REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. P-1696/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luciji Car-Pavlic, odvjetnici iz OD Križanec, Car-Pavlic & Poparić iz Zagreba, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku iz OD Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 9. travnja 20025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 24. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu br: 78447/05, potpisanog/sklopljenog dana 10. lipnja 2005., od strane HVB Splitske banke d.d. (pravni prednik tuženika), kao kreditora, tužiteljice, kao korisnika kredita, NČ i KČ kao sudužnika te Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama kao založnog dužnika, u dijelu u kojem je određeno da se korisnik kredita/ovdje tužiteljica obvezuje platiti jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1,00 % (slovima: jedanposto) od iznosa kredita, a najviše do tisuću kuna.
II Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da isplati tužiteljici AČ iz [adresa], OIB: 06393368323iznos od 132,72 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2007. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 579,28 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 10.6.2005. sklopila sa pravnim prednikom tuženika HVB-Splitskom bankom d.d. Split ugovor o kreditu prema kojem joj je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 33.737,74 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te da je odredbom čl. 8. predmetnog ugovora utvrđena naknada za obradu zahtjeva za kredit u visini od 1,00 % od iznosa kredita. Tužiteljica smatra da je predmetna odredba nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je tako naplatio tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 999,96 kn. Stoga tužiteljica smatra da je predmetna ugovorna odredba i ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 132,72 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba čl. 8. ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.
3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 10.6.2005. (list 7-14 spisa), e-mail korespondenciju (list 15-16 spisa), promet po kreditu (list 17-52 spisa) i izračun (list 53-58 spisa).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.
5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 10.6.2005. kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu od 33.737,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti.
6. Sporno je u ovom predmetu je li ugovorna odredba iz čl. 8. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit od 1,00 % od iznosa kredita ništetna. Sporna je i visina zahtjeva.
7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužiteljicu kao stranku.
8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom navela je da je kredit podignula radi kupnje stana u [adresa], da je stan i kupila i u njemu živi. Stan je koristila isključivo za svoje osobne potrebe, za nikakav obrt. Sjeća se da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen, tipski, te da ona niti na koji način nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora, pa tako ni na odredbu o ulaznoj naknadi. Naknada za obradu kredita naplaćena joj je prilikom isplate kredita. Kredit je podignula kod pravnog prednika tuženika, jer je jedino tamo mogla dobiti kredit.
9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, jer je njezin iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima, a tužiteljica je u konkretnom slučaju bila potrošač.
10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tužiteljica je u konkretnom slučaju bila potrošač.
11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.
13. Tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, odnosno nije dokazao da je imao bilo kakve troškove za obradu zahtjeva za kredit, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.
14. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.
15. Kako je predmetni kredit konvertiran valja samo reći da je Aneksima kojima je konverzija provedena reguliran samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje naplaćene ulazne naknade, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva. Pregledom Aneksa sud je utvrdio kako se tužiteljica nigdje nije odrekla svojih potraživanja, niti se odrekla prava na potpuno obeštećenje. Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti.
16. Slijedom naprijed navedenog sud je u cijelosti utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, te da je odredba iz čl. 8. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetna.
17. Budući je visina zahtjeva bila sporna, sud je u postupku proveo i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., a čiji nalaz i mišljenje od 10.12.2024. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi. Mišljenje je vještaka da je čl. 8. ugovora ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva od 1 % od iznosa kredita, a ista je naplaćena 13.6.2005. u iznosu od 999,96 kn, ili 132,72 EUR.
18. Stoga je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika kao pravnog slijednika HVB-Splitske banke d.d. da vrati tužiteljici ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa stečenog bez osnove od 132,72 EUR/ 999,96 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn.
19. Pri tome valja reći i da prigovor zastare tuženika nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).
20. Na dosuđeni iznos od 132,72 EUR tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od 14.6.2005. pa do isplate, budući je naknada naplaćena tužiteljici dana 13.6.2005., pa je od tog dana tuženik bio nepošteni stjecatelj.
21. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22).
22. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (132,72 EUR) i važećoj OT. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe, sastava 2 podneska od 17.9.2024. i 2.1.2025. i pristupa na 2 ročišta od 31.10.2024. i 9.4.2025. od po 50,00 EUR, sastava podneska od 8.11.2024. od 12,50 EUR (25 %) i pristupa na ročište za objavu presude od 25,00 EUR, ili ukupno 287,50 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 71,87 EUR ili ukupno 359,37 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 200,00 EUR, te sudska pristojba na tužbu od 6,64 EUR i na presudu od 13,27 EUR, sveukupno 579,28 EUR.
23. Sud nije priznao tužiteljici trošak zahtjeva za dostavu dokumentacije, jer se ne radi o nužnom trošku.
U Zagrebu, 24. travnja 2025.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
DNA:
punomoćniku tužiteljice
punomoćniku tuženika
