REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD, Tome Skalice 2

Poslovni broj Kž-114/2024-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vedrana Pavelić, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Silvije Sajfert, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HU, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11 – u daljnjem tekstu KZ/97) povodom optužnog prijedloga oštećenika kao tužitelja OU i ČU od 7. travnja 2011., odlučujući o žalbama oštećenika kao tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-4/2021 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe oštećenika kao tužitelja EU i ČU i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj K-4/2021 od 23. listopada 2023. na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN – 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, dalje: ZKP/08) okrivljenika HU oslobodio je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 224. stavak 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97.

2. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP-a oštećenici kao tužitelji svoj imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.

3. Na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZKP-a oštećenici kao tužitelji OU i ČU dužni su solidarno snositi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.533,15 EUR-a (tisućupetstotridesetrieurapetnaestcenti) koji iznos su dužni uplatiti u korist sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. O nužnim izdacima okrivljenika i nužnim izdacima i nagradi braniteljice okrivljenika sud će naknadno donijeti posebno rješenje.

4. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli oštećenici kao tužitelji OU i ČU zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o troškovima postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

5. Odgovor na žalbe podnio je okrivljenik HU po braniteljici Marti Barić-Pavić, odvjetnici iz Zadra, u kojem predlaže da se žalbe odbiju kao neosnovane.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. U sadržajno identičnim žalbama oštećenici kao tužitelji bitnu povredu odredaba kaznenog postupka vide u tome da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno isti su nejasni i proturječni između onoga što se navodi u obrazloženju i iskaza danih u tijeku postupka a osim toga prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio po uputi iz ukidbene odluke suda drugog stupnja.

8. Međutim protivno navodima žalbe prvostupanjski sud je dao jasne i u svemu dostatne razloge zašto smatra da nije dokazano da bi okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ/97 i u dovoljnoj mjeri (onoliko koliko je to potrebno za terećeno kazneno djelo) prvostupanjski sud je postupio prema drugostupanjskoj ukidbenoj odluci. Prema tome ne radi se o rečenoj bitnoj povredi.

9. Glede žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja oštećenici kao tužitelji u žalbama daju svoje viđenje i ocjenu izvedenih dokaza te smatraju da je na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak.

10. Naime kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. čini tko s ciljem da sebi i drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje i tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Prema stavku 4. istog članka ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta a počinitelj postupao s ciljem pribavljanja takve koristi ili prouzročenja štete.

11. Oštećenici kao tužitelji okrivljeniku stavljaju na teret da bi:

dana 25. travnja 2008. u Zadru, u nakani da proda zemljište koje nije njegovo i za sebe uzme novac od prodaje tog zemljišta te se tako okoristi, a nakon što je prethodno susjedima OU i ČU neistinito naveo da je vlasnik kčbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prezentirajući im pri tome presudu Općinskog suda u Zadru broj P-2405/95 u čijem petitu stoji da je upravo on vlasnik kčbr. [katastarska čestica], a prešućujući da je ta presuda naknadno na njegov prijedlog izmijenjena dana 4. prosinca 2003. godine na način da je predmetna čestica izostavljena iz petita presude te da on nije vlasnik te čestice i da takvo stanje nakon ispravka presude nije provedeno u zemljišnim knjigama, a što su mu oni ne sumnjajući u njegovu iskrenost povjerovali te dana 25. travnja 2008. godine s njim zaključili kupoprodajni ugovor o kupnji 2/3 suvlasničkog dijela kčbr. [katastarska čestica] koji kupoprodajni ugovor o kupnji 2/3 suvlasničkog dijela kčbr. [katastarska čestica] koji ugovor je naknadno potpisala ČU i isplatili mu iznos od 50.000,00 kn da bi naknadno saznali za postojanje ispravka presude te da HU nije vlasnik čestice iako se samo formalno vodi kao vlasnik iz razloga što nije ispravak presude predan na provedbu, oštetivši na taj način OU i ČU za iznos od 50.000,00 kn,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97.

12. Prema tome radnja počinjenja ovog kaznenog djela se sastoji u dovođenju druge osobe u zabludu što znači stvaranje kod druge osobe pogrešne predodžbe o nekim činjenicama. Traži se postojanje specijalne namjere da se dovođenjem drugoga u zabludu sebi pribavi protupravnu imovinsku korist uz istodobni nastanak imovinske štete oštećeniku ili drugoj osobi. Ovo kazneno djelo između ostalog očituje prijevarna namjera već pri uspostavljanju imovinskopravnog odnosa s drugom osobom, što ne isključuje nastanak te namjere tijekom ispunjenja obveze.

13. Dakle, u konkretnom slučaju zadak prvostupanjskog suda je bio utvrditi da li je okrivljenik u vrijeme pregovaranja i potpisivanja spornog kupoprodajnog ugovora znao da kao prodavatelj prodaje nekretninu (parcelu) koja nije njegova a tvrdio je da jeste njegova u što su oštećenici kao tužitelji povjerovali i isplatili mu kupoprodajnu cijenu a sve s ciljem da si pribavi nešto što mu ne pripada (znatnu imovinsku korist) a oštećenike kao tužitelje ošteti za iznos kupoprodajne cijene.

14. Nakon provedenog dokaznog postupka izvođenjem svih dokaza te njihovom detaljnom analizom kako svakog za sebe tako i u njihovoj ukupnosti prvostupanjski sud je ispravno zaključio da nema dovoljno dokaza da bi okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ/97 zbog čega ga je ispravno oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a. Naime kao što je već navedeno bitan element ovog kaznenog djela je dovođenje u zabludu u konkretnom slučaju oštećenika kao tužitelja od strane okrivljenika da mu predaju (isplate) nešto što mu ne pripada a s ciljem da si pribavi protupravnu imovinsku korist.

15. Prvostupanjski sud ispravno zaključuje da oštećenici kao tužitelji u vrijeme potpisivanja spornog kupoprodajnog ugovora nisu bili dovedeni u zabludu od strane okrivljenika jer su im svi potrebni detalji oko sporne nekretnine (parcele) bili u to vrijeme poznati.

16. Tako prvostupanjski sud navodi da je sporni kupoprodajni ugovor sačinio oštećenik OU, a potpisala ga njegova supruga, da je oštećenik OU protivno navodima optužnog prijedloga na raspravi iskazao da je tijekom ljetovanja 2007. godine bio na moru te putem Interneta utvrdio da je sporna parcela upisana za cijelo kao vlasništvo okrivljenika te da ista u naravi predstavlja zemljište između njegove i okrivljenikove kuće koje se nalaze na dvije strane ulice Milana Begovića te u naravi predstavlja asfaltnu cestu.

17. Dakle vlasništvo sporne parcele, što je u naravi ista, tko ju koristi i za što služi, utvrdio je sam oštećenik OU, koji je pravne struke, a nije mu to rekao okrivljenik, prezentirajući mu presudu broj P-2405/25 prilikom zaključenja spornog kupoprodajnog ugovora, kako se to tvrdi u optužnom prijedlogu, smatra ovaj sud drugog stupnja.

18. Okrivljenik tvrdi u svojoj obrani da nije znao što potpisuje odnosno da je bio u zabludi glede onoga što potpisuje međutim u svezi s tim prvostupanjski sud se očitovao u pobijanoj presudi pod točkom 24. a iz kojeg očitovanja proizlazi da je okrivljenik znao što potpisuje.

19. Na osnovu navedenog prvostupanjski sud ispravno zaključuje da su i okrivljenik i oštećenici kao tužitelji prije potpisivanja spornog ugovora dobro znali što potpisuju i svaki od njih je imao razlog (njima znan) zašto ga potpisuju. U svakom slučaju nije utvrđeno da bi se radilo o okrivljenikovom lažnom prikazivanju činjenica i zbog toga dovođenja u zabludu oštećenika.

20. Nadalje prvostupanjski sud ispravno zaključuje i obrazlaže pod točkom 30. a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja da u konkretnom slučaju nije dokazano ni slijedeće obilježje kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 a odnosi se na nastanak štete za oštećenike kao tužitelje. Naime na temelju kupoprodajnog ugovora oštećena kao tužitelj ČU se na spornoj parceli kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2/3 dijela, uknjižila kao suvlasnik (okrivljenik suvlasnik 1/3 dijela), isti dio parcele darovala suprugu, oštećeniku kao tužitelju EU tijekom 2008. godine te ih od tada nitko nije smetao u posjedu niti osporavao njihovo vlasništvo a oni su na dijelu parcele koji ne predstavlja asfaltiranu cestu zasadili masline koje uživaju i danas. Znakovito je napomenuti i to da su oštećenici kao tužitelji imali priliku u parničnom postupku sporni kupoprodajni ugovor utvrditi ništetnim međutim nisu pa je ovaj ugovor utvrđen valjanim osim u onom dijelu koji se u naravi tiče asfaltiranog puta. Dakle za oštećenike kao tužitelje nije utvrđeno da bi nastala šteta kao posljedica sporne kupoprodaje.

21. Prema tome ispravno prvostupanjski sud zaključuje da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo na način, u vrijeme i iz članka kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret zbog čega je okrivljenika oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a, a obrazlaže u točki 30.

22. Nisu u pravu oštećenici kao tužitelji ni kada se žale zbog povrede kaznenoga zakona koje sadržajno ne obrazlažu, osim što pobijaju ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da nije dokazano da bi okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. Međutim kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, očito je da se ovdje zapravo radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica a ne o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje koji su prigovori već unaprijed otklonjeni kod razmatranja žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

23. Nisu u pravu ni kada se žale zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu koju žalbu u tom dijelu ne obrazlažu već samo uvodno navode da pobijaju presudu između ostalog i zbog imovinskopravnog zahtjeva, jer prvostupanjski sud ispravno pod točkom 31. pobijane odluke oštećenike kao tužitelje upućuje da svoj imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici budući je okrivljenik oslobođen optužbe, a sve u smislu članka 158. stavak 3. ZKP-a.

24. Isto tako nisu u pravu oštećenici kao tužitelji ni kada se žale zbog odluke o troškovima koji žalbeni osnov također ne obrazlažu, jer prvostupanjski sud ispravno obvezuje oštećenike da su dužni naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja a kako se to obrazlaže pod točkom

32. i 33. pobijane presude.

25. Budući pri ispitivanju iste pobijane presude nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbe oštećenika kao tužitelja odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić