Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž R-36/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanu po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnika trgovačko-ugostiteljskog obrta „[obrt]“ sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi isplate naknade plaće i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj: Pr-63/2024-6 od 21. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru broj: Pr-63/2024-6 od 21. ožujka 2025.
II.Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu tužitelja u iznosu od 625,00 Eur-a kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je:
- Naloženo tuženiku da tužiteljici isplati naknadu u visini izgubljene plaće u ukupnom iznosu od 7.848,81 Eur bruto za razdoblje od 16. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011. sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je navedeno pod točkom I. izreke presude
- Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće u preostalom dijelu u iznosu od 1.224,91 Eur bruto sa pripadajućim zateznim kamatama - Naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od pet prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca i to u bruto iznosu od 1.440,04 Eur-a sa pripadajućom zateznom kamatom od 21. ožujka 2025. do isplate
- Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.559,67 Eur-a sa zateznom kamatom od 21. ožujka 2025., dok je u preostalom dijelu u iznosu od 5.803,41 Eur zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkama I.,III. I IV. izreke i to zbog svih razloga iz članaka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP).
Predlaže ukidanje ili preinačenje pobijanog dijela prvostupanjske presude uz naknadu parničnog troška.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženik pobija navode žalbe kao neosnovane i predlaže odbijanje iste, te traži trošak sastava odgovora na žalbu uvećan za PDV ukupno 625,00 Eur-a.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za period od 16. ožujka 2009. do 30.lipnja 2011. u ukupnom iznosu od 9.073,72 Eur-a i zahtjev za naknadu štete u visini od 5.184,15 Eur-a radi sudskog raskida Ugovora o radu.
8. Nije sporno među strankama:
-da je da je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu od 17. veljače 2007. Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu bez datuma, navodeći u odluci da rad prestaje 16. ožujka 2009., a zbog prestanka proizvodnje granula za plastiku na čijem je pakiranju radila tužiteljica,
-da je tužiteljica protiv navedene odluke ustala tužbom u ovom parničnom postupku,
-da je tuženik dopisom od 11. lipnja 2009. pozvao tužiteljicu da se vrati na rad,
-da je tuženik 18. lipnja 2009. zaprimio dopis punomoćnika tužiteljice kojim odgovara na dopis tuženika te navodi da tužiteljica prihvaća povratak na rad i radni odnos te traži isplatu neisplaćenih plaća za vrijeme rada i onih od prestanka radnog odnosa,
-da se tužiteljica nije vratila na rad kod tuženika,
-da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 1. srpnja 2011. utvrđena opća nesposobnost za rad i priznato pravo na invalidsku mirovinu,
-da je tuženik 30. rujna 2011. podnio zahtjev kojim traži sudski raskid Ugovora o radu s 18. lipnja 2009.,
-da je pravomoćnom djelomičnom presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-265/2012 od 27. svibnja 2014. utvrđena nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, te
-da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-580/2020-2 od 15. listopada 2024. odredio sudski raskid spornog Ugovora o radu sa danom 30.lipnja 2011., a ne sa danom 18. lipnja 2009. kako su odlučili nižestupanjski sudovi.
9. Sud prvog stupnja je detaljno kronološki opisao tijek ovog parničnog postupka započetog još 2009., navodeći sudske odluke donošene tijekom postupka zaključno sa rješenjem Vrhovnog suda RH broj: Rev-580/2020-2 od 15. listopada 2024. kojom je taj sud odredio sudski raskid spornog ugovora o radu sa danom 30. lipnja 2011. jer je utvrđeno da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljici nedopuštena.
10. Uvažavajući te pravomoćno utvrđene činjenice prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu članka 85. stavak 3. Zakona o radu ( Narodne novine broj:38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05- Odluka Ustavnog suda RH, dalje u tekstu ZR/95) koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 297 Zakona o radu ( Narodne novine broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 dalje ZR/09) i članka 232. stavak 1. Zakona o radu ( Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 dalje ZR/14) tužiteljici dosudio naknadu u visini izgubljene plaće u ukupnom iznosu od 7.848,81 Eur-a bruto za razdoblje od 16. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011., jer prema navedenim odredbama radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
11. Sud je utvrdio visinu tog dijela tužbenog zahtjeva financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Siniši Babiću na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, pa ga i ovaj drugostupanjski sud kao i sud prvog stupnja prihvaća kao objektivan i stručan.
12. Tužiteljica je po tom osnovu zahtijevala iznos od 9.073,72 Eur-a pa je osnovano odbijena sa preostalim dijelom iznad dosuđenog iznosa.
13. Tužiteljica je u ponovljenom suđenju postavila i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu ( prije okončanja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom), a koji zahtjev se temelji na članku 116. stavak 1. ZR/95, a kojom odredbom je propisano da ukoliko sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a zaposleniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev zaposlenika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća toga zaposlenika isplaćenih u prethodna 3 mjeseca, a ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete zaposlenika.
Prema stavku 2. tog članka odluku iz stavka 1. sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć.
14. Pogrešno tuženik smatra da ukoliko on podnese zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu, radnik odnosno tužiteljica ne može potraživati naknadu iz stavka 1. te zakonske odredbe.
15. Presudama Vrhovnog suda RH broj: Revr-239/2013-2 od 10. srpnja 2019. i broj: Revr-1737/2007-2 od 12. studenog 2019. jasno je izražen stav da u slučaju utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu Ugovora o radu i određivanju sudskog raskida Ugovora o radu radniku pripada pravo isplate i plaće i naknade štete temeljem sudskog raskida Ugovora o radu.
16. Vrhovni sud RH je u presudi Revr-165/2018-2 od 17. rujna 2019. zauzeo stav da je svrha naknade štete u slučaju sudskog raskida Ugovora o radu materijalno osiguranje radnika u određenom razdoblju, a njezina visina se određuje prema kriterijima iz članka 117. ZR ( trajanje radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanjima koje terete radnika), pa iz navedenog proizlazi da pod navedenim uvjetima radniku pripada pravo i na tu vrstu naknade, kao i pravo na naknadu plaće u periodu nakon nedopuštenog otkaza Ugovora o radu pa do dana sudskog raskida Ugovora o radu.
17. Odluka o parničnom trošku je detaljno obrazložena i utemeljena na članku 154. stavak 2. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a, a s obzirom na djelomične uspjehe parničnih stranaka, pa niti u tom dijelu žalba nije osnovana.
18. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženika tražila trošak za tu parničnu radnju u iznosu od 625,00 Eur-a, a kako prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda taj odgovor na žalbu nije bio nužan za pravilno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, pa je tužiteljica odbijena s tim zahtjevom temeljem članka 155. stavak 1. ZPP-a.
19. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Vukovar, 24. travnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Vesna Vrkić Perak
