REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 16 P-2335/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, kao nasljednik pok. majke PA, a ova kao nasljednica pok. majke i zk. vlasnice KA ud. O, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 1. travnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika, po objavi 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 861 m2 (koja nekretnina odgovara staroj izmjeri dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), slijedom čega je ovlašten tužitelj da temeljem ove presude suda, a nakon njezine pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine u svoje ime i u svoju korist u zemljišne knjige Općinskog suda Zadar, a sve u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.806,49 eura u roku od 15 dana, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude (24. travnja 2025.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj OA (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi podnesenoj 23. rujna 2011. pod brojem P-2066/11 protiv tuženika: 1) IA i 2) ZA navodi da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara čest. 165/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, površine 768 m2, zv. „Brajdice“, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na njegovo ime za 13/16 dijela, te prednice tuženika IA (dalje u tekstu: tuženika) – KA ud. O za 3/16 dijela. Nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara čest. 539/37 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, površine 861 m2, zv. „Jezici“, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime prednika tuženice pod 2) – GA pok. I za cijelo. Tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva utuženih nekretnina stekao na temelju nasljeđivanja iza smrti prednice i majke AA i rješenjem o nasljeđivanju ovog suda broj O-711/96, a ova nasljeđivanjem supruga RA pok. GA te diobom sa sunasljednicima o čemu postoji i pisani diobeni ugovor od 10. ožujka 1986. Dalje tužitelj navodi da neće biti sporno da KA koja je upisana kao suvlasnica čest. 2015/2 k. o. [katastarska općina] nikad nije polagala nikakva prava na toj nekretnini, odnosno da ista nije za života osporavala podjelu imovine iza GA pok. I na način kako je to učinjeno diobenom nagodbom od 13. svibnja 1952. te evidentirano u katastarskom operatu. S druge strane, nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana na ime prednika tuženice pod 2), a koji je ujedno i njegov (tužiteljev) djed, premda neće biti sporno da je po izvršenoj diobi ¼ dijela predmetne nekretnine stare katastarske oznake 539/37 k. o. [katastarska općina], a koji dio je pripao upravo njemu (tužitelju) dobio zaseban broj i to čest. zem. [katastarska čestica], a s kojim cijepanjem čestice su se svi djeljenici složili. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev kojim će utvrditi da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. 2015/2 i 97/3, obje k. o. [katastarska općina] te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama na njegovo ime i vlasništvo.

2.U odgovoru na tužbu tuženik TA (dalje u tekstu: tuženik) se usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći, u bitnom, da nisu navedeni svi nasljednici koji imaju stvarno pravo na navedenim nekretninama, a niti je točan pravni slijed naveden u tužbi. Tuženik ističe da je čest. zem. [katastarska čestica] proizašla iz ostavinske mase zajedničkog prednika GA pok. I, tužiteljevog djeda, a njegovog pradjeda GA čiji su nasljednici prema dosudnici broj O-131/48 proglašeni supruga LA za 4/16 dijela, te djeca ŠA, UA i DA, te kćer KA, svaki za po 3/16 dijela. Dalje ovaj tuženik navodi tko su sve nasljednici umrlih potomaka GA i LA, te ističe da su Markovi nasljednici

– sinovi ŠA i UA te kćer MA kao nasljednica majke LA, 1952. sklopili diobenu nagodbu u kojoj međusobno vrše diobu cjelokupne zajedničke ostavine, a kako u sitoj nisu sudjelovali brat DA i sestra KA, to ista nije pravno utemeljena jer nisu sudjelovali svi nasljednici, međutim, navedeni su većinu predmetnih nekretnina upisali u katastar. Tuženik tvrdi da je Mara Martinović 1988. podnijela tužbu ovom sudu pod brojem P-2236/88, a nakon njene smrti postupak nastavile njezine kćerke, protiv ostalih nasljednika GA, radi diobe zajedničke imovine, utvrđenja i priznavanja vlasništva za 3/16 dijela. Dakle, razvidno je da je KA, njegova prednica, oduvijek polagala stvarno i nasljedno pravo na nekretnini 2015/2 k. o. [katastarska općina] i da je za života osporavala podjelu imovine pok. GA, štoviše tražila je diobu iste iz čega je očito da tužitelj nije stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva ove nekretnine. Glede čest. 97/3 upisane u zk. ul. na ime GA za cijelo, navodi da je i on jedan od Markovih nasljednika zbog čega je i pokrenuo ostavinski postupak iza istog radi naknadno pronađene imovine, pa je očito da tužitelj ni u odnosu na ovu nekretninu nije stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva.

3.Na ročištu od 27. svibnja 2014. (l.s.110) tužitelj navodi da precizira tužbeni zahtjev, zapravo preinačuje tužbu) na način da traži da se utvrdi da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], kojoj preinaci se tuženik nije protivio.

3.1.Rješenjem ovog suda broj P-2066/11 od 5. lipnja 2014. naloženo je tužitelju da ispravi, odnosno dopuni tužbu na način da obuhvati sve zakonske nasljednike pok. KA i GA pok. I, čemu je udovoljeno u podnesku zaprimljenom 3. srpnja 2014. (l.s.126-130), u kojem, pored ostalog, u odnosu na čest. 2015/2 k. o. [katastarska općina] ističe i to da ju je stekao nasljeđivanjem prednika, diobom, a u odnosu na 3/16 dijela KA kontinuiranim mirnim posjedom jer ista nije ništa tražila od svoje braće i sestara niti je ikad zabilježen spor u zemljišnim knjigama za utuženu nekretninu sve do 2011. koji spor je okončan presudom ovog suda broj P- 496/11. Glede čest. 97/3 k. o. [katastarska općina] navodi da nitko od nasljednika pok. GA nije na bilo koji način osporavao mu vlasništvo na ovoj nekretnini.

3.2.Presudom i presudom na temelju priznanja broj P-2066/11 od 23. ožujka 2018. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, međutim, odlukom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-846/18 od 1. srpnja 2019., odlučujući o žalbi tuženika IA, navedena presuda suda prvog stupnja ukinuta je u odnosu na ovog tuženika, te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.3. U ponovljenom postupku pod poslovnim brojem P-2236/19 donesena je presuda dana 25. studenog 2019. (l.s. 285-294) kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na izvorno utuženu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 768 m2 (koja nekretnina odgovara s.i. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) dok je u odnosu na još uvijek nama predmetu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] rješenjem određen prekid postupka do pravomoćno okončanja ostavinskog postupka radi naknadno pronađene imovine iza smrti GA pok. I koji se vodi pred javnim bilježnikom Alkicom Kolega Zubčić iz Zadra, kao sudskim povjerenikom pod poslovnim brojem O-1010/11, UPP/OS-119/11 ili kad sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak.

3.4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-276/2020 od 28. rujna 2020. (l.s. 302-304) odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena naprijed citirana presuda i rješenje posl. br. P-2236/19 od 25. studenog 2019.

3.5. Iz priloženog ostavinskog spisa posl. br. O-1010/11 iza smrti GA pok. I slijedi da je Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Čakovcu, rješenjem posl. br. Gž-873/2022 (l.s. 243/244) preinačio rješenje Općinskog suda u Zadru broj O-1010/2011-79 od 1. srpnja 2021. na način da je ukinuo rješenje javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić broj O-1010/2011, UPP/OS-119/11 od 30. svibnja 2019., a prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene ostavinske imovine pok. GA je odbijen.

3.6.Iz obrazloženja rješenja Gž-873/2022 slijedi da u ovoj fazi postupka nema spora o tome da je ostavitelj GA umro **.**.1941., te da je iza njega provedena ostavinska rasprava kod Kotarskog suda u Zadru pod brojem O-131/48 (list broj 2 spisa).

Predlagatelj IA prijedlogom od 7. srpnja 2011. tražio je dopunu dosudnice Kotarskog suda u Zadru broj O-131/48. Iz kopija zemljišnoknjižnih izvadaka sa listova 3 do 6 spisa proizlazi da se prijedlog odnosi na nekretnine iz zk. uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čestica broj 97/1, zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica broj 97/2, zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica broj 97/3 i zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica broj 97/4.

Tijekom postupka nasljednici OA i DA osporili su da bi navedene nekretnine predstavljale naknadno pronađenu ostavinsku imovinu GA, umrlog 1941., tvrdeći da je glede tih nekretnina izvršena dioba još 1943. i 1952., pa kako postoji spor o tome da li predmetne nekretnine predstavljaju naknadno pronađenu ostavinsku imovinu ostavitelja GA (umrlog 1941.), nije bilo uvjeta za provođenje postupka radi rasporeda naknadno pronađene ostavinske imovine.

3.7. Imajući u vidu naprijed citirano rješenje Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Čakovcu ovaj sud zaključuje da je ostavinski postupak radi naknadno pronađene imovine iza smrti pok. GA pravomoćno okončan te su se stekli uvjeti za nastavak postupka u odnosu na predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 861m2 (koja nekretnina odgovara staroj izmjeri dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: zk. izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.3, 9, 15, 54, 88-89), povijest posjedovanja (l.s.4-5, 10-11, 55-56 i 130 b), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 28. veljače 2008. i 3. prosinca 2007. (l.s.6-7, 12-14, 58-59 i 130 h-i), diobenu nagodbu od 15. svibnja 1952. (l.s.8), diobenu nagodbu od 10. ožujka 1986. (l.s.16), dosudnicu Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-131/48 iza smrti GA pok. I od 25. svibnja 1952. (l.s.23), zapisnik sastavljen pred Kotarskim sudom u Zadru 13. svibnja 1952. poslovni broj O-131/48 (l.s.24, 65, 73 i 81), rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-7/58 iza smrti LA ud. Marka od 22. rujna 1958. (l.s.25-26), tužbu tužitelja IA od 13. prosinca 2010. bez naznake poslovnog broja (l.s.29-30), zapisnik sastavljen kod Javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić poslovni broj O-1010/11, UPP/OS-119/11 iza smrti GA pok. I od 8. rujna 2011. i 18. listopada 2011. i poziv (l.s.31-32, 40- 45, 75-76, 77-78 i 148-150), zatim je izveden dokaz saslušanjem svjedoka DA (l.s.47-48), pročitao vlastoručno sastavljeno rodoslovlje od strane tuženika (l.s.74), potom je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika (l.s.95-96), pročitana oporuka KA ud. O od 28. kolovoza 1987. (l.s.97 i 202), uvjerenje Komisije za obnovu zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 28. kolovoza 2008. (l.s.105), rješenje ovog suda u broj Z-13443/2013 od 16. listopada 2013. (l.s.106), rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O-59/86 od 26. ožujka 1986. iza smrti ĆA pok. GA (l.s.130c-d), rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O-711/96 od 15. siječnja 1998. iza smrti AA pok. P (l.s.130f-g), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] za zk. ul. [broj ZK uloška] od 9. kolovoza 2007. (l.s.130 i), rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O-596/80 od 15. svibnja 1990. iza smrti MA rođ. AA (l.s.130j), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 22. svibnja 2007. (l.s.130 l-m), rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O-1150/05, UPP/OS-213/05 iza pok. NA (l.s.130n-o), izjavu od 4. lipnja 1993. (l.s.130 p), prigovor u postupku obnove (l.s.167- 170), rješenje ovog suda broj Z-4409/09 (l.s.171-172), punomoć KA od 14. travnja 1970. (l.s.203-204), izveden dokaz saslušanjem svjedoka HA (l.s.208), pročitan zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 19. svibnja 2008. (l.s.269-270), rješenje javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić broj O-1010/11, UPP/OS-119/11 (l.s.274-276), nadoslušao svjedoka DA i saslušao BA te stranke (l.s.278-280), te su pročitani spisi ovog suda broj P-2336/88, O-131/48, O-7/58, O-1010/11 i P-496/11., a u nastavku postupka nadoslušane su stranke (l.s.388-390)

5.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6.Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se u odnosu na tuženika utvrdi vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] površine 861 m2 (koja nekretnina odgovara staroj izmjeri dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na njegovo ime i vlasništvo.

7.Činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja čini teza da je pravo vlasništva utužene nekretnine stekao na temelju nasljeđivanja prednice i majke AA, a ova nasljeđivanjem supruga RA pok. GA te diobom sa sunasljednicima diobenim ugovorom od 10. ožujka 1986., dok je njegov otac RA iste prethodno stekao podjelom imovine iza GA pok. I diobenom nagodbom od 13. svibnja 1952.

8. Iz zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedi da je čest. 97/3 „Jezici“ površine 861 m2, uknjižena kao vlasništvo GA pok. I za cijelo.

8.1.Prema sadržaju povijesti posjedovanja za čest. 539/37 k. o. [katastarska općina] slijedi da je prema podacima iz 1883. čest. zem. [katastarska čestica] i od nje 1942. formiranu čest. 539/37 bila upisana do 1948. u posjedovnom listu Manastira Sv. Marije Zadar, a od te 1948. u zajedničkom posjedovnom listu GA pok. I, EA i ŽA pok. DA, svakog za 1/3 dijela, no revizijom 1955. posjednicima su utvrđeni i upisani SA (880 m2), RA (880 m2), LA ud. K (877 m2), ŠA pok. GA (880 m2) i EA pok. EA (879 m2). Nadalje slijedi da je 1970. prilikom rješavanja godišnjih prijava na terenu dio čest. 539/37 u posjedu LA upisan posjedom RA pok. GA, koji je tada bio upisan posjednikom čestice 539/37 u površini od 1757 m2, a na osnovi rješenja o nasljeđivanju broj O-59/86 iza pok. RA posjednicima njegovog dijela upisuju se AA ud. RA, AA pok. RA, te IA i OA, pok. RA, svaki za ¼ dijela. Godine 1998. na osnovi rješenja o nasljeđivanju broj O-711/96 iza smrti AA ud. RA posjednikom njezinog dijela ove čestice upisan je OA.

8.2.Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u odnosu na ovu, čest. 97/3 slijedi da ista odgovara dijelu čest. stare izmjere 539/37, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo GA pok. I, EA pok. I i ŽA pok. DA, svakog za 1/3 dijela (l.s.15), te je doneseno rješenje kojim je vlasnikom ove nekretnine upisan GA. I za cijelo.

9. Uvidom u sadržaj diobene nagodbe od 10. ožujka 1986. utvrđeno je da je ista sklopljena između AA (supruge), AA (kćeri), te IA i OA AA kao nasljednika pok. FA kojom isti međusobno dijele ostavinsku imovinu, a po kojoj nagodbi je AA ud. RA pripala čest. 165/1 zv. „Brajdice“, dok je čest. 539/37 pripala svim navedenim nasljednicima, svakom za ¼ dijela.

10. Nadalje nije sporno, a slijedi iz zapisnika i dosudnice Kotarskog suda u Zadru broj O-131/48 od 13. svibnja 1952. iza smrti GA pok. I umrlog 1941., da su njegovim nasljednicima proglašeni supruga LA za 4/16 dijela, sinovi ŠA, UA i DA te kćer KA, svaki za po 3/16 dijela. Pritom u izreci dosudnice nisu određene nekretnine koje čine ostavinsku imovinu ostavitelja, već se utvrđuje da će se prema rezultatu ostavinske rasprave izvršiti ovi upisi u zk. ul. [broj ZK uloška].

11.Nadalje, iz sadržaja diobene nagodbe od 15. svibnja 1952. sklopljene između ŠA i UA te MA slijedi da se uvodno konstatira kako se pretpostavlja da se ČA odrekla svog nasljednog dijela u ostavinskom postupku Kotarskog suda broj O-131/48 iza smrti oca GA pok. I te da je dosudnicom od 13. svibnja 1952. dosuđena imovina LA ud. GA za 4/16 dijela, a ŠA, ĆA i DA te KA, svakom za po 3/16 dijela, pa se imovina dijeli na tamo navedeni način, i to sinovima ŠA i ĆA, te majci LA, dok se navodi da će bratu DA za slučaj da se vrati u domovinu sporazumno s njime odrediti njegov dio i dati mu ga kao što je to navedeno u dosudnici broj O-131/48 od 13. svibnja 1952. Za KA se pak navodi da joj nisu dali ništa jer je ona tako sporazumna, a za slučaj da bi tražila naknadno će joj odrediti dio prema gore navedenoj dosudnici.

11.1.Prema rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru broj O-7/58 od 22. rujna 1958., iza smrti LA ud. GA, umrle **.**.1958., utvrđena je ostavinska imovina, među kojima nisu sada sporne nekretnine, a njezinim nasljednicima proglašeni su sinovi UA, ŠA i DA za 1/5 dijela, te kćer MA za 2/5 dijela.

11.2. Među strankama nije sporno rodoslovlje, koje je utvrđeno i tijekom ostavinskog postupka radi naknadno pronađene imovine iza smrti GA pok. I koji se vodi pred javnim bilježnikom Alkicom Kolega Zubčić iz Zadra, kao sudskim povjerenikom pod poslovnim brojem O-1010/11, UPP/OS-119/11 prema kojem je ostavitelj GA bio u braku s LA rođ. Z, u kojem braku je rođeno sedmero djece: sinovi ŠA, UA, P (umro bez potomaka) i DA, te kćeri KA, MA i JA. Iza pok. ŠA su ostale dvije kćeri: NA (preminula bez potomstva) i ZA čiji su nasljednici BA, ĐA, VA i CA. Nasljednici pok. UA su njegova djeca DA, IA, OA i AA. Nasljednica DA je njegova kćer OT koja je preminula bez potomstva. Iza pok. KA su ostale njezine tri kćeri: pok. IT čiji je nasljednik na temelju oporuke sin IA, pok. PT čija je nasljednica OAČ, te pok. KT čiji su nasljednici IA i IAČ, PAČ, ZT i GT, te AT. Iza MA su ostale njezine dvije kćeri pok. RT (preminula bez potomstva) i KAČ. Iza JA je ostao njezin sin pok. ZAČ čije su nasljednice TT, LT, GAČ, ŠT i UT.

12. U konkretnom slučaju među strankama je sporno da li je Markova kćerka KA za života na bilo koji valjani način raspolagala svojim suvlasničkim dijelom nekretnina naslijeđenih iza oca, te ovisno o tom utvrđenju, da li tužitelju ili pak tuženiku kao njenom slijedniku pripada pravo na nasljedstvo uvažavajući i prava drugih njezinih nasljednika.

13. Dokazujući neprekinuti slijed stjecanja utuženih nekretnina tužitelj se u konkretnom slučaju, kako je to već navedeno, poziva na diobenu nagodbu od 15. svibnja 1952., dok tuženik ističe da je ta nagodba nevaljana, pa je stoga prvenstveno navesti da prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-1205/1995 od 23. veljače 2003., a koje prihvaća i ovaj sud, ugovor o diobi nekretnina koji ne zaključe svi suvlasnici nekretnina nije apsolutno ništav ugovor u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu: ZOO), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08), jer sadržaj takvog ugovora nije protivan zakonu, s tim da tako zaključeni ugovor ni na jedan način ne može dirati u suvlasnička prava suvlasnika koji ugovor nisu potpisali, a to je u konkretnom slučaju sada pok. KA.

13.1.S druge strane tezu tužitelja da je pok. KA takvu diobu usmeno odobrila i „nikad za svog života nije tražila ništa“ ovaj sud nalazi u suprotnosti sa izvedenim dokazima, i to prvenstveno sadržajem spisa ovog suda broj P-2236/88, te stoga neosnovanom.

13.2.Naime, iz navedenog spisa slijedi da su 22. prosinca 1988. tužitelji DT, IT, IAČ, MT, ĆT i IA podnijeli tužbu protiv tuženika ZA, NA, DA, NT, HT, OA, HT ud. FA i OT, radi utvrđenja da su tužitelji suvlasnici 3/16 dijela ukupno na nekretninama ležećim u zk. ul. [broj ZK uloška] koje su u času smrti zajedničkog prednika GA pok. I činile njegovu ostavinsku imovinu te predaju u posjed tog dijela. Međutim, podneskom od 18. travnja 1989. tužitelji obavještavaju sud da je njihova prednica KA živa, te se dostavlja ovjerena punomoć kojom je ista opunomoćila tamo navedenog odvjetnika za zastupanje u tom postupku, čime je ista, po ocjeni ovog suda, odobrila i sve poduzete radnje.

13.3.Iz navedenog, suprotno tvrdnji tužitelja, po ocjeni ovog suda, slijedi jasan zaključak o neosnovanosti tužiteljeve teze kako je KA usmeno odobrila navedenu diobu i za života nikada ništa nije tražila od navedene imovine.

13.4.Da bi tome bilo tako zaključuje se i na temelju činjenice da je istoga dana kada je sklopljena navedena diobena nagodba, tj. 13. svibnja 1952., održano i ročište pred Kotarskim sudom u Zadru u ostavinskom postupku iza smrti GA gdje je na zapisniku konstatirano da se KA na temelju zakonskog reda nasljeđivanja traži i prihvaća za sebe 3/16 dijela, što ista po logici stvari ne bi bila izjavila da je, kako to tvrdi tužitelj, bila suglasna da joj u diobi očeve imovine ne pripadne ništa.

14. Što se pak tiče pozivanja tužitelja na dosjelost istaći je da se prema čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/15 – dalje u tekstu: ZV) dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

14.1.Iz navedene odredbe slijedi da se vlasništvo stvari dosjelošću stječe samo ako je riječ o samostalnom posjedu koji traje zakonom određeno vrijeme. Samostalan je posjednik onaj tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik. Daljnja pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jeste da je riječ o posjedu zakonom određene kakvoće, no bez obzira da li se radi o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti, na osnovi posjeda koji nije pošten, ma koliko dugo on trajao, dosjelošću se ne može steći vlasništvo.

14.2.Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV). Iako postoji zakonska presumpcija poštenog posjeda, nepoštenje posjeda ne treba dokazivati protivna stranka kad iz navoda samog posjednika proizlazi da je njegov posjed nepošten.

14.3.Prema ocjeni ovog suda posjed tužitelja kao niti njegovog prednika, oca RA, ne može se kvalificirati kao pošten budući da su isti znali da posjeduju nekretninu koja je u suvlasništvu i ostalih sunasljednika iza smrti pok. GA o čemu svjedoči sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza pok. GA, kao i sadržaj navedene diobene nagodbe.

14.4.Iz izvedenih dokaza, po ocjeni ovog suda, jasno slijedi da tužitelj na temelju svojih stvarnih saznanja nije mogao smatrati da je sporna nekretnina njegova, što navodi na zaključak da je isključena pretpostavka poštenja posjeda, pa ne dolazi do primjene odredbi čl. 159. ZV. Naime, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj kao niti njegov prednik nisu bili pošteni posjednici sporne nekretnine, pa im stoga nedostaje poštenje posjeda kao neophodna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da izostanak ove pretpostavke isključuje mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću.

15.Ocjenjujući izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP ovaj sud nalazi da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da bi suvlasnički dio KA na bilo koji valjani način bio prenesen na njegovog (tužiteljevog) prednika UA pok. GA te nastavno na njega (tužitelja), te kroz dokaze o pravnom sljedništvu utvrđuje da tužitelj nije pravni slijednik KA, već je njezin slijednik, pored ostalih, ovdje tuženik za kojeg je valjalo utvrditi u kojem suvlasničkom omjeru je isti njezin slijednik.

15.1.Pok. KA je, kako je to već navedeno, imala tri kćeri: pok. IT čiji je nasljednik na temelju oporuke sin IA, pok. PT čija je nasljednica OAČ, te pok. KT čiji su nasljednici IA i IAČ, PAČ, ZT i GT, te AT, dakle, radi se o zakonskim nasljednicima pok. KA pri čemu je navesti da tuženik ne tvrdi niti dokazuje da bi bio proveden ostavinski postupak iza iste u kojem bi bila proglašena njezina oporuka (l.s.97), time da iz spisa ovog suda broj P- 2236/88, koji je u prekidu zbog smrti pojedinih tužitelja i tuženika, slijedi da su svi zakonski nasljednici (tako i kćer PT, odnosno poslije njezina nasljednica) označeni kao tužitelji.

15.2.Prema uputi drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju trebalo je utvrditi koliko od suvlasničkog dijela pok. KA temeljem nasljedstva pripada tuženiku koji je u (ponovljenom) postupku ovlašten štititi samo eventualno svoj suvlasnički dio, a ne i dijelove drugih slijednika sada pok. KA, pa kako je dakle, ovdje tuženik oporučni nasljednik Marine kćeri IT, te zakonski nasljednik kćeri PA zajedno sa ostalih 5 sunasljednika, to je isti nasljednik KA za 7/96 dijela.

15.3.Stoga, s obzirom da je tuženik slijednik KA za 7/96 dijela, za koliko je isti i pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, to je kraj činjenice da tužitelj u odnosu na istog nije uspio dokazati činjeničnu niti pravnu osnovu svojeg zahtjeva, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

16.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a sve u vezi čl. 166. st. 3. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12 i138/23 dalje: Tarifa), a sve prema VPS u iznosu od izvornih 10.000,00 kn, a sada 1.327,23 eura

16.1.Sukladno navedenim odredbama tuženiku, koji je u odnosu na svoj suvlasnički dio uspio u sporu u cijelosti, valjalo je priznati trošak sastava podnesaka od 13.4.2016., 7.6.2016. i 24.9.2019. u iznosu od po 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), sastav žalbe u iznosu od 93,75 bodova (Tbr. 10. toč. 1.), te zastupanja na ročištima od 25.4.2016., 15.5.2017., 13.12.2017., 26.9.2019. i 4.11.2019. u iznosu od po 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), a za ročišta od 27.6.2016., 6.2.2017., 5.4.2017., 9.10.2017. i 21.8.2019., u iznosu od po 18,75 bodova, a ne zatraženom iznosu, budući da su ova ročišta odgođena prije početka raspravljanja (Tbr. 9. toč. 5.). Na navedeni trošak valjalo je pribrojiti PDV od 25%, što je u ranijem postupku činilo ukupan trošak postupka u iznosu od 9.843,75 kn odnosno sada 1.306,49 eura.

16.2.U ponovljenom postupku sada prema VPS označenom u e-Spisu u iznosu od 1.327,23 eura, tužitelju je priznato prema Tbr. 9.1. po 100 bodova za ročišta održana dana 13. veljače 2025. i 1. travnja 2025. što uz vrijednost boda od 2 eura prema Tbr. 54 čini ukupno 400,00 eura te uz PDV od 25% koji iznosi 100,00 eura u ponovljenom postupku daje trošak tuženika u iznosu od 500,00 eura a pribrojeno naprijed priznatom trošku od 1.306,49 eura čini ukupni parnični trošak tuženika u iznosu od 1.806,49 eura, koji je tuženiku dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zadru, 24. travnja 2025.

S u t k i n j a

Melita Lisica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovoga suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

Nakon pravomoćnosti: - Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Zadar.