Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-75/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IS, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17.,118/18.,126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 30. listopada 2024. broj Kzd-3/2024-58 u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog IS uz branitelja Borisa Kunčeka, odvjetnika u Osijeku,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog IS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku od 30. listopada 2024. broj Kzd-3/2024-58 optuženi IS proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to: pod točkom 1. kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi stavka 2. KZ/11., pod točkom 2. teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavkom 1. i 5. KZ/11. te pod točkom 3. kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina iz članka 159. stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude, a sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

1.1. Optuženom IS je za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka. 2. KZ/11. iz točke 1. optužnice, na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi sa članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11. iz točke 2. optužnice, na temelju članka 166. stavaka 2. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam godina te mu je za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina iz članka 159. stavka 2. KZ/11. iz točke 3. optužnice, na temelju članka 159. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. optuženom IS opozvane su uvjetne osude izrečene presudama: Općinskog suda u Osijeku broj K-561/2022. od 12. listopada 2022., koja je postala pravomoćna 26. listopada 2022., tako što mu se kazna zatvora iz te presude u trajanju od šest mjeseci uzima utvrđenom, Općinskog suda u Vinkovcima broj K-175/2022 od 13. listopada 2022., koja je postala pravomoćna 15. studenog 2022., tako što mu se kazna zatvora iz te presude u trajanju od 10 deset mjeseci uzima utvrđenom, Općinskog suda u Koprivnici broj K-207/2022. od 7. prosinca 2022., koja je postala pravomoćna 16. siječnja 2023., tako što mu se kazna zatvora iz te presude u trajanju od osam mjeseci uzima utvrđenom te Općinskog suda u Osijeku broj K-90/2022 od 4. rujna 2023., koja je postala pravomoćna 27. listopada 2023., tako što mu se kazna zatvora iz te presude u trajanju od jedne godine uzima utvrđenom, te je primjenom članka 53. stavka 1. u vezi članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi IS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina.

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom IS je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od

14. prosinca 2023. pa nadalje.

1.4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog IS oduzet je mobilni uređaj marke Realme sa zaštitnom maskom pozivnog broja [broj telefona] koji je od istoga privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU osječko-baranjske, PP Osijek, serijskog broja [serijski broj] od 14. prosinca 2023., a koji predmet će se temeljem članka 181. stavka 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda, 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) uništiti po pravomoćnosti ove presude.

1.5. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećeno dijete BS je sa imovinskopravnim zahtjevom upućeno u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08., optuženi IS se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti iz članka145. stavka 2. točke 7. ZKP/08., o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća, a isti padaju na teret proračunskih sredstava suda. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. optuženi IS je dužan naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenog djeteta BS, Mateja Balaža, odvjetnika iz Osijeka, o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća, budući da nedostaju podaci o visini troškova.

1.6. Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08. u odnosu na kazneno djelo pod točkom 4. optužnice, protiv optuženog IS odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanje djece za pornografiju, opisano u članku 163. stavku 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 163. stavku 1. KZ/11.

1.7. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08., koji se odnose na kazneno djelo pod točkom 4. optužnice te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv osuđujućeg dijela pobijane presude žalbu je pravodobno podnio optuženi IS po branitelju Borisu Kunčeku, odvjetniku u Osijeku zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, a optuženi IS se u osobno podnijetoj žalbi žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Branitelj optuženika u žalbi predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu te da se optuženik i branitelj obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća radi pristupa na istu. S obzirom da se žabe optuženika i branitelja međusobno nadopunjavaju, iste će se zajedno razmatrati kao jedinstvena žalba.

3. Odgovore na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. U skladu sa zahtjevom optuženika o sjednici vijeća izvještene su obje stranke i branitelj sukladno članku 475. stavku 1. ZKP/08., na koju su u javnom dijelu pristupili branitelj optuženika odvjetnik Boris Kunček i optuženi IS putem video-linka iz Zatvora u Osijeku, sukladno članku 475. stavku 7. ZKP/08., dok nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik, pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 3.

ZKP/08. održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Iako se optuženik u osobno podnijetoj žalbi žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., osim što citira zakonsku odredbu, istu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže, već se sadržajno žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je imao pristrano suđenje bez mogućnosti da se brani, no isto ničim ne obrazlaže.

8. Suprotno daljnjim žalbenim navodima, kojima sadržajno obrazlaže bitnu povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazne prijedloge obrane kao nevažne i odugovlačeće te time nije dovedeno u pitanje načelo jednakosti oružja jer je sud prihvatio dokazni prijedlog obrane za informatičkim vještačenjem mobitela. Stoga sud nije počinio tešku povredu optuženikovih prava na pravično suđenje zajamčenu člankom 29. Ustava RH i člankom 6. EKLJP, a niti je time pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao što to neosnovano smatra žalitelj.

8.1. Naime, člankom 418. stavka 1. ZKP/08. je propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, što ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/08. i za to odbijanje dati valjano obrazloženje. Prema tome, odbijanje dokaznih prijedloga samo za sebe ne znači povredu prava obrane odnosno jednakosti oružja, bez pomnog razmatranja načina kako je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra kako nije došlo do povrede načela jednakosti oružja, jer je sud jasno obrazložio zašto je odbio pojedine dokazne prijedloge smatrajući ih nebitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica za donošenje meritorne odluke. Time optuženik nije bio prikraćen u svojim temeljnim procesnim pravima u odnosu na državnog odvjetnika.

8.2. Drugostupanjski sud je ispitujući presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08. utvrdio da ne postoje povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Optuženik nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome što sud nije utvrdio je li oštećenica lažno iskazivala te jer su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za ponovnim ispitivanjem svjedokinje ES i psihijatrijsko vještačenje oštećenice na okolnosti istinitosti iskaza.

9.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazne prijedloge obrane za provođenjem psihijatrijskog vještačenja oštećenog djeteta BS i ponovnim ispitivanjem svjedokinje djeteta MS te prilikom odbijanja dokaznih prijedloga obrane i u obrazloženju presude, izložio potpune, jasne i valjane razloge zbog kojih nije prihvatio iste (točke 19. do 19.3. obrazloženja pobijane presude).

10. Optuženik, u žalbi navodi da je svjedokinja AS s kojom je živio u izvanbračnoj zajednici, pred sudom drugačije iskazivala nego na državnom odvjetništvu, na okolnost je li on biološki otac djeteta TS, a što nije odlučna činjenica u ovom postupku, bitna za pravilno presuđenje.

10.1. Također nije od odlučnog značaja tko je autor teksta pronađenog na mobitelu oštećenice, i tko ga je poslao s mobitela optuženika, no optuženik je jedino imao interes da ga pošalje, a prema iskazima svjedoka on je mobitel držao u blizini i bio je zaključan PIN-om.

11. Iako se u žalbi poziva na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, optuženik ne navodi koju to odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrđivao da postoji ili da ne postoji, a samo u tom slučaju bi se moglo raditi o žalbenoj osnovi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbenim navodima zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja se zapravo ponavljaju navodi materijalne i formalne obrane, a koje navode prvostupanjski sud, nakon što ih je doveo u vezu s izvedenim dokazima, osnovano nije prihvatio i o tome dao valjano obrazloženje, stoga prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

11.1. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno tako i u njihovoj ukupnosti, glede odlučnih činjenica, pravilno utvrdio da je optuženi IS inkriminiranih zgoda postupao na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret te da je takvim svojim postupanjem ostvario obilježja tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, sve na štetu djeteta BS. Time što optuženik nije zadovoljan sa rezultatima nalaza i mišljenja vještaka psihologa, ne znači i da bi isto bilo nedostatno i nestručno te da bi time bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Okolnost što dijete - žrtva danas posjećuje psihijatra zbog posljedica predmetnih traumatskih događaja ne znači da ju je trebalo i psihijatrijski vještačiti, posebice ne na okolnosti istinitosti njezina iskaza i da bi bila sklona konfabulaciji događaja. Vještak psiholog dr. sc. Marina Perković - Kovačević je pojasnila da se kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje određuje kada je kod osoba koje se vještače već ranije bila prisutna neka psihička povijest bolesti, a što ovdje nije bio slučaj. Naime, kod psihologijskog te kombiniranog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja, zadatak vještaka je utvrditi je li osoba općenito sposobna istinito iskazivati o konkretnom predmetnom događaju, što se procjenjuje temeljem stupnja razvijenosti kognitivne sposobnosti, procjene crta ličnosti i trenutačnog psihičkog stanja.

11.2. Stoga nije bilo potrebno provoditi dodatno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje djeteta žrtve, jer se istim dokaznim prijedlozima ne bi utvrdile nikakve nove odlučne činjenice bitne za donošenje drugačije meritorne odluke, a istim vještačenjem bi se dodatno traumatiziralo oštećeno dijete.

12. Provedenim psihologijskim vještačenjem djeteta po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Marini Perković-Kovačević, spec. kliničke psihologije, utvrđeno je da je oštećeno dijete BS bila sposobna vjerodostojno svjedočiti te da na temelju svojih kognitivnih sposobnosti, crta ličnosti i trenutačnog psihičkog stanja općenito sposobna valjano i istinito iskazivati pred sudom u ulozi svjedoka te je sposobna istinito iskazivati o proživljenim događajima koji su predmet kaznenog postupka te da ne pokazuje sklonost konfabulacijama niti pojačanu sugestibilnost. Također u trenutku saznanja za kazneno djelo nije postojao sugestivni utjecaj niti jedne osobe na dijete kako bi uopće optužilo optuženika, a posebice nije postojao sugestivni utjecaj drugih osoba na dijete za neistinitim optuživanjem. Dijete je spontano i dosljedno iznijelo optužbe o seksualnom zlostavljajućem ponašanju optuženika prema njoj, koje je uvijek bilo istog sadržaja, a vještakinja nije pronašla elemente patološke motivacije za neistinitim optuživanjem optuženika.

12.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio vjerodostojnim iskaz oštećenice djeteta, a time i vjerodostojnost iskaza u dijelu u kojem opisuje počinjena djela. Naime, iskaz svjedoka oštećenog djeteta BS, sud je ocijenio istinitim, uvjerljivim i dosljednim, jer je u svom iskazu dijete svjedočilo o okolnostima zajedničkog života s optuženikom i ponašanja optuženika prema njoj, u kojem iskazu je u dovoljnoj mjeri vremenski određeno iskazala seksualno neprimjereno ponašanje optuženika prema njoj.

12.2. Nadalje, oštećeno dijete je životno razumljivo, logično i iskreno u svom iskazu pojasnila zašto o tome što joj se događalo i što joj je optuženik radio nije nikome govorila, niti se povjeravala, tako da je do otkrivanja kaznenih djela došlo spletom životnih okolnosti. Također do otkrivanja kaznenih djela je došlo na inicijativu treće osobe, optuženikove rođene kćerke ES te je stroga neosnovana i neživotna insinuacija optuženika da bi oštećeno dijete na davanje takvog svog iskaza kojim inkriminira optuženika bila nagovorena od strane neke druge osobe.

13. Iako se optuženik žali i zbog povrede kaznenog zakona iz sadržaja njegove žalbe zapravo proizlazi kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se povreda kaznenog zakona može odnositi samo na ono činjenično stanje koje je utvrdio sud, a ne na ono koje optuženi po svom subjektivnom shvaćanju smatra da je trebalo biti utvrđeno. Osim što su pravilno utvrđeni svi objektivni elementi u ponašanju optuženika inkriminiranih zgoda, pravilno je utvrđen i njegov subjektivni odnos prema počinjenom djelu, dakle, da je skrivljenom i protupravnom radnjom ostvario bitna obilježja kaznenih djela za koje je i osuđen.

14. Nije osnovan ni žalbeni razlog optuženika u odnosu na odluku o kazni jer je prilikom odlučivanja o visini kazne za počinjena kazna djela, prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti te ih je pravilno vrednovao kada je optuženiku za kaznena djela za koja je proglašen krivim izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od četrnaest godina.

14.1. Pojedinačne kazne zatvora koje je sud utvrdio optuženiku za svako kazneno djelo, ne odstupaju od uobičajene sudske prakse za ta kaznena djela, a s obzirom na brojnost počinjenih kaznenih djela i vremensko razdoblje u kojem bi ista bila počinjena, te izrazitu upornost, bešćutnost i bezobzirnost na strani optuženika, nije bilo mjesta odmjeravanju blažih utvrđenih kazni niti jedinstvene kazne zatvora u kraćem trajanju od one na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom. Stoga je prvostupanjski sud pravilno optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, cijeneći posebno težinu počinjenih kaznenih djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra-spolnog integriteta djeteta, ocjenom okolnosti konkretnog slučaja i ličnosti samog okrivljenika, te za isto dao valjane i argumentirane razloge zbog čega je izrekao upravo tu kaznu, dok okolnosti koje ističe optuženik nisu od takvog značaja da bi utjecale na visinu pojedinačnih kazni, ni izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

15. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o oduzimanju predmeta, sukladno čanku 478. ZKP/08., drugostupanjski sud smatra da je ta odluka pravilna i na zakonu osnovana.

16. Slijedom iznijetog, kako žalbama optuženika nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić