Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-119/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika UM, u postupku zbog kaznenog djela iz članka 119. stavka 1., u vezi članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika UM, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-64/2017-99, od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika UM odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika UM, zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11, okrivljeniku UM je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kv-829/2022 (K-64/2017) od 6. srpnja 2022., a od 18. svibnja 2024. do 22. srpnja 2024., kada je temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kv-728/2024 (K-64/2017), od 6. prosinca ukinut istražni zatvor.

2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenik ZM je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 25.000,00 kuna / 3.318,07 eura upućen "u građanski postupak".

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08, naloženo je okrivljeniku UM podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, sukladno članku 145. stavku 2. točke 6. ZKP/08, dok je, na temelju odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik oslobođen obveze naknade ostalih troškova kaznenog postupka.

4. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je okrivljenik UM, po svom branitelju Arsenu Stipinoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović – Dušan Miočić u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba okrivljenika UM je neosnovana.

8. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik je pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08, u sklopu koje ističe kako je prvostupanjski sud povrijedio objektivni identitet optužbe na način što je izvršio intervenciju u optužnom aktu, tako što je iz činjeničnog opisa kaznenog djela ispustio onaj ključni dio za koji se okrivljenik tereti optužnim aktom, odnosno koji je dio činjeničnog opisa, prema ovlaštenom tužitelju, u uzročno posljedičnoj vezi s radnjama okrivljenika i za koje je u konačnici podignuta optužnica. Na ovaj način da je izmijenjen činjenični supstrat optužnice na način da je nesporno povrijeđen objektivni identitet optužbe, čime da je ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

9. Nije međutim u pravu okrivljenik kada ističe da bi na opisani način bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08, s obzirom na to da se o istaknutoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka radi samo u situaciji kada je optužba prekoračena. U konkretnom slučaju optužnica je protiv okrivljenika podnesena zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 1. KZ/11, dok je prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka, iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz optužnice ispustio onaj dio koji se odnosi na to da je okrivljenik kritične prigode oštećeniku nanio "višestruki prijelom rebara lijevo od 3-11 rebra, s krvarenjem i nakupljanjem zraka u lijevom prsištu, nakupljanjem zraka u potkožju lijeve strane prsnog koša, vrata i dijela trbušne stijenke, nakupljanje zraka u sredogruđu, s oslabljenim disanjem, a uslijed kojih ozljeda je doveden u opasnost život LM", stoga što je ocijenio da u postupku nije bilo na nedvojben način dokazano da su te ozljede nastupile kao posljedica postupanja okrivljenika.

9.1. U skladu s tim, prvostupanjski sud je izmijenio i pravnu kvalifikaciju kaznenog dijela iz optužnice, na način da je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Dakle, okrivljenik je proglašen krivim za osnovni oblik ovog kaznenog djela pa stoga ne samo da optužnica time nije prekoračena, nego je, upravo suprotno tome, okrivljenik proglašen krivim zbog blažeg kaznenog djela od onog koje mu je stavljeno na teret optužnicom pa posljedično tome i za manju kriminalnu količinu, radi čega se ni u kojem slučaju ne može raditi o prekoračenju optužnice, kako se to sugerira u žalbi okrivljenika pa samim time ni o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08, radi čega se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

10. Osim u pravcu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

11. Svi ostali žalbeni navodi okrivljenika odnose se na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojem se polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda da bi u ovom postupku bilo na potpuno izvjestan i nedvojben način utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, pri čemu se osobito ukazuje na iskaz svjedoka ŠM, za kojeg se i u žalbi navodi kako je doista u nekim detaljima proturječan, ali se ukazuje kako te proturječnosti nisu usmjerene k tome da se umanji odgovornost okrivljenika jer on za to da nema nikakvog motiva niti razloga, budući da mu je oštećenik dobar prijatelj, kojeg je upravo svjedok ŠM primio u stan kako bi tu mogao boraviti privremeno dok se ne snađe i ne riješi obiteljske probleme.

11.1. Međutim, takvim svojim navodima okrivljenik nije s uspjehom osporio pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u tom pravcu, koji je o svim svojim utvrđenjima dao logične, uvjerljive i dostatno obrazložene razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s obzirom na to da imaju potporu u dokazima koji su u postupku izvedeni. Prvostupanjski sud je ispravno svoju presudu utemeljio na iskazu oštećenika LM, koji je vrlo jasno, uvjerljivo i okolnosno prepričao onaj dio događaja do trenutka kada je izgubio svijest, koji je objasnio točno kako ga je okrivljenik udarao i gdje se to odvijalo te koje ozljede je pritom zadobio. Iskaz oštećenika je u potpunosti potvrđen provedenim sudskomedicinskim vještačenjem, po stalnom sudskom vještaku, specijalisti sudske medicine i patologije doc.dr.sc. EM, koji je vrlo detaljno opisao koje tjelesne ozljede je zadobio oštećenik, na koji način su te ozljede mogle nastati te ujedno dao i točnu kvalifikaciju težine svih ozljeda u sudskomedicinskom smislu, što se potpuno poklapa s iskazom oštećenika.

11.2. Osim toga, iskaz oštećenog potkrijepljen je i materijalnim dokazima i to medicinskom dokumentacijom o ozljedama oštećenika te zapisnikom o očevidu s fotodokumentacijom očevida, iz kojih dokaza prvostupanjski sud potpuno osnovano zaključuje da se kritični događaj zbio u stanu ŠM, a ne ispred kuće, odnosno dijelom na stubištu, kako je to htio prikazati svjedok ŠM. Sve ovo potvrđeno je i iskazom svjedoka NM, koji nije bio neposredni očevidac događaja, ali je opisao da je kao policijski službenik došao na mjesto događaja te uočio kako na mjestu gdje je okrivljenik ležao prije nego što je odvezen kolima hitne pomoći, kao ni na stubištu nije bilo tragova krvi, ali da je u stanu ŠM, u kojeg je ušao po njegovoj dozvoli, tragova krvi bilo po zidu, po podu i stolici. Osim toga, da je primijetio u stanu okrivljenika, koji je imao krvave ruke, kao i krvi na tenisicama, a sve to je potvrđeno i zapisnikom o očevidu te fotodokumentacijom očevida. U konačnici, čak je i sam svjedok ŠM u svom iskazu naveo kako mu je okrivljenik u policijskoj postaji kazao da je udario oštećenika. Kod takvog stanja stvari, potpuno ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je upravo okrivljenik UM oštećenom zadao ozljede koje su navedene u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, što on svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje te se isti neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Okrivljenik se nije žalio zbog žalbene osnove odluke o kazni, međutim kako prema članku 478. ZKP/08, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je i u tom dijelu ispitana prvostupanjska presuda. U tom smislu utvrđeno je kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela pa je tako ispravno ocijenio da na strani okrivljenika nema nikakvih olakotnih okolnosti, a u tom pogledu je potpuno pravilno obrazložio zbog čega alkoholiziranost okrivljenika nije cijenio kao olakotnu okolnost. Isto tako, pravilno je okrivljeniku kao otegotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost, kako za istovrsna, tako i za druga kaznena djela, što upućuje na izrazito delikventnu aktivnost i visok stupanj kriminalne volje kod okrivljenika. U takvoj situaciji potpuno ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, može uspješno ostvariti isključivo osudom na kaznu zatvora te je potpuno pravilno okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, koja kazna je kada se imaju u vidu sve okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela te raniju osuđivanost okrivljenika zbog istovrsnih kaznenih djela prilično blaga, ali ipak i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe na počinitelja ali i sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te da će se upravo ovakvom kaznom okrivljeniku omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

13. Slijedom navedenog kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika sukladno odredbi članka 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 24. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić