REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1402/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza ZOVKO-ZAGREB d.o.o. - u stečaju, Zagreb, Miramarska cesta 13d, OIB: 36157592830, kojeg zastupa punomoćnik Igor Šeparović, odvjetnik u Zagrebu, Miramarska cesta 13d, protiv tuženika DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o., Dugo Selo, Sajmišna ulica 15, OIB: 62063700215, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, Selska cesta 90/B (Hruševečka 3), radi isplate iznosa od 66.000,00 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 24. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 66.000,00 EUR-a, te da mu naknadi trošak parničnog postupka, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. travnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR-a u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 27. ožujka 2023. pravni prednik tužitelja, ZOVKO-ZAGREB d.o.o. - u stečaju, Sesvete, Slavonska avenija 63, u bitnome navodi da je u predmetu Općinskog građanskoga suda u Zagrebu poslovni broj: Psp-22/2021 sud pravomoćno utvrdio da je ovdje tuženik smetao pravnog prednika ovdje tužitelja u posjedu nekretnine, i to posebnih dijelova nekretnine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište [adresa], u naravi poslovne prostorije - blagajne ukupne površine 83,45 m2, što u naravi čini poslovni prostor blagajni u centralnom holu zgrade, površine 66,76 m2 i zajedničke dijelove u nekretnini površine 16,69 m2, koji se nalazi u zgradi Autobusnog kolodvora Zagreb, Avenija Marina Držića 4, Zagreb, na način da je razvalio postojeću bravu na ulaznim vratima i nasilno ušao u poslovni prostor, te da je nakon toga postavio novu bravu na ulaznim vratima poslovnog prostora, tako da pravni prednik ovdje tužitelja s postojećim ključem nije mogao otključati bravu od ulaznih vrata poslovnog prostora i ući u svoj prostor, a što je isti saznao 28. siječnja 2021. godine u 10.06 sati, te je ovdje tuženiku naloženo da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da preda pravnom predniku ovdje tužitelju ključeve od novopostavljene brave na ulaznim vratima poslovnog prostora, pa da je sukladno navedenom pravomoćnom i ovršnom rješenju, tuženik 02. studenog 2022. godine pravnom predniku tužitelja dobrovoljno predao u posjed predmetni poslovni prostor na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu. Nadalje, pravni prednik tužitelja navodi da je u navedenom poslovnom prostoru tuženik obavljao djelatnost prodaje autobusnih karata u vremenu od početka siječnja 2021. godine do 02. studenog 2022. godine, ukupno 22 mjeseca, te je koristio poslovni prostor bez valjane pravne osnove i pravnom predniku tužitelja nije platio ni zakupninu, ni troškove vezane uz upotrebu poslovnog prostora, pa da stoga pravni prednik tužitelja ima pravo na naknadu za korištenje poslovnog prostora čija se visina određuje prema visini zakupnine koja bi se mogla postići davanjem u zakup poslovnog prostora, koju naknadu pravnom predniku tužitelja je dužan isplatiti tuženik i to za vrijeme dok je tuženik koristio poslovni prostor pravnog prednika tužitelja. Slijedom navedenog, pravni prednik tužitelja potražuje isplatu naknade za korištenje u iznosu od 66.000,00 EUR-a, koja se odnosi na zakupninu za 22 mjeseca, u iznosu od 3.000,00 EUR-a mjesečno, pa predlaže donošenje presude kao u toč. I. izreke ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, ističe da je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Psp-22/2021-14 od 13. prosinca 2021., utvrđeno da su ovdje tuženik, kao prvotuženik, drugotuženik ĐR, trećetuženik ŽR i četvrtotuženik ZR istodobno smetali posjed pravnog prednika tužitelja u opisanom poslovnom prostoru, u kojem postupku se na strani pravnog prednika tužitelja umiješala, zbog svojeg pravnog interesa i Stečajna masa iza CROATIA-BUS d.d., u stečaju, s obrazloženjem da se radi o njezinom poslovnom prostoru koji ulazi u stečajnu masu CROATIA-BUS d.d., a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-670/17 od 31. siječnja 2020 godine. Tuženik ističe da je toč I. izreke citirane presude utvrđeno da pravni prednik ovdje tužitelja ZOVKO-ZAGREB d.o.o., u stečaju, nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, slijedom čega se poslovni prostor i vraća u stečajnu masu tužitelja CROATIA-BUS d.d., pa stoga tuženik prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije pravnog prednika tužitelja, budući da isti nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora kojeg može dati u zakup, već navedena treća osoba kojoj isključivo pripada vlasničko pravo zakupa, kao niti zahtijevati naknadu za korištenjem poslovnog prostora i isplatu neplaćene mjesečne zakupnine. Ujedno, tuženik ističe i prigovor pogrešne pasivne legitimacije, obzirom da iz priloga dostavljenih uz tužbu jasno proizlazi da je smetanje posjeda počinjeno od više osoba, a ne samo od tuženika, kao i da kroz cijeli vremenski period od ulaska do izlaska iz poslovnog prostora, tuženik, kao niti ostali tuženici iz postupka smetanja posjeda nisu objektivno mogli koristiti prostor za bilo kakvu poslovnu ili privatnu djelatnost, budući da isti nije bio tehnički osposobljen za obavljanje bilo kakve djelatnosti pa tako niti za prodaju putničkih karata i to zbog činjenice da je Autobusni kolodvor na osobni zahtjev stečajne upraviteljice Marije Vujčić Turkulin Stečajne mase CROATIA-BUS d.d., u stečaju, čiji je poslovni prostor, isključio i obustavio isporuku usluge električne energije u predmetnom prostoru, slijedom čega je poslovni prostor kroz cijelo vrijeme bio neuređen, bez struje i bez mogućnosti korištenja elektroničkih uređaja, kao i zabrane korištenja vode i sanitarnog čvora za koju uslugu se korisniku poslovnog prostora uručuje bez novčane naknade elektronska kartica za korištenje sanitarnog čvora u okviru autobusnog kolodvora, pa da predmetni neuređeni derutni poslovni prostor do danas nije priveden namjeni, te je potpuno prazan. Nadalje, tuženik navodi da se u više navrata pismeno i usmeno obraćao Autobusnom kolodvoru i stečajnoj upraviteljici da se poslovni prostor priključi na električnu mrežu da bi se prostor mogao koristiti za prodaju putničkih karata, koji zahtjev je pismeno odbijen, pa slijedom navedenog, tuženik spori i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Podneskom od dana 14. studenoga 2023. pravni prednik tužitelja se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u bitnome navevši da je neosnovan istaknuti prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, te da je pravni prednik tužitelja nedvojbeno aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, budući da je isti vlasnik i godinama se nalazi u kvalificiranom posjedu predmetnog poslovnog prostora u zgradi Autobusnog kolodvora Zagreb, te da je točno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-670/2017 od 31. siječnja 2020. godine određeno da je Zovko-Zagreb d.o.o. u stečaju predmetni poslovni prostor dužan vratiti u stečajnu masu iza Croatia-bus d.d. u stečaju, a što znaci da je pravni prednik tužitelja morao predati predmetni poslovni prostor u posjed Stečajnoj masi iza Croatia-bus d.d. u stečaju, pa da je radi dobrovoljnog ispunjenja obveze iz prethodno citirane presude dana 28. siječnja 2021. godine u 10,00 sati bila dogovorena predaja u posjed predmetnog poslovnog prostora, no koja predaja u posjed nije izvršena, budući da pravni prednik tužitelja postojećim ključem od ulaznih vrata predmetnog poslovnog prostora nije mogao otvoriti ulazna vrata istog, a da je intervencijom policije utvrđeno da je dana 28. siječnja 2021. godine u 10.06 sati prilikom primopredaje poslovnog prostora između Croatia-bus d.d. u stečaju i Zovko-Zagreb d.o.o. u stečaju, u prostoru Autobusnog kolodvora Zagreb, u poslovnom prostoru blagajne zatečen ZR iz društva Darojković promet d.o.o., koji nije želio napustiti poslovni prostor, a o kojem opisanom protupravnom ponašanju ovdje tuženika je pravomoćno odlučeno u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Psp-22/2021, na način da je pravnom predniku ovdje tužitelja sud pružio posjedovnu zaštitu, sukladno rješenju o smetanju posjeda kojeg je priloženo uz tužbu. Nadalje, pravni prednik tužitelja navodi da je za čitavo vrijeme trajanja parnice radi smetanja posjeda u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Psp-22/2021 društvo Darojković promet d.o.o., ovdje tuženik u predmetnom poslovnom prostoru obavljao trgovačku djelatnost pružanja kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru (prodaja autobusnih karata za Njemačku i Švicarsku, davanje informacija i slično), pa da zbog takvog protupravnog ponašanja tuženika, pravni prednik tužitelja nije bio u mogućnosti ispuniti obvezu iz pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-670/2017 od 31. siječnja 2020. godine i Stečajnoj masi iza Croatia-bus d.d. u stečaju predati u posjed, odnosno vratiti predmetni poslovni prostor, a što je pravni prednik tužitelja napravio odmah nakon što mu je tuženik 02. studenog 2022. godine dobrovoljno predao u posjed predmetni poslovni prostor na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu, te je iz prethodno navedenog, razvidno da je za vrijeme koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom od početka siječnja 2021. godine do 02. studenog 2022. godine, ukupno 22 mjeseca, pravni prednik tužitelja aktivno legitimiran tražiti od tuženika, kao nepoštenog posjednika nekretnine, da mu naknadi sve štete koje su na nekretnini nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja.

4. U daljnjem tijeku postupka, pravni prednik tužitelja je ustrajao kod iznesenih tvrdnji, dok je tuženik ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu, posebice kod prigovora aktivne legitimacije, obzirom da pravni prednik tužitelja nije niti vlasnik, niti zakoniti posjednik s osnova zakupa predmetnog poslovnog prostora.

5. Nadalje, budući da je uvidom u sudski registar ovoga suda utvrđeno da je društvo ZOVKO-ZAGREB d.o.o. - u stečaju, Sesvete, Slavonska avenija 63, OIB: 02310872315, odnosno tužitelj brisan iz sudskog registra, a koji upis je proveden u sudskom registru dana 10. studenoga 2023., čime je, u skladu s čl. 4. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13. i 110/15; dalje: ZTD) tužitelj izgubio svojstvo pravne osobe, to je postupak u ovom parničnom predmetu prekinut rješenjem poslovni broj: P-680/2023 od 22. ožujka 2024. godine primjenom odredbe čl. 212 t. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22; dalje: ZPP), no isti je ujedno i nastavljen ovosudnim rješenjem poslovni broj: P-680/2023 od 30. travnja 2024., obzirom da je podneskom od dana 26. ožujka 2024. Stečajna masa iza ZOVKO-ZAGREB d.o.o. - u stečaju, Zagreb, Miramarska cesta 13D, OIB: 36157592830, upisana u sudski registar ovog suda, kao pravni sljednik tužitelja ZOVKO-ZAGREB d.o.o. - u stečaju, Sesvete, temeljem odredbe čl. 215. st. 1. ZPP-a, preuzela postupak u rubriciranoj pravnoj stvari, te predložila nastavak postupka.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Psp- 22/2021-14 od 13. prosinca 2021. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 4. – 19. spisa), presliku zapisnika o predaji poslovnog prostora od 02. studenoga 2022. (list 20. spisa), preslika dopisa Autobusnog kolodvora Zagreb od 27. siječnja 2021. (list 33. spisa), presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-670/2017 od 31. siječnja 2020. godine (list 35. – 44. spisa), presliku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2427/2020 od 25. rujna 2020. godine (list 45. – 54. spisa) i presliku zapisnika o predaji poslovnog prostora od 02. studenoga 2022. (list 66. spisa).

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka, kao i za provođenjem vještačenja po vještaku odgovarajuće struke, a na okolnost visine zakupnine za predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju, budući da tužitelj po mišljenju ovog suda nije dokazao niti aktivnu legitimaciju, kako će to nastavno biti obrazloženo, pa bi stoga provođenje opisanih dokaza bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka, a posebice da su prethodno navedeni dokazni prijedlozi tužitelja i neprikladni za dokazivanje aktivne legitimacije tužitelja, imajući u vidu da tužitelj podnosi tužbu u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZVDSP), kao vlasnik, odnosno predmnijevani vlasnik predmetnog poslovnog prostora, od tuženika kao nepoštenog posjednika, a da iz spisu priloženi isprava proizlazi da tužitelj nije niti vlasnik, a niti predmnijevani vlasnik predmetnog poslovnog prostora u utuženom periodu, kako će to još detaljno biti obrazloženo. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se službenim putem pribavi ovosudni spis poslovni broj: P-670/2017, kao i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj PSP-22/2021, budući da su ovom spisu priloženi i pravomoćno rješenje o smetanju posjeda i pravomoćna presuda kojima su dovršeni prethodno navedeni postupci, a koje činjenice nisu niti sporne između stranaka, te za saslušanjem svjedoka ĐR, ŽR te ZR, sve kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, budući da je sud utvrdio osnovanim istaknuti prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, dakle da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani, pa provođenje prethodno navedenih dokaznih prijedloga tuženika, ne bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 66.000,00 EUR-a, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime mjesečne naknade za korištenje nekretnine, i to posebnih dijelova nekretnine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište [adresa], u naravi poslovne prostorije - blagajne ukupne površine 83,45 m2, što u naravi čini poslovni prostor blagajni u centralnom holu zgrade, površine 66,76 m2 i zajedničke dijelove u nekretnini površine 16,69 m2, koji se nalazi u zgradi Autobusnog kolodvora Zagreb, Avenija Marina Držića 4, Zagreb, u vlasništvu tužitelja, bez pravnog osnova i to u razdoblju od siječnja 2021. do 02. studenoga 2022. godine.

10. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija, te osnov i visina tužbenoga zahtjeva.

11. U konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu mjerodavna je odredba članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZVDSP).

12. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, dok odredba čl. 166. st. 1. ZVDSP-a propisuje da onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

13. Dakle, da bi tužitelj osnovano mogao potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora i to u visini zakupnine za vrijeme korištenja predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika bez pravne osnove, tužitelj prvenstveno mora dokazati da je isti vlasnik predmetnog poslovnog prostora, odnosno predmnijevani vlasnik predmetnog poslovnog prostora, pa da je stoga isti aktivno legitimiran potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora, te je isti također dužan dokazati da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor u utuženom periodu, odnosno da je tuženik bio u posjedu istog u utuženom periodu i to nepošteni posjednik.

14. Uvidom u presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 670/2017 od 31. siječnja 2020. godine (list 35. – 44. spisa) i presliku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2427/2020 od 25. rujna 2020. godine (list 45. – 54. spisa), ovaj sud je utvrdio da je presudom ovog suda poslovni broj: P-670/2017 od 31. siječnja 2020. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2427/2020 od 25. rujna 2020. godine, utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji nekretnine, poslovnog prostora, i to posebnih dijelova nekretnine nalazeće na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kuća i dvorište [adresa], u naravi poslovnih prostorija – blagajni površine 66,76 m2 nalazeće u centralnom holu zgrade, uz pripadajuće zajedničke dijelove nekretnine u površini od 16,69 m2, sveukupno 83,45 m2 – zgrada Autobusnog kolodvora u Zagrebu, zajedno s idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i idealnim dijelom zemljišta, koji su 29. srpnja 2008. sklopili CROATIA

– BUS d.d., kao prodavatelj i pravni prednik ovdje tužitelja ZOVKO – ZAGREB d.o.o., kao kupac, i na kojem je potpis zastupnika po zakonu prodavatelja ovjerio javni bilježnik Vlasta Zajec pod brojem ovjere OV-10289/08, s aneksom ugovoru o kupoprodaji nekretnina poslovni prostor od 29. srpnja 2008., koji su 29. kolovoza 2008. sklopili CROATIA – BUS d.d. i ZOVKO – ZAGREB d.o.o., i na kojem je potpise zastupnika po zakonu stranaka ovjerio javni bilježnik Vlasta Zajec pod brojem ovjere OV-11486/08, bez učinka prema Stečajnoj masi iza CROATIA – BUS d.d. u stečaju, te se predmetna nekretnina vraća u Stečajnu masu iza CROATIA – BUS d.d. u stečaju. Dakle, ovaj sud jer utvrdio da je ovosudnom presudom koja je postala pravomoćna dana 25. rujna 2020., utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora, a koji je predmet ovog postupka, te koji su sklopili CROATIA – BUS d.d., kao prodavatelj i pravni prednik ovdje tužitelja ZOVKO – ZAGREB d.o.o., kao kupac, bez pravnog učinka prema Stečajnoj masi iza CROATIA – BUS d.d. u stečaju, te je naloženo pravnom predniku ovdje tužitelja vratiti predmetni poslovni prostor, koji je predmet ovog postupka u Stečajnu masu iza CROATIA – BUS d.d. u stečaju, budući da su se ispunile opće pretpostavke pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika iz čl. 127. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06.; dalje: SZ), kao i posebna pretpostavka iz čl. 131. st. 1. SZ-a, pa da je stoga pravni prednik ovdje tužitelja sukladno čl. 141. st. 5. SZ-a dužan vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje, konkretno predmetni poslovni prostor. Nadalje, uvidom u presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-670/2017 od 31. siječnja 2020. godine (list 35. – 44. spisa) i presliku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 2427/2020 od 25. rujna 2020. godine (list 45. – 54. spisa), ovaj sud je utvrdio da je CROATIA – BUS d.d., bila vanknjižni vlasnik predmetnog poslovnog prostora, te da pravni prednik ovdje tužitelja, kao kupac predmetnog poslovnog prostora, također nije izvršio upis prava vlasništva istog u zemljišnim knjigama, odnosno da isti nije knjižni vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a koji činjenicu tužitelj nije niti istaknuo tijekom ovog postupka, te koja činjenica nije sporna između stranaka.

15. Uvidom u presliku rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Psp-22/2021-14 od 13. prosinca 2021. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 4. – 19. spisa), ovaj sud je utvrdio da je u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj: Psp-22/2021, radi smetanja posjeda, a koji je pokrenuo pravni prednik ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika kao prvotuženika i drugih, uz sudjelovanje CROATIA – BUS d.d. u stečaju, kao umješača na strani pravnog prednika ovdje tužitelja, sud pravomoćno utvrdio da su ovdje tuženik, kao prvotuženik, drugotuženik ĐR, trećetuženik ŽR i četvrtotuženik ZR, smetali pravnog prednika ovdje tužitelja ZOVKO- ZAGREB d.o.o. za trgovinu i transport - u stečaju, u posjedu nekretnine i to posebnih dijelova nekretnine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište [adresa], u naravi poslovne prostorije - blagajne ukupne površine 83,45 m2, što u naravi čini poslovni prostor blagajni u centralnom holu zgrade, površine 66,76 m2 i zajedničke dijelove u nekretnini površine 16,69 m2, koji se nalazi u zgradi Autobusnog kolodvora Zagreb, Avenija Marina Držića 4, Zagreb, na način da su razvalili postojeću bravu na ulaznim vratima i nasilno ušli u poslovni prostor, te su nakon toga postavili novu bravu na ulaznim vratima poslovnog prostora, tako da pravni prednik ovdje tužitelja s postojećim ključem nije mogao otključati bravu od ulaznih vrata poslovnog prostora i ući u svoj prostor, a što je isti saznao 28. siječnja 2021. u 10,06 sati, te je tuženicima nalaženo da uspostave prijašnje posjedovno stanje na način da predaju pravnom predniku ovdje tužitelja ključeve od novopostavljene brave na ulaznim vratima poslovnog prostora, te im se ujedno zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće. Nadalje, uvidom u presliku zapisnika o predaji poslovnog prostora od 02. studenoga 2022. (list 20. spisa), sud je utvrdio da je dana 02. studenoga 2022. ovdje tuženik dobrovoljno predao u posjed predmetni poslovni prostor na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu pravnom predniku ovdje tužitelja, dok je uvidom u presliku zapisnika o predaji poslovnog prostora od 02. studenoga 2022. (list 66. spisa), sud utvrdio da je istoga dana pravni prednik tužitelja predao posjed predmetnog poslovnog prostora Stečajnoj masi iza CROATIA – BUS d.d. u stečaju.

16. Slijedom prethodno navedenog, sud je utvrdio da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora od 28. siječnja 2021. do 02. studenoga 2022., no ovaj sud ističe da se u postupku radi smetanja posjeda sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, posjedovna zaštita pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj istog i poštenje posjednika, pa činjenica da je pravni prednik tužitelja stupio u posjed predmetnog poslovnog prostora temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj:

Psp-22/2021-14 od 13. prosinca 2021. donesenog u postupku radi smetanja posjeda protiv ovdje tuženika kao tuženika, ne potvrđuje da pravni prednik tužitelja ima pravo, odnosno pravni temelj na posjed predmetnog poslovnog prostora, budući da se navedena činjenica, niti ne utvrđuju u postupku radi smetanja posjeda, već se utvrđuje isključivo posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje.

17. Dakle, obzirom da tužitelj nesporno nije knjižni vlasnik predmetnog poslovnog prostora, kako bi isti osnovano temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a mogao potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju od 28. siječnja 2021. do 02. studenoga 2022., a da je ovaj sud utvrdio da tužitelj ne ispunjava niti uvjete iz odredbe čl. 166. st. 1. ZVDSP-a, kako bi isti kao predmnijevani vlasnik predmetnog poslovnog prostora, temeljem čl. 165. st. 1. ZVDSP-a osnovano mogao potraživati naknadu koristi od tuženika, budući da je već 25. rujna 2020., dakle prije utuženog razdoblja, pravomoćno utvrđeno da pravni prednik tužitelja nema pravni temelj i istinit način stjecanja vlasništva predmetnog poslovnog prostora, obzirom da je pravomoćno utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora koji je pravni prednik tužitelja kao kupac sklopio s CROATIA – BUS d.d., kao prodavateljem, bez pravnog učinka prema Stečajnoj masi iza CROATIA – BUS d.d. u stečaju, te je naloženo pravnom predniku tužitelja vratiti predmetni poslovni prostor, koji je predmet ovog postupka u Stečajnu masu iza CROATIA – BUS d.d. u stečaju, pa stoga, ovaj sud drži osnovanim istaknuti prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Naime, po mišljenju ovog suda, Stečajna masa iza CROATIA – BUS d.d. u stečaju, kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, bila bi aktivno legitimirana potraživati naknadu koristi koju je tuženik eventualno imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora, dok bi tužitelj eventualno bio ovlašten potraživati naknadu štete od tuženika, a koja bi mu mogla nastati nastala uslijed činjenice da pravni prednik ovdje tužitelja nije bio u mogućnosti postupiti po pravomoćnoj presudi ovog suda poslovni broj: P-670/2017 od 31. siječnja 2020. godine i vratiti predmetni poslovni prostor u stečajnu masu iza CROATIA – BUS d.d. u stečaju, zbog pravomoćno utvrđenog čina smetanja posjeda predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika, a koji posjed je vraćen pravnom predniku tužitelja 02. studenoga 2022., međutim što tužitelj niti ne tvrdi tijekom ovog postupka, obzirom da tužitelj niti ne ističe da mu je zbog prethodno opisanog postupanja tuženika nastala šteta, primjerice u vidu izricanja novčanih kazni od strane ovršnog suda zbog nepostupanja po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-670/2017 od 31. siječnja 2020. godine, ili u nekom drugom vidu, već isti potražuje naknadu koristi koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora i to u visini zakupnine istog.

18. Slijedom svega navedenog, budući da je ovaj sud utvrdio osnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari, to sud nije ulazio u ostale prigovore istaknute od strane tuženika, te je stoga valjalo i odbiti dokazne prijedloge tužitelja na okolnost visine potraživanja tužitelja, te dokazne prijedloge tuženika, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, obzirom da bi provođenje istih, bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka, te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u toč I. izreke ove presude.

19. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, ovaj sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 66.000,00 EUR-a, i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR-a, za sastav podneska od 04. lipnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR-a, te za zastupanje na ročištu dana 13. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR-a. Dakle, tuženiku je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR-a, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

21. Tuženiku nije priznat kao osnovan zatraženi trošak sudskih pristojbi "po odluci suda", obzirom da zatraženi trošak sudskih pristojbi, nije određeno postavljen kako u pogledu osnova, tako i visine samog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP- a.

U Zagrebu 24. travnja 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz na nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.