Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-819/2022-29

U I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari I. tužitelja MK (Silvio) BERNARDISA iz Republike Italije, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice GK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tina Montak, odvjetnica u Bujama, protiv I. tuženice HK, rođ. GK pok. SK, nepoznata boravišta, II. tuženice LINE ĆK rođ. GK pok. SK, nepoznata boravišta i III. tuženika KK pok. SK, [adresa], nepoznata boravišta, koje zastupa privremena zastupnica Sanja Žic, odvjetnica u Novigradu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 14. ožujka 2025. u prisutnosti I. tužitelja, II. tužiteljice i njihove punomoćnice, 24. travnja 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su I. tužitelj ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljica GK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnici nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR. i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 12/24 dijelova, što su I. – III. tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 9. studenog 2022. podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću.

1. 1. U tužbi su naveli da je u zemljišnim knjigama u Bujama, na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano suvlasništvo u korist parničnih stranaka na način da je upisano vlasništvo u korist I. – III. tuženika, svakog u 2/12 dijelova, a u korist tužitelja 6/12 dijelova. Predmetne nekretnine su u naravi kuća i dvorište, a tužitelji su u posjedu tih nekretnina tako da ih koriste kao kuću za odmor, održavaju je i često dolaze u nju gdje se obiteljski druže. U posjedu tih nekretnina prije njih su bili njihovi pok. otac i pok. majka, koju su oni naslijedili. Prije toga u posjedu je bio njihov djeda pok. M, a još prije, pradjed pok. UK. Zajedno su u posjedu više od 100 godina. Tuženici su njihovi rođaci, ali godinama nisu u kontaktu jer ne žive u [adresa], a vjerojatno niti i u Italiji. Tuženicima sporne nekretnine ne pripadaju s obzirom na to da je djed pok. M baš njihovom ocu ŽK ostavio te nekretnine jer je on brinuo o roditeljima i živio s njima, a poslije je ŽK te nekretnine darovao svojoj supruzi EK. Tužiteljici su istakli da je u trenutku podnošenja tužbe u Zemljišnim knjigama i G [adresa] upisana kao suvlasnica spornih nekretnina, ali da je ona tužiteljima sporazumno priznala pravo vlasništva na istima i sporazum se nalazi u zemljišnoj knjizi na provedbi (Z- 21155/2022). Tužitelji su naslijedili majku iza njezine smrti, a u ostavinskom postupku iza pok. majke saznali su da ona nije bila upisana kao vlasnica u cijelosti. Stoga predlažu da sud nakon provedenog postupka donesene presudu kojom će utvrditi da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u 6/12 dijela te da se naloži zemljišnoj knjizi (zemljišnoknjžnom odjelu) da upiše pravo vlasništva u korist tužitelja, po pravomoćnosti presude.

2. U podnesku od 13. siječnja 2025. tužitelji su ispravili t. II. tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženicima da im izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u njihovu korist, jer će se u protivnom provesti upis u zemljišnoj knjizi po pravomoćnosti presude.

3. Na pripremnom ročištu od 16. siječnja 2025. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev pobliže naveden u izreci ove presude.

4. Provjerom u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da su tuženici osobe nepoznata boravišta, pa im je u skladu s čl. 84. st. 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) rješenjem ovog suda posl. br. P-819/2022-6 od 17. listopada 2024. postavljena privremena zastupnica Sanja Žic, odvjetnica u Novigradu, radi zaštite njihovih prava i interesa u ovome postupku.

5. Privremena zastupnica se u odgovoru na tužbu od 11. studenog 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Nije se protivila izvođenju dokaza predloženim od strane tužitelja.

6. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišne knjige (str. 4) i povijesni izvadak iz zemljišne knjige (str. 7-11, 14-21). Pored toga je izveden dokaz uviđajem i mjerničnim vještačenjem po vještaku Stilveru Miliću radi identifikacije nekretnina te saslušanjem svjedokinje PK i svjedoka FK te I. tužitelja MK i II. tužiteljice GK koji su saslušani uz pomoć sudskog tumača za talijanski jezik (str. 51 – 56).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR. i k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasnici upisani I. tužitelj ŠK u 6/24 dijela (1/24 dijela i 5/24 dijela), II. tužiteljica GK u 6/24 dijela (1/24 dijela i 5/24 dijela), I. tuženica HK u 4/24 dijela, II. tuženica ĆK u 4/24 dijela te III. tuženik u 4/24 dijela. U trenutku podnošenja tužbe suvlasnica je bila i treća osoba.

9. Uviđajem na mjestu događaja, vještak mjerničke struke Stilver Milić identificirao je nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću i dvorište. Nekretnina je sa svih strana omeđena zidovima građevine. Na sjeveroistočnom dijelu se nalazi dio dvorišta koji je sa sjeverne strane prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], omeđen zidom. Identifikacijom je utvrđeno da nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja dotrajali gospodarski objekt sa zaraštenim dvorištem. Nekretnina je sa sjeverne, zapadne i južne strane omeđena zidovima. Gospodarski objekt se nalazi na istočnom dijelu čestice.

9. 1. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka, jer je sačinjen stručno i u skladu s pravilima struke.

10. Na okolnost posjedovnog stanja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FK i JK te I. tužitelja MK i II. tužiteljice GK.

10. 1. Iz iskaza svjedokinje JK, rođene 1954., proizlazi da ona živi u [adresa] u neposrednoj blizini predmetne kuće. Ne poznaje i nikada nije čula za tuženike. U [adresa] živi već 51 godinu, a došla je kada se udala. Poznaje I. i II. tužitelje od njihovih malih nogu jer su oni svaki vikend dolazili sa svojim roditeljima H i ŽK iz [adresa] gdje žive, u predmetnu kuću, u kojoj su im živjeli baka i djed, roditelji njihova oca. Svjedokinja se sjeća da se njihov djed zvao M, a ne sjeća se imena njihove bake. Kada je svjedokinja došla u [adresa], tužiteljevi djed i baka su već živjeli u predmetnoj kući. Misli da su oni umrli otprilike dvadeset godina nakon što je ona došla živjeti u [adresa]. Predmetnu kuću te drugu predmetnu nekretninu koja je u naravi zapušteno dvorište i štala, koristili su tužiteljevi djed i baka. Nakon njihove smrti, kuću i taj drugi objekt koristili su tužiteljev otac ŽK i mama H koja je umrla otprilike prije deset godina. Dok je ona bila živa tužiteljev otac je dolazio preko vikenda te je održavao nekretninu na kojem je štala i dvorište. Tužiteljev otac ŽK živio je sa svojim roditeljima otprilike do dvadeset i neke godine svoga života kada je otišao raditi u [adresa]. Na parceli na kojoj je štala i dvorište, tužiteljevi djed i baka imali su vrt kojeg su obrađivali te su držali kokoši. Nakon njihove smrti njihov sin ŽK nastavio je obrađivati vrt, ali više nije držao kokoši. Kada je umrla mama tužitelja, njihov otac ŽK nije više obrađivao taj vrt. Svjedokinja nikada nije čula da baki i djedu tužitelja, te njihovim roditeljima, a niti njima samima netko osporava da predmetne nekretnine nisu u cijelosti njihove. Nitko drugi nije koristio predmetnu kuću niti drugu predmetnu nekretninu. Svjedokinja je viđala tužitelje da čiste parcelu na kojoj je štala. To je bilo par godina nakon smrti njihove mame S. Zadnjih par godina nije ih vidjela da čiste tu parcelu jer oni obično dođu vikendima te po ljeti na more. Smatra da vjerojatno nisu nastavili čistiti tu parcelu dok ne riješe ovaj spor. Tužitelji su stavili ogradu i vrata s lokotima te nitko drugi nema ključeve i ne može ući unutar te parcele. Predmetnu kuću je sagradio pradjed tužitelja, otac njihova djeda M.

10. 2. Svjedok FK, rođen 1943., iskazao je da poznaje tužitelje već dosta godina jer poznaje njihova oca ŽK kojeg je upoznao u [adresa] gdje je on radio. Kada je svjedok ljeti dolazio na odmor u Umag došao bi u predmetnu kuću kod ŽK. To je bilo prije dosta godina. Tada su u kući bili ŽK i njegova supruga te njihova djeca, ovdje tužitelji. Sergiov otac i majka tada nisu bili živi. Kada je svjedok dolazio, parcela koja je danas zarasla i na kojoj je štala, bila je uređena te misli da je tamo bila nekakva kuhinja ali nije siguran jer je prošlo dosta godina. Kod njih je dolazio više puta i nikada nije vidio neke treće osobe da koriste tu kuću ili da obrađuju parcelu na kojoj je štala. Nije mu poznato tko je ogradio parcelu na kojoj je štala niti tko ima ključeve lokota. Na toj parceli on je uvijek viđao ŽK i njegovu djecu.

10. 3. I. tužitelj ŠK iskazao je da ne poznaje tuženike niti je ikada čuo za njih. Predmetnu kuću koja je stara otprilike 200 godina, misli da je izgradio njegov djed M ili pradjed, čijeg se imena ne sjeća ali je pokazao njegovu sliku na zidu dnevne sobe u predmetnoj kući (saslušan na mjestu događaja). Njegov djed M je tata od njegovog oca ŽK. I. tužitelj živi u [adresa] gdje i rođen. Njegov otac ŽK živio je u predmetnoj kući do svoje 24. ili 25. godine kada je otišao raditi u [adresa]. Iako je radio u [adresa], stalno je dolazio u [adresa] vikendima gdje je upoznao njihovu mamu s kojom se kasnije oženio. U vrijeme kada je njegov otac otišao raditi u [adresa] njegov djed M i baka Ć su bili živi. Njegov djed je umro u predmetnoj kući prije više od 25 godina. U tu kuću je I. tužitelj počeo dolaziti od malih nogu, svaki vikend s roditeljima, a kada je odrastao nastavio je dolaziti sa svojom obitelji. Njegova mama je umrla prije 17 godina. Kada su umrli njegovi djed i baka, njegovi otac i majka su u predmetnu kuću dolazili vikendima i preko ljeta, a kada su oni otišli u mirovinu u toj kući su živjeli i cijelu godinu. Ne sjeća se točno kada su otišli u mirovinu ali u toj kući su živjeli sve do smrti njegove mame. Kada mu je mama umrla, njegov tata nije mogao u toj kući ostati živjeti sam jer mu je previše nedostajala supruga pa se vratio živjeti u [adresa]. Međutim, nastavio je dolaziti u predmetnu kuću s djecom. Nitko drugi osim njegovih djeda i bake te oca i mame nisu živjeli u toj kući niti su je koristili. Drugu predmetnu parcelu koja je danas zarasla i na kojoj je štala, obrađivao je njegov djed odnosno na njoj je imao vrt te je u štali držao kokoši, krave, svinje i sijeno. Nakon smrti djeda, njegovi mama i tata su nastavili obrađivati vrt te mu je mama tamo imala i ljetnu kuhinju. Nakon mamine smrti, kada bi njegov tata dolazio vikendima, pokosio bi travu na toj parceli, a to je činio i on sam do nazad osam godina. Znao mu je pomoći i zet susjede PK. Nikada nitko od trećih osoba nije im osporavao da su predmetne parcele u cijelosti njihove, odnosno nikada nitko drugi nije koristio te parcele. I. tužitelj je zatvorio parcelu na kojoj je štala, prije osam godina kada ju je zadnji put počistio te je postavio ogradu i stavio lokote. To je učinio da netko drugi ne ulazi na njihovu nekretninu.

10. 4. II. tužiteljica GK iskazala je da ne poznaje tuženike i da nikada nije čula za njih. U potpunosti se pridružila navodima svog brata I. tužitelja. Dodala je, jer se ona sjeća, da je predmetnu kuću sagradio njihov pradjed UK koji je bio rođen 1883. Kada je imao 20 godina došao je u [adresa] te je vjerojatno oko 1900. godine počeo graditi predmetnu kuću. Njihov djed M bio je rođen 1909., a umro je u siječnju 1994. II. tužiteljica je prvih 40 dana svog života živjela u toj kući, a nakon toga su se preselili u [adresa] gdje im je otac ŽK radio. Nakon toga, ona je s roditeljima dolazila, kako je i njen brat iskazao, s tim da je ona dolazila i puno češće. Kao mlada je ljeta provodila u [adresa], a kasnije je dolazila sa svojom obitelji kao što ljeti dolaze i danas. Kada je ona bila mala, bila joj je živa i prabaka K koja je umrla 1973. Nakon smrti njenih djeda M i bake Ć, obje predmetne nekretnine nastavili su koristiti njeni roditelji. Kada su joj roditelji otišli u mirovinu 1995., godinu dana nakon smrti bake i djeda, koji su oboje umrli u razdoblju od siječnja do ožujka 1994., oni su došli živjeti u predmetnu kuću gdje su živjeli do smrti njene mame, a nakon njene smrti njezin otac se vratio živjeti u [adresa]. Njezin brat ŠK je očistio drugu predmetnu parcelu zadnji put prije osam godina, ali je nakon njega ona sa svojim partnerom tu parcelu očistila zadnji put prije otprilike tri godine. Istaknula je da njima, a niti njihovim prednicima nitko nije osporavao da su obje parcele u cijelosti njihove.

11. Iskaze svjedoka te I. tužitelja i II. tužiteljice sud je ocijenio istinitim jer su iskazivali međusobno suglasno, u skladu sa stanjem na terenu te po ocjeni ovog suda na objektivan i uvjerljiv način. Logično je i životno uvjerljivo da su svjedocima, s obzirom na vrijeme rođenja i mjesto prebivanja te poznanstvo s pretcima tužitelja, poznate okolnosti vezane za posjedovno stanje utuženih nekretnina.

12. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su tužitelji sa svojim prednicima (majkom i ocem Š, djedom U i bakom Ž te pradjedom E i prabakom P) više od 120 godina (od trenutka kada je pradjed UK oko 1900. godine počeo graditi predmetnu kuću) u neprekidnom, samostalnom, poštenom i istinitom posjedu utuženih nekretnina. Naime, njihovi pradjed UK i prabaka F (umrla je 1973.) te djed M i baka Ž (oboje umrli 1994.) su u predmetnoj kući živjeli do smrti, a nakon što su tužiteljevi roditelji otišli u mirovinu 1995. vratili su se iz [adresa] te živjeli u predmetnoj kući do smrti majke tužitelja (umrla prije 17 godina. Osim predmetne kuće, prednici tužitelja su sve te godine držali u posjedu i drugu predmetnu nekretninu na kojoj je štala i gospodarski objekt. Na toj nekretnini su obrađivali vrt, u štali držali kokoši, krave, svinje i sijeno. Nakon smrti djeda tužitelja, njihovi roditelji su nastavili obrađivati vrt, a mama je tamo imala i ljetnu kuhinju. Tužitelju su od najmanjih nogu dolazili s roditeljima na predmetne nekretnine, a nakon što su zasnovali svoje obitelji s njima su nastavili dolaziti te koristiti nekretnine kao svoje. U predmetnu kuću dolaze praznicima i ljeti, a drugu predmetnu parcelu su čistili I. tužitelj (do prije osam godina kada ju je i ogradio) te II. tužiteljica do prije tri godine (kada je pokrenut ovaj postupak). Da su tužitelji i njihovi pravni prednici pošteni posjednici vidljivo je iz činjenice da su se ponašali kao vlasnici predmetnih nekretnina. Nitko se nikada nije protivio da koriste prijeporne nekretnine niti im je itko osporio njihovo vlasništvo. Stoga oni nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed 12/24 dijela predmetnih nekretnina.

13. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Kako su se tužitelji i njihovi pravni prednici više od 120 godina nalazili u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, kao mjerodavna se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. , 152/2014.) primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ). Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. godine skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

13. 1. U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. bio je na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13. 2. U skladu s čl. 159. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 2. ZV-a). Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZV-a). U skladu s čl. 18. st. 1. ZV- a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (čl. 18. st. 2. ZV-a). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV-a).

14. U postupku je utvrđeno da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina u odnosu na suvlasničke dijelove I. - III. tuženika. U posjedu predmetnih nekretnina je pradjed tužitelja UK bio od trenutka kada je počeo graditi predmetnu kuću, a to je bilo oko 1900. godine. Nakon smrti tužiteljevih pradjeda i prabake, u posjedu su bili tužiteljevi djed M i baka Ž, a nakon njih tužiteljevi roditelji (otac ŽK i majka). Tužitelji su na osnovi nasljeđivanja nastavili posjedovati predmetne nekretnine nakon smrti roditelja. Kako su tužitelji i njihovi pravni prednici bili u neprekinutom, samostalnom, poštenom i istinitom posjedu predmetnih nekretnina više od 120 godina, ispunile su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Bujama 24. travnja 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljima p. p.

2. tuženicima p. p. z.