Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž R-56/2021-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu, poslovni broj Pr-65/2017-30 od 11. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-65/2017-30 od 11. prosinca 2020.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu na isplatu s osnove naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje u ukupnom iznosu od 37.190,76 kuna / 4.936,06 eura iskazano u svakomjesečnom iznosu s zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate,

b) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu:

- u odnosu na zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto naknadi od 37.190,76 kuna / 4.936,06 eura, i - u odnosu na isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2011. do svibnja 2014. u ukupnom iznosu od 114.841,27 kuna / 15.242,05 eura s zakonskom zateznom kamatom, tako da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan,

c) preinačava odluka o parničnom trošku u pobijanom dosuđujućem dijelu, tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Tuženiku se dosuđuje trošak sastava žalbe u iznosu od 207,38 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da tužitelju HR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime rada na izdvojenom objektu i naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje u razdoblju od 21. prosinca 2011. do 21. prosinca 2016. isplati iznos 152.032,03 kn bruto, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim po mjesecima kako slijedi:

- po osnovi neisplaćene razlike za rad na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora za razdoblje od prosinca 2011. do svibnja 2014.

na iznos od 3.696,09 kn od 16.12.2011.

na iznos od 3.792,43 kn od 16.01.2012.

na iznos od 3.975,87 kn od 16.02.2012.

na iznos od 2.333,47 kn od 16.07.2012.

na iznos od 6.047,81 kn od 16.09.2012.

na iznos od 7.719,20 kn od 16.10.2012.

na iznos od 1.713,91 kn od 16.11.2012.

na iznos od 7.928,67 kn od 16.12.2012.

na iznos od 6.612,10 kn od 16.01.2013.

na iznos od 4.148,43 kn od 16.02.2013.

na iznos od 3.189,85 kn od 16.03.2013.

na iznos od 3.954,80 kn od 16.04.2013.

na iznos od 10.036,35 kn od 16.05.2013.

na iznos od 4.277,42 kn od 16.07.2013.

na iznos od 4.821,46 kn od 16.08.2013.

na iznos od 3.836,31 kn od 16.10.2013.

na iznos od 4.631,57 kn od 16.11.2013.

na iznos od 7.142,45 kn od 16.12.2013.

na iznos od 6.682,53 kn od 16.01.2014.

na iznos od 2.147,75 kn od 16.02.2014.

na iznos od 4.373,05 kn od 16.03.2014.

na iznos od 8.001,31 kn od 16.04.2014.

na iznos od 3.778,44 kn od 16.05.2014.

- po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje na iznos od 2.569,17 kn od 16.12.2011.

na iznos od 2.569,17 kn od 16.01.2012.

na iznos od 2.317,59 kn od 16.06.2012.

na iznos od 368,71 kn od 16.07.2012.

na iznos od 1.763,38 kn od 16.08.2012.

na iznos od 1.410,71 kn od 16.10.2012.

na iznos od 1.106,12 kn od 16.11.2012.

na iznos od 4.248,91 kn od 16.01.2013.

na iznos od 1.417,15 kn od 16.02.2013.

na iznos od 1.580,27 kn od 16.03.2013.

na iznos od 1.128,76 kn od 16.04.2013.

na iznos od 359,15 kn od 16.05.2013.

na iznos od 2.061,22 kn od 16.06.2013.

na iznos od 790,13 kn od 16.07.2013.

na iznos od 343,54 kn od 16.08.2013.

na iznos od 1.505,02 kn od 16.10.2013.

na iznos od 1.030,61 kn od 16.11.2013.

na iznos od 2.257,52 kn od 16.12.2013.

na iznos od 1.436,61 kn od 16.01.2014.

na iznos od 1.035,29 kn od 16.02.2014.

na iznos od 1.587,45 kn od 16.03.2014.

na iznos od 3.607,84 kn od 16.05.2014.

na iznos od 696,44 kn od 16.03.2016.

do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 24.655,00 kn, sve u roku od 8 dana

II Odbija se djelomice kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog pod točkom I ove presude za iznos od 1.250,00 kn."

2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, te troška žalbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U pobijanom dijelu presude ne postoje nejasnoće ni proturječnosti i presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu razlike plaće u razdoblju od prosinca 2011. do travnja 2014., za rad na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora u iznosu od 114.841,27 kuna / 15.242,05 eura s zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, te naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje za razdoblje od prosinca 2012. pa do veljače 2016. u ukupnom iznosu od 37.190,76 kuna / 4.936,06 eura iskazano u svakomjesečnom iznosu s zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate.

7. Sporno je među strankama osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Nije sporno među strankama da je tužitelj kao djelatna vojna osoba- narednik vojni spec. od 2011. do 2016. godine radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji, neprekidno po sedam dana, u navedenom razdoblju i da nije smio napuštati tu lokaciju.

9. Predmetni spor ocijenjen je u okviru odredbi kojima su regulirani radno vrijeme, plaća i dodaci na plaću djelatnih vojnih osoba, primjenom Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12- dalje: Odluka/09) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 50/08, 142/08 i 118/09- dalje: Pravilnik/08) donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07-dalje: ZSOS/02), te odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15 i 84/15- dalje: Odluka/14), i Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15-dalje: Pravilnik/14) donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj: 73/13- dalje: ZSOS/13).

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i na temelju iskaza tužitelja slijedi, da je tužitelj radio na izdvojenom mjestu rada uz obavezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana u navedenom razdoblju i da nije smio napuštati tu lokaciju kontinuirano kroz 24 sata dnevno, a nakon toga je dobivao 7 slobodnih dana koji su mu slobodni dani padali subotom i nedjeljom na neradne dane, tako da smatra je oštećen za neisplaćene slobodne dane.

11. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je radno vrijeme tužitelja u utuženom razdoblju bilo organizirano kao obvezni smještaj u vojnoj lokaciji zbog potreba službe, koje je regulirano odredbama V., VI. i XI. Odluke/09, te je propisano (čl. V.) da dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena, ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se kao aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe (čl. 12. Pravilnik/09), a čl. VI. Odluke/09 propisano je da se u okviru 24 satnog dežurstva smatra da osoba provodi na radu 12 sati, a ostalih 12 sati uzima se kao aktivno dežurstvo, a za sate aktivnog dežurstva tužitelju pripada pravo na dodatak po satu aktivnog dežurstva, a odredbom čl. XI. Odluke/09 propisano je kada rad (konkretno na izdvojenom objektu) zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu nije organiziran u smjenama ili turnusima može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva, a nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potrebe službe pripadnik OSRH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

12. S pravom se u žalbi tuženika ističe kako je u utuženom razdoblju radno vrijeme tužitelja bilo je organizirano dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva to tijekom boravka na izdvojenom objektu 24 sata zbog potrebe službe tužitelj je radio najviše 12 sati, a preostalo vrijeme bilo je na objektu na odmoru gdje su mu bili osigurani smještaj i hrana, te mu je vrijeme provedeno na odmoru evidentirano kao aktivno dežurstvo sve sukladno odredbama citiranih odluka, a za što mu je bila isplaćena naknada kako to proizlazi iz Kartice djelatnika koja je priložena u spis predmeta, te su tužitelju za 12 sata rada osim plaće isplaćivani svi dodaci propisano podzakonskim aktima.

13. Dakle, primjenom navedenih propisa proizlazi da tužitelju za razdoblje od prosinca 2011. do travnja 2014. ne pripada pravo na potraživanje u varijanti gdje se izuzima 8 sati na ime odmora, jer odredbe Odluke/09, Pravilnika/09 i Pravilnika/14 propisuju da tijekom boravka na izdvojenom objektu zbog potreba službe tužitelj radi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme provedeno na odmoru evidentira se kao aktivno dežurstvo, te tužitelj u utuženom razdoblju nije mogao ostvariti prekovremeni rad varijantom tužbenog zahtjeva izuzimanjem 8 sati na ime odmora, kako je to naloženo vještaku za izračun razlike plaće za rad dulji od 8 sati redovnog rada, te 4 sata prekovremenog rada (8+4+8).

14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava prvostupanjski sud je neosnovano tužitelju dosudio isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2011. do travnja 2014. u iznosu od 114,841,27 kuna / 15.242,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu uvažiti i preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

15. Međutim, neosnovni su žalbeni navodi u odnosu na prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu s osnova naknade za neiskorištene slobodne dane koji uključuju subote i nedjelje, jer iz utvrđenja suda proizlazi da je tužitelj koristio slobodne dane i nakon sedmodnevnog boravka na izdvojenom objektu, koji obuhvaća subotu i nedjelju koji su neradni dani.

16. Iz nalaza vještaka proizlazi da je za izračun naknade za subote i nedjelje koje je tuženik evidentirao kao slobodne dane od prosinca 2012. do veljače 2014. u ukupnom iznosu od 37.190,76 kuna, primijenio čl. XI. Odluke/09, te čl. XII. st. 1. Odluke/14, te tužitelj potražuje navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog iznosa razlike pa do isplate.

17. Suprotno žalbenim navodima iako su po navedenim propisima dopuštene različite mogućnosti organizacije rada (u smjenama, u turnusima ili na drugačiji način) rad u kontinuitetu sedam dana pa sedam dana na odmoru, subote i nedjelje odmora ne mogu ulaziti u slobodan dan i ne može činiti jedinstvenu cjelinu posebnog rada, te time što je tuženik omogućio tužitelju da uvijek iskoristi nakon sedam dana rada, sedam dana odmora u kontinuitetu to za dane odmora koji padaju na neradnu subotu i nedjelju tužitelj ima pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane, jer pravo na korištenje slobodnih dana se ostvaruje u okviru redovnog radnog vremena (od ponedjeljka do petka) propisano odredbom čl. II. Odluka/09 i čl. V. Odluke/14.

18. Stoga je u tom dijelu valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u tom dijelu na isplatu utuženog iznosa 37.190,76 kuna / 4.936,06 eura iskazano u svakomjesečnom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19. Nadalje, kako se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04...), te čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05...) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, jer nisu u potpunosti dospjela, pa je valjalo u tom dijelu preinačiti odluku i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak (čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

20. Zbog izloženog, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku u pobijanom dosuđujućem dijelu, te obzirom na podjednak uspjeh stranaka u parnici (glede osnova i dijelom visine zahtjeva) preinačenjem prvostupanjske odluke i odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva, te odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

21. Tuženiku je obzirom na djelomični uspjeh po žalbi dosuđen trošak za sastav žalbe u iznosu od 207,38 eura sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

22. Nepobijani, odbijajući dio (toč. II. izreke), ostaje neizmijenjen.

Osijek, 24. travnja 2025.

Izvjestitelj

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović

Branka Guljaš