REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4676/2024-42.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Dragičević i partneri, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Glamuzina i Grošeta, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju AŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 4.450,98 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 1,15 EUR od dana 1.9.2007. pa do isplate,

- 7,43 EUR od dana 1.12.2007. pa do isplate,

- 7,39 EUR od dana 1.1.2008. pa do isplate,

- 11,14 EUR od dana 1.2.2008. pa do isplate,

- 14,45 EUR od dana 1.3.2008. pa do isplate,

- 20,11 EUR od dana 1.4.2008. pa do isplate,

- 11,60 EUR od dana 1.5.2008. pa do isplate,

- 11,96 EUR od dana 1.6.2008. pa do isplate,

- 16,15 EUR od dana 1.7.2008. pa do isplate,

- 11,12 EUR od dana 1.8.2008. pa do isplate,

- 11,14 EUR od dana 1.9.2008. pa do isplate,

- 13,95 EUR od dana 1.10.2008. pa do isplate,

- 41,58 EUR od dana 1.11.2008. pa do isplate,

- 23,07 EUR od dana 1.12.2008. pa do isplate,

- 46,60 EUR od dana 1.11.2009. pa do isplate,

- 50,22 EUR od dana 1.2.2009. pa do isplate,

- 51,85 EUR od dana 1.3.2009. pa do isplate,

- 53,48 EUR od dana 1.4.2009. pa do isplate,

- 54,36 EUR od dana 1.5.2009. pa do isplate,

- 47,36 EUR od dana 1.6.2009. pa do isplate,

- 42,20 EUR od dana 1.7.2009. pa do isplate,

- 43,57 EUR od dana 1.8.2009. pa do isplate,

- 46,29 EUR od dana 1.9.2009. pa do isplate,

- 46,05 EUR od dana 1.10.2009. pa do isplate,

- 43,31 EUR od dana 1.11.2009. pa do isplate,

- 48,46 EUR od dana 1.12.2009. pa do isplate,

- 52,59 EUR od dana 1.1.2010. pa do isplate,

- 58,47 EUR od dana 1.2.2010. pa do isplate,

- 57,12 EUR od dana 1.3.2010. pa do isplate,

- 65,10 EUR od dana 1.4.2010. pa do isplate,

- 63,59 EUR od dana 1.5.2010. pa do isplate,

- 66,54 EUR od dana 1.6.2010. pa do isplate,

- 92,07 EUR od dana 1.7.2010. pa do isplate,

- 86,81 EUR od dana 1.8.2010. pa do isplate,

- 102,87 EUR od dana 1.9.2010. pa do isplate,

- 97,32 EUR od dana 1.10.2010. pa do isplate,

- 88,40 EUR od dana 1.11.2010. pa do isplate,

- 107,23 EUR od dana 1.12.2010. pa do isplate,

- 131,18 EUR od dana 1.1.2011. pa do isplate,

- 114,22 EUR od dana 1.2.2011. pa do isplate,

- 120,17 EUR od dana 1.3.2011. pa do isplate,

- 112,60 EUR od dana 1.4.2011. pa do isplate,

- 113,96 EUR od dana 1.5.2011. pa do isplate,

- 146,07 EUR od dana 1.6.2011. pa do isplate,

- 149,20 EUR od dana 1.7.2011. pa do isplate,

- 175,37 EUR od dana 1.8.2011. pa do isplate,

- 161,61 EUR od dana 1.9.2011. pa do isplate,

- 146,54 EUR od dana 1.10.2011. pa do isplate,

- 143,48 EUR od dana 1.11.2011. pa do isplate,

- 142,32 EUR od dana 1.12.2011. pa do isplate,

- 149,49 EUR od dana 1.1.2012. pa do isplate,

- 155,73 EUR od dana 1.2.2012. pa do isplate,

- 156,57 EUR od dana 1.2.2012. pa do isplate,

- 152,25 EUR od dana 1.4.2012. pa do isplate,

- 155,16 EUR od dana 1.5.2012. pa do isplate,

- 157,16 EUR od dana 1.6.2012. pa do isplate,

- 153,80 EUR od dana 1.7.2012. pa do isplate,

po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.073,75 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 4. lipnja 2007. kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 056-50-4159750 koji je 6. lipnja 2007. solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-2205/2007. Dalje navodi kako je na temelju navedenog ugovora tuženik tužitelju isplatio kredit u iznosu od 29.102,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, kako su stranke ugovorile redovnu kamatu od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, kako je otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, kako je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa u više navrata, jednostrano i bez unaprijed poznatih parametara mijenjao kamatnu stopu te kako je zbog promjena kamatne stope i aprecijacije tečaja CHF prema HRK došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta. Tužitelj smatra kako su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni stope redovne kamate nepoštene i ništetne, a pri tome se poziva na presude donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Slijedom svega iznesenog, tužitelj traži da mu tuženik vrati iznos koji mu je isplaćen na temelju spornih ugovornih odredaba zbog povećanja kamatne stope i rasta tečaja CHF. Prema konačno postavljenom zahtjevu, tužitelj traži isplatu iznosa od 4.450,98 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta do isplate, kao i naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini i kako sudovi u tom postupku nisu izvodili dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe iz tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene, ističe kako je predmetni ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, smatra kako je tužitelj dužan dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost spornih ugovornih odredaba, tvrdi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, navodi kako se o istoj pojedinačno pregovaralo, smatra kako ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja i kako nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a isto navodi i u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, ističe kako je tužitelj mogao birati između više vrsta kredita i kako je predmetni ugovor solemniziran, odnosno kako je tužitelju sadržaj ugovora bio obrazložen od strane javnog bilježnika, navodi kako je institut valutne klauzule u Republici Hrvatskoj bio u primjeni dugi niz godina, kako je navedena klauzula bila zakonom dopuštena, navodi kako u trenutku sklapanja predmetnog ugovora banke nisu bile dužne s korisnicima ugovarati egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate, ističe kako je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka. Također, prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare te slijedom svega iznesenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da su 4. lipnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 056-50-4159750 kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 29.102,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu po stopi od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i uz otplatu u mjesečnim anuitetima koji su izraženi u valuti CHF, a isplaćuju se u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća. Isto tako, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen i da je tijekom otplate kredita došlo do povećanja početne stope redovne kamate te promjene tečaja CHF prema HRK.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate i valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koji su tuženiku plaćeni zbog povećanja redovne kamate i rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je od kada teku rokovi zastare i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. – ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapao ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno banke, bez da ista istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, kao i one kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor potrošački budući da je kredit ugovoren radi kupnje automobila koji se koristi isključivo za osobne potrebe. Tužitelj je iskazao da mu je financiranje putem kredita ponuđeno u prodajnom salonu u kojem je kupio automobil, da mu je prodavač preporučio kredit u CHF kao najpovoljniji, da mu je rečeno kako se radi o sigurnoj i stabilnoj valuti, da je sve vezano za kredit dogovorio u prodajnom salonu i da uopće nije bio u banci, da ga prilikom dogovaranja kredita i sklapanja ugovora nitko nije upozorio na bilo kakve rizike, da nije bilo pregovora o valutnoj klauzuli te da nije dobio bilo kakva objašnjenja o načinu promjene kamatne stope i tečaju CHF. Također, iskazao je da mu ni javni bilježnik nije ništa objasnio o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da je pročitao ugovor prije potpisivanja, da nije bio upoznat s pojmom valutne klauzule i da je kredit otplaćivao sam.

9. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša SŠ te je istaknuo da uopće nije predložio saslušanje svjedokinje RŠ. Prema ocjeni ovog suda saslušanjem javnog bilježnika kao svjedoka nije moguće utvrditi relevantne činjenice vezano za obaviještenost tužitelja o spornim odredbama ugovora iz razloga što javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nema ni zakonske ovlasti ni potrebno stručno znanje da bi mogao korisniku kredita objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja švicarskog franka.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Zbog djelomične ništetnosti ugovora tuženik je temeljem čl. 1111. ZOO dužan vrati tužitelju iznose koji su preplaćeni zbog primjene ništetnih ugovornih odredaba.

12. Na okolnost visine potraživanja, odnosno izračuna razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog povećanja tečaja CHF prema HRK, provedeno je financijsko vještačenje.

13. Stalni sudski vještak Petra Blašković (Centar za financijska vještačenja d.o.o.) na temelju dostavljene dokumentacije utvrdila je da je zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita ukupno više plaćeno 7.369,19 kn, a zbog rasta tečaja CHF prema HRK više je plaćeno ukupno 26.166,69 kn, a sve pod pretpostavkom da se tijekom otplate predmetnog kredita kamatna stopa i tečaj nisu mijenjali na štetu tužitelja. Dakle, prema mišljenju sudskog vještaka ukupno potraživanje tužitelja iznosi 33.535,88 HRK. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, ali smatra da provedeno vještačenje ne pridonosi rješenju ovog spora jer je nalaz izrađen kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa.

14. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje vještaka kao stručno i nepristrano iz razloga što su svi izračuni jasni i pregledni, a prigovori tuženika u suštini se odnose na pravna pitanja o kojima se sud već očitovao.

15. Na temelju provedenog vještačenja sud je utvrdio da je tužitelj prilikom otplate kredita zbog povećanja redovne kamate i rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji je bio na snazi u vrijeme isplate kredita, tuženiku više platio ukupno 33.535,88 HRK, odnosno 4.450,98 EUR.

16. Prigovor zastare nije osnovan. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da je tužba podnesena 12. lipnja 2019. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

17. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju isplati 4.450,98 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

18. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

20. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 21. srpnja 2020., 23. studenog 2020., 10. siječnja 2022. i 1. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 24. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8/3 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 18. veljače 2021., 7. srpnja 2022., 16. listopada 2024., 21. studenog 2024. i 19. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1), što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46.) iznosi ukupno 2.625,00 EUR.

21. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 92,38 EUR i prvostupanjsku presudu u iznosu od 90,92 EUR.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima