REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6216/2024-21

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Neven Kozolić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb OIB: 02535697732 kojeg zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.512,24 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

0,89 EUR od dana 2.10.2006. do isplate

0,30 EUR od dana 3.11.2006. do isplate

0,15 EUR od dana 1.12.2006. do isplate

0,42 EUR od dana 1.4.2008. do isplate

6,57 EUR od dana 3.11.2008. do isplate

0,26 EUR od dana 1.12.2008. do isplate

8,40 EUR od dana 2.1.2009. do isplate

8,68 EUR od dana 2.2.2009. do isplate

9,17 EUR od dana 2.3.2009. do isplate

7,69 EUR od dana 1.4.2009. do isplate

7,33 EUR od dana 4.5.2009. do isplate

5,87 EUR od dana 1.6.2009. do isplate

3,87 EUR od dana 1.7.2009. do isplate

4,96 EUR od dana 4.8.2009. do isplate

6,05 EUR od dana 1.9.2009. do isplate

5,14 EUR od dana 1.10.2009. do isplate

4,48 EUR od dana 2.11.2009. do isplate

6,09 EUR od dana 1.12.2009. do isplate

7,35 EUR od dana 4.1.2010. do isplate

9,59 EUR od dana 1.2.2010. do isplate

9,05 EUR od dana 1.3.2010. do isplate

11,59 EUR od dana 1.4.2010. do isplate

11,07 EUR od dana 3.5.2010. do isplate

12,14 EUR od dana 1.6.2010. do isplate

19,92 EUR od dana 1.7.2010. do isplate

18,69 EUR od dana 2.8.2010. do isplate

23,34 EUR od dana 31.8.2010. do isplate

19,04 EUR od dana 26.10.2010. do isplate

24,80 EUR od dana 30.11.2010. do isplate

31,18 EUR od dana 29.12.2010. do isplate

27,48 EUR od dana 26.1.2011. do isplate

29,08 EUR od dana 28.2.2011. do isplate

28,99 EUR od dana 21.3.2011. do isplate

26,21 EUR od dana 29.4.2011. do isplate

30,00 EUR od dana 16.5.2011. do isplate

35,34 EUR od dana 9.6.2011. do isplate

45,02 EUR od dana 26.7.2011. do isplate

46,71 EUR od dana 27.8.2011. do isplate

37,19 EUR od dana 26.9.2011. do isplate

35,26 EUR od dana 19.10.2011. do isplate

34,60 EUR od dana 16.11.2011. do isplate

36,07 EUR od dana 15.12.2011. do isplate

38,64 EUR od dana 3.1.2012. do isplate

40,49 EUR od dana 13.2.2012. do isplate

40,04 EUR od dana 22.3.2012. do isplate

39,92 EUR od dana 21.4.2012. do isplate

41,02 EUR od dana 24.5.2012. do isplate

40,78 EUR od dana 19.6.2012. do isplate

40,25 EUR od dana 3.8.2012. do isplate

40,25 EUR od dana 3.8.2012. do isplate

39,62 EUR od dana 31.8.2012. do isplate

39,72 EUR od dana 23.10.2012. do isplate

40,69 EUR od dana 23.11.2012. do isplate

39,82 EUR od dana 20.12.2012. do isplate

37,62 EUR od dana 1.2.2013. do isplate

37,28 EUR od dana 7.2.2013. do isplate

38,39 EUR od dana 6.3.2013. do isplate

40,15 EUR od dana 7.4.2013. do isplate

36,32 EUR od dana 14.5.2013. do isplate

35,68 EUR od dana 19.6.2013. do isplate

34,90 EUR od dana 9.7.2013. do isplate

37,31 EUR od dana 2.9.2013. do isplate

37,28 EUR od dana 2.9.2013. do isplate

sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od dana 30.12.2023. po stopi zateznih kamata za ostale odnose koja se određuje, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je određena sukladno čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (ZID ZOO NN 155/2023), sve to u roku od 15 dana,

kao i da naknadi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka iznos od 2.702,95 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. travnja 2025. pa do isplate po stopi zateznih kamata za ostale odnose koja se određuje, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je određena sukladno čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (ZID ZOO NN 155/2023), sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 9011813301 na iznos od 13.027,48 CHF. U čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF. Navedena odredba predmetnog ugovora o kreditu kojemu je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku je ništetna, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Visokog Trgovačkog suda RH, Pž-1729/13 od 13.06.2004., odredba čl. 4 ugovora za ugovorenu valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica CHF, tijekom postojanja obveze promjenjiva, u skladu s jednostranim odlukama tuženika, je nepoštena i ništetna. Temeljem odredbe čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl. 502c ZPP-a, u smislu citirane presude i u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tuženik je dužan po osnovi stjecanja bez osnove, vratiti tužitelju sve što mu je tužitelj platio povrh onoga što mu je bio dužan platiti, sukladno važim ugovornim odredbama i uvjetima otplate kredita i to preplaćenu razliku anuiteta a koja je nastala kao rezultat jednostranog povećanja izmjene kamatne stope i primjene valutne klauzule, preplaćenu razliku preostale glavnice kredita kod prijevremene otplate koja je nastala kao rezultat jednostranog povećanja, te preplaćenu razliku naknade za prijevremenu otplatu kredita. Predlaže da sud u nakon provedenog postupka donese presudu, usvoji tužbeni zahtjev, konačno specificiran podneskom od 08.12.2021., te obveže tuženika da mu nadoknadi trošak postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu sporni osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti zatvoren. U odnosu na zahtjev za isplatom, jedino nedvojbeno proizlazi iz navoda tužitelja jest da je zahtjev temeljen na promašenoj premisi, da je tečaj trebao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje, te nadalje očito tužitelj pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bez pravnog učinka, te da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena. Tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje kredita s valutnom klauzulom te da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula stoga je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima Hrvatskom pravnog poretka, te ni na koji način počinio povrede koji mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije prilikom promjena tečaja. Tuženik ističe i prigovor zastare stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Prometnu karticu, Informativni otplatni plan, tečajnu listu, Ugovor o kreditu, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću.

4. Nesporno je među strankama da su sklopile ugovor o kreditu br. 9011813301 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 13.027,48 CHF. Nesporno je da je tužitelj isplatio u cijelosti kredit 07.09.2013. godine.

5. Sporna je zastara potraživanja, osnovanost utvrđenja ništetnosti valutne klauzule.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da kada je bio u auto kući radi kupnje auta tada su ga poslali kod tuženika i sjeća se da je zaposlenik tuženika ponudio kreditu švicarskim francima protuvrijednosti kune i rekao je da je najpovoljniji i najstabilniji što se tiče tečaja valutne klauzule. Sjeća se da je pročitao ugovor i nije imao primjedbi, a niti je imao primjedbe na početni mjesečni anuitet kredita. Sjeća se da mu nisu ništa objašnjavali što se tiče tečaja valutne klauzule i rizika. Njemu je bilo jasno da se tečaj valutne klauzule može mijenjati na gore ili dolje ali ne za toliko iznos oko 50% je narasla mjesečna rata kredita. Dobivao je od tuženika dopise u kojemu su ga obavještavali da se povećala mjesečna rata kredita. Osobno je plaćao mjesečne rate kredita. Sjeća se kada je dobio otkaz na poslu da je bio kod tuženika da bi se dogovorili oko načina plaćanja kredita, a zaposlenik tuženika je rekao da ostaje onako kako su sačinili ugovor o kreditu. Vozilo je koristio u osobne svrhe.

7. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva jer smatra da je onda svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama jer je tužitelj povisio tužbeni zahtjev nakon vještačenja, a prema čl. 190. st. 2. ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare tijek zastare je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe i počeo je ponovno teći pravomoćnošću presude od dana 14.06.2018., a prema odredbi čl. 215 ZOO-a zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze, od dana utvrđenja ništetnosti, počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu, te je tužba podnesena u roku manjem od 5 godina.

8. Nesporno je da je dana 07.04.2013. Trgovački sud u Zagrebu donio presudu br. P-1401/2012., a koja je potvrđena presudom br. Pž-6632/2017.od 14.06.2018. Visokog trgovačkog suda RH, u odnosu na promjenjivu redovnu kamatu u skladu s jednostranim odlukama tuženika je nepoštena i ništetna, a u odnosu na valutnu klauzulu utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, u odnosu na ugovornu valutnu klauzulu koja glavnica je vezana švicarski franak. Valutna klauzula je tzv. zaštitna klauzula i njena je funkcija čuvanje vjerovnika i dužnika od aprecijacije i deprecijacije domaćeg tečaja, odnosno devalvacije i hiperinflacije. Sva plaćanja za navedeni kredit i iznos ugovora o kreditu kojeg je tuženik ispatio tužitelju te anuitete koje je tužitelj plaćao tuženiku, plaćali su se isključivo u hrvatskim kunama. Hrvatska kuna kao valuta je ostala stabilna dok je vrijednost CHF oscilirala i aprecirala, te je tuženik bio dužan izvršiti korekciju iznosa u CHF valuti a ne u hrvatskoj kuni. Iz navedenog proizlazi da je funkcija valutne klauzule zaštitna funkcija, očuvanje jednake vrijednosti činidaba iz čega proizlazi da je ugovaranje valutne klauzule i njezina implementacija na način koji je to tuženik činio, ništetna. Prema odredbi čl. 502c. ZPP-a, propisuje se direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošači obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi. Sud je utvrdio iskazom tužitelja da se na tužitelja primjenjuje Zakon o potrošačima jer je tužitelj potpisao ugovor kao fizička osoba - potrošač te mu je zaposlenik tuženika predložio kredit u švicarskim francima protuvrijednosti kune, da je najpovoljniji i najstabilniji, nitko mu nije objasnio rizik promjene tečaja valutne klauzule i pojam tečaja valutne klauzule. Sud zaključuje da tuženik predloženim dokazima nije dokazao da je tužitelju djelatnik banke, a prije sklapanja navedenog ugovora, objasnio rizik povećanja tečaja valutne klauzule te imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama, tuženik nije dokazao da je tužitelju prilikom pregovora pružena cjelovita informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja tečaja valutne klauzule u švicarskim francima, a prema odredbi čl. 221a ZPP-a. Sud zaključuje da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo da je nastala značajna neravnoteža u pregovaračkim položajima, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te predmetna ugovorna odredba nepoštena. Prema čl. 1111 st. 1 ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba u odnosu na valutnu klauzulu ništetna stoga se u ovom slučaju primjenjuje čl. 1111 st. 1. ZOO-a jer je tuženik nepošteno stekao bez osnove utuženi iznos prema odredbi čl. 1115 ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U ovom slučaju tuženik stjecatelj je nepošten od dana stjecanja jer je tuženik na nepošten način stekao bez osnove utuženi iznos stoga je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

9. Zadatak vještaka je utvrditi iznos preplaćenih anuiteta zbog tečajne razlike izraženo u kunama po mjesecima koje tužitelj preplatio stvarnom otplaćenom kredita i koliko bi tužitelj plaćao da nije došlo do promjene valute tijekom trajanja ugovorenog odnosa sa zakonskom zateznom kamatom od dana svakog preplaćenog iznosa do isplate.

10. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Darka Prpića razvidno je da je tužitelj radi ugovorene valutne klauzule u CHF u utuženom razdoblju sveukupno više platio na ime otplate kredita, iznos 11.394,00 kuna, te je utvrdio tijek zakonskih zateznih kamata od dana uplate svakog iznosa, a prema plaćenim anuitetima.

11. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, u odnosu na izračun, stoga je sud isti uzeo u obzir prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je svoje vještačenje iznio savjesno i u skladu pravilima i vještine prema čl. 258. ZPP-a.

13. Budući da je sud utvrdio da je valutna klauzula ništetna u dijelu čl. 6. ugovora, jer je protivna odredbi čl. 81., 82., 90., 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača prema odredbi čl. 322., 323. i 324. ZOO-a, sud je dosudio tužitelju na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule (čl. 1111. ZOO-a koji je u svezi s čl. 1115. ZOO-a), iznos 11.394,00 kn, a koji se sastoji od mjesečnih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekuće od svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa sve do isplate, a prema čl. 29. st. 2. ZOO-a koji je u svezi s čl. 183. ZOO-a.

14. Prigovor tuženika da vještak nije uključio razdoblje nižeg tečaja koji je vrijedio na dan uplate anuiteta u odnosu na inicijalni tečaj sud nije uzeo u obzir jer tuženik je trebao istaknuti protutražbinu zbog promjene odnosno nižeg tečaja u fazi prethodnog postupka, a što nije učinio, a prema odredbi čl. 288a. st. 6. ZPP-a. Tužitelj je uplaćivao novac po nižoj kamatnoj stopi, nije ništa stekao pa da bi nešto uopće imao i vratiti tuženiku, jer je taj novac plaćao banci, a ne sebi, stoga i da nije zatražen prijeboj isti ne bi bio osnovan niti logički niti pravno.

15. Sud je dosudio parnični trošak tužitelju temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u iznosu od 2.702,95 eur, a koji se odnosi na sastav tužbe 100 bodova, podneska od 11.02.2021. 100 bodova, ročište 16.06.2021. 100 bodova, podnesak od 17.06.0221. 25 bodova, podnesak od 17.08.2021. 100 bodova, podnesak od 02.09.2021. 100 bodova, podnesak od 08.12.2021. 100 bodova, ročište od 08.02.2022. 100 bodova, ročište 13.04.2022. 100 bodova, ročište 5.2.2025. 50 bodova, podnesak 5.2.2025. 50 bodova, ročište 11.3.2025. 100 bodova, ročište za objavu presude 50 bodova, a što sve ukupno iznosi 1.950,00 eur za rad odvjetnika prema OT, PDV 487,50 eur, troškovi financijskog vještačenja 265,45 eur.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika