REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1483/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Alija Hrastinski, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) KODA LOGISTIK d.o.o. za usluge u stečaju iz [adresa], OIB: 68051374399, kojeg zastupa stečajni upravitelj ĆTI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Kristine Alija Hrastinski, odvjetnice, zz tuženika GT i punomoćnika tuženika Ivana Gelenčira, odvjetnika, dana 24. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika, društva KODA LOGISTIK d.o.o., s poslovnim sjedištem na adresi [adresa], OIB: 68051374399, o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. kojom se Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. tužitelju, ĐT, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2020.
II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
"Sudski se raskida Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika s danom zaključenja glavne rasprave u ovom parničnom predmetu, 18. ožujka 2025."
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15. rujna 2023. zaprimio preporučenu pošiljku od tuženika, a u kojoj se poštanskoj omotnici nalazila Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023., protiv koje je Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023., podnio dana 15. rujna 2023., Zahtjev za zaštitu prava a na službenu e-mail adresu zakonskog zastupnika tuženika, kojeg je isti istog dana zaprimio, međutim tuženik se na isti nije očitovao. Tužitelj ističe kako ovdje pobijana Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. nije donesena u skladu s odredbama Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23). Naime, nije sporno da je on s tuženikom, čija su podaci tada glasili ZMAJAGo Company d.o.o. s poslovnim sjedištem na adresi [adresa], a kojeg je zastupao tada imenovani zakonski zastupnik, ST, sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 7. siječnja 2020., radi obavljanja poslova na radnom mjestu administratora za geodetske poslove, počevši od dana 8. siječnja 2020., a nastavno na koji je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tuženik tužitelja bio prijavio pri Hrvatskom uredu za mirovinsko osiguranje, odnosno, Hrvatskom uredu za zdravstveno osiguranje. Budući da je tuženik od mjeseca travnja 2022. prestao ispunjavati svoje ugovorne obveze po uvodno opisanom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2020., odnosno, prestao tužitelju isplaćivati ugovorenu mjesečnu plaću, to je tužitelj, nakon niza bezuspješnih pokušaja razrješenja navedene situacije sa svojim poslodavcem, ovdje tuženikom, dana 3. svibnja 2023. protiv tuženika bio podnio prijavu Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, pri kojem je tijelu odnosni postupak i nadalje u tijeku, te koji do trenutka podnošenja tužbe nije okončan. Dana 5. rujna 2023., tužitelj je bio zaprimio dopis tuženika od 18. kolovoza 2023. kojim se poziva u neprekoračivom roku od 3 (tri) dana pristupiti u poslovne prostorije tuženika ili u istom tom roku putem telefona ili e-maila kontaktirati zakonskog zastupnika tuženika nastavno na kontakt podatke naznačene u tom istom dopisu, uz napomenu kako će se nepostupanje u skladu s navedenim dopisom smatrati težom povredom radne dužnosti. Nastavno na uvodno opisani dopis tuženika od 18. kolovoza 2023., zaprimljenog 5. rujna 2023., tužitelj se odmah po primitku istog, dana 5. rujna 2023., pisanim putem obratio zakonskom zastupniku tuženika na u predmetnom dopisu naznačenu e-mail adresu, te je nakon toga tužitelj i narednih dana bio u usmenom i pisanom kontaktu sa zakonskim zastupnikom tuženika, odvjetnikom tuženika i ovlaštenim knjigovodstvenim servisom tuženika. Međutim, unatoč nespornom postojanju naprijed opisane usmene i pisane prijepiske, tužitelj je dana 15. rujna 2023. zaprimio ovdje pobijanu Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023., iz koje je vidljivo kako je ista nesporno bila sastavljena još u trenutku vršenja naprijed opisane usmene i pisane prijepiske između tužitelja i tuženika, odnosno, iz koje je nadalje vidljivo kako se ista donosi zbog navodne grube povrede dužnosti tuženika budući da je tuženik navodno dana 5. rujna 2023. i dana 6. rujna 2023. na „grub i neprimjeren način izjavio kako nema namjeru doći i nastaviti raditi kod tuženika“, te je prilikom tih razgovora navodno bio iznio „niz netočnih, grubih i diskreditirajućih tvrdnji“, a koji navodi tuženika nisu točni, niti odgovaraju stvarnom faktičnom stanju. Dodatno, predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. navodno donosi sam tuženik, iako je ista ovjerena pečatom druge pravne osobe (KOD 95 d.o.o.), te je temeljem iste tužitelj bio odjavljen pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje s danom 19. rujna 2023., iako je nesporno da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja je u rubriciranom predmetu bila donesena dana 7. rujna 2023., te tužitelju dostavljena dana 15. rujna 2023., stupa na snagu danom uručenja iste radniku. Međutim, a obzirom da naprijed opisana prijepiska između tužitelja i tuženika nije imala učinka, te obzirom na u međuvremenu zaprimljenu spornu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023., tužitelj je, a nastavno na uputu ovlaštenog inspektora Državnog inspektorata Republike Hrvatske, dana 18. rujna 2023. sastavio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radi neisplate plaće, koja je tuženiku bila odaslana poštom preporučeno dana 18. rujna 2023., te koju je tuženik uredno bio zaprimio dana 22. rujna 2023. Tužitelj pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. smatra nezakonitom i nedopuštenom, jer su razlozi njena donošenja posve paušalni, te isti ne odgovaraju činjeničnom stanju, a slijedom čega iz sporne odluke nisu vidljivi stvarni objektivni razlozi njena donošenja, štoviše, predmetnu je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. potpisala/ovjerila druga pravna osoba različita od osobe poslodavca, ovdje tuženika, te je i sam nastavni postupak odjave pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje bio izvršen suprotno mandatornim zakonskim i podzakonskom propisima. Dodatno, a ustrajući pri svemu naprijed iznesenom, tužitelj nadalje ističe kako je tuženik prilikom donošenja sporne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. postupio i suprotno odredbi članka 119. Zakona o radu budući da tužitelju u svojstvu radnika nije bio omogućio da iznese svoju obranu u odnosu na tvrdnje koje se u obrazloženju sporne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. navode kao razlozi donošenja iste, odnosno, nije naveo o kojem bi to „grubom i neprimjerenom ponašanju“ tužitelja bila riječ, odnosno, koje su to tužiteljeve „grube, netočne i diskreditirajuće tvrdnje“ u konkretnoj situaciji bile iznesene, a slijedom čega se tužitelj niti u trenutku sastava tužbe nije u mogućnosti očitovati na predmetne navode, obzirom da su isti evidentno samo paušalno navedeni u obrazloženju sporne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 07.09.2023., uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je netočan i neosnovan navod tužitelja a da bi tužitelj pravovremeno putem e-maila podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa temeljem odredbi članka 133. Zakona o radu, jednako kao što je netočan i neosnovan navod tužitelja da bi tuženik predmetni Zahtjev uredno zaprimio 15. rujna 2023., ali da se na isti u propisanom roku od 15 dana nije očitovao. Tuženik kategorički tvrdi da nikakav zahtjev za zaštitu prava od tužitelja nije zaprimio. Pri tome se poziva na odredbu članka 132. i 133. Zakona o radu navodeći da se u odnosu na dostavu Zahtjeva za zaštitu prava imaju primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku odnosno da se dostava istog treba izvršiti putem pošte, preporučenom pošiljkom (članak 113. stavak 1 i 2 ZPP-a), a što je tužitelj propustio učiniti te je time prekludiran u podnošenju svoje tužbe u smislu odredbe članka 133 (2) ZR-a. Tuženik ističe da je netočan navod tužitelja da bi tuženik od mjeseca travnja 2022. prestao ispunjavati svoje ugovorne obveze po Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2020., a koji je tužitelj sklopio sa trgovačkim društvom ZMAJAGo Company d.o.o. Direktor tuženika GT je preuzeo poslovni udio u trgovačkom društvu ZMAJAGO COMPANY d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 68051374399, te je 1. travnja 2022. predmetno trgovačko društvo promijenilo tvrtku, sjedište, jedinog člana i direktora. Od navedenog dana tvrtka predmetnog trgovačkog društva glasi KODA LOGISTIK d.o.o., pri čemu mu je novo sjedište na adresi [adresa], dok je jedini član i direktor GT. Tužitelj je sa trgovačkim društvom ZMAJAGO COMPANY d.o.o. 7.siječnja 2020. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "ADMINISTRATOR za geodetske poslove" te se na navedenom radnom mjestu zatekao i prilikom preuzimanja poslovnog udjela u predmetnom trgovačkom društvu od strane GT. Budući da se od 1. travnja 2022. tuženik više ne bavi geodetskom djelatnošću, niti obavlja geodetske poslove, prestala je i potreba za radom tužitelja. Međutim, s obzirom na izraženu spremnost tužitelja za mirovanje radnog odnosa u određenom razdoblju kako bi se isti mogao posvetiti osobnim obvezama i drugim profesionalnim zanimacijama, isti je podnio zahtjev za neplaćeni dopust, te je 1. travnja 2022. tuženik, zastupan po direktoru GT, kao poslodavac odlučio na takav zahtjev tužitelja istom odobriti neplaćeni dopust iz osobnih razloga u trajanju od 18 mjeseci, do zaključno 30. rujna 2023., a o čemu je donesena odgovarajuća odluka. Temeljem navedenog, tužitelj u predmetnom razdoblju nije proveo niti jednog trenutka radeći za tuženika, te su iz istog razloga za njega uplaćivani samo obvezni doprinosi, sve u smislu pravne norme sadržane u članku 87. stavak (1) ZR-a. Jednako tako su netočni i duboko zavaravajući navodi tužitelja da bi na njegovoj strani postojao bilo kakav "niz bezuspješnih pokušaja razrješenja navedene situacije", jer isti se tuženiku niti jednom za vrijeme trajanja odobrenog mu neplaćenog dopusta nije obratio. U odnosu na tužiteljevu prijavu Državnom inspektoratu, potpuno je jasno da je ista promašena i deplasirana, jer tuženiku po njoj nisu određene nikakve mjere, kazne ili sankcije, dok je tužitelj pak u okviru vođenja postupka po predmetnoj prijavi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, dalje u tekstu: KZ), te se po njoj pred nadležnim državnim odvjetništvom i vodi postupak. U odgovoru na navode tužitelja na poziv tuženika od 18. kolovoza 2023. i na način i vrstu komunikacije koja je potom uslijedila sa strane tužitelja, a posebno na kriminalnu prirodu postupanja tužitelja u odnosu na tuženika, tuženik ističe kako je upravo njime ispunjena pravna norma opisana i sadržana u članku 116. (1) ZR-a. Poziv tuženika od 18. kolovoza 2023. u tom smislu predstavlja omogućavanje radniku da iznese svoju obranu u smislu pravne norme iz članka 119. stavak (2) ZR-a, i to premda su sve okolnosti ukazivale da u konkretnom slučaju nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Netočan je i zavaravajući navod tužitelja da bi "Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023. nesporno bila sastavljena još u trenutku vršenja naprijed opisane usmene i pisane prijepiske između tužitelja i tuženika." Za to tužitelj niti ne predlaže bilo kakve dokaze. Predmetna odluka o otkazu sastavljena je nakon što je tužitelj iznio svoju obranu u smislu pravne norme sadržane u članku 119. stavak (2) ZOR-a, a nakon čega je poslodavac – uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih stranaka – donio odluku da zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa nije moguć. U odnosu na navode tužitelja odnosne na ovjeru predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2023., tuženik ističe da je jedina zakonski važeća obveza ovjere Odluke o otkazu ugovora o radu ona potpisom ovlaštene osobe poslodavca, a što je u konkretnom slučaju i ispunjeno; predmetna Odluka o otkazu je ovjerena potpisom GT, direktora tuženika. S tim u vezi za istaknuti je da su u njoj ispravno navedeni svi osobni podaci kako tužitelja (radnika), tako i tuženika (poslodavca), te su točno navedeni i svi ostali podaci odnosni na ugovor o radu između tužitelja i tuženika, kao i sve okolnosti predmetnog slučaja. U odnosu na druge navode tužitelja iz ove točke tužbe, tuženik ističe da razlog zbog kojeg je tužitelj s obveznih osiguranja odjavljen 19. rujna 2023. leži u činjenici da je povratnica (potvrda o uručenju) sa kojom je predmetna odluka o otkazu tužitelju poslana, istom pristigla na taj dan, te je stoga tek tog dana tuženik dobio nepobitnu potvrdu da je navedena odluka tužitelju zaista i uručena. Da je tuženik imao mogućnost u sustavu realnog vremena saznati da je tužitelj navedenu odluku o otkazu