Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu,

21000 Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj P-329/2021-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja PROARH mateković d.o.o., Zagreb, Kneza Mislava 15, OIB: 87497677022, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Mateković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mateković & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika GRAD SPLIT, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, objavljene dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi ovosudni platni nalog poslovni broj Pl-8/2023 od 23. ožujka 2021. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 43.081,82 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. srpnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.992,01 EUR-a, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.921,27 EUR-a, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ovom sudu dana 10. prosinca 2020. podnio tužbu sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

2. U tužbi tužitelj navodi kako su on kao davatelj usluge te tuženik kao naručitelj, bili u pravnom odnosu temeljem Ugovora o pružanju projektantskih usluga za izradu idejnog projekta izgradnje prve faze tehnološkog parka Split – Dračevac, te glavnog i izvedbenog projekta izgradnje centralne zgrade tehnološkog parka Split – Dračevac od 13. svibnja 2019. (dalje: Ugovor). Tužitelj da se sukladno Ugovoru obvezao pružiti projektantske usluge koje su navedene u članku 2. Ugovora za cjelokupnu naknadu u iznosu od 1.748.000,00 kn, uvećano za iznos PDV-a, a slijedom čega ukupna naknada na koju tužitelj ima pravo temeljem Ugovora da iznosi 2.185.000,00 kn. Ugovorom da je u stavku 1., točki 1., kao jedna od projektantskih usluga navedena usluga izrade Idejnog projekta razvoja prve faze Tehnološkog parka Split – Dračevac, zajedno sa svim potrebnim projektnim rješenjima navedenim u članku 2., stavku 1., točki 1., podtočkama a. – s. Ugovora.

Tužitelj da je svoju uslugu izrade idejnog projekta ispunio te da je 22. travnja 2020., tuženiku dostavio e-mail poruku uz koju je priložio idejni projekt, a koji je tuženiku poslan i poštom. Tuženik da je u odnosu na dokumentaciju koja se odnosi na idejni projekt izričito izjavio da istu ne prihvaća.

3. Slijedom činjenice da je tužitelj ispunio svoju obvezu izrade idejnog projekta, sukladno odredbi članka 7., stavka 4., alineiji 2. Ugovora, tuženik da je dužan isplatiti iznos od 20% ukupne naknade iz članka 2. Ugovora, a slijedom čega da je tužitelj tuženiku izdao i putem sustava e račun broj 38-2020/01/01 izdan 22. svibnja 2020. u iznosu od 324.600,00 kn. Tužitelj da je račun dostavio putem sustava e račun, sukladno relevantnim odredbama Zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi, s obzirom da je tuženik kao javni naručitelj nakon provedenog postupka javne nabave s tužiteljem sklopio Ugovor. Tuženik da je odbio primitak računa, a što proizlazi iz potvrde koju tužitelj dostavlja u prilogu. Obzirom da je tuženik izričito izjavio da ne prihvaća idejni projekt; odbio prihvatiti račun koji mu je dostavio tuženik, tužitelj smatra da su ispunjene pretpostavke propisane člankom 446., stavkom 3. Zakona o parničnom postupku. Kako tuženik odbija podmiriti tužitelju nesporno nastala i dospjela potraživanja, tužitelj predlaže naslovnom Sudu da se temeljem relevantnih odredbi Zakona o obveznim odnosima i odredbe članka 446. Zakona o parničnom postupku izda predloženi platni nalog.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj 9 Pl-8/2020-3 od 23. ožujka 2021. sud je izdao predloženi platni nalog kojim je obvezao tuženika da isplati tužitelju iznos od 324.600,00 kn.

5. U prigovoru protiv platnog naloga tuženik pobija u cijelosti kako osnov, tako i visinu potraživanja. Čini nespornim činjenicu da je među strankama sklopljen Ugovor, poziva se na odredbe članka 2. Ugovora i činjenicu da se je tužitelj obvezao izvršiti svoju uslugu u roku od 10 mjeseci počevši od dana potpisa Ugovora. Poziva se na odredbu članka 8. stavak 5., stavak 6., te stavak 9. Ugovora. Ističe kako je tužitelj po prvi puta prezentirao i dao na suglasnost idejno rješenje tek nakon 3 mjeseca. Tuženik da je 5. ožujka 2020. uputio poziv tužitelju za ispunjenje preuzetih obveza s taksativno navedenom kronologijom i propustima tužitelja, te pozvao da u Ugovorom definiranom roku izvrši sve preuzete obveze, te izričito naveo da se konačni rok za izvršenje cjelokupne usluge ima smatrati dan 13. ožujka 2020. Dana 13. ožujka 2020. tuženik da je zaprimio e-mail, a kojim je dostavljen Idejni projekt, te koji da je bio manjkav i istom da nisu bili priloženi potrebni elaborati. U smislu odredbe članka 2. predmetnog Ugovora u sklopu Idejnog projekta da nisu napravljeni svi radovi. Predmetnim Idejnim projektom da je trebalo jasno i nedvojbeno definirati sve za nastavak realizacije bitne elemente projekta, poglavito elemente konstrukcije i građevine, pa da je u tom smislu Idejni projekt zaključno s troškovnikom trebalo izraditi kako bi se na toj razini definirala sva bitna tehnička rješenja s posebnim naglaskom na konstrukcije i za ugradnju predviđene materijalne i građevinske proizvode, a koji imaju značaj i utjecaj na konačnu vrijednost radova, odnosno kako bi tuženik temeljem tako izrađenog projekta isti mogao pregledati, kontrolirati, te po izradi eventualno potrebnih korekcija u konačnici i odobriti. Troškovnik ili aproksimativni troškovnik koji je trebao biti sastavni dio projekta s prvenstvenim ciljem maksimalno moguće kontrole radova da je izrađen kao paušalna procjena troškova bez elemenata kojima bi se potkrijepila ozbiljnost te procjene te da je bio potpuno neiskoristiv za daljnji rad na pripremi projekata za pripremu na EU fond. Radi navedenog tuženik da je 23. ožujka 2020. uputio dopis tužitelju, te se poziva na sadržaj istog dopisa. Potom 30. ožujka 2020. tuženik da je poslao tužitelju očitovanje na njegov dopis od 26. ožujka 2020. i obavijest o raskidu Ugovora budući da tužitelj na dodatan rok od 15 dana dan u dopisu od 23. ožujka 2020. nije reagirao u skladu s očekivanjima. Tuženik stoga tim dopisom da povlači ponudu od 15 dana te konstatira da je Ugovor raskinut "ex lege". Rok za izradu projektne dokumentacije sukladno članku 8. Ugovora da je definiran kao bitan element Ugovora. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj tek 22. travnja 2020. dostavio Idejni projekt, a 22. svibnja 2020. predmetni račun. Iz navedenog da je razvidno kako tužitelj nije ispunio ugovorne obveze na način i u rokovima kako su iste ugovorene, te da je predmetni Ugovor "ex lege" raskinut dana 13. ožujka 2020. pa da je tuženik opravdano odbio primiti naknadno dostavljenu dokumentaciju za koju je osim svega navedenoga sporno udovoljava li uopće ugovornoj obvezi, te da je sporna i zakonitost izdanog računa.

6. U podnesku zaprimljenog kod suda 8. svibnja 2021. tužitelj navodi da je na različite načine od strane tuženika onemogućavan u ispunjavanju obveza temeljem Ugovora u rokovima koji su ugovoreni Ugovorom. Tužitelj da je Idejni Projekt predao u roku važenja Ugovora i da se na temelju istog nesporno mogla ishoditi lokacijska dozvola. Tužitelj pojašnjava Ugovor i tijek poslovnog odnosa s tuženikom. Poziva se na odredbu članka 10. , članka 8. stavak 8., te članka 9. stavak 1. Ugovora, te ističe kako tuženik ignorira činjenicu da je nakon predaje idejnog rješenja od strane tužitelja, 30. kolovoza 2019., tuženik idejno rješenje prihvatio i odobrio tek 16. prosinca 2019 ., dakle više od sedam mjeseci nakon što je sklopljen Ugovor, te tri i pol mjeseca nakon što mu je tužitelj dostavio idejno rješenje. Tuženik da je bespotrebno inzistirao na određenim detaljima projekta koji su u tom trenutku bili nebiti i koji se u praksi dalje razrađuju kroz idejni projekt, te time odugovlačio prihvaćanje idejnog rješenja. Pritom tuženik da prešućuje činjenicu da je 13. rujna 2019. prvo poslao poruku kojom prihvaća idejno rješenje, a da bi se nakon nekoliko sati predomislio i zatražio izmjene projekta sukladno primjedbama koje je dostavio, premda takvo postupanje nije dozvoljeno, a slijedom čega tužitelj smatra da se od 30. kolovoza 2019. treba smatrati da je tužitelj ispunio svoju obvezu na izradu idejnog rješenja. Ističe da je idejno rješenje koje je tuženiku dostavljeno 30. kolovoza 2019. u cijelosti ispunjavalo sve uvjete propisane Pravilnikom o standardu usluga arhitekata te u tom smislu tužitelj, u slučaju da tuženik osporava primjenjivost idejnog rješenja dostavljenog 30. kolovoza 2019. Unatoč činjenici što je prvotno prihvatio idejno rješenje, tužitelj da je morao mijenjati već prihvaćeno idejno rješenje, a sve u cilju nastavka izvršavanja projekta. Te okolnosti ni na koji način ne daju tuženiku pravo prozivati tužitelja za kašnjenje u realizaciji posebice iz razloga što su se primjedbe tuženika u odnosu na izradu idejnog rješenja odnosile na pitanja koja se razrađuju idejnim projektom te zato što su sve izmjene tražene od strane tuženika, a što je sukladno Ugovoru dovelo do produženja rokova izvršenja usluge. U tom smislu tužitelj da je tuženika višekratno o tome i obavještavao dopisima od 27. rujna 2019., 21. studenog 2019. i 31. listopada 2019., te se poziva na članak 3. Pravilnika o standardu usluge arhitekata.

7. Nadalje navodi, kako je Idejno rješenje tužitelja dostavljeno tuženiku 30. kolovoza 2019. nesporno sadržavalo sve navedene zahtjeve, pa da su sva inzistiranja tuženika na različitim detaljima koji su bili nebitni u trenutku izrade idejnog rješenja potpuno pravno irelevantna. Tuženik da je prvo dao, pa nakon toga povukao suglasnost za prihvaćanje idejnog projekta. Tuženik da je odugovlačio s davanjem suglasnosti na idejno rješenje u razdoblju od čak tri i pol mjeseca; tuženik da je tražio da se idejnim rješenjem reguliraju pitanja koja se uobičajeno rješavaju idejnim projektom, odnosno, glavnim projektom, a na što ga je tužitelj i upozoravao.

8. Činjenica da je tužitelj težio poštivati svoje Ugovorom utvrđene obveze te da bi svoju obvezu izrade idejnog projekta dovršio u roku, da je sa strane tuženika postojala dobra vjera, da proizlazi iz činjenice da je tužitelj već 30. prosinca 2019., dakle, samo 13 dana od prihvaćanja idejnog rješenja od strane tuženika dostavio tuženiku Idejni projekt, izrađen sukladno važećim zakonima i propisima kako bi se ishodili posebni uvjeti, kao preduvjet ishođenja lokacijske dozvole. Idejni projekt dostavljen 30. prosinca 2019. da je bio podoban za ishođenje posebnih uvjeta. Tužitelj da je revidirao Idejni projekt te je pravovremeno, dana 21. veljače 2020. predao Idejni projekt putem E-dozvola za ishođenje posebnih uvjeta. Idejni projekt da je izrađen od strane tužitelja sukladno planiranom zahvatu, te je u cijelosti napravljen u skladu s važećim zakonima i propisima potrebnim za ishođenje posebnih uvjeta javnopravnih tijela, kao i lokacijske dozvole. Sukladno Pravilniku o obveznom sadržaju idejnog projekta (dalje: Pravilnik) da je jasno propisano koje sadržaje i elemente Idejni projekt mora imati, a sukladno čemu je i idejni projekt od strane tužitelja i izrađen. Idejno rješenje da služi kao podloga za ishođenje lokacijske dozvole i posebnih uvjeta, a njime se nikako u potpunosti ne definiraju svi bitni elementi projekta, budući da za to služi glavni projekt. Istovjetno se odnosi na troškovnik i elemente troškovnika, s obzirom da se troškovnik s točno određenim troškovima utvrđuje glavnim projektom.

9. Sukladno Pravilniku i svim relevantnim zakonskim propisima, dostavljeni Idejni projekt sadrži, sve što je potrebno da bi se pokrenuo upravni postupak za izdavanje lokacijske dozvole, no isti postupak nije mogao pokrenuti tužitelj, kao projektant, već je na to ovlašten investitor, odnosno tuženik, koji je kroz čitavo vrijeme opstruirao izvršenje Ugovora te onemogućavao tužitelja u izvršenju obveza sukladno Ugovoru. Tužitelj pritom ističe da je IE, kao savjetnik gradonačelnika tuženika dao izričitu uputu tužitelju za pribavljanje posebnih uvjeta u odnosu na predmetni projekt, i to e-mail od 28. veljače 2020.

10. Tako 9. ožujka 2020. putem E-konferencije tuženik da je pozvao sva javnopravna tijela da u zakonskom roku izdaju posebne uvjete. Od pozvanih javnopravnih tijela sva pozvana tijela osim jednog su izdali posebne uvjete, jedno se nije očitovalo te se za isto, sukladno odredbi članka 136., stavka 5. Zakona o prostornom uređenju, presumira da je suglasno s namjeravanim zahvatom u prostoru. Hrvatska elektroprivreda d.d. je pak izdalo rješenje o obustavi sa zahtjevom prema tuženiku kao investitoru koji je dužan postupiti sukladno uputama kako bi se posebni uvjeti mogli izdati. Tužitelj da je o tome pravovremeno obavijestio tuženika kao investitora, no tuženik ponovo neosnovano nije postupio sukladno zahtjevima HEP-a, a što je onemogućilo ishođenje lokacijske dozvole. Pritom, tužitelj naglašava da je upravo tuženik bio jedino i isključivo ovlašten postupiti sukladno uvjetima HEP-a, a što isti iz nepoznatog razloga nije učinio te je tako jednostrano zloupotrebljavajući svoja Ugovor utvrđena prava onemogućio izdavanje lokacijske dozvole i daljnje izvršenje usluga od strane tužitelja. Slijedom navedenog, a s obzirom da su temeljem idejnog rješenja ishođeni posebni uvjeti potpuno je jasno da je predmetni idejni projekt izrađen u cijelosti u skladu s pravilima struke.

11. U odnosu na ishođenje lokacijske dozvole temeljem Idejnog projekta koji je izradio tužitelj, tuženik iz nepoznatog razloga nije postupio sukladno uputama HEP-a te iz navedenog razloga nisu ishođeni predmetni posebni uvjeti. Da je tuženik postupio sukladno takvim uputama tada bi došlo do ishođenja lokacijske dozvole u odnosu na predmetni projekt. S obzirom da tuženik u trenutku davanja izjave o raskidu Ugovora nije bio vlasnik nekretnina isti nije niti imao pristup sredstvima iz EU fondova, a bez tih sredstava tuženik nije u mogućnosti financirati ni projekt ni projektiranje, a nije u mogućnosti ishoditi ni potrebne dozvole. Savjetnik gradonačelnika tuženika, gosp. IE javno je još 19. veljače 2020. iznio stav tuženika o sudbini Tehnološkog parka Dračevac, pa da je takve izjave dao i u medijima koje tužitelj prilaže kao dokaze.

12. Tuženik ističe da je 21. veljače 2020. predao Idejni projekt kako bi ishodio posebne uvjete od javnopravnih tijela, a o čemu je dana 25. veljače 2020. i obavijestio tuženika, te je 09. ožujka 2020. tuženik putem E-konferencije pozvao sva javnopravna tijela da izdaju posebne uvjete potrebne za izdavanje lokacijske dozvole. Naglašava kako navedeni postupak ishođenja lokacijske dozvole, a koji predstavlja upravni postupak, još uvijek nije okončan, budući da tuženik nije postupio sukladno zahtjevu HEP-a, a što znači da i s navedene osnove rok za dovršetak usluge iz članka 8. Ugovora nije istekao.

