Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-356/2023-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, A. Heinza 4, OIB: 29743547530, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka i umješača na strani tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3231/16-105 od 19. prosinca 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3231/16-109 od 17. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka i umješača na strani tuženika kao neosnovane i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3231/16-105 od 19. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3231/16-109 od 17. siječnja 2023., potvrđuje u točki I. izreke te odbijajućem dijelu točke II. izreke za iznos glavnice od 10.612,52 eura[1] / 79.960,00 kn s kamatama i odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku sadržane u toj točki izreke, osim za iznos parničnog troška od 645,75 eura / 4.865,40 kn s kamatama.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u točki II. izreke za iznos glavnice od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn s kamatama, u odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 19. srpnja 2016. do 1. ožujka 2017. u odnosu na odbijajući dio odluke o parničnom trošku za iznos od 645,75 eura /4.865,40 kn s kamatama, i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2016. do isplate, i da tužitelju na iznos od 1.820,96 eura / 13.720,00 kn plati zateznu kamatu za razdoblje od 19. srpnja 2016. do 1. ožujka 2017., te da tužitelju naknadi daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 645,75 eura / 4.865,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 34,22 eura / 257,81 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

IV. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3231/16-109 od 17. siječnja 2023. tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.820,96 eura / 13.720,00 sa zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2017. do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.762,18 eura / 13.277,11 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2022. do isplate (točka I. izreke).

1.1. Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.939,74 eura / 89.960,00 kn, zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 19. srpnja 2016. do 1. ožujka 2017., kao i preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška, što proizlazi iz obrazloženja, a propušteno je navesti u toj točki izreke citirane presude (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žale se obje stranke i umješač na strani tuženika.

3. Tužitelj presudu pobija u odbijajućem dijelu (točka II. izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz obvezu naknade parničnog troška.

4. Tuženik presudu pobija u njezinom dosuđujućem dijelu, i to u točki I. izreke u odnosu na visinu dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete, tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice i dosuđujući dio odluke o parničnom trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, uz obvezu tužitelja na naknadu troška žalbenog postupka.

5. Umješač na strani tuženika presudu pobija u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade troška žalbenog postupka.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalbe tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a, na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

8.1. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. ZPP-a, što će se nastavno obrazložiti.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio njegov prednik, u ovom postupku prvobitni tužitelj, sada pok. ŽJ u štetnom događaju 27. svibnja 2016., kada je stradao u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao VJ, a koje vozilo je bio osigurano kod tuženika.

10. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je 27. svibnja 2016. u 17,45 h došlo do prometne nezgode-sudara osobnog vozila marke Jeep Cherokee, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao KJ, osiguranik umješača, s osobnim vozilom marke Daewoo Tico, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je u suprotnom smjeru upravljao VJ, te u kojem se kao suputnik nalazio sada pok. ŽJ;

- da među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika;

- da je provedenim kombiniranim prometno sudsko medicinskim vještačenjem utvrđeno da je sada pok. ŽJ u vrijeme nastanka štetnog događaj bio vezan sigurnosnim pojasom;

- da je vještačenjem po stalnim sudskim vještacima izv.prof.dr.sc.prim.Viliu Berošu, specijalisti neurokirurgu i izv.prof.dr.sc. Lani Mužinić Marinić, specijalisti psihijatru utvrđeno da je ŽJ u predmetnom štetom događaju zadobio udarac u područje lijevog prsišta, prijelom VI i VII rebra sa lijeve strane uz nagnječenje plućnog tkiva te posljedično puknuća slezene i akutni abdomen te krvarenje u peritonealnu šupljinu, udarac i nagnječenje gušterače, hematom debelog crijeva, nagnječenje i hematom duodenuma, hematom u području oko lijevog bubrega te oštećenje jetre, a koje sve ozljede su u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Zbog navedenih ozljeda učinjeni su zahvati operacijskog otvaranja trbušne šupljine, odstranjenje slezene, eksploracija trbušne šupljine te drenaže prostora trbušne šupljine. Tijekom boravka u bolnici da je došlo i do određenog neurološkog zbivanja pa su uputili na potrebu provođenja vještačenja po specijalisti neurologu. Utvrdili su opseg trajnih posljedica, u omjeru od 17 %;