zaprimio već 15. rujna 2023., odjavio bi ga s tim danom. U odnosu na tvrdnje tužitelja koji se odnose na vlastitu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa tuženikom, a koju mu je poslao 18. rujna 2023., te koju je ovaj zaprimio 22. rujna 2023., postavlja se pitanje kakav pravni učinak tužitelj uopće planira postići tužbom u ovosudnom predmetu. Tuženik smatra da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu između tužitelja i tuženika od 7. rujna 2023., zakonita i valjana, te da je ista pravilno dostavljena tužitelju. Tužitelj nije ispunio zakonsku obvezu podnošenja Zahtjeva za zaštitu prava tuženiku, a čime je ova njegova tužba prekludirana te se ima odbaciti. Bez obzira na to, tužitelj je u drugoj polovini 2023. svojim kriminalnim djelovanjem prouzročio ogromnu štetu tuženiku, te zbog toga radni odnos između njih, uz uvažavanje svih okolnosti, više nije moguć. U tom je kontekstu je još za istaknuti da je tužitelj 6. prosinca 2023. Financijskog agenciji predao Zahtjev za izravnu naplatu protiv tuženika kao ovršenika na temelju obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, pri čemu je predmetnom Zahtjevu priložio obrasce NP1 (obračun Neisplaćene ili djelomično isplaćene plaće/naknade plaće). Na temelju tako predanog Zahtjeva, tuženiku su blokirani računi te su mu zaplijenjena sredstva u ukupnom iznosu od više od 15.000,00 EUR, i to premda su predmetni NP1 obrasci krivotvoreni, pri čemu njihova krivotvorenost ne proizlazi samo iz činjenice da ih tuženik kao poslodavac nikad nije izdao, već je i sam potpis GT kao ovlaštene osobe poslodavca krivotvoren. Nadalje, na tako krivotvorenim obrascima naveden je pogrešan IBAN broj računa poslodavca te je i mjesto sjedišta poslodavca netočno navedeno. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku prouzročen parnični trošak. Tijekom postupka, tuženik postavlja i protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koju je tuženik donio 07.09.2023., e-mail tužitelja od 15.09.2023., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između stranaka 07.01.2020., povijesni izvadak iz Sudskog registra za tuženika, Prijavu o početku osiguranja pri HZMO-u, elektronički zapis HZMO-a, Dopis tuženika od 18.08.2023., e-mail tužitelja od 05.09.2023., izvanredni otkaz Ugovora o radu kojeg je dao tužitelj dopisom od 18.09.2023., sa potvrdom o primitku, ispis o praćenju pošiljke, kaznene prijave Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zahtjev za izravnu naplatu FINA-i od 17.11.2023., Odluku tuženika od 01.04.2022., ispis stanja na računu za tuženika od Podravske banke d.d., Zapisnik od 01.04.2022. i drugu dokumentaciju, saslušani su tužitelj i zz tuženika GT u svojstvu stranaka u postupku.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, dok je protutužbeni zahtjev neosnovan.
5. Iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 07.09.2023., proizlazi da je tužitelj s trgovačkim društvom ZMAJAGo COMPANY d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 68051374399, dana 7. siječnja 2020., sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Administratora za geodetske poslove. Nadalje da je 1. travnja 2022., poslodavac promijenio tvrtku, sjedište, jedinog člana i direktora, te od navedenog dana tvrtka navedenog trgovačkog društva glasi KODA LOGISTIK d.o.o., sjedište je na adresi [adresa], a zatim [adresa], dok je jedini član i direktor GT. Od navedenog dana tuženik je prestao obavljati djelatnost geodetskih poslova. Pozivom od 18. kolovoza 2023., tuženik je pozvao tužitelja da ga po primitku predmetnog dopisa neodložno kontaktira radi dogovora o stanju njegovog radnog odnosa, na što je tužitelj 5. rujna 2023., na grub i neprimjeren način izjavio da nema namjeru doći i nastaviti raditi kod tuženika, pri čemu je također iznio niz netočnih tvrdnji. Navedeno je ponovio i u razgovoru s opunomoćenim predstavnikom tuženika prilikom razgovora 6. rujna 2023., kojom prilikom je ponovio svoje grube, netočne i diskreditirajuće tvrdnje. Zbog navedene osobite teške povrede iz radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, tuženik smatra da nastavak radnog odnosa nije moguć, a prema odredbi članka 116. ZR-a, tužitelj nema pravo na otkazni rok i odredbi čl. 126. st. 1. ZR-a, nema pravo na otpremninu.
6. Temeljem relevantne dokumentacije dostavljene u spis po strankama, te temeljem iskaza stranaka, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
-da je citirana Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu donesena 07.09.2023.;
-da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava e-mailom od 15.09.2023., budući je iz istog razvidno da tužitelj potvrđuje da je poštom primio navedenu Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu smatrajući da je u Odluci navedeno niz neistina, pri čemu tužitelj navodi da mu nisu isplaćene plaće, da mu nisu dostavljeni zakonom propisani dokumenti, te da je Odluka potpisana po drugom pravnom subjektu. Ovi navodi su po ocjeni ovog suda, navodi kojima se u cijelosti osporava otkaz, te predstavljaju zahtjev za zaštitu prava. Naime, Zakonom o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., dalje ZR), nije propisana forma u kojoj mora biti podnesen zahtjev za zaštitu prava, niti način dostave tog zahtjeva poslodavcu, već iz članka 133. stavak 1. ZR-a proizlazi da radnik može zahtijevati od poslodavca ostvarenje povrijeđenog prava u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava. Okolnost što tužitelj zahtjev za zaštitu prava u tekstu e-maila nije naslovio kao zahtjev za zaštitu prava, nije od utjecaja na primjenu članka 133.ZR-a, jer iz sadržaja e-maila, kako je rečeno, nedvojbeno proizlazi da se radi o zahtjevu za zaštitu prava podnesenom protiv osporavane Odluke o otkazu. Odredba čl. 132. ZR-a se odnosi na dostavu odluka koje donosi poslodavac u odnosu na radnike, pa u obrnutom slučaju nema mjesta primjeni odredaba o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak. Osobito jer i u ovom Zakonskom članku je propisano da dostavu potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku, ako nije uređena na način iz stavka 1. ovoga članka (kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu), poslodavac može izvršiti u pisanom obliku, odnosno u elektroničkom obliku, pod uvjetom da su dostupni radniku, da se mogu ispisati i pohraniti te da poslodavac zadrži dokaz da ih je radniku dostavio odnosno da ih je radnik primio. U konačnici, iskazu zz tuženika GT a da ne zna da li je primio e-mail tužitelja (Zahtjev za zaštitu prava) od 15.09.2023., sud smatra iskazom datim radi pogodovanja interesima tuženika. Osobito jer je u dopisu od 18.08.2023. sam naveo tužitelju kontakt e-mail na koji očekuje da mu se tužitelj javi radi dogovora o stanju tužiteljevog radnog odnosa, a na koji e-mail je tužitelj u konačnici i uputio svoj Zahtjev za zaštitu prava;
-da je tužitelj dao izvanredni otkaz Ugovora o radu tuženiku dopisom od 18.09.2023., iz razloga što mu nisu isplaćene plaće. Prema potvrdi o primitku pošiljke i prema dokumentu o praćenju pošiljke proizlazi da je ovaj dopis tuženik zaprimio 22.09.2023.;
-da iz povijesnog izvatka iz Sudskog registra za tuženika proizlazi da je osoba ovlaštena za zastupanje tuženika GT, koji upis u Sudski registar je uslijedio 05.04.2022., te ponovno 03.04.2023. i 07.07.2023. Stoga okolnost da se na osporavanoj Odluci o otkazu nalazi pogrešan žig Društva (Kod 95 d.o.o.), ne umanjuju pravovaljanost ove Odluke, budući da sam direktor tuženika u svom iskazu navodi da je omaškom stavio žig drugog Društva gdje je također ovlaštena osoba za zastupanje. Nadalje iz povijesnog izvatka iz Sudskog registra za tuženika proizlazi da je tuženik prethodno imao naziv ZMAJAGo Company d.o.o., a izmjena naziva u KODA LOGISTIK d.o.o., je upisana u Sudski registar 05.04.2022. Došlo je i do promjene odgovorne osobe za zastupanje tuženika, te je ranije do 01.04.2022. direktor bio ST;
-da iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je 07.01.2020. sklopljen između ZMAJAGo Company d.o.o. i tužitelja proizlazi da se tužitelj obvezao obavljati poslove na radnom mjestu Ekonomista-administrator od 08.01.2020.;
-da iz Elektroničkog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 03.10.2023., proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu od 08.01.2020. do 19.09.2023.;
-da iz iskaza zz tuženika GT proizlazi da uopće nije bio svjestan da ima zaposlenog radnika, odnosno tužitelja, a potom da je shvatio da se za tužitelja plaćaju doprinosi i porezi, a da tužitelj zapravo za Društvo ne radi. Da tužitelj nije obavljao nikakve poslove za tuženika, slijedi i iz njegovog iskaza kada navodi da nikada stvarno nije radio za tuženika. Iz iskaza obojice proizlazi da se do dana održavanja glavne rasprave u ovom parničnom predmetu, dana 18.03.2025., nikada nisu vidjeli.
7. Odredbom čl. 116.st.1.i 2. ZR-a je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
8. Odredbom čl. 120. ZR-a je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
9. Tuženik nije imao intenciju pozvati tužitelja da dođe raditi, odnosno da ispuni svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o radu, jer tako proizlazi iz iskaza zz tuženika GT, kada iskazuje da nije imao nikakve potrebe za bilo kakvim profilom geodetskog radnika, a da osobno nije pozivao tužitelja da dođe raditi. Temeljem navedenog te činjenice da je GT u Sudskom registru upisan kao direktor tuženika od 05.04.2022., valja zaključiti da za radom tužitelja nadalje nije bilo potrebe. Navedeno slijedi i iz Zapisnika od 01.04.2022., koji je sastavljen od ranijeg direktora tuženika IT, a potpisan je i po zz tuženika GT, u kojem je konstatirano da budući se tuženik od 01.04.2022. više ne bavi geodetskom djelatnošću, niti obavlja geodetske poslove, prestaje potreba za radom tužitelja, kojem se na njegov zahtjev odobrava neplaćeni dopust u trajanju od 18 mjeseci, sve do zaključno 30.09.2023. Stoga navodi iz Odluke o otkazu a da bi eventualno tužitelj izjavio da nema namjeru doći raditi i nastaviti raditi kod tuženika ne mogu biti opravdan razlog za izvanrednim otkazivanjem Ugovora o radu tužitelja, jer je očigledno da tuženik to od njega nije niti tražio, a dopisom (strana 86 spisa) je dao i suglasnost da tužitelj koristi porodiljni dopust u trajanju od 12.07.2023. do 12.09.2023. Prema iskazima zz tuženika GT koji su naprijed citirani, sud zaključuje da je osnovna namjera tuženika bila prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika.
10. U odnosu na eventualne grube, netočne, diskreditirajuće ili pak neprimjerene izjave tužitelja na dan 05.09.2023. i 06.09.2023., valja ukazati da u Odluci o otkazu izostaje bilo kakvo navođenje o kakvim bi se izjavama radilo i na šta se one konkretno odnose, pa o istom sud ne može raspravljati jer Odluka o otkazu u ovom dijelu nije obrazložena kako to zahtijeva odredba čl. 120. ZR-a. U svakom slučaju, sudu nije vjerojatno da zz tuženika ne bi imao bilo kakvih saznanja o eventualnom grubom i neprimjerenom ponašanju tužitelja, ukoliko bi isto postojalo.
11. Dakle, tuženik nije dokazao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), sve kako to propisuje odredba čl. 116. st.1.ZR-a.
12. Budući da je tužitelj dao izvanredni otkaz Ugovora o radu tuženiku dopisom od 18.09.2023., a tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je taj otkaz osporavao u sudskom postupku, te je isti proizveo pravne učinke, valjalo je odbiti protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu sa danom zaključenja glavne rasprave 18.03.2025., primjenom odredbe čl. 125.st.2. ZR-a, jer radni odnos u navedeno vrijeme, više ne egzistira.
13. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke. Predmetom ovog spora a niti Odluke o otkazu nisu isplate neisplaćene plaće tužitelju, kaznena prijava podnesena protiv tužitelja radi kaznenog djela krivotvorenja isprava povodom Zahtjeva za izravnu naplatu neisplaćenih plaća FINI, kaznena prijava podnesena protiv tužitelja radi kaznenog djela davanja lažnog iskaza u postupku inspekcijskog nadzora poslovanja tuženika. Na ove okolnosti, kao i na okolnosti koje su utvrđene sukladno iskazima stranaka, sud više nije našao potrebnim izvoditi dokaze saslušanjem predloženih svjedoka, niti izvoditi bilo kakvih daljnjih dokaza.
14. Tužitelj je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, budući je Zahtjev za zaštitu prava podnio 15.09.2023., a Odluka o otkazu je datirana sa 07.09.2023., dok je tužbu ovom sudu podnio dana 13.10.2023.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tužitelju priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama presude.
U Zagrebu 24. travnja 2025.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Stečajni upravitelj tuženika ĆTI, OIB: [osobni identifikacijski broj],
[adresa]