13. Osim toga, s obzirom na činjenicu da je tuženik bez razloga odbio usvojiti Idejni projekt tuženika, a na temelju kojeg se mogla ishoditi lokacijska dozvola, da je nejasno iz kojeg razloga se tuženik uopće poziva na navedeno, te da nije točno da je 13. ožujka 2020. bezuspješno protekao rok za cjelokupno ispunjenje preuzetih obveza sukladno Ugovoru, a iz razloga specificiranih u podnesku.

14. Tako tužitelj, ističe da zbog navedenih razloga nije došlo do prestanka Ugovora ex lege 13. ožujka 2020., a što tuženik neosnovano navodi u svom podnesku. Naime, osim što zbog odredbi članka 8., stavka 8. Ugovora te odredbi članka 9., stavka 1. Ugovora nije došlo do proteka roka u kojem je tužitelj bio dužan izvršiti uslugu, tužitelj također ističe da je tuženik tužitelju svojim dopisom od 23. ožujka 2020. dodijelio dodatan rok za izvršenje usluge. Neovisno o činjenici da je dodjela takvog dodatnog roka irelevantna, jer niti rok iz Ugovora u tom trenutku nije istekao, te tužitelj ističe da bi na taj način bili ispunjeni uvjeti iz članka 361., stavka 2. Zakona o obveznim odnosima kojima je regulirano održavanje na snazi ugovora i nakon isteka roka kao bitnog elementa Ugovora. Čak i da nije došlo do primjene odredbe članka 8., stavka 8. Ugovora te odredbi članka 9., stavka 1. Ugovora u korist tužitelja, tuženik je svojim postupanjem dodijelio tužitelju dodatan rok za dovršetak obveze iz Ugovora, pa Ugovor nesporno ni na koji način nije niti je mogao biti raskinut ex lege 13. ožujka 2020. Tužitelj predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog te naložiti tuženiku da tužitelju isplati trošak postupka u predmetnoj pravnoj stvari.

15. U podnesku zaprimljenom kod suda 18. lipnja 2021. tuženik osporava navode tužitelja da je od strane tuženika na različite načine onemogućavan u ispunjavanju obveza temeljem predmetnog Ugovora u ugovorenim rokovima, da je idejni projekt predan u roku važenja Ugovora, te da se je na temelju istoga mogla ishoditi lokacijska dozvola. Osporava da je idejni projekt dostavljen od strane tužitelja 30. prosinca 2019. izrađen sukladno važećim zakonima i propisima kako bi se ishodili posebni uvjeti lokacijska dozvola. Dostavom projektno tehničke dokumentacije da nije ispunjena obveza iz članka 2. Ugovora. Tužitelj da je bio dužan po ishođenju posebnih uvjeta izraditi kompletan i s istima usklađen idejni projekt, a postupak ishođenja lokacijske dozvole pokrenuti tek po njegovom odobrenju prihvaćanju i ovjeri od strane Grada Splita. Idejni projekt koji je tužitelj predao za ishođenje posebnih uvjeta da je bio opterećen mnogim nedostacima a navodi tužitelja da bi savjetnik gradonačelnika IE davao bilo kakve izričite upute tužitelju da su neutemeljeni, a niti da se takvo što može iščitati iz priložene prijepiske. Osporava kao neutemeljene i navode tužitelja kako tuženik nije postupio u skladu sa zahtjevima HEP-a u pogledu posebnih uvjeta te time onemogućio ishođenje lokacijske dozvole, te ističe kako je tek 24. ožujka 2020. tužitelj mailom obavijestio tuženika o potrebi izrade EOTRP-a prema rješenju HEP-a, odnosno nakon što je prošao 13. ožujka 2020., odnosno rok za cjelokupno ispunjenje preuzetih obveza. Ističe kako predmetno nema mjesta primjeni odredbe članka 8.8., te članka 9. Ugovora. Predmetni Ugovor da je raskinut "ex lege" bezuspješnim protekom roka koji je bitan element Ugovora, te tuženik da nije bio u obvezi primiti naknadno dostavljenu dokumentaciju, a niti da je u obvezi platiti račun za izdavanje kojeg nisu ispunjeni uvjeti iz članka 7. Ugovora.

16. U podnesku zaprimljenom kod suda 7. rujna 2021. tužitelj dodatno ističe kako najbolji dokaz da je tuženik stavljao potpuno neosnovane prigovore na idejni projekt i time bez osnove odugovlačio izvršenje ugovora da je činjenica da je tužitelj upravo temeljem takvog idejnog projekta ishodio sve potrebne posebne uvjete koji su bili u njegovoj nadležnosti osim uvjeta HEP-a koje nije mogao ishoditi bez tuženika. Vlasaništvo čestica na kojima je bio plan izgraditi tehnološki park zbog izostanka dogovora između RH i tuženika nije preneseno tuženiku, a što da je imalo neposrednu posljedicu u izostanku sredstava iz EU fondova, te da su upravo navedeno razlozi zbog kojih je tuženik raskinuo Ugovor jer izostankom sredstava EU nije bio u mogućnosti financirati cjelokupni projekt a što da uključuje plaćanje naknade tužitelju temeljem Ugovora. Tuženik da je organizirao natječaj, sklopio Ugovor i ušao u cjelokupni odnos s tužiteljem bez da je bio vlasnik nekretnine na kojoj je trebao graditi tehnološki park, tako da je od samog početka postupao u lošoj vjeri s namjerom da raskine Ugovor ako ne dobije sredstva iz EU fondova. Ističe kako je predmetno obveza dospjela sukladno odredbi članka 7. stavak 4. Ugovora. Dana **.**.2020. IE kao predstavnik tuženika da je potvrdio usvajanje idejnog projekta, te dao nalog tužitelju da isti podnese na potvrdu javnopravnim tijelima u svrhu ishođenja posebnih uvjeta, a što da je tužitelj i učinio 3. ožujka 2020. S obzirom da je idejni projekt prihvaćen od strane tuženika i prije nego li je tuženik jednostrano raskinuo Ugovor, te s obzirom da je tužitelj predao idejni projekt na potvrdu nadležnim tijelima, to da je jasno da je tužbeni zahtjev u potpunosti osnovan. Nakon sklapanja Ugovora između stranaka, tuženik da je iz nepoznatog razloga angažirao G.D. –Arh d.o.o. Split bez da je tužitelju razjasnio ulogu istoga u vezi s Ugovorom, a koji da je nakon što je tuženik jednostrano raskinu Ugovor bio angažiran od strane ovdje tuženika za izradu novog idejnog projekta tehnološkog parka. Stoga predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

17. Tužitelj je tijekom parničnog postupka, te u podnesku od 10. veljače 2025. ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik tijekom postupka i u podnesku od 4. ožujka 2025. ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

18. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinsko-arhitektonske struke IEČ, dipl. ing. građ. iz trgovačkog društva Sting d.o.o., izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj P- 182/23 i uz suglasnost parničnih stranaka pročitao iskaze svjedoka GE, VE, ZZ tužitelja RE, izvršio uvid u spis ovog suda P- 583/2021 i uz suglasnost parničnih stranaka pročitao iskaze ZZ tužitelja SE, te svjedoka DE, VE, GE, pa je na temelju brižljive i savjesne ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio u izreci iz slijedećih razloga:

19. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate po računu broj 38-2020/01/01 od 22. svibnja 2020. sa dospijećem 21. srpnja 2020., koji glasi na iznos od 324.600,00 kn (43.081,82 EUR-a).

20. Iz pregledanog računa proizlazi da je kao opis usluge naveden Ugovor o pružanju projektantskih usluga za izradu idejnog projekta izgradnje prve faze tehnološkog parka Split-Dračevac, te glavnog i izvedbenog projekta izgradnje centralne zgrade tehnološkog parka Split-Dračevac, Klasa: 022-05/19-03/523, Ur. broj:

2181/01-04-03/3-19-1 (dalje: Ugovor) i to idejni projekt-20% ugovorene vrijednosti (umanjeno za geomehanički elaborat 25.000 kn).

21. Iz spisa proizlazi da je tužitelj kao davatelj usluga pokrenuo ovaj postupak radi ostvarenja novčanog potraživanja po predmetnom računu na ime djelomičnog ispunjenja predmetnog Ugovora kojeg je tuženik kao naručitelj jednostrano raskinuo.

22. Nisu sporne činjenice da su stranke sklopile Ugovor, niti da je tuženik isti jednostrano raskinuo. Sporno je da li je Ugovor raskinut "ex lege" dana 13. ožujka 2020. i ima li tuženik pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na ime djelomičnog ispunjenja Ugovora.

23. Tužitelj pozivajući se na činjenicu da je pružio uslugu izrade idejnog projekta po Ugovoru, koja obveza da je dospjela sukladno članku 7. stavak 4. alineja 2 Ugovora potražuje isplatu utuženog iznosa.

24. Iz sadržaja predmetnog Ugovora proizlazi slijedeće:

-da je predmet istoga usluga izrade projektno tehničke dokumentacije potrebne za razvoj prve faze tehnološkog parka Split-Dračevac a koje projektantske usluge obuhvaćaju: idejni projekt, glavni projekt, izvedbeni projekt, a kako je to specificirano u članku 2. Ugovora;

- da je članom 5. određena cijena usluga iz članka 2. predmetnog Ugovora u ukupnom iznosu od 1.748.000,00 kn na koju se obračunava PDV od 25% u iznosu od 437.000,00 kn, odnosno ukupno 2.185.000,00 kn (cijena s PDV-om);

- da su člankom 7. regulirani obračun i plaćanje;

- da je člankom 7. stavak 4. regulirano da će tuženik tužitelju plaćati obavljene usluge prema realiziranim aktivnostima, odnosno podaktivnostima navedenima u projektnom zadatku, te ovjerenim računima u roku od 60 dana od dana primitka računa na protokol naručitelja i to na način:

- prvo plaćanje u iznosu od 10% ukupne vrijednosti Ugovora da će se izvršiti nakon usvojenog prezentiranog dokumenta "arhitektonskog oblikovanja" (Idejno rješenje) od strane naručitelja (alineja 1);

- drugo plaćanje u iznosu od 20% od ukupne vrijednosti Ugovora da će se izvršiti nakon usvojenog Idejnog projektna od strane naručitelja i potvrde da su projekti predani na potvrdu javnopravnim tijelima (alineja 2);

- da su člankom 8. regulirani rokovi i dinamika izvršenja usluga;

- da se je člankom 8. stavak 1. tužitelj obvezao uslugu izrade idejnog projekta izrade prve faze tehnološkog parka Split-Dračevac te Glavnog i izvedbenog projekta izgradnje centrale zgrade tehnološkog parka Split-Dračevac izvršiti u roku od 10 (deset) mjeseci počevši od dana obostranog potpisivanja Ugovora;

- da su člankom 8. stavak 2. stranke ugovorile rok dovršetka usluga koje su predmet Ugovora po pojedinim fazama pa su tako izradu Idejnog projekta prve faze tehnološkog parka Split-Dračevac usvojenog od strane naručitelja na temelju kojega se može ishoditi lokacijska dozvola ugovorili u roku od 4 (četiri) mjeseca počevši od dana obostranog potpisivanja Ugovora;

- da su člankom 8. stavak 7. stranke ugovorile da je rok izrade projektne dokumentacije bitan element Ugovora,

- da je člankom 9. stavak 1. regulirano u kojim situacijama će se produljivati rok za završetak projektne dokumentacije;

- da je člankom 19. reguliran raskid Ugovora;

- da je člankom 19. stavak 1. regulirano da ako se u tijeku izvršavanja Ugovora utvrdi da se tužitelj ne drži uvjeta Ugovora i da ne obavlja usluge iz Ugovora na način kako je određeno u istome, da će u tom slučaju tuženik upozoriti tužitelja pisanom preporučenom obaviješću uz povratnicu i odrediti primjeren rok da svoj rad uskladi s ugovornim obvezama;

- da je člankom 19. stavak 2. regulirano da ukoliko do isteka roka iz stavka 1. tog članka ne postupi po zahtjevu tuženika tuženik ima pravo raskinuti Ugovor i zahtijevati naknadu štete, kao i da tuženik raskida Ugovