P-3007/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja ŽV diplomirane pravnice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 324,16 eur sa zateznom kamatom od 19. 6. 2019. pa do isplate, sve u roku petnaest (15) dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je osiguranik tuženika LV skrivio prometnu nezgodu u kojoj je stradala osiguranica tužitelja ZV a ZV LV je proglašen krivim. Prometna nezgoda se dogodila 19.9.2010. Da je radi posljedica predmetne nesreće djetetu CV priznato pravo na obiteljsku mirovinu a da utuženo razdoblje nije prvo, već da je tuženik dosad plaćao tužitelju štetu po istom činjeničnom i pravnom osnovu, samo za druga vremenska razdoblja. Za nastavno razdoblje od 1.11.2027. do 31.7.2018. tuženik je tužitelju podmirio iznos od 6.513,08 kn dok je iznos od 2.588,84 kn ostao nepodmiren. Stoga tužitelj potražuje ukupno iznos od 2.422,40 kn a kako tuženik tužitelju odgovara za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, da je tužitelj ustao tužbom u ovom postupku. Kasnije tijekom postupka ističe da je riječ o ozljedi izvan rada.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog. Osporava osnov i visinu. Ističe da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05.) koji u čl. 27. st. 1. propisuje da je "društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju", a da se stvarnom štetom u smislu citiranog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji.

3. U ovom predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio je presudu br. P-1722/2019 od 3. studenog 2020. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, koja presuda je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-1778/2021 od 28. kolovoza 2023. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje tužitelja (list 3-4 i 21 spisa), izvješće o saldu duga od 25.7.2019. (list 28 spisa), u obračun tužitelja (list 23 spisa).

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku s naslova naknade štete u iznosu od 324,16 EUR (ranije 2.442,40 kn) na ime novčanih davanja isplaćenih osiguraniku tužitelja na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu za razdoblje od 1.11.2017. do 31.7.2018. budući da je za nastanak štetnog događaja odgovoran osiguranik tuženika.

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tvrdnju tuženika da kao mjerodavno materijalno pravo za odluku o tužbenom zahtjevu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju na koji se poziva tužitelj.

8. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

9. Dakle, mjerodavno pravo za odluku suda u ovoj pravnoj stvari predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP). Odredbama čl. 27. ZOOP-a uz ostalo je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.), da se stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, prema navedenoj odredbi obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Prema stanju spisa proizlazi da je u ranijem tijeku postupka vođenom u ovosudnom predmetu br. P-1722/2019 tuženik radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sukladno odredbama ZOOP-a nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem niti je takav dokaz predložio tužitelj. Ovaj sud smatra da je teret dokaza radi utvrđenja odlučnih činjenica u pogledu osnova i visine leži na tužitelju te da je u tom smislu tužitelj nakon donošenja pravnog shvaćanja na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. kojim je izmijenjeno pravno shvaćanje u pogledu utvrđenja stvarne štete u postupcima u kojima tužitelj od osiguravajućih društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina u povodu prometnih nesreća, koje mirovine su isplaćene u vrijeme važenja ZOOP-a, bio dužan predložiti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, Međutim, tužitelj tako nije postupio te na izričit upit suda na ročištu održanom dana 19. ožujka 2025. a obzirom na predmetnu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izjavio kako ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza na okolnost visine pa je u postupku izostalo utvrđenje visine tužbenog zahtjeva za koje sud nema potrebno stručno znanje radi čega je bilo potrebno izvesti dokaz financijskim vještačenjem. U odnosu na dostavljeni obračun od strane tužitelja ističe se kako iz istog nije bilo moguće utvrditi visinu na način kako je to propisano sukladno odredbama ZOOP-a odnosno nije bilo moguće utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev nije osnovan pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

12. Ovdje još valja istaknuti kako je sud sve iznose naznačene u kunama preračunao u eure sukladno općim pravilima za preračunavanju i zaokruživanju iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službeno valute u Republici Hrvatskoj ( ("Narodne novine" broj 57/22,88/22 ).

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. kal 30 dana