Povrv-1187/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja RALU LOGISTIKA d.d., OIB 95590358666, Dragošička, Gospodarska ulica 11, kojeg zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Milana Amruša 8, protiv tuženika SETOVIA VOĆE d.o.o., OIB 78989677212, Zagreb, Slavonska avenija 7, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba, Ozaljska 21, poslovni broj Ovrv-27705/2024 od 20. lipnja 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 9.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2.625,00 eura od 28. studenog 2023. do isplate,

- 2.625,00 eura od 27. studenog 2023. do isplate,

- 1,875,00 eura od 2. prosinca 2023. do isplate,

- 1.875,00 eura od 2. prosinca 2023. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 305,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja u iznosu od 9.000,00 eura sa zateznim kamatama od 5. veljače 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.062,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 272,90 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 9.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2.625,00 eura od 28. studenog 2023. do isplate,

- 2.625,00 eura od 27. studenog 2023. do isplate,

- 1,875,00 eura od 2. prosinca 2023. do isplate,

- 1.875,00 eura od 2. prosinca 2023. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te tražbine troškova ovršnog postupka u iznosu od 305,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune i oročena novčana sredstva da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

II. Zabrana iz točke I. rješenja smatra se provedenom danom dostave ovog rješenja Financijskoj agenciji.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s računa tuženika dok traje zabrana, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine.

V. Ova prethodna mjera traje do proteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 20. lipnja 2024. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 9.000,00 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da tužitelj nije uredno izvršio usluge za koje je ispostavio račun. Navodi i da je robu bez ikakvog naloga ili upute od strane tuženika prevezao iz Češke Republike u Hrvatsku. Tužitelj je sukladno nalozima za utovar trebao istovariti robu na odredištu u Češkoj Republici 11. listopada 2023. u 5.00 sati, a robu je dostavio izvan zadanog roka, odnosno tek sljedeći dan, bez bilo kakve obavijesti o kašnjenju. Informaciju o zakašnjenju tuženik je dobio od primatelja robe. Navodi da kako se radilo o svježem voću roba je u međuvremenu propala te da je tužitelj odgovoran za svako oštećenje robe sukladno Konvenciji o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom. Navodi da nakon što primatelj nije htio primiti robu tužitelj je bez ikakvog naloga ili upute od tuženika prevezao robu iz Češke u Hrvatsku. Osporava i visinu potraživanja. U podnesku od 4. veljače 2025. istaknuo je prigovor radi prebijanja u parnici u iznosu od 9.000,00 eura sa zateznim kamatama od 5. veljače 2024. do isplate.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je tuženik zatražio od tužitelja uslugu prijevoza robe na relaciji Opuzen, Hrvatska – Modletice, Češka Republika, za što je tuženik izdao tužitelju dva naloga za utovar. Predmet prijevoza bilo je 60 euro paleta mandarina. Tužitelj je izvršio prijevoz te je robu dopremio na ugovoreno mjesto istovara

– Kaufland, Modletice, Češka. Na mjestu istovara roba nije prihvaćena od strane primatelja zbog nedostatne kvalitete proizvoda. Primatelj je robu istovario te je nakon inspekcije odbio primiti jer su mandarine sitne. Tužitelj je odmah po zaprimanju te obavijesti obavijestio o tome tuženika i zatražio daljnju uputu za kamione. Stranke su dogovorile povrat robe u Opuzen za cijenu od 1.500,00 eura + PDV po kamionu.

4. Tuženik je u tijeku postupka naveo da je tužitelj zakasnio s isporukom te je odgovoran za bilo kakvo kašnjenje u isporuci sukladno odredbi čl. 17. Konvencije. Navodi da je roba bila dobre kvalitete te tužitelj prilikom preuzimanja robe na prijevoz nije stavio nikakve primjedbe.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 10-13, 66, 70, 80, 92, 115, 117, 134, 136, 138 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 54-65 spisa), nalog za utovar (list 67, 71, 81-82, 93, 94, 128, 130 spisa), teretni list (list 68, 72, 83, 95, 100- 102, 118, 120, 129, 131 spisa), izlaznu odvagu (list 74-75, 88, 99, 104-106 spisa), otpremnice (list 76-77, 85-87, 97, 98, 103 spisa), potvrdu o primitku robe (list 79, 91 spisa), e-mail korespondenciju (list 110-113, 132, 140-144, 164, 165 spisa), korespondenciju (list 114 spisa), dopise (list 116, 121-124, 133, 135, 137, 163 spisa), paletni list (list 119 spisa), otvorene stavke partnera (list 138 spisa), dopis Porezne uprave od 20. veljače 2025. (list 154 spisa), saslušani su svjedoci CĐ (list 168-170 spisa), LĐ (list 170-171 spisa), zastupnik po zakonu tuženika ŠĐ (list 171-172 spisa).

6. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 9.000,00 eura.

8. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio sljedeće račune kojima je tuženika pozvao platiti naknadu:

- račun broj 90215268 od 17. listopada 2023. kojim ga je pozvao platiti iznos od 2.625,00 eura po osnovi usluge prijevoza transporta,

- račun broj 90215680 od 24. listopada 2023. kojim ga je pozvao platiti iznos od 2.625,00 eura po osnovi usluge prijevoza transporta,

- račun broj 90215678 od 24. listopada 2023. kojim ga je pozvao platiti iznos od 1.875,00 eura po osnovi usluge prijevoza transporta,

- račun broj 90215679 od 24. listopada 2023. kojim ga je pozvao platiti iznos od 1.875,00 eura po osnovi usluge prijevoza transporta.

9. Iz dopisa Porezne uprave od 20. veljače 2025. proizlazi da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu koja je navedena u računima broj 90215268 od 17. listopada 2023., 90215680 od 24. listopada 2023., 90215678 od 24. listopada 2023. i 90215679 od 24. listopada 2023.

10. Odredbom čl. 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

11. Kako iz podataka Porezne uprave proizlazi da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza za utuženu tražbinu, a tužitelj je tu tražbinu utužio na temelju vjerodostojne isprave, to se smatra da tužiteljeva tražbina postoji. Stoga, na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da tražbina ne postoji.

12. Tuženik na temelju izvedenih dokaza nije dokazao suprotno presumpciji iz čl. 221.b ZPP-a, odnosno nije dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji.

13. Iz naloga za utovar VP002/0016/2023 proizlazi da je tuženik naručio od tužitelja prijevoz mandarina iz Opuzena, Republika Hrvatska do Modletice, Češka Republika uz ugovorenu cijenu od 2.100,00 eura uvećano za pdv (što ukupno iznosi 2.625,00 eura). Kao datum utovara naveden je 9. listopad 2023., a datum istovara 11. listopad 2023. u 5.00 sati.

14. Iz naloga za utovar VP002/0017/2023 proizlazi da je tuženik naručio od tužitelja prijevoz mandarina iz Opuzena, Republika Hrvatska do Modletice, Češka Republika uz ugovorenu cijenu od 2.100,00 eura uvećano za PDV (što ukupno iznosi 2.625,00 eura). Kao datum utovara naveden je 9. listopad 2023., a datum istovara 11. listopad 2023. u 5.00 sati.

15. Dakle, tuženik je naručio od tužitelja prijevoz mandarina u dva kamiona od Opuzena do Modletica te je ugovorena cijena svakog prijevoza od 2.650,00 eura. Za ove prijevoze tužitelj je ispostavio račun broj 90215268 u iznosu od 2.625,00 eura i račun broj 90215680 u iznosu od 2.625,00 eura.

16. U odnosu na tuženikove navode kako mu je nastala šteta zbog zakašnjenja tužitelja u prijevozu jer da je tužitelj došao na istovar 12. listopada 2023., a ne 11. listopada 2023. i da je primatelj robe Kaufland CZ zbog toga odbio primiti robu, valja istaknuti da tuženik nije dokazao da je primatelj robe Kaufland CZ odbio primiti robu zbog zakašnjenja tužitelja, odnosno da je roba propala zbog zakašnjenja tužitelja u prijevozu. Iz potvrde o primitku robe od 12. listopada 2023. proizlazi da je na njoj Kaufland CZ stavio naznaku „kvaliteta“, a nije određeno navedeno što točno u kvaliteti nije odgovaralo. Iz takve potvrde ne proizlazi da je roba propala (bila trula), već samo da kvaliteta ne odgovara.

17. Svjedoci CĐ i LĐ, tužiteljevi radnici koji su sudjelovali u prijevozu iskazali su kako je Kaufland CZ odbio primiti mandarine jer nisu bile dovoljno velike, tj. bile su sitne te da takve mandarine nisu naručili.

18. Zastupnik po zakonu tuženika ŠĐ iskazao je da je Kaufland vratio robu zbog zakašnjenja, da on ne pregovara izravno s Kauflandom, već je njegov kupac Anecoop koji mu je rekao da će Kaufland sigurno vratiti robu zbog zakašnjenja. Iz ovog iskaza proizlazi kako zastupnik po zakonu tuženika nema neposredna saznanja o tome zašto je Kaufland vratio robu, već svoje zaključke crpi iz toga što mu je njegov kupac Anecoop rekao da će Kaufland sigurno vratiti robu zbog zakašnjenja. Nadalje, iskaz zastupnika po zakonu tuženika da je primitak robe odbijen zbog zakašnjenja tužitelja nije potvrđen niti jednim drugim dokazom u spisu i protivan je iskazima svjedoka CĐ i LĐ. Također, iz potvrde o primitku robe proizlazi da je Kaufland istovario robu, dakle, nije ju odmah odbio zbog zakašnjenja, već je kao razlog odbijanja navedeno kvaliteta. Uzimajući pored toga u obzir i da je zastupnik po zakonu tuženika zainteresiran za ishod postupka, sud nije prihvatio njegov iskaz da je razlog odbijanja primitka robe bio zakašnjenje tuženika. Tuženik nije dokazao niti da je roba propala zbog zakašnjenja tužitelja. Kako je već navedeno iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da on nema neposredna saznanja o tome zašto je Kaufland odbio primiti robu, već mu je njegov kupac Anecoop rekao da će ju sigurno odbiti zbog zakašnjenja. Nadalje, čak i da je postojalo zakašnjenje tužitelja u prijevoz za jedan dan nije uvjerljivo da bi zbog jednog dana roba propala (postala trula). Uzimajući u obzir da je zastupnik po zakonu tuženika zainteresiran za ishod postupka, a iz iskaza svjedoka LĐ i CĐ proizlazi da je razlog odbijana primitka robe kvaliteta mandarina u smislu da je ona presitna (a ne da bi bila trula i propala), to se samo na temelju njegovog iskaza ne može na razini izvjesnosti utvrditi da je roba propala zbog zakašnjenja tužitelja od jednog dana.

19. U odnosu na tuženikove navode kako je tužitelj preuzeo robu od tuženika na prijevoz, a nije stavio nikakvu primjedbu u pogledu kvalitete robe u smislu odredbe čl. 8. Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom (dalje u tekstu: CMR) pa da se zato smatra kako roba nije imala nedostataka u trenutku preuzimanja na prijevoz, valja istaknuti da veličina mandarina spada u ugovorni odnos tuženika i njegovog kupca, tj. tuženik je dužan isporučiti mandarinu koja ima svojstva koja su ugovorena između kupca i prodavatelja. Tužitelj ne može ulaziti u analizu ugovora kupca i prodavatelja i zaključivati je li kupac naručio mandarinu koja mora zadovoljavati određenu veličinu ploda. Stoga se ovdje ne radi o nedostatku koji bi tužitelj kao prijevoznik mogao primijetiti (kao primjerice da se radi o trulom voću), već se radi o tome da li proizvod ima svojstva koja su ugovorena između prodavatelja i kupca u pogledu veličine ploda, a što se prijevoznika ne tiče. Ponovo se ističe kako tuženik nije dokazao da je mandarina stigla na istovar u Češku Republiku trula jer to ne proizlazi iz izvedenih dokaza.

20. Niti iz e-mail korespondencije i korespondencije putem mobilnog telefona ne proizlazi da bi razlog za odbijanje Kauflanda primiti robu bio zakašnjenje tuženika jer to nije navedeno u toj korespondenciji. CĐ je u e-mailu od 12. listopada 2023. naveo da Kaufland ne želi primiti mandarine jer su presitne.

21. Sud je odbio tuženikov prijedlog da se od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik platio PDV po računima koje je on izdao, i to računima broj 10069/1/2, 10070/1/2 i 10071/1/2 jer se ovim dokazom ne bi utvrdile odlučne činjenice, odnosno ne bi se moglo promijeniti stečeno uvjerenje suda o odlučnim činjenicama. Tuženik je ispostavio račun broj 10069/1/2 u iznosu od 3.750,00 eura po osnovi terećenja po računu broj 90215679 i 90215678, račun broj 10070/1/2 u iznosu od 2.625,00 eura po osnovi terećenja po računu broj 90215680 i račun broj 10071/1/2 u iznosu od 2.625,00 eura po osnovi terećenja po računu 90215268. Pribavljanjem podataka o tome je li tuženik platio PDV na račune koje je on izdao tužitelju ne bi se utvrdile odlučne činjenice. Time se ne bi zasnovala presumpcija postojanja tuženikove tražbine po osnovi naknade štete u smislu odredbe čl. 221.b ZPP-a jer se ta presumpcija odnosi samo na situaciju kada tuženik koristi pravo na odbitak pretporeza za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave. Tuženik nije utužio predmetnu tražbinu, a svakako ju nije utužio na temelju vjerodostojne isprave što u smislu odredbe čl. 221.b ZPP-a znači podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Nadalje, tuženik niti ne traži pribavljanje podataka je li tužitelj iskoristio pravo na odbitak pretporeza po njegovim računima, već traži pribavljanje podataka je li tuženik platio PDV po računima koje je izdao. Utvrđivanjem te činjenice ne bi se utvrdile odlučne činjenice jer okolnost da je tuženik platio PDV sadržan u računima koje je on izdao nije okolnost koja bi dovela do utvrđenja da njegova tražbina naknade štete postoji.

22. Slijedom navedenog, ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 9.000,00 eura koju je istaknuo prigovorom radi prebijanja u parnici. Tuženik je dužan platiti ugovorenu cijenu za prijevoz od Opuzena do Modletica u iznosu od 2.625,00 eura za svaki prijevoz prema računima broj 90215680 i 90215268, dakle, ukupno 5.250,00 eura.

23. U odnosu na prijevoz dva kamiona od Modletica do Opuzena za koji tuženik tvrdi da je izvršen bez njegovog naloga, valja prvenstveno istaknuti da je tuženik dužan dokazati da nije naručio taj prijevoz jer se primjenjuje presumpcija postojanja tužiteljeve tražbine sukladno odredbi čl. 221.b st. 1. ZPP-a.

24. Na ovaj prijevoz odnose se računi broj 90215678 od 24. listopada 2023. u iznosu od 1.875,00 eura i 90215679 od 24. listopada 2023. u iznosu od 1.875,00 eura. Svjedoci LĐ i CĐ iskazali su da nakon što je primatelj robe odbio primiti robu, ŠĐ je rekao neka pričekaju još jedan dan da tuženik proba prodati robu u Češkoj, a kada nije uspio onda su s SĐ dogovorili da se roba vrati u Opuzen po cijeni od 1.500,00 eura uvećano za PDV. Zastupnik po zakonu tuženika ŠĐ iskazao je da nakon silnih zivkanja od strane tužitelja što da rade s robom, on im je tada rekao neka robu vrate u Opuzen.

25. Prema tome, čak je i zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu naveo da je on rekao tužitelju neka preveze robu natrag u Opuzen.

26. Iz toga proizlazi i da su stranke dogovorile da tužitelj obavi prijevoz mandarina koje je Kaufland odbio primiti iz Modletica u Opuzen, dakle, sklopile su ugovor o prijevozu i za taj prijevoz. Odredbom čl. 15. st. 1. CMR-a propisano je da u slučaju gdje okolnosti spriječe isporuku robe po njenom prispijeću u mjesto označeno za isporuku, prijevoznik će zatražiti instrukcije od pošiljatelja. Tužitelj je na taj način i postupio te zatražio upute od tuženika, a i sam zastupnik po zakonu tuženika je na kraju iskazao da je nakon poziva tužitelja rekao neka preveze robu natrag u Opuzen.

27. Sukladno navedenom, tuženik nije dokazao da nije dao nalog za prijevoz mandarina natrag u Opuzen kada je sam iskazao da je on rekao tužitelju neka preveze robu u Opuzen. Također, nije dokazao niti da bi bila ugovorena neka druga cijena za taj prijevoz, a ne 1.500,00 eura, kako su to iskazao svjedok CĐ i kako je navedeno u utuženim računima.

28. Slijedom navedenog, tuženik je dužan platiti ugovorenu naknadu i za prijevoz mandarina iz Modletica u Opuzen u iznosu od 1.875,00 eura za svaki prijevoz, dakle, ukupno 3.750,00 eura.

29. Ukupno, tužiteljevo potraživanje za sve prijevoze iznosi 9.000,00 eura

30. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a koje teku od prvog dana nakon dospijeća tražbine. Sud je utvrdio datum dospijeća iz računa u spisu. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2.

ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

31. Tužitelj je u ovom postupku podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

32. Postoji veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u parnici iz svih razloga koji su u obrazloženju ove presude navedeni kao razlozi zbog kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev pa je u skladu s odredbom čl. 501.a ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja. Odluka o trajanju prethodne mjere temelji se na odredbi čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje: OZ) .

33. Tuženik je izgubio parnicu pa je dužan nadoknaditi troškove ovršnog postupka i parnične troškove tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa). Vrijednost predmeta spora je 9.000,00 eura.

34. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

35. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka koji se odnose na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, PDV (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 50,00 eura i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 55,00 eura, ukupno 305,00 eura.

36. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate na troškove ovršnog postupka koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

37. Tužitelju su priznati parnični troškovi za sastav podneska od 24. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastav prijedloga za određivanje prethodne mjere pd 26. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, podneska od 6. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 3. Tarife, zastupanja na ročištima od 13. veljače 2025. i 3. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 850,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 212,50 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 1.062,50 eura.

38. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate na tražbinu troškova postupka koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

39. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe „po određenju suda“ jer tužitelj nije sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a određeno naveo iznos troška koji potražuje po ovoj osnovi, a niti pristojbu za koju konkretnu radnju.

Zagreb, 24. travnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku