Tužitelj je trpi bol jakog intenziteta 24 sata, bol srednjeg intenziteta trpio je kroz dva dana, a bol slabog intenziteta kroz ukupno tri tjedna. Kod tužitelja je utvrđeno umanjenje opće životne i radne aktivnosti od 15%, s osnova potpuno razvijenog PTSP-a, a koji je trajna posljedica predmetnog štetnog događaja. Tuđa njega i pomoć bila je potrebna (nakon završetka stacionarnog bolničkog liječenja 02. prosinca 2013. godine) 2 sata dnevno kroz 7 dana i 1 sat dnevno kroz 3 tjedna.

19. Stalni sudski vještak dr. Gordan Makarić u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj stradao u štetnom događaju 29. studenog 2013.g. Pri tome je zadobio ozljede – natučenje mekog oglavka čeono, potres mozga, oguljotine u području nosa, natučenje i oguljotine lijeve podlaktice i desnog koljena, iza kojih nije zaostalo trajnih posljedica. Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku civilnog PTSP- a (F43.1) uz komorbiditetni reaktivni Depresivni poremećaj (F33). Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet pa i život, te dodatno spoznaju o smrti vozačice drugog vozila. Navedeno je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 3 mjeseca. Duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti s psihijatrijskog motrišta cijeni 15%, te će tužitelj u tom obimu morati ulagati pojačane napore u svom životu.

20. Povodom prigovora tuženika provedeno je saslušanje stalnih sudskih vještaka.

21. Stalni sudski vještak dr. ĐD u svom iskazu, u svezi navoda iz podneska tuženika od 03. veljače 2016.g. ukazuje da se na ove okolnosti već očitovao vještak psihijatar dr. Makarić i da je u cijelosti suglasan sa njegovim današnjim očitovanjem, a osobito ukazuje na okolnost da kod tužitelja nakon prvog javljanja psihijatru tri mjeseca nakon nezgode postoji kontinuitet liječenja po psihijatru sve do 23. prosinca 2015.g. kada je sačinjeno njegovo vještvo, a danas tijekom rasprave saznaje da se taj kontinuitet nastavio i dalje te da osim stacionarnih bolničkih liječenja tijekom 2015.g. tužitelj bude stacionarno bolnički liječen i tijekom 2016.g. i 2017.g. Sukladno navedenom u cijelosti ostaje kod mišljenja i ocjene iz vještva od 23. prosinca 2015.g.

22. Stalni sudski vještak dr. Gordan Makarić u svom iskazu navodi kako je svoj vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem detaljne analize podataka iz medicinske dokumentacije, rezultata vlastitog ispitivanja te je kvalifikatorne okolnosti cijenio sukladno svom stručnom znanju i dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Sukladno rješenju suda vještačio je konkretnu osobu u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme te se navedena ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 26. srpnja 2016.g., odnosno dodatno navodi da su analizirani i drugi nepogodni životni čimbenici u životu tužitelja, odnosno nepovoljni životni događaji, ali kao što je već rekao ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi se isključivo na predmetni štetni događaj. S obzirom na podatak da tužitelj posjeduje novu medicinsku dokumentaciju, a nakon njegovog pregleda te u vezi s tim pitanje kada je stabiliziran status psihičkih funkcija tužitelja smatra da se za isto može reći da je to rujan 2015.g., odnosno nepunih dvije godine po predmetnom štetnom događaju. Također smatra da je tužitelju nadalje potrebno psihijatrijsko liječenje, a u svrhu sprečavanja pogoršanja psihičkog poremećaja. Kada mu se predočava daljnja dokumentacija koju je tužitelj donio na ročištu, navodi da se ista odnosi na dva kontrolna pregleda psihijatra te boravak u bolnici od 15. prosinca do 27. prosinca 2016.g., u kojem je primljen zbog pogoršanja simptomatike osnovnog poremećaja, prvenstveno komorbiditetnog depresivnog poremećaja. Sve navedeno je očekivani tijek bolesti te se ne nalazi novih elemenata koji bi bili od utjecaja na ocjenu kvalifikatornih okolnosti iz pisanog nalaza i mišljenja te današnjeg usmenog obrazloženja. U obzir su uzete i druge nepovoljne životne okolnosti u tužiteljevom životu poput pokušaja samoubojstva sina 2014.g., no isto tako postoji podatak koji korelira s podacima iz preslike osobnog zdravstvenog kartona pa tužitelj do predmetnog štetnog događaja nije tražio psihijatrijsku pomoć. U prvom se nalazu psihijatra inicijalno navodi da dolazi zbog psihičkih posljedica iz prometne nezgode. Slijedi ekstenzivno psihijatrijsko liječenje koje uključuje i nekoliko bolničkih liječenja.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka, obzirom su isti izrađeni objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije te su stalni sudski vještaci svojim usmenim očitovanjem otklonili prigovore tuženika.

24. Provedenim medicinskim vještačenjima na nedvojben su način utvrđene posljedice štetnog događaja kod tužitelja, kao i opseg istih.

25. Navedenim ozljedama koje su utvrđene od strane liječnika vještaka povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za neimovinsku štetu i temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacija više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, te tuđu pomoć i njegu i oni su u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade, budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

26. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o utvrđenom intenzitetu i trajanju bolova, te neugodnostima tijekom liječenja u vidu pregleda kod liječnika različitih specijalnosti, bolničkog liječenja, rtg obrade, CT obrade, odlaska na fizikalne terapije, uzimanja analgetika, zatim o trajanju i intenzitetu pretrpljenog straha, a imajući u vidu i činjenicu nastanka štetnog događaja, odnosno da je tužitelj stradao kao vozač motornog vozila te da je pri sudaru s drugim vozilom vozačica drugog vozila smrtno stradala, o duševnim bolima koje trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti, koje se očituje zbog razvijene simptomatike civilnog PTSP-a uz komorbiditetni reaktivni depresivni poremećaj. Sve to iz razloga što je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, pa i život, te dodatno spoznaju o smrti vozačice drugog vozila. Nadalje je sud vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te je utvrđeno da tužitelju pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 5.600,00 eur. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su mjerodavne za određivanje težine povrede prava osobnosti, utvrđeno je da je tužiteljevo pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog koje mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Naime, cilj i svrha pravične novčane naknade je ublažiti osjećaj nelagode koju je tužitelj pretrpio i time makar djelomično smanjiti nastale štetne posljedice.

27. Tuđa pomoć bila je potrebna tužitelju ukupno 35 sati tuđe nestručne pomoći.

28. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana od članova obitelji. Da je tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć koju su mu pružali članovi obitelji utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka. Stoga se ta naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a. Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 4,00 eur, te mu po tom osnovu pripada iznos od 140,00 eur.

29. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da bi tužitelju na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu pripadao iznos od 5.740,00 eur, a kako je tuženik nesporno isplatio iznos od 1.008,69 eur, to mu pripada iznos od 4.731,31 eur, te je valjalo tužitelju isti dosuditi i odlučiti kao u izreci pod točkom I., a s preostalim dijelom zahtjeva u odnosu na neimovinsku štetu tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

30. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

31. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od podnošenja tužbe, uz koju je bila priložena sva dokumentacija na temelju koje je mogao utvrditi osnovanost i visinu štete, to tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete pripadaju od navedenog dana.

32. Prema odredbi čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

33. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

34. Da bi postojala odgovornost tuženika za štetu prema odredbi čl. 1045. ZOO- a, moraju postojati opće pretpostavke za odgovornost i to štetna radnja, protupravnost štetne radnje, šteta te uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete i osobe koja je odgovorna za štetnu radnju.

35. Po prirodi stvari šteta je posljedica više uzroka, ali od više uzroka treba odabrati onaj koji je pravno odlučujući, odnosno, ako je više okolnosti koje su u vezi s nastankom štete, uzrokom se smatra samo onaj koji po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice.

36. Uvidom u dopis Zagrebačkog holdinga, Podružnice Čistoća, od 06. ožujka 2014. godine utvrđeno je da je tužitelj dana 13. prosinca 2013. godine uputio svom poslodavcu zamolbu da ga se rasporedi na lakše radno mjesto, jer više nije u mogućnosti kvalitetno i na vrijeme obavljati svoje poslove i radne zadatke, budući mu je zbog dijagnoza od kojih boluje otežano stajanje, hodanje, sjedenje i dizanje tereta.

37. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu – osobno uvjetovani otkaz od 22. travnja 2014. godine utvrđeno je da je tužitelju radni odnos prestao jer nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti, odnosno smanjenja radne sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Prema navedenoj Odluci tužitelj je ostvario pravo na otkazni rok u trajanju od 6 mjeseci, za koje vrijeme bi imao pravo na plaću utvrđenu Ugovorom o radu, te pravo na otpremninu u iznosu od 150.000,00 kn. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj sam proučio Pravilnik te nije našao radno mjesto koje bi odgovaralo njegovim zdravstvenim mogućnostima i kvalifikacijama, dok se sa dodatnim obrazovanjem nije složio.

38. Uvidom u Odluku o prestanku Ugovora o radu od 24. travnja 2014. godine utvrđeno je da je tužitelju kao dan prestanka Ugovora o radu utvrđen 30. travnja 2014. godine, jer je izjavio da ne želi koristiti otkazni rok.

39. Radi utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za naknadu štete koja se odnosi na izgubljenu zaradu provedena su vještačenja po vještacima medicine rada.

40. Stalni sudski vještak dr. Astrid Bokulić u svom nalazu i mišljenju navodi da tužitelj boluje od teških degenerativnih promjena na kralježnici i lijevom ramenu. Boluje i od povišenog krvnog tlaka koji je terapijom reguliran. U predmetnom štetnom događaju je zadobio lake tjelesne ozljede, koje nisu ostavile trajne posljedice koje bi mogle umanjiti njegovu radnu sposobnost. Također je tužitelj po prirodi neurotska osoba, emocionalno labilna, hipersenzitivna s poteškoćama u komunikaciji i prilagodbi, koja na stres reagira tjelesnim simptomima do hipohondrijskih fiksacija. Tužitelj je već u djetinjstvu imao stresogene situacije (razvod roditelja, neslaganje sa očuhom, bijeg od kuće), prometnu nesreću 1996.g., te 2014.g., nepovoljna stresogena situacija u kući, kada je mlađi sin pokušao samoubistvo, zbog koje je došlo do dekompenzacije na psihičkom planu, te je tada i prvi puta uslijedila hospitalizacija na psihijatriji. Tužitelj se prvi puta javlja psihijatru nakon tri mjeseca od stradavanja u predmetnom štetnom događaju, te je upitno da li je i u tom periodu imao stresogene situacije koje su uzrokovale anksiozno- depresivna stanja, akutne reakcije na stres. Dg: F07.2 – poremećaj ličnosti i ponašanja uzrokovanih oštećenjem i disfunkcijom mozga, koju navodi psihijatar, se ne može uzeti u obzir, jer nije došlo do oštećenja niti disfunkcije mozga, što potvrđuje dva puta učinjen CT. Što se tiče poteškoća na psihičkom planu, smatra da je stradavanje u predmetnom štetnom događaju bio samo poticaj za pojavu izbijanja psihičke dekompenzacije, jer je tužitelj već prije, a i poslije predmetnom štetnog događaja, bio izvrgnut jakim stresogenim situacijama, a po prirodi je, kako je naprijed navela, i psihički labilna osoba. Kako joj nije dostavljen zdravstveni karton do starosti tužitelja 45 godina, nije joj niti poznato da li je imao još stresogenih situacija do tog perioda i psihičkih tegoba. Napominje da je u anamnestičkim podacima tužitelj izjavio da sada ima tegobe u vidu kočenja u lijevoj ruci i lijevoj lopatici, bolove u donjem dijelu prsnog koša i u vratnoj kralježnici, te da poslije njezinog pregleda ide sa sinom na kontrolu psihijatru u Vrapče. Zahtjev za raspoređivanje na lakše radno mjesto podnio je 13. prosinca 2013.g. (dva tjedna nakon stradavanja u predmetnom štetnom događaju, prije liječenja kod psihijatra kojem se prvi puta javlja 05. travnja 2014.g.), a 06. ožujka 2014.g. mu je Zagrebački Holding odgovorio sa ponudom da uvidom u Pravilnik o sistematizaciji poslova da prijedlog za drugo radno mjesto. Razlog zahtjeva za lakše radno mjesto je otežano stajanje, hodanje, sjedenje i dizanje tereta. U liječničkoj potvrdi radi reguliranja mirovinskog statusa od 17. prosinca 2013.g. nije upisana niti jedna dijagnoza vezana za psihičke tegobe. 30. ožujka 2014.g. je dobio Ugovor o prestanku radnog odnosa sa 30. travnja 2014.g. Prije podnošenja zahtjeva za lakše radno mjesto tužitelj je bio tijekom 4. mjeseca na bolovanju zbog bolova u križima i vratu, što i dokazuje da su to uzroci zbog kojih je tražio lakše radno mjesto, te se u to vrijeme nije niti liječio po psihijatru. Slijedom navedenog, smatra da tužitelj u vrijeme odlaska u mirovinu nije više bio sposoban za profesionalnog vozača specijalnih vozila i to zbog teških degenerativnih promjena na lokomotornom sustavu. Bio je sposoban za posao portira – čuvara, koje mu je bilo ponuđeno od poduzeća …Holding…, a i za druge poslove kao slaganje pošiljaka – pisama i ostale dokumentacije, administrativne poslove – rad s računalom – unošenje podataka, rad na fotokopirnom aparatu. Psihičke tegobe na emocionalno labilnoj osobi izvrgnutoj nizom stresogenih događaja prije i poslije stradavanja u predmetnom štetnom događaju, nisu imale utjecaja na njegov osobno uvjetovani otkaz i odlazak u mirovinu. Na osobit upit suda da li je njegovo zdravstveno stanje uslijed štetnog događaja utjecalo na prijevremeni odlazak u mirovinu, odnosno ocijeniti da li je dodatnim osposobljavanjem bio moguć ostanak na drugom radnom mjestu koje mu je ponuđeno, vještak navodi da njegovo zdravstveno stanje uslijed štetnog događaja nije utjecalo na prijevremeni odlazak tužitelja u mirovinu, jer je u mirovinu otišao zbog teških degenerativnih promjena na kralježnici. Bio je sposoban za poslove portira, čuvara, koje mu je bilo ponuđeno, ali i za poslove slaganja pošiljaka

– pisama, administrativne poslove – rad s računalom – unošenje podataka, rad na fotokopirnom aparatu.

41. Stalni sudski vještak dr. Astrid Bokulić u svom iskazu, a povodom prigovora tužitelja, navodi kako prema podnesku tužitelja od 27. siječnja 2017.g. nije dostavljen opis poslova i radnih zadataka koji su tužitelju bili ponuđeni od Holdinga u svezi odabira drugog radnog mjesta koje je tužitelj zatražio. Također, nisu dostavljene kartice fizikalne terapije poslije 08. prosinca 2014.g. te zdravstveni karton liječnika opće medicine prije 15. listopada 1996.g., to znači prije njegove 45 godine starosti te zbog toga nije niti razvidno od kojih je bolesti u tom periodu bio liječen, da li je imao psihičke te fizičke traume. Tužitelj je naknadno dostavio dva otpusna pisma sa psihijatrije, KB Dubrava, iz 2016.g. te iz Psihijatrijske klinike Vrapče iz 2017.g. Iz otpusnog pisma je razvidno da je hospitaliziran zbog pogoršanja zdravstvenog stanja na psihičkom planu. Također mora napomenuti da u otpusnom pismu od 2017.g. psihijatar je velikim slovima napisao da kod tužitelja postoji psihijatrijski hereditet, što znači nasljednost. U nalazu od psihijatra nakon hospitalizacije 2017.g. je upisano da trenutno negira učestalija promišljanja o nesreći, što znači da je došlo do vidnog pogoršanja u zdravstvenom stanju. Priložen je i ultrazvuk lijevog ramena koji ukazuje na degenerativne promjene i jedan nalaz neurologa od 31. svibnja 2017.g. gdje je opisano da tužitelj ima slabiji stisak lijeve šake te da odaje dojam nadgradnje. Pojam nadgradnje znači pretvaranje, odnosno simuliranje simptoma sa strane tužitelja. Dr. ĐD dodaje da nadgradnja znači simulaciju simptoma na način da pacijent prikazuje simptome koji uopće ne postoje. Za razliku od toga agravacija simptoma je kada kod pacijenta postoje simptomi, ali ih on nastoji prikazati težima nego što jesu. Ostali nalazi fizijatra su dostavljeni već ranije u predmetni sudski spis. Ostali priloženi fizijatrijski nalazi su već priloženi u privitku sudskog spisa i nema ni jednog novog nalaza. U svom nalazu i mišljenju ne osporava bolest PTSP, samo navodi da zbog njega tužitelj nije tražio promjenu radnog mjesta, nego ju je tražio zbog otežanog stajanja, hodanja, sjedenja i dizanja tereta. Također u liječničkoj potvrdi radi reguliranja mirovinskog statusa od 17. prosinca 2013.g. nije upisana ni jedna dijagnoza vezana za psihičke tegobe. Što se tiče postotka PTSP, mora napomenuti da nije njezino da ocijeni postotak nego je to ocjena psihijatra, ali mora napomenuti da se postotak PTSP odnosi samo na smanjenje životnih i radnih aktivnosti, a ne na ocjenu radne sposobnosti, nego samo na pojačane napore u budućem životu i radu. Ocijenila je radnu sposobnost tužitelja prema svim činjenicama i podacima do trenutka kada je zatražio raspoređivanje na lakše mjesto, a do kojeg trenutka tužitelj nije zatražio pomoć i liječenje zbog psihičkih tegoba, ali je u zahtjevu za lakše radno mjesto napisao da traži lakše radno mjesto zbog fizičkih tegoba, nemogućnosti dužeg stajanja, sjedenja i prisilnog položaja tijela. Tužitelj se već nalazio u mirovini kada je prvi put zatražio pomoć psihijatra. U svom nalazu i mišljenju nije uzimala u obzir psihičke tegobe, budući da su se iste javile 3,5 mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja i trenutka do kojeg je vršila vještačenje tužitelja. Kod sadašnje tegobe u svom nalazu i mišljenju je navela sve ono što joj je rekao tužitelj prilikom pregleda 16. veljače 2017.g. Obzirom na utvrđeni cjelokupni PTSP navodi kako takve osobe imaju faze remisije i pogoršanja, ali uz redovito uzimanje medikamenata to se stanje može držati pod kontrolom te su takvi pacijenti s obzirom na to u mogućnosti obavljati određene vrste poslova. Može potvrditi da se pod tim podrazumijevaju poslovi portira, slaganje pošiljki i slični administrativni poslovi, a u fazi pogoršanja bolesti takvi pacijenti imaju pravo na bolovanje. U cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

42. Nakon usmenog saslušanja vještaka, tužitelj je i nadalje isticao prigovore na nalaz vještaka, te je predložio provođenje novog vještačenja.