- da je sada pok. ŽJ trpio bolove jakog intenziteta i remitentnog karaktera šest dana do smirenja akutne posttraumatske i postoperacijske neurovegetativne simptomatologije, bolove srednjeg intenziteta trpio je dvanest dana i manjeg intenziteta još dva mjeseca; pretrpio je primarni strah u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan, dok je sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njezinih posljedica, jačeg intenziteta trpio četiri dana, srednjeg intenziteta deset dana i manjeg intenziteta šest tjedana kumulativno. Naveli su i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba, nakon hospitalnog liječenja četiri sata dnevno kroz tri tjedna, zatim tri sata dnevno tijekom tri tjedna i u smanjenom opsegu dva sata dnevno kroz idućih četiri tjedna; kod tužitelja da je zaostao ožiljak od operacije otvaranja trbušne šupljine koji predstavlja naruženje slabog stupnja;

- da je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Nadi Lelas Bahun, dr.med., specijalisti neuropsihijatru utvrđeno da se kod ŽJ nakon traume i cerebrovaskularnog inzulta kao posljedice istog razvio akutni psihoogranski sindrom koji progredira u kroničnu sliku. Politrauma da je bila triger razvijanja takvog stanja, a karakter i intenzitet kliničke slike ovisan i o premorbidnom stanju i dobi pacijenta. Mišljenja je da su sa neurološke strane nastupile trajne posljedice smanjenja životne aktivnosti, a u vezi sa predmetnim štetnim događajem u opsegu od 15%. Što se tiče trajanja i intenziteta bolova, straha i tuđe pomoći prihvatila je ocjenu kirurga i psihijatra;

- da je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr. prim. Ivici Mažuraniću, specijalisti radiologu i specijalisti pulmologu, utvrđeno da ŽJ nije liječen sa strane respiracijskog sustava, da je u nezgodi zadobio ozljede sa strane prsnog koša u smislu prijeloma rebara VI i VII lijevo, natučenje plućnog tkiva lijevo, izljeva krvi u lijevom prsištu i natučenja stijenke prsnog koša sa podljevom s time da procjena pretrpljenih bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom s pulmološkog aspekta ulazi u okvir procjene nalaza i mišljenja Vilia Beroša dr.med. i Lane Mužinić Marinić, dr. med., dok trajno smanjenje životne aktivnosti gledajući ozljede prsnog koša iznosi 5% pa bi objedinjeno trajno smanjenje iznosilo 20,7%;

- da je saslušanjem imenovanih vještaka, a povodom prigovora na nalaz istih, vještak izv.prof.dr.sc.prim.Vili Beroš, specijalista neurokirurg naveo da je s kirurškog aspekta cijenio trajne posljedice ozljede trbuha, odstranjenja slezene, prijeloma dva rebra te otvaranja trbušne šupljine. Trajne posljedice procijenjene su na oko 17%, a istaknuo neutemeljenom usporedbu iznesenu u prigovoru tužitelja o jednakoj ocjeni po odstranjenju bubrega ili slezene jer sa medicinskog aspekta ta komparacija ne postoji; naime, bubreg je organ bez obzira što je parni bez kojeg život nije moguć i neusporediv je u funkcionalnom smislu sa slezenom nakon čijeg odstranjenja ozljeđenik može živjeti normalno, pogotovo u tužiteljevoj dobi;

- da je Lana Mužinić Marinić, dr.med. navela da je tijekom pregleda tužitelja uočeno postojanje psihoorganskog sindroma pa je i preporučena procjena vještaka neurologa. Prema vještačenju neurologa psihoorganski sindrom odnosno neurološke trajne posljedice ocijenjene su sa 15%. S obzirom da su navedene smetnje vezane za psihoorganski sindrom odnosno kognitivne smetnje to se sa psihijatrijske strane može cijeniti simptomatologija poremećaja prilagodbe u omjeru od 5 % ;

- da je vještak Nada Lelas Bahun, dr.med. u bitnom navela da je ocijenila posljedice gledajući simptomatologiju s neurološke strane. Tužitelj je nakon mjesec dana po štetnom događaju imao cerebrovaskularni inzult radi kojeg je obrađivan i hospitaliziran u KBC u Osijeku. Obrada je ukazivala da se radi o posljedicama izraženih involutivnih (promjene koje nastaju radi starenja) promjena te da je u početku registriran naznačeni hipertenzivni hidrocefalus, ali nije registrirano oštećenje koje bi ukazivalo na moždani inzult. U kasnijem tijeku u istoj hospitalizaciji ponavljanom obradom navodi se da je ipak postojao moždani infarkt ali da nema hipertenzivnog hidrocefalusa (proširenje moždanih komora). Registrirano je u kliničkoj slici slabost blažeg stupnja desne strane, a u psihološkoj obradi kognitivno oštećenje na razini blage demencije. Neurološki zaključak bio je da bi navedena klinička slika koja je bila tranzitornog prolaznog karaktera najvjerojatnije bila posljedica prometne nesreće. Dakle, da postoji registrirani moždani udar blažeg karaktera i blaga demencija. S obzirom da je sve nastupilo mjesec dana nakon štetnog događaja neurolozi koji su liječili tužitelja nisu se decidirano odlučili ocijeniti uzrok zbivanja nego su to opisali kao najvjerojatnije. S obzirom na navedeno, dob tužitelja, tijek događanja kao i nalaze dijagnostičkih pregleda ocijenila je postojanje trajnih posljedica u opsegu od 15%. Smatra da je tužitelju neophodna trajna tuđa pomoć u punom opsegu, no kako njegovo stanje nije samo posljedica predmetnog štetnog događaja nego i demencije i psihoorganskog sindroma vezanog uz dob i involutivne promjene registrirane dijagnostičkim metodama to da je vrlo teško točno odrediti opseg trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom kao posljedicu predmetnog štetnog događaja, tj. da bi to bilo 3-4 sata dnevno trajno. Pridružila se ocjeni Vilia Beroša, dr. med. i Lane Mužinić Marinić, dr.med. u pogledu potrebe tuđe pomoći za vrijeme liječenja, a novoiznesena ocjena da se odnosi na činjenicu da se tužitelj nije mogao samostalno odijevati, samostalno hraniti, imao je inkontinenciju i nosio je pelene koje je trebalo mijenjati, teško je disao pa je u krevetu bio u polusjedećem položaju koji je trebalo mijenjati, okretati ga, bio je na momente agresivan, čupao kateter, trgao predmete te je veći dio vremena morao biti pod pažnjom okoline. Potreba za trajnom pomoći da počinje 13. srpnja 2016. nakon otpusta iz bolnice. Zaključno je navela da prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio ozljedu glave ni mozga;

- da prema mišljenju izv.prof.dr.sc.prim. Vilia Beroša, specijaliste neurokirurga, sa neurokirurškog i kirurškog aspekta kod ŽJ nije postojala potreba za trajnom pomoći i njegom, dok je vještak Lana Mužinić Marinić, dr.med. navela da ukoliko bi se prema nalazu neurologa uzelo postojanje uzročne veze između nastanka psihoorganskog sindroma i predmetnog štetnog događaja tada bi postojala i potreba za trajnom pomoći i njegom ali u manjem opsegu, odnosno u opsegu od 2 sata dnevno, dok je vještak Ivica Mažuranić, dr. med. naveo da s pulmološkog aspekta ne postoji potreba za trajnom tuđom pomoći;

- da prema nalazu i mišljenju imenovanih vještaka ukupnost zaostalih trajnih posljedica kod ŽJ iznosi 40%;

- da je prvostupanjski sud cijeneći nekomplementarnost nalaza i mišljenja imenovanih vještaka te njihovih usmenih očitovanja prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja, koje je proveo Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu;

- da je prema nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prednik tužitelja u predmetnom štetnom događaju zadobio akutno zbivanje u trbušnoj šupljini - krvarenje u trbušnu šupljinu, razdor i puknuće slezene, nagnječenje i krvarenje u tkivu gušterače, krvarenje u području duplikature poprečnog debelog crijeva, nagnječenje i krvarenje dvanaesterca, kao i krvarenje oko lijevog bubrega. Uz to je zadobio i prijelom šestog i sedmog rebra lijevo, nagnječenje plućnog tkiva lijevo te natučenje i krvarenje u lijevom prsištu;

- da je prednik tužitelja zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta deset dana, slabog intenziteta šezdeset dana kumulativno, trpio je i nelagodnosti radi boravku u bolnici, RTG snimanja, dobivanja infuzija, stanja po operacijskom zahvatu, previjanja, uzimanja medikamentozne terapije, te potrebe liječničkih kontrola; nadalje, pretrpio je primarni strah jakog intenziteta koliko je trajao i sam štetni događaj, a nakon toga trpio je sekundarni strah i bojazan za ishod liječenja, i to jakog intenziteta u trajanju od četiri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno četrnaest dana i slabog intenziteta u trajanju od devedeset dana. Zbog operativnog zahvata u području trbuha došlo je do slabljenja prednje trbušne stijenke uz gubitak slezene, te prisutnost slabih, povremenih bolova na lijevoj strani prsišta radi stanja po prijelomu dva rebra, što ga je ograničavalo u fizičkoj aktivnosti primjerenoj njegovoj dobi;

- da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je prednik tužitelja dva tjedna nakon predmetnog štetnog događaja imao TIA (tranzitorna ishemička ataka) uz neurološki prolazni deficit kao i akutni psihoorganski sindrom, što se sve može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Uz već ranije poznate faktore rizika kao što je povišeni krvni tlak, te uz razvoj (normotenzivni hidrocefalus) akutnog psihoorganskog sindroma isti je prešao u kronični, te je dodatno došlo do smanjenja žviotne aktivnosti; naime, s neuropsihijatrijske strane kod prednika tužitelja došlo je do pogoršanja kognitivno-psihičkih funkcija, akutni moždani sindrom je nakon preboljele TIA-e rezultirao kroničnim psihoorganskim sindromom, što je utjecalo na njegove svakodnevne funkcije glede pamćenja, raspoloženja i izvršavanja rutinskih poslova, s time da se iz dokumentacije zaključuje da je prije prometne nezgode vozio traktor i auto, što poslije nije mogao;

-da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, s kirurškog aspekta, navedene trajne posljedice su uzrok smanjenja životne aktivnosti od 20 %, dok su prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji trajne posljedice uzrok smanjenja životnih aktivnosti s neuropsihijatrijske strane 25 %;

- da prije predmetnog štetnog događaja tužitelj nije teže bolovao, ali je imao povišeni krvni tlak, neuralgiju n.trigeminusa, anksiozno-depresivne i fobične tegobe, zbog čega je uzimao psihofarmake, a stanje se intenziviralo nakon štetnog događaja. S kirurškog aspekta prema zdravstvenom kartonu nije imao ozljede ili ozljeda ili tegoba koje bi utjecale na smanjenje životnih aktivnosti, a koje bi utjecale na ocjenu smanjenja životnih aktivnosti vezanih za predmetni štetni događaj. S neuropsihijatrijske strane cijene da je 5 % smanjenja životne aktivnosti bilo prisutno i prije štetnog događaja, a 20 % odpada na direktne posljedice štetnog događaja, slijedom čega ukupno smanjenje životne aktivnosti s kirurškog, neurološkog i psihijatrijskog aspekta iznosi 30 %;

-da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od dva sata dnevno tijekom osam tjedana, a u opsegu jedan sat dnevno tri mjeseca za obavljanje osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za pomoć pri obavljanju uobičajenih kućanskih poslova pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, a nije bilo potrebe za trajnoj tuđom pomoći;

- da se stanje kod prednika tužitelja stabiliziralo nakon pregleda psihijatra 2. ožujka 2017.;

- da su povodom prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na ročištu održanom 2. veljače 2022. vještaci prof.dr. sc.EJ, specijalist neurologije, prof.dr.sc, dr. ŠJ, specijalist psihijatar, subspecijalist iz forenzičke i biologijske psihijatrije i prof.dr. sc.prim. Žarko Rašić, specijalist kirurgije, uža specijalnost abdominalna i onkološka kirugija, istaknuli da je nalaz i mišljenje sačinio fakultetski Odbor za sudbena mišljenja koji sačinjava dvadesetak djelatnika kako Medicinskog fakulteta tako i ostalih stručnjaka iz određenih područja, a da su imenovani vještaci bili referenti, tj. pregledali i prikazali postojeću medicinsku dokumentaciju i tijek liječenja;

- objasnili su da je ŽJ 15 dana iza štetnog događaja doživio cerebralni incident u obliku tranzitorne ishemičke atake sa prolaznom slabošću koje su se unutar 24 sata povukle, a učinjeni CT mozga je upućivao na involutivne promjene koje odgovaraju dobi i procesu promjena adekvatno istim uz naznačeni hipertenzivni hidrocefalus, što znači proširenje moždanih komora i koje mogu biti odgovorne za slabije kretanje i inkontinenciju odnosno poremećaj regulacije mokrenja. Hipertenzivni hidrocefalus, kao i tranzitorna ishemička ataka da nisu direktno u vezi sa štetnim događajem, ali s obzirom na vrijeme pojavljivanja istih dovedeni su u uzročno posljedičnu vezu s obzirom da je štetni događaj mogao indirektno utjecati na prednika tužitelja koji se liječio od povišenog krvnog tlaka te je štetni događaj mogao utjecati na povišenje istog i razvoj navedenih promjena tako da trajna tuđa pomoć nije direktno u vezi sa navedenim štetnim događajem;

-da se kod prednika tužitelja nije radilo o moždanom udaru nego o TIA (tranzitornoj ishemičkoj ataci) - prolaznom cerebralnom incidentu koji traje od 6 sati najduže do 24 sata, s time da se svi simptomi povlače i ne ostavljaju morfoloških promjena na mozgu, što je vidljivo i iz radioloških pretraga kao što je CT mozga, na kojem nije opisano stanje moždanog udara, već je opisan hidrocefalus-proširenje moždanih komora hipertenzivne naravi i koje daju klinički sliku koja je opisana kod prednika tužitelja. Klinička slika hidrocefalusa ili proširenih moždanih komora očituje se u psihoorganskim promjenama, teškoćama kod hoda, povlačenja nogu po podlozi, inkontinencije i padanja. Hidrocefalus nastaje zbog poremećaja optoka likvora koji oplakuje mozgovinu i moždane komore, a činjenica je da je prednik tužitelja od ranije liječen zbog hipertenzije - povišenog krvnog tlaka, koji u određenim životnim situacijama nastane bez značajnijeg uzroka;

-da je uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju prema kojoj su i TIA i hidrocefalus nastali 15 dana od štetnog događaja prihvaćeno da postoji uzročno posljedična mogućnost da je štetni događaj jedan od dodatnih faktora rizika pa je i procjena stanja mozga uzeta u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem bez obzira što nije došlo do akutne ozljede glave;

- da atrofija ili propadanje moždanog paranhima traje godinama i ne nastaje u jednom danu ni u jednom mjesecu i u konkretnom slučaju je difuznog karaktera što odgovara i dobi prednika tužitelja, rođenog 1936., a i nalazu psihologa od 7. srpnja 2016. gdje se opisuju u intenzitetu deficiti koji odgovaraju slici blage demencije, što upućuje da navedena atrofija nije u uzročnoj - posljedičnoj vezi sa štetnim događajem jer za istu treba proći duži vremenski period. Stoga se niti dijagnoza koja se navodi u otpusnom pismu 6. kolovoza 2018., a vezano za atrofiju mozga ne može dovesti u vezu sa predmetnim ozljeđivanjem, uz napomenu da se u nalazu CT-a od 12. srpnja 2016. opisuju promjene koje su posljedica involutivnih promjena i naznačenog hipertenzivnog hidrocefalusa. Involutivne promjene znače promjene jednako atrofiji odnosno propadanju tijekom života tj. procesa starenja. Iz podataka u zdravstvenom kartonu proizlazi da se prednik tužitelja prije štetnog događaja liječio od 2008. godine zbog vrtoglavica, omaglica i esencijalne hipertenzije, što je jedan od najznačajnijih faktora rizika u nastanku cerebralnih involutivnih promjena opisanih kao atrofio generalisata;

-da teža pokretnost prednika tužitelja nije u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju;

-da niti sa kirurškog aspekta zadobivene ozljede nisu dovele do potrebe za trajnom tuđom pomoći, niti se mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa nemogućnošću kontrole stolice i urina obzirom da je prednik tužitelja u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede gornjeg dijela trbušne šupljine, a nije zadobio ozljedu završnog dijela debelog crijeva, niti mokraćnog mjehura koje bi s kirurškog aspekta utjecale na nemogućnost kontrole stolice i urina;

-da je kod prednika tužitelja otvarana trbušna šupljina, no isto nije dovelo do ozljede bilo kojeg dijela mokraćnog sustava odnosno do ozljede organa koji sudjeluje u formiranju i evakuaciji stolice te se stoga gubitak kontrole stolice i mokrenja odnosno inkontinencija ne može povezati sa kirurškim ozljedama, a kako u predmetnom štetnom događaju nije došlo do ozljede urinarnog trakta, mišljenje Odbora je bilo da nema elemenata koji bi zahtijevali angažiranje vještaka specijaliste urologa;

- da nema podataka da je stanje po prijelomu dva rebra dovelo do respiratornih promjena zbog toga što prema medicinskoj dokumentaciji nije učinjena spirometrija koja bi ukazivala na moguće respiratorne smetnje prednika tužitelja;

- da je prema ocjeni prvostupanjskog suda nalaz Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objektivan, uvjerljiv i u skladu s pravilima medicinske struke, a usmenim iskazom angažiranih vještaka argumentirano otklonjene sve nejasnoće i prigovori, iz kojih razloga sud nije našao da postoje zakonske pretpostavke da bi se vještačenje obnovilo, kako je to predlagao tužitelj;

- da je opisanim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti prednika tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je istom nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - ''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) što opravdava dosudu pravične novčane naknade u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a s osnove neimovinske štete i temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu;

- da je s obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova (jakog intenziteta 5 dana, srednjeg 10 dana i slabog intenziteta 60 dana) te neugodnosti tijekom liječenja u vidu operativnih zahvata, odstranjenja slezene, RTG, CT i UZV snimanja, uzimanje medikamenata, odlaska na veći broj specijalističkih i kontrolnih pregleda, te boravka u bolnici, dobivanja infuzija i previjanja, zatim cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha (primarni strah u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg 14 dana i slabijeg intenziteta 90 dana), a imajući u vidu kako činjenicu nastanka štetnog događaja tako i trajanje liječenja, ali i okolnost da su ozljede kod prednika tužitelja dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 30% sud smatra primjerenom naknadu u iznosu od 9.821,19 eura / 74.000,00 kn;

- da je s obzirom na opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom od 2 sata dnevno tijekom 8 tjedana, a u opsegu od 1 sat dnevno 3 mjeseca za obavljanje osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za pomoć pri obavljanju uobičajenih kućanskih poslova te pomoć pri odlasku u trgovinu i na tržnicu, koju pomoć su tužitelju pružali ukućani, a nalazeći za jedan sat pomoći osnovanom naknadu u iznosu od 2,65 eura / 20,00 kn, s navedene osnove dosuđuje iznos od 536,20 eura / 4.040,00 kn (čl. 223. ZPP u vezi s čl. 1095. ZOO).

11. Slijedom izloženog, utvrđuje da je zahtjev tužitelja za naknadu štete osnovan u iznosu od 10.357,69 eura / 78.040,00 kn, a po odbitku nesporno isplaćenog iznosa od 4.268,37 eura / 32.160,00 kn po odštetnom zahtjevu, te iznosa od 4.268,37 eura / 32.160,00 kn kojeg je isplatio tuženik tijekom postupka, tužitelju dosuđuje iznos od 1.820,96 eura / 13.720,00 kn, dok u preostalom dijelu, za iznos od 11.939,74 eura / 89.960,00 kn zahtjev odbija kao neosnovan. Odluku o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1103. ZOO-a u vezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a utvrđenjem da ista teče od završetka liječenja, odnosno stabilizacije zdravstvenog stanja prednika tužitelja, 2. ožujka 2017., iz kojih razloga zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, a za razdoblje od 19. srpnja 2016. do 1. ožujka 2017. odbija kao neosnovan.

12. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, te odlučuje kao u izreci citirane presude.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a koji nalaz su sačinili vještaci koje je odredio Odbor za sudbena mišljenja tog fakulteta, prof.dr. sc.prim. Žarko Rašić, specijalist kirurgije, uža specijalnost abdominalna i onkološka kirurgija, prof.dr.sc. EJ, specijalist neurologije i prof.dr.sc. ŠJ, specijalist psihijatar, subspecijalist iz forenzičke i biologijske psihijatrije, te koji su se nakon uvida u podnesak tužitelja kojim je prigovorio nalazu i mišljenju angažiranih vještaka, očitovali na navedene primjedbe, pri tome prethodno imajući u vidu postojeću medicinsku dokumentaciju, tijek liječenja, kao i da se Odbor za sudbena mišljenja koji sačinjava dvadesetak djelatnika, kako Medicinskog fakulteta, tako i ostalih stručnjaka iz određenih područja, suglasio sa nalazom i mišljenjem angažiranih vještaka.

14. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je prvostupanjski sud morao pozvati na ročište sve angažirane vještake kako bi usaglasili svoje nalaze i mišljenja, pa da bi time bila počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. ZPP-a, za istaknuti je da među strankama nije sporna vrsta ozljeda koje je sada pok. ŽJ zadobio u predmetnom štetnom događaju, već je prijeporan opseg neimovinske i imovinske štete.

15. Naime, u odnosu na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha u nalazima vještaka Vilia Beroša, dr.med. i JJD, dr. med., a sa kojima su se suglasili i vještaci Nada Lelas Bahun, dr. med. i Ivica Mažuranić, dr. med. te vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nema bitnih odstupanja, štoviše, vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utvrdili su da je sada pok. ŽJ trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od četrnaest dana, a slabog intenziteta u trajanju kumulativno devedeset dana, dok su vještaci Vili Beroš, dr. med. i Lana Mužinić Marinić, dr. med. ocijenili da je sada pok. ŽJ trpio strah srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana i slabog intenziteta šest tjedana. Tužitelj je tijekom postupka povukao zahtjev za trajnom tuđom pomoći, a utvrđeno je da je sada pok. AJ tuđa pomoć i njega bila potrebna u određenom vremenskom trajanju, koje su vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utvrdili u nešto duljem vremenskom razdoblju, ali kraćem dnevnom trajanju, nego što su to utvrdili vještaci Vili Beroš, dr. med. i Lana Mužinić Marinić, dr. med. 16. Neosnovano se žalbenim navodima ističe i kontradiktornost te neuvjerljivost pisanog nalaza i mišljenja te usmenog saslušanja vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu jer da saslušani na ročištu kod prvostupanjskog suda vještaci angažirani od strane Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu navode da hipertenzitivni hidrocefalus kao i tranzitorna inshemička ataka (TIA) nisu direktno u vezi sa štetnim događajem, dok u pisanom nalazu i mišljenju imenovani vještaci navode kako je TIA uz neurološki prolazni deficit kao i akutni psihoorganski sindrom u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Naime, nalaz i mišljenje ovih vještaka tužitelj iznosi fragmentarno, budući da se u nalazu i mišljenju angažiranih vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu navodi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je prednik tužitelja dva tjedna nakon štetnog događaja imao TIA uz neurološki prolazni deficit kao i akutni psihoorganski sindrom, da se sve to može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, da je uz već raniji poznati faktor rizika kao što je povišeni krvni tlak i uz razvoj (normotenzivni hidrocefalus) akutnog psihoorganskog sindroma isti prešao u kronični, te je dodatno došlo do smanjenja životne aktivnosti, a usmeno odgovarajući na primjedbe tužitelja na ročištu održanom 2. veljače 2022. istaknuli da hipertenzitivni hidrocefalus kao i tranzitorna inshemička ataka (TIA) nisu direktno u vezi sa štetnim događajem, ali s obzirom na vrijeme pojavljivanja kod istih, kod izrade nalaza i mišljenja istu su doveli u uzročno posljedičnu vezu s obzirom da je štetni događaj mogao indikretno utjecati na prednika tužitelja jer se isti liječio zbog povišenog krvnog tlaka, te je štetni događaj mogao utjecati na povišenje istog i razvoj navedenih promjena. I vještak Nada Lelas Bahun, dr. med. specijalist neuropsihijatar navodi da je neurološki zaključak bio da je klinička slika kod tužitelja bila tranzitornog prolaznog karaktera, najvjerojatnije posljedica prometne nesreće.

17. Vezano za žalbene navode, kojima tužitelj drži upitnim iz kojih razloga ispred Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nije vještačio i liječnik specijalist pulmolog, a s obzirom da je u prvom vještačenju vještak Ivica Mažuranić, dr.med.cijenio smanjenu životnu aktivnost kod prednika tužitelja s pulmološkog aspekta, za odgovoriti da su vještaci angažirani od strane Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu odgovorili da nema podataka da je stanje po prijelomu dva rebra dovelo do respiratornih promjena zbog toga što prema medicinskoj dokumentaciji nije učinjena spirometrija koja bi ukazivala na moguće respiratorne smetnje kod prednika tužitelja.

18. Vještaci Vili Beroš, dr.med., Lana Mužinić Marinić, dr. med., Nada Lelas Bahun, dr. med. i Ivica Mažuranić, dr. med., te angažirani vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu razlikuju se u ocjeni konačnog trajnog smanjenja životne aktivnosti prednika tužitelja, budući da vještaci Vili Beroš, dr.med., Lana Mužinić Marinić, dr. med., Nada Lelas Bahun, dr. med. i Ivica Mažuranić, dr. med., isti ocjenjuju u ukupnom opsegu od 40 %, a vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u omjeru od 30 %, iako kada bi se omjer smanjenja životne aktivnosti prednika tužitelja zbrojio prostom matematičkom operacijom, a prema nalazu i mišljenju pojedinih vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu isti bi također davao omjer od 40 %. Međutim, kako se u procjeni ukupnog realnog smanjenja životne aktivnosti oštećenika ne primjenjuje matematičko zbrajanje posljedica pojedinih ozljeda, vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ocijenili su smanjenje životne aktivnosti prednika tužitelja s 30 %.

19. S obzirom na izloženo, da je prvostupanjski sud sve prigovore na nalaze i mišljenja angažiranih vještaka raspravio sa vještacima, te u konačnici iz prethodno navedenih razloga opravdano prihvatio stručnim nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je potkrijepljen medicinskom dokumentacijom, u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. ZPP-a, niti je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, na što se neosnovano ukazuje žalbenim navodima.

20. Prema tome, kako je u provedenom postupku utvrđeno da je ozljedama koje je zadobio u štetnom događaju 27. svibnja 2016., kod prednika tužitelja bilo povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isto opravdava dosudu pravične novčane naknade.

21. Ocjena je ovoga suda da je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO- a predniku tužitelja, a imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti, i to trajanje i utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, bolničko liječenje, neugodnosti tijekom liječenja u vidu operativnih zahvata, odstranjenja slezene, RTG, CT i UZV snimanja, uzimanja medikamenata, infuzija, odlaske na veći broj specijalističkih i kontrolnih pregleda, način nastanka štetnog događaja, s tim u vezi pretrpljeni sekundarni i primarni strah, opseg trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja, koji, iako je stradao u dobi od 80 godina, prethodno je tome bio fizički aktivan, da je zbog operacije kod istoga zaostao ožiljak na trbuhu, ocjena je ovoga suda da je s osnove pretrpljene neimovinske štete primjerena novčana naknada u ukupnom iznosu od 11.148,72 eura / 84.000,00 kn.

22. Naknada imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege pravilno je odmjerena u iznosu od 536,20 eura / 4.040,00 kn pozivom na odredbu čl. 1095. ZOO- a, a iz razloga kako je to obrazloženo prvostupanjskom presudom, na koje se upućuje radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja.

23. S obzirom na izloženo, te neprijeporno isplaćene novčane iznose na ime predmetne naknade štete, tuženik je obvezan isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn.

24. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju je zateznu kamatu trebalo priznati od 19. srpnja 2016., sukladno odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( „Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), budući da se 18. srpnja 2016. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a koju od istog potražuje kao osiguratelja temeljem obveznog osiguranja od odgovornosti.

25. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

26. Tužitelj je u prvostupanjskom postupku po osnovi uspio 100 %, a po visini 23 % (od zatraženih 13.760,70 eura / 103.680,00 kn uspio iznosom od 3.148,19 eura / 23.720,00 kn), odnosno 100 % + 23 % = 123 % : 2 = 61,5 %. Tuženik je uspio 38,5 % pa kada se od 61,5 % odbije uspjeh tuženika od 38,5 % , proizlazi da je tužitelj u konačnici uspio u omjeru od 23 %.

27. Prvostupanjski sud je tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pravilno priznao potpuni trošak u iznosu od 6.086,58 eura / 45.859,37 kn s time da mu je trebao priznati i trošak pristupa ročištu 20. rujna 2021., a koje je odgođeno prije početka raspravljanja, prema Tbr. 9. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa) u visini od 50 bodova, odnosno u iznosu od 82,95 eura /625,00 k s PDV- om, tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku (100 %) iznosi 6.169,53 eura / 46.484,37 kn. Kada se tom iznosu pribroji trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 181,83 eura / 1.370,00 kn, dobije se iznos od 6.351,37 eura / 47.854,37 kn. Pri tome je za navesti da se neosnovano žalbenim navodima osporava trošak dosuđen tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav podneska od 25. travnja 2017. kojim je preciziran tužbeni zahtjev, a za koji je tužitelju pravilno priznat trošak prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, sastav podneska od 21. ožujka 2018. kojim se tužitelj očitovao na podnesak tuženika vezano za sniženje tužbenog zahtjeva, sastav podneska od 27. ožujka 2019. kojim je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju iza sada pok. ŽJ i sastav podneska od 2. svibnja 2019., kojim je tužitelj predložio da se pozove vještake očitovati se o ukupnom omjeru, odnosno postotku smanjenja životne aktivnosti ŽJ, za koje je pravilno priznat trošak prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife. Pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 23. prosinca 2021. kojim je predloženo da se sukladno čl. 261. ZPP-a na sljedeće ročište pozovu svi vještaci koji su vještačili u ovom postupku, budući da je tužitelj navedeno mogao predložiti i na prethodnom ročištu održanom 20. rujna 2021. i u podnesku od 3. prosinca 2020. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kako u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju od ukupnog troška u iznosu 6.351,37 eura / 47.854,37 kn pripada 23 % odnosno 1.460,81 eura / 11.006,51 kn, te u cijelosti trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 947,12 eura / 7.136,00 kn, što daje ukupan parnični trošak u iznosu od 2.407,92 eura / 18.142,51 kn, tužitelju je trebalo dosuditi i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 645,75 eura / 4.865,40 kn ( 2.407,92 eura / 18.142,51 kn – dosuđenih 1.762,18 eura / 13.277,11 kn ).

28. Tužitelj je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 11 % ( od osporavanih 11.939,74 eura / 89.960,00 kn uspio iznosom od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn) pa mu prema vrijednosti predmeta spora, a koji predstavlja ožalbeni iznos od 11.939,74 eura / 89.960,00 kn, od potpunog troška sastava žalbe u iznosu od 311,07 eura / 2.343,75 kn prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife, pripada 11 %, odnosno iznos od 34,22 eura /257,81 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

29. Tuženiku i umješaču na strani tuženika nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nisu uspjeli.

30. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović