1                            Poslovni broj: II Kž-466/2023-5

Poslovni broj: II Kž-466/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Č., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-179/2023. (K-56/2022.) od 27. listopada 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. Č. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-179/2023. (K-56/2022.) od 27. listopada 2023., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog M. Č., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. Č. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 30. kolovoza 2022. pa nadalje.

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi M. Č. po braniteljici, odvjetnici M. J., ne navodeći izričito zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se žalba prihvati te ukine pobijano rješenje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. Č., iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostave za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga su, neosnovani žalbeni navodi optuženog M. Č. kako su u pobijanom rješenju potpuno izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

6. Tako je prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženi M. Č. počinio kazneno djelo koje mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika kojima pobija činjenične navode optužnice, smatrajući da nema dostatnih dokaza da je on počinitelj terećenog djela. Žalitelju se skreće pozornost da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu ove mjere dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koja se tereti i koji proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza, a sudovi i to, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, nemaju ovlaštenja za preispitivanje činjeničnog stanja u predmetnom postupku te utvrđivanja kaznene odgovornosti optuženika. Konačna ocjena o tome postoji li ili ne postoji kaznena odgovornost optuženika, dat će se tek u pravomoćnoj presudi, nakon brižljive ocjene svih izvedenih dokaza.

 

7. Nadalje, optuženi M. Č. osporava zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti. Povreda je obrazložena time da prvostupanjski sud obrazloženjem pobijanog rješenja prejudicira krivnju optuženika, slijedom čega se, prema žalbi, vrijeđa pretpostavka nedužnosti. Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju žalitelj ističe budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11., navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju podignute i potvrđene optužnice, kao i da za navedeno kazneno djelo postoji osnovana sumnja da je počinjeno od strane optuženika. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju optuženika kako to žalba sugerira pa stoga nije došlo do povrede pretpostavke nedužnosti.

 

8. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će optuženi M. Č. eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu predmeta, odnosno činjenice da je optuženik u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam godina zbog počinjenja inkriminiranog kaznenog djela jer sve mjere osiguranja prisutnosti koje su primijenjene prema optuženiku nisu dale rezultata. Naime, optuženik je u više navrata izbjegavao sudske pozive, učestalo je mijenjao adrese svog boravka te sudu davao adrese na kojima nije stanovao, a protiv njega je raspisana tuzemna i međunarodna tjeralica te izdan europski uhidbeni nalog nakon čega je naposljetku uhićen u S. R. N. te predan R. H. na izdržavanje kazne. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog M. Č., tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega koja je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem jamstva, pa niti mjerama opreza kako to u žalbi sugerira žalitelj. Pritom utvrđenu opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ne umanjuje mogućnost izdavanja europskog uhidbenog naloga u slučaju bijega optuženika kako to ističe žalitelj.

 

9. Nadalje, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja navod optuženika da je tijekom kaznenog postupka bio nedostupan jer boluje od karcinoma zbog čega je bio na liječenju u drugoj državi. Naime, prvostupanjski sud je uzeo u obzir teško zdravstveno stanje optuženika, međutim ova okolnost nije od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora jer je optuženiku u okviru zatvorskog sustava osigurana adekvatna zdravstvena skrb.

 

10. Protivno prigovorima optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti, ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela te kazne koja se može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. U tom smislu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

 

11. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. studenog 2023.