43. Novo vještačenje određeno je po Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada, dr. Jeleni Macan, koja navodi da je zadatak vještaka za medicinu rada temeljem medicinske dokumentacije u spisu utvrditi posljedice koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 29. studenog 2013.g. te ocijeniti da li je njegovo zdravstveno stanje uslijed štetnog događaja utjecalo na prijevremeni odlazak u mirovinu, odnosno ocijeniti da li je dodatnim osposobljavanjem bio moguć ostanak tužitelja na drugom radnom mjestu koje mu je ponuđeno. Tužitelj, rođen 1951.g., po zanimanju je vozač teretnih motornih vozila sa završenom srednjom strukovnom školom. Ima oko 43 godine radnog staža, 15 dana kao radnik u rudniku ugljena, a sve ostalo u struci, zadnjih 40 godina radnog staža kao vozač specijalnih komunalnih vozila (vozila za odvoz otpada, autocisterne, kipera) u komunalnom poduzeću. Ovo radno mjesto podrazumijevalo je posjedovanje vozačke dozvole C kategorije. Od 01. svibnja 2014.g. je u prijevremenoj starosnoj mirovini, a nakon osobno uvjetovanog redovitog otkaza ugovora o radu sa danom 30. travnja 2014.g. Tužitelj je dva tjedna nakon predmetne prometne nezgode (13. prosinca 2013.g.) zatražio od poslodavca promjenu radnog mjesta vozača specijalnih komunalnih vozila, temeljeći svoje traženje na priloženom ispisu dijagnoza iz njegova zdravstvenog kartona od strane nadležnog obiteljskog liječnika kojim se potvrđuje da tužitelj boluje od hipertenzije, natučenja glave, prijeloma kosti lijeve podlaktice, bolnog sindroma vratne i slabinske kralježnice, kratkovidnosti, deformacije grudne kralježnice. Budući da tužitelj, prema pozivu poslodavca iz ožujka 2014.g. nije nakon uvida u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslove našao radno mjesto koje bi odgovaralo njegovim zdravstvenim mogućnostima i kvalifikacijama, a nije se složio niti sa mogućnošću dodatnog obrazovanja ili osposobljavanja, poslodavac donosi odluku o redovitom otkazu ugovora o radu sa tužiteljem. Po otkazu ugovora o radu tužitelj je umirovljen, a u razdoblju od ozljeđivanja do umirovljenja je pretežito bio na bolovanju. Proces umirovljenja tužitelja proveden je bez stručne ocjene njegove radne sposobnosti od strane nadležnog specijaliste medicine rada, odnosno vještaka mirovinskog osiguranja, jer se radilo o prijevremenoj starosnoj mirovini. Prema anamnestičkim podacima, priloženoj medicinskoj dokumentaciji, koja uključuje i zdravstveni karton tužitelja za razdoblje 1996. -2015.g., tužitelj u razdoblju od 1996.g. do 2013.g. nije teže bolovao, a nije se nikada liječio niti radi psihičkih poremećaja. U 2009.g. koristio je bolovanje u trajanju od tri mjeseca radi liječenja prijeloma lijeve podlaktice, koji je u potpunosti saniran. Povremeno se u navedenom razdoblju liječio radi bolnih sindroma vratne i slabinske kralježnice temeljenih na razvoju degenerativnih promjena, uz korištenje kraćih bolovanja (do mjesec dana), bez zabilježenih značajnih pogoršanja tijeka ovih poremećaja do studenog 2013.g. Dana 29. studenog 2013.g. je u dobi od 62 godine u prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede u vidu potresa mozga, natučenja čela i oguljotina kože nosa, natučenja i oguljotina lijeve podlaktice i desnog koljena. Uslijed ozljeđivanja nije gubio svijest, ali je zabilježena mentalna dezorijentiranost, te je tužitelj liječen hospitalno 3 dana po ozljeđivanju. Potom je ambulantno praćeno njegovo stanje od strane specijaliste neurokirurga do kraja veljače 2014.g., bez utvrđenih znakova posttraumatskih promjena na središnjem živčanom sustavu, a od strane specijaliste neurologa je kontroliran ambulantno do lipnja 2014.g. zbog učestalih glavobolja kao posljedice potresa mozga, uz patološki nalaz EEG-a iz svibnja 2014.g. i kontinuirano uredan neurološki klinički nalaz. U siječnju i veljači 2014.g. liječen je fizikalnom terapijom radi bolova u vratu, a u prosincu 2013.g. utvrđena mu je dijagnoza hipertenzije. Psihijatrijski se tužitelj redovito liječi i kontrolira od 05. ožujka 2014.g., kada mu je utvrđeno stanje nakon potresa mozga, te akutna neurotska reakcija na stres i poremećaj prilagodbe sa anksiozno- depresivnom slikom koji se razvijaju nakon doživljene prometne nezgode u studenom 2013.g. Budući da se neurotski simptomi ne smiruju, od travnja 2014.g. uvodi se dijagnoza posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), a postojanje neurotske reakcije na stres potvrđuje psihologijsko ispitivanje iz svibnja 2014.g. Od kolovoza 2014.g. na psihičko stanje tužitelja dodatno nepovoljno djeluje pokušaj suicida njegovog sina, te je tužitelj prvi puta hospitalno psihijatrijski liječen u siječnju 2015.g. pod dijagnozom PTSP-a i depresivnog poremećaja, koje su potvrđene psihologijskim ispitivanjem u lipnju 2015.g. Tužitelj se kontinuirano radi ovih poremećaja psihijatrijski liječi do danas, uz povremena hospitalna liječenja u fazama pogoršanja simptomatologije i redovitu primjenu psihoaktivnih lijekova. Psihijatrijsko mišljenje iz siječnja 2018.g. govori da se radi o kroničnom neurotskom poremećaju sa poremećajem osobnosti i početnim znakovima organskog poremećaja mentalnog funkcioniranja koji ne reagira na medikamentoznu terapiju, tj. ne bilježe se duža stanja potpune remisije, što potvrđuje i psihologijsko ispitivanje iz travnja 2017.g., te ono provedeno u sklopu ovog vještačenja. Tužitelj se od listopada 2015.g. do danas povremeno liječi i radi bolnog sindroma vratne i grudne kralježnice, te kroničnih upalnih i degenerativnih promjena lijevog ramena. Prema svemu navedenom, može se zaključiti da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. studenog 2013.g. zadobio lakše tjelesne ozljede (natučenja i oguljotine) glave, lijeve podlaktice i desnog koljena, te blaži potres mozga. Ove ozljede nisu ostavile trajnih posljedica po zdravstveno stanje tužitelja, a liječenje istih se može smatrati završenim u lipnju 2014.g. sa kontrolnim neurološkim pregledom 09. lipnja 2014.g. Međutim, po ozljeđivanju u predmetnoj prometnoj nezgodi kod tužitelja se prati razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja čije liječenje započinje u ožujku 2014.g. i traje do danas, uz dodatni razvoj depresivnog poremećaja progresivnog tijeka. Razlog ovog kroničnog psihičkog poremećaja je uzročno povezan sa predmetnom prometnom nezgodom, čemu u prilog govore i priložena mišljenja vještaka specijaliste neurokirurga i psihijatra. Dodatno, tužitelj se u razdoblju prije i nakon ozljeđivanja liječio radi bolnih sindroma vratne i slabinske kralježnice temeljenih na degenerativnim promjenama, te hipertenzije, koji nisu uzročno povezani sa predmetnom prometnom nezgodom i koji prije ozljeđivanja, kao i nakon ozljeđivanja u razdoblju do umirovljenja, nisu bili izraženi na način koji bi dovodio do trajnog smanjenja radne sposobnosti tužitelja. Međutim, razvoj opisanog kroničnog neurotskog poremećaja u vidu PTSP-a i depresivnog poremećaja sa potrebom kontinuiranog uzimanja psihoaktivnih lijekova činio je tužitelja trajno radno nesposobnim za radno mjesto vozača specijalnih komunalnih vozila, kao i za druge poslove profesionalnog vozača, tj. činio ga je trajno radno nesposobnim za rad u okviru svoje struke, kao i za druge poslove za koje je potrebno dodatno osposobljavanje, umanjujući mu mogućnost učenja i prilagodbe. Kod tužitelja je postojala preostala radna sposobnost za obavljanje drugih poslova u razini njegovog obrazovanja, uz isključenje poslova s posebnim uvjetima rada (na primjer rad uz teško fizičko naprezanje i prisilne položaje tijela, rad na visini, izloženost nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima) i psihofiziološkim opterećenjima (noćni rad, terenski rad, rad na normu, poslovi koji zahtijevaju emocionalnu otpornost, naročito odgovornost za sigurnost sebe i drugih osoba). Budući da nema uvid u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova tužiteljeva poslodavca, ne može procijeniti da li je pri poslodavcu postojalo radno mjesto na kojem bi tužitelj mogao ostvariti svoju preostalu radnu sposobnost bez potrebe dodatnog osposobljavanja u slučaju da nije prijevremeno umirovljen, tj. do stjecanja uvjeta za redovnu starosnu mirovinu. Zaključno, pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, koje je u vidu razvoja kroničnog reaktivnom neurotskog poremećaja nastupilo kao posljedica predmetne prometne nezgode, dovelo je do trajnog smanjenja radne sposobnosti tužitelja za rad u okviru njegove struke vozača teretnih motornih vozila, uz preostalu radnu sposobnost bez mogućnosti dodatnog osposobljavanja. Opisano smanjenje radne sposobnosti je kao posljedicu moglo imati umirovljenje tužitelja ili promjenu radnog mjesta u slučaju postojanja odgovarajućeg radnog mjesta pri poslodavcu.

44. Stalni sudski vještak dr. Jelena Macan u svom iskazu navodi da nakon izvršenog uvida u podnesak tuženika kojim ističe prigovore na njezin nalaz i mišljenje, u odnosu na postavljeno pitanje koji su zdravstveni problemi u tužitelja u konkretnom slučaju utjecali na odlazak u prijevremenu mirovinu odgovara kako je u ovom predmetu tužitelj otišao u prijevremenu starosnu mirovinu, što podrazumijeva da nije vještačena njegova radna sposobnost kod nadležnog upravnog tijela. Da tužitelj nije imao uvjete za starosnu mirovinu i da se vještačenje dogodilo prije njegovog odlaska u starosnu mirovinu u periodu kada je tražio promjenu radnog mjesta, on tada ne bi imao uvjete za invalidsku mirovinu. U tom trenutku dakle tužitelj nije imao takve zdravstvene probleme koji bi doveli do ostvarenja invalidske mirovine, odnosno do ocjene da se radi o trajnom smanjenju ili gubitku radne sposobnosti. U odnosu na daljnje pitanje zbog kojih zdravstvenih problema je tužitelj tražio promjenu radnog mjesta, misli da odgovor proizlazi iz cjelokupne dokumentacije, odnosno proizlazi da je tužitelj to tražio zbog svog ukupnog zdravstvenog stanja u tom trenutku 13. prosinca 2013. godine. Navedeno se odnosilo kako na dijagnoze vezane za predmetnu prometnu nezgodu, tako i na dijagnoze koje je tužitelj imao od ranije. Obzirom na cjelokupnu dokumentaciju može se zaključiti da do umirovljenja tužitelja nisu dovele trajne posljedice, već njegova mogućnost da ode u prijevremenu starosnu mirovinu, ali zbog prekratkog vremena od početka psihijatrijskog liječenja do njegovog odlaska u mirovinu nije bilo moguće procijeniti trajnost tog zdravstvenog poremećaja. Tako smatra da je u cijelosti odgovorila i na pitanje tuženika od kojeg su utjecaja psihičke smetnje na smanjenje radne sposobnosti tužitelja odnosno u kojem postotku u odnosu na druge dijagnoze i zdravstvene probleme tužitelja. Na daljnje pitanje je li tužitelj bio sposoban za zaposlenje na radnom mjestu portira ili čuvara u periodu između ozljeđivanja i umirovljenja navodi da nije bio sposoban, jer je u to vrijeme trajalo liječenje po neurologu i fizijatru i započeto je liječenje po psihijatru. Stoga da nije imao uvjete za starosnu mirovinu tužitelj bi bio na bolovanju, pretpostavlja dugotrajnom obzirom na tijek psihijatrijske bolesti. U trenutku kada je tužitelj zatražio promjenu radnog mjesta nisu postojale psihičke posljedice kod istog niti se moglo predvidjeti razvoj takvih bolesti, budući da je to bilo svega dva tjedna nakon nezgode. Ne može odgovoriti koje bi poslove tužitelj bio sposoban raditi u tom periodu, odnosno smatra da u tom periodu nije bio sposoban za nikakve poslove obzirom na bolovanja, a o daljnjem tijeku ne može reći ništa.

45. S obzirom da su dva provedena vještačenja suprotna u svom zaključku, određeno je novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. ŠD, koja u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj, rođen **.**.1953., umirovljenik, ukupni radni staž 43 godine, po zanimanju vozač teretnih motornih vozila, stradao u prometnoj nesreći 29. studenog 2013.g., kada je drugo vozilo prešlo u njegov trak te je došlo do frontalnog sudara. U prometnoj nesreći je smrtno stradala vozačica drugog auta koja je i skrivila nesreću. Zadobio je ozljede: potres mozga (lat. Commotio cerebri), nagnječenje glave u čeonom predjelu (Contusio capitis reg. frontalis), ogrebotine nosa (lat. Excorationes nasi), nagnječenje i ogrebotine lijeve podlaktice (lat. Contusio et excorationes antebrachii l. sin.) i nagnječenje lijevog koljena (lat. Contusio geni l. dex). Zbog navedenih ozljeda je bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 29. studenog 2013. do 09. travnja 2014.g. i iste nisu ostavile trajne posljedice na zdravstveno stanje. Kod poslodavca Zagrebački holding, podružnica Čistoća je bio zaposlen na radnom mjestu vozač II u razdoblju od 21. ožujka 1996. do 30. travnja 2014.g., kada dobiva osobno uvjetovani redoviti otkaz Ugovora o radu. Od 01. svibnja 2014.g. se nalazi u prijevremenoj starosnoj mirovini. Zbog prijevremenog odlaska u mirovinu nije vještačena radna sposobnost od strane nadležnog tijela vještačenja. Tužitelj je 13. prosinca 2013.g. (dva tjedna od stradavanja) podnio zahtjev za raspoređivanje na lakše radno mjesto zbog otežanog stajanja, hodanja i sjedenja te dizanja tereta. U liječničkoj potvrdi uz ozljede nastale u štetnom događaju nabrojena su kronična stanja u vidu povišenog krvnog tlaka, bubrežnih kolika, kratkovidnosti te bolnih sindroma kralježnice (cervikalne i slabinske) i deformacije grudne kralježnice. Navedena stanja u trenutku predavanja zahtjeva (13. prosinca 2013.g.) i u trenutku odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu (01. svibnja 2014.g.) nisu bila izražena u dovoljnoj mjeri da bi dovela do umirovljenja tužitelja, odnosno zbog njih ne bi bio trajno radno nesposoban za poslove vozača II niti za poslove profesionalnog vozača. Nadalje, iz liječničke potvrde vidljivo je da tužitelj nije imao psihičke tegobe niti se liječio kod psihijatra prije predmetnog događaja. Prije predavanja zahtjeva tijekom 2013.g. bio je na bolovanju 02. ožujka 2013. do 14. travnja 2013.g., te 14. listopada 2013. do 19. listopada 2013.g. zbog tegoba vezanih uz bolni sindrom kralježnice, što ukazuje da su razlozi zbog kojih je tražio promjenu radnog mjesta bile smetnje od strane koštano-mišićnog sustava, a koje nisu u vezi sa štetnim događajem od 29. studenog 2013.g. Nakon predmetnog događaja dalje se liječio kod neurologa zbog glavobolje te kod fizijatra zbog bolova u kralježnici, lijevoj ruci i lijevom ramenu. Tri mjeseca nakon stradavanja (05. ožujka 2014.g.) tužitelj se javlja psihijatru zbog simptomatologije iz kruga PTSP-a uz koji kasnije razvija depresivni poremećaj progresivnog tijeka. U prometnoj nesreći je smrtno stradala vozačica koja je skrivila nesreću, a koju je tužitelj ujedno i poznavao jer mu je bila susjeda. Iz psihologijske obrade se saznaje da je tužitelj visoko inteligentna osoba, emocionalno vrlo osjetljiva koja ima poteškoće u socijalnom funkcioniranju (u komunikaciji i prilagodbi) te da na stres reagira tjelesnim simptomima (do hipohondrijske fiksacije). Također, rezultati psihološkog testiranja su ukazali na razvoj civilnog PTSP-a. Tijekom života je imao niz stresnih situacija (razvod roditelja, neslaganje s očuhom, ponavljanje 5. razreda, bijeg od kuće, prometna nesreća 1996.g., a iz kartona se saznaje da mu je u mladosti preko lijeve potkoljenice prešao kamion). Prema mišljenju vještaka psihijatra (dr. Makarić 22. srpnja 2016.g.) tužitelj je razvio na psihičkom planu simptomatiku civilnog PTSP-a (F43.1) uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja (F33) te između razvoja psihičkog poremećaja i štetnog događaja postoji izravna uzročno-posljedična veza. U trenutku kad je tužitelj odlazio u mirovinu (01. svibnja 2014.g.) započinjao je sa liječenjem PTSP-a i anksiozno- depresivnog stanja, ali tadašnje psihičke tegobe nisu bile toliko izražene da bi dovele do trajne radne nesposobnosti za poslove vozača II, odnosno za poslove profesionalnog vozača, odnosno bio je u fazi liječenja, što znači da je bio privremeno nesposoban. Psihičko stanje dodatno se pogoršava obiteljskom stresogenom situacijom kada je sin imao pokušaj samoubojstva u 8/2014.g. Prva hospitalizacija je (20. siječnja 2015. do 06. veljače 2015.g.) zbog pogoršanja stanja. Tužitelj se tijekom godina redovito liječi kod psihijatra, a u više navrata je i hospitaliziran (26. svibnja do 12. lipnja 2015.g., 30. listopada do 13. studenog 2015.g., 18. ožujka do 01. travnja 2016.g., 15. prosinca do 27. prosinca 2016.g., 16. veljače do 04. svibnja 2017.g.). Civilni PTSP uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja te liječenje psihoaktivnim lijekovima doveli su do gubitka radne sposobnosti za poslove u okvirima njegove struke. Kod tužitelja je postojala preostala radna sposobnost za rad na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja. Kod tužitelja je postojala preostala radna sposobnost za obavljanje poslova koji zahtijevaju lakša fizička i psihička opterećenja. Spisu ne prileže Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova Podružnice Čistoća koje je tužitelj imao na uvid prilikom podnošenja zahtjeva za lakšim radnim mjestom. Dostavljen je dokument (str. 191- 192) iz kojeg je vidljiv opis poslova za Vozača II koje je tužitelj obavljao te opis poslova Vozača I i Rukovatelja specijalnim radnim strojevima koji su slični poslovima za koje je već naveo da ih ne može obavljati zbog svog zdravstvenog stanja. Na dokumentu su još navedeni poslovi Voditelja unutarnje kontrole prometa i tehničke dokumentacije i Samostalni referent unutarnje kontrole prometa i tehničke dokumentacije, za koje tužitelj nema odgovarajući stupanj obrazovanja. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Bokulić se anamnestički saznaje da mu je bilo ponuđeno radno mjesto portir-čuvar. U vrijeme kad je tužitelj odlazio u prijevremenu starosnu mirovinu započinjao je sa liječenjem psihičkih problema iz kruga PTSP i depresivnog poremećaja te je bio privremeno nesposoban za rad. S obzirom na daljnji razvoj PTSP-a uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja ne bi bio sposoban obavljati poslove portira-čuvara. Na pitanje suda je li zdravstveno stanje tužitelja nastalo uslijed štetnog događaja od 29. studenog 2013.g. utjecalo na prijevremeni odlazak u mirovinu i da li je dodatnim osposobljavanjem bio moguć ostanak tužitelja na drugom radnom mjestu koje mu je ponuđeno, navodi kako razvoj PTSP-a uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja zbog štetnog događaja je kod tužitelja doveo do trajne radne nesposobnosti za poslove profesionalnog vozača uz preostalu radnu sposobnost za rad na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja. Mogućnost dodatnog osposobljavanja nije postojala jer mu je njegovo zdravstveno stanje umanjilo mogućnost usvajanja novih znanja i vještina te prilagodbe. Zbog navedenog tužitelj je mogao otići u mirovinu ili je mogao obavljati druge poslove za koje je imao preostalu radnu sposobnost ako su takvi poslovi postojali kod poslodavca.

46. Stalni sudski vještak dr. ŠD u svom iskazu navodi da ostaje pri svom vještačenju. Prilikom izrade nalaza i mišljenja proučila je svu medicinsku dokumentaciju, nalaz vještaka dr. Makarića, nalaz vještaka dr. Bokulić i dr. Macan. Iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da je civilni PTSP nastao zbog iznošenja stresnog događaja koji se zbio 29. studenog 2013. godine, odnosno od štetnog događaja prometne nesreće. Navedeno zdravstveno stanje uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja dovelo je do smanjenja radne sposobnosti kod tužitelja te isti zbog navedenih zdravstvenih smetnji ne bi mogao obavljati poslove svog radnog mjesta, odnosno poslove vozača. Tužitelj se u trenutku kada je odlazio u mirovinu već nalazio na privremenoj nesposobnosti za rad zbog simptoma vezanih uz PTSP i zbog terapije koje je uzimao nije bio sposoban obavljati poslove svog radnog mjesta. Da je u tom trenutku vještačen od strane HZMO-a, ne bi bio proglašen radno nesposobnim nego bi se navelo da je bolest u fazi liječenja. Vezano za obavljanje poslova portira-čuvar, navodi da iz naziva radnog mjesta postoji mogućnost da bi trebao biti upućen na prethodni zdravstveni pregled za poslove čuvara i pregledan sukladno Pravilniku u kojem za navedeno radno mjesto je dijagnoza PTSP kontraindikacija. Tužitelj nije potpuno radno nesposoban nego ima preostalu radnu sposobnost za lakše fizičke poslove i poslove koji zahtijevaju lakše psihičko opterećenje.

47. Tužitelj u svom iskazu navodi da, osim što je u predmetnom štetnom događaju bio teško fizički ozlijeđen jer je zadobio povrede nogu, kralježnice i druge povrede zbog kojih se liječio i odlazio na fizikalne terapije, ujedno ga je taj štetni događaj potpuno psihički izbacio iz takta i nakon 3-4 mjeseca nakon štetnog događaja završio je na liječenju na psihijatriji. Na liječenje ga je uputio njegov liječnik jer se nije mogao nositi sa tom prometnom nezgodom. Kako je u to vrijeme već imao nepune 43 godine staža i nepunih 63 godine života, u firmi su zaključili da je za njega najbolje otići u mirovinu, međutim, da bi se to ostvarilo prvenstveno je morao dobiti otkaz jer nije bio sposoban ni za jedno radno mjesto niti je postojalo takvo radno mjesto na kojem bi mogao raditi sa takvim psihičkim problemima. Odmah nakon što mu je otkazan ugovor o radu, podnio je zahtjev za mirovinu te je i ostvario pravo na prijevremenu starosnu mirovinu. Zbog tih svojih problema, i fizičkih i psihičkih, nije ni pokušao tražiti neko drugo zaposlenje. Zahtjev za preraspodjelu za drugo radno mjesto podnio je po savjetu pravne službe u firmi. Temeljem navedenog ponudili su mu radno mjesto portira i radno mjesto čistača kruga. Za navedene poslove nije bio sposoban. Ponavlja kako je nakon 43 godine vozačkog staža doživio takvu prometnu nesreću zbog koje, iako nije bio kriv, ispašta posljedice. Za te poslove nije bio sposoban ni fizički ni psihički. Otpremninu je dobio temeljem radnog staža, a činjenica je da ga nitko ne bi na radnom mjestu držao u takvom fizičkom i psihičkom stanju. O svemu se savjetovao sa pravnom službom, a ne sa direktorom. Pravna služba mu je ponudila drugo radno mjesto, međutim, odbio ga je jer za to nije bio sposoban. Misli da je otpremninu dobio u iznosu do oko 120.000,00 kuna. Otkazu nije prigovarao upravo zbog svog zdravstvenog stanja. Odrekao se otkaznog roka od 6 mjeseci jer mu nitko nije rekao da ima pravo na taj otkazni rok. Od tuženika nije primio ni jedan iznos na ime naknade predmetne štete. Psihičke probleme je počeo osjećati odmah nakon nesreće jer je bio van sebe, a potom se već protekom tri mjeseca, a po uputi svojeg liječnika, javio psihijatru.

48. Analizirajući nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicine rada, sud je kao relevantno prihvatio vještačenje po dr. ŠD, koje je provedeno nakon što su dr. Astrid Bokulić i dr. Jelena Macan dale suprotne nalaze i mišljenja, a koje proturječnosti nisu otklonjene saslušanjem navedenih vještaka.

49. Pri tome se nalaz i mišljenje dr. ŠD priklanja nalazu i mišljenju dr. Jelene Macan.

50. Iz navedenog vještačenja proizlazi da je razvoj kroničnog psihičkog poremećaja uzročno povezan sa predmetnom prometnom nezgodom, što proizlazi i iz nalaza i mišljenja dr. ĐD i dr. Gordana Makarića.

51. Također je utvrđeno da su se prve psihičke tegobe kod tužitelja javile tri mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja.

52. Nadalje je utvrđeno da su civilni PTSP uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja te liječenje psihoaktivnim lijekovima doveli do gubitka radne sposobnosti za poslove u okvirima njegove struke. Kod tužitelja je postojala preostala radna sposobnost za rad na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja. Kod tužitelja je postojala preostala radna sposobnost za obavljanje poslova koji zahtijevaju lakša fizička i psihička opterećenja. Mogućnost dodatnog osposobljavanja nije postojala jer mu je njegovo zdravstveno stanje umanjilo mogućnost usvajanja novih znanja i vještina, te prilagodbe.

53. Stoga je tužitelj zbog navedenog mogao otići u invalidsku mirovinu ili je mogao obavljati druge poslove za koje je imao preostalu radnu sposobnost ako su takvi poslovi postojali kod poslodavca.

54. Međutim, kod tužitelja nije provedena stručna ocjena njegove radne sposobnosti od strane nadležnog tijela mirovinskog osiguranja, jer tužitelj nije zbog posljedica predmetnog štetnog događaja otišao u invalidsku mirovinu, već je otišao u prijevremenu starosnu mirovinu.

55. Nadalje, do prestanka radnog odnosa kod poslodavca tužitelja nije došlo umirovljenjem zbog radne nesposobnosti tužitelja niti je tužitelj zbog PTSP-a kao posljedice ovog štetnog događaja zatražio promjenu radnog mjesta.

56. Naime, tužitelj je promjenu radnog mjesta (lakše radno mjesto) zatražio svega dva tjedna nakon štetnog događaja i to zbog ukupnog zdravstvenog stanja koje se odnosilo na povišeni krvni tlak, bubrežne kolike, kratkovidnost te bolnih sindroma kralježnice i deformacije grudne kralježnice.

57. Prema nalazu vještaka dr. ŠD (i dr. Macan) navedena stanja u trenutku predavanja zahtjeva za promjenu radnog mjesta i u trenutku odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu nisu bila izražena u dovoljnoj mjeri da bi dovela do umirovljenja tužitelja te zbog njih ne bi bio trajno nesposoban za poslove vozača II niti za poslove profesionalnog vozača.

58. Tužitelj je, dakle, samoinicijativno zatražio raspored na drugo, lakše radno mjesto, odnosno po uputi poslodavca koji je smatrao da je to najlakši put za umirovljenje tužitelja, kako je to sam iskazao.

59. Pri tome je tužitelj naveo kako je sam izvršio uvid u Pravilnik i nije našao drugo odgovarajuće radno mjesto.

60. Međutim, tužitelj nije dokazao da kod njegovog poslodavca nije postojalo drugo radno mjesto na kojem je mogao raditi.

61. Naime, tužitelj je u vrijeme odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu tek započinjao sa liječenjem psihičkih problema iz kruga PTSP-a te je bio privremeno nesposoban za rad.

62. S obzirom na daljnji razvoj PTSP-a uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja, to je kod tužitelja dovelo do trajne radne nesposobnosti za poslove profesionalnog vozača, ali uz preostalu radnu sposobnost za rad na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja.

63. Dakle, tužitelj nije potpuno radno nesposoban, nego ima preostalu radnu sposobnost za lakše fizičke poslove koji zahtijevaju lakše psihičko opterećenje.

64. Stoga, do prestanka radnog odnosa i umirovljenja tužitelja nije došlo zbog posljedica ozljeđivanja u ovom štetnom događaju, nego odlukom samog tužitelja da ne prihvati drugo radno mjesto. Pri tome je tužitelj sam ocijenio da kod njegovog poslodavca ne postoji drugo radno mjesto na kojem bi radio, iako u tom trenutku nije bio radno nesposoban niti se liječio kod psihijatra.

65. Također se tužitelj odrekao pobijanja otkaza (iako se u to vrijeme započeo liječiti kod psihijatra i mogao se nalaziti na bolovanju) i odrekao se prava na otkazni rok za vrijeme kojeg je mogao primati plaću još 6 mjeseci, a stoga je primio i otpremninu u iznosu od 150.000,00 kn.

66. Stoga proizlazi da tužitelj nije dokazao da je tražio radno mjesto na kojem je mogao raditi sa svojom preostalom radnom sposobnosti te da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću.

67. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u vrijeme nezgode imao 43 godine staža i 63 godine života, te su u njegovoj tvrtki zaključili da je najbolje da ode u mirovinu, a da bi se to ostvarilo, morao je dobiti otkaz. Stoga je i podnio zahtjev za mirovinu odmah nakon što je dobio otkaz.

68. Dakle, namjera tužitelja je bila otići u mirovinu, a ne se zaposliti i nastaviti raditi sa preostalom radnom sposobnošću.

69. Stoga PTSP koji se kod tužitelja razvio kao posljedica štetnog događaja, nije u uzročno-posljedičnoj vezi s razlogom zbog kojeg je tužitelj prestao raditi (poslovno uvjetovani otkaz), a ni sa razlogom umirovljenja (prijevremena starosna mirovina).

70. Pri tome valja ponoviti kako prema navodu stalnog sudskog vještaka da je tužitelj u trenutku odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu bio vještačen od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ne bi bio proglašen radno nesposobnim.

71. Kako je tužitelj jasno izrazio svoju želju da više ne bude u radnom odnosu prije razvoja PTSP-a, to je došlo do prekida uzročno posljedične veze između štetnog događaja i prestanka radnog odnosa.

72. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži naknadu štete po osnovi izgubljene zarade odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

73. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

74. U konkretnom slučaju stranke su djelomično uspjele i u pogledu osnove i u pogledu visine, te je tako tužitelj sa osnovom uspio u 50%, a u odnosu na visinu 20%, što znači da je ukupan uspjeh tužitelja 35%.

75. Stoga je u konkretnom slučaju tuženik uspio sa 65%, što znači u većem omjeru od tužitelja te mu stoga, kada se od njegova uspjela oduzme uspjeh tužitelja, pripada naknada troškova u omjeru od 30%.

76. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu te podnesaka od 03.02.2016.g. i 15.04.2019.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 500,00 eur, za zastupanje na ročištima 13.10.2015.g., 09.05.2018.g., 20.09.2019.g. i 11.03.2021.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 500,00 eur, te za zastupanje na ročištu 10.07.2015.g. prema Tbr. 9. toč. 2. - 250,00 eur. Nadalje mu je priznat trošak za sastav podneska od 23.06.2023.g. prema Tbr. 8. toč. 1. - 250,00 eur, za sastav podneska od 21.04.2021.g. prema Tbr. 8. toč. 3. - 100,00 eur, te za zastupanje na ročištu 03.03.2022.g. prema Tbr. 9. toč. 1. - 500,00 eur, što ukupno iznosi 4.600,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 1.150,00 eur ukupno iznosi 5.750,00 eur, a razmjerno utvrđenom uspjehu tuženika od 30% iznosi 1.725,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur, te trošak pristupa vještaka u ukupnom iznosu od 59,73 eur, tako da trošak tuženika iznosi 1.983,81 eur.

77. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

78. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 265,44 eur, trošak vještačenja u iznosu od 437,99 eur, bez obzira na uspjeh u sporu, jer su isti bili potrebni za vođenje postupka, tako da trošak tužitelja iznosi 703,43 eur.

79. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu, 24. travnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.