REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-3833/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje , Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503, Podružnica Split, 114. brigade 8, Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Jelene Šarić Vrdoljak, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 73.751,54 kune/9.788,51 euro sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trrošak postupka u iznosu od 2.00,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem tužitelja i to područne službe u Splitu, Klasa:UP/I 140-03/19-01/03548016643, Urbroj: 341-18-05/3-19-43782 od 6. prosinca 2019. udovici i djetetu pok. osiguranika Đ priznato pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika koja je nastupila kao posljedica prometne nesreće. U prometnoj nesreći sa smrtnom posljedicom za ĐB koja se dogodila dana 20. listopada 2019. u Kninu sudjelovalo je vozilo koje je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police]. protiv vozačice osiguranog vozila da je podignuta optužnica zbog izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, a koja optužnica je i potvrđena. Isplatama obiteljske mirovine tužitelj da trpi štetu i to za razdoblje od 21. listopada 2019 do 31. kolovoza 2022. u iznosu od 73.751,54 kune koji iznos predstavlja ukupno isplaćene svote mirovine za navedeno razdoblje. S obzirom da se tuženik oglušio na dostavljeni odštetni zahtjev predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te tuženiku naložiti isplatu iznosa od 73.751,54 kune/9.788,51 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja, ali ističe prigovor suodgovornosti osiguranika tuženika, pok. ĐB nastanku prednetne štete te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ukazuje kako je recentna sudska praksa zauzela stav da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Ista praksa da navodi osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP. Dakle, da je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om to se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP koji je u čl. 8. st. 1. regulirao „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak”, a ta odredba da glasi: „ Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.” Čl. 27. ZOOP-a da je uredio „zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja” na način da obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se isplaćivala zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Tužitelj da bi eventualno imao pravo potraživati razmjeran iznos obiteljske mirovine, samo ukoliko bi članovima obitelji njegovog pokojnog osiguranika bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog ozljede na radu, a što ovdje nije slučaj. Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate

3. Tijekom postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te kod postavljenog tužbenog zahtjeva, usprotivio se navodima iz odgovora na tužbu istaknuvši da ima pravo potraživati štetu na temelju pravomoćno priznatog prava iz mirovinskog osiguranja, dakle na temelju pravomoćnog rješenje i izvršene isplate, a sve u skladu sa zakonom o mirovinskom osiguranju, a ne na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti kako pogrešno navodi tuženik. ovo jer da se u ovom postupku ne radi o tužbi oštećenika po polici osiguranja, već se radi o tužbi institucije javnog prava, koja rješavajući o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, pretrpjela štetu isplatom obiteljske mirovine udovici i djetetu pok. osiguranika, koju isplatu ne bi vršila da nije bilo štetnog događaja koji je posljedično doveo do isplate mirovine.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to rješenje tužitelja klasa:UP/I 140-03/19- 01/03548016643 od 6. prosinca 2019., Potvrdu PU Šibensko-kninske, PP Knin, Dopis Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Potvrdu tužitelja od 7. rujna 2022., ispis banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, prijedlog tužitelja tuženiku od 20. rujna 2022., Fotodokumentaciju očevida, Nalaz vještaka Vedrane Petrovečki dan u predmetu Pn-332/2020, nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića dan u predmetu poslovni broj P-332/2020, Zapisnik o očevidu, Presudu Županijskog suda u šibeniku poslovni broj K-15/2020.

4.1. Podneskom od 22. listopada 2024. tužitelj je prihvatio doprinos svojeg osiguranika (pok. ĐB) u visini od 30%.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine udovici i djetetu pok. osiguranika tužitelja (ĐB) u razdoblju od 21. listopada 2019. do 31. kolovoza 2022., a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi od 20. rujna 2019. u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja (ĐB), za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Uvidom u rješenje HZMO od 6. prosinca 2019. (list 3-7 spisa) utvrđeno je da je EB, bračnom drugu i DB, djetetu umrlog osiguranika ĐB priznato počevši od 21. listopada 2019. pravo na obiteljsku mirovinu, a iz obrazloženja rješenja proizlazi da je osiguranik od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu umro **.**.2019., da je uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada da radni vijek umrlog osiguranika iznosi 8 godina, da mirovinski staž koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi do dana 20. listopada 2019. ukupno 30 godina, 6 mjeseci i 23 dana.

9. Uvidom u potvrdu PU Šibensko-Kninske PP knin, utvrđeno je da je osiguranik tužitelja ĐB stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. listopada 2019. u Kninu, te da je preminuo **.**.2019. u KBC Firule, Split.

10. Uvidom u tužiteljev izračun isplaćene mirovine (str. 12-25 spisa) utvrđeno je da je ĐB EB i DB izvršena isplata obiteljske mirovine u periodu od 21. listopada 2019. do 31. kolovoza 2022. u ukupnom iznosu od 9.788,51 EUR.

11. Dakle, sam štetni događaj, prometna nezgoda, posljedica koje je smrtno stradavanje osiguranika tužitelja (ĐB), je bio 20. listopada 2019.

12. Utuženi period za koji tužitelj potražuje naknadu štete u vidu iznosa isplate obiteljske mirovine udovici svog osiguranika je od 21. listopada 2019. do 31. kolovoza 2022. u kojem periodu je tužitelj vršio isplatu obiteljske mirovine.

13. Tužitelj se potražujući naknadu štete poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/19, 84/21, 119/22; dalje: ZMO.)

13.1. Naime, odredbom čl. 161. ZMO-a je, između ostalog, propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

14. U predmetu je u osnovi sporno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/19, 84/21, 119/22; dalje: ZMO), a što tvrdi tužitelj ili se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a što tvrdi tuženik.

15. O ovom pitanju je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravna shvaćanja u nizu odluka pa tako i u odluci Revx-388/2018 od 25.kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022.

15.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

16. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih utuženih isplata, propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

17. Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

18. Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa (obiteljske) mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik s osnova osiguranja stvarnog štetnika.

19. Slijedom navedenog kako tužitelju pripada naknada štete u visini kako to propisuje odredba čl. 27. st. 3. ZOOP, a u tom pravcu tužitelj nije predložio financijsko- knjigovodstveno vještačenje da bi se utvrdila visina štete po čl. 27. st. 3. ZOOP (razmjerni iznos mirovine), to tužitelj nije dokazao visinu, a istu (razmjerni iznos mirovine) nije moguće utvrditi temeljem stanja i podataka u spisu, pa je iz tog razloga tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

20. Pritom se napominje kako isprave koje tužitelj prilaže uz tužbu i to izračun ovlaštenog aktuara kao i banka podataka doznačenih mirovinskih primanja ne predstavljaju javnu ispravu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-622/2022, Rev-275/2022 i Rev-197/2024).

21. Slijedom navedenog presuđeno je kao u točki I izreke ove presude.

22. Tuženiku pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

22.1. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje: Tarifa).

22.2. Tuženiku pripada trošak kako slijedi:

- za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- za sastav tri podneska i to od 13. rujna 2023., 3. svibnja 2024. i 18. lipnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- za zastupanje na ročištima od 23. listopada 2023., 21. rujna 2023., 8. listopada 2024 i 5. ožujka 2025., u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 1.600,00 eura, a uvećano za PDV od 25% daje iznos od 2.000,00 eura.

22.3. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, budući da isti dospijeva po donošenju odluke, a plaća se razmjeno uspjehu u postupku.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

Split, 24. travnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis