Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-6526/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LŠ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj: 69. Pp-5140/2023 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. LŠ kao neosnovna i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. LŠ dužan je platiti troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okr. LŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 1. i 8. i članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je za svako djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, a potom na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.640,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude.

1.1. Okrivljenik je istom presudom, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni, predlažući da mu se produlji rok za plaćanje kazne jer da ima ovrhe u dijelu ¼ plaće.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini počinjenih prekršaja u stjecaju, opasnosti i pogibeljnosti djela, stupnju odgovornosti te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je sukladno odredbe članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona u predmetnom slučaju već pravilno primijenio blaži zakon koji je stupio na snagu nakon počinjenja predmetnih prekršaja te je, u dovoljnoj mjeri vrednujući sve sudu poznate okolnosti od utjecaja na kaznu, za svako pojedino počinjeno djelo odmjerio najniže posebnim zakonom propisanu novčanu kaznu. Stoga nema uvjeta za preinačenje minimalne mjere novčane kazne, niti žalitelj uz žalbu doprinosi dokaze kojima bi učinio osnovanim postojanje naročito olakotnih okolnosti za ublažavanje kazne. Izrečenu kaznu i ovaj sud smatra pogodnom za utjecaj na okrivljenika i druge da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno za postizanje svrha specijalne i generalne prevencije.

5.1. Neosnovano žalitelj predlaže da mu se odobri dulji rok za plaćanje kazne, budući da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne već u dovoljnoj mjeri vodio računa o njegovim materijalnim i životnim prilikama, jer je odredio rok za plaćanje kazne od 6 mjeseci, koji je dulji od propisanog roka iz članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona i nema zakonskih mogućnosti za određivanje duljeg roka za plaćanje kazne.

5.2. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

6. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka te imajući na umu poznate materijalne prilike žalitelja.

7. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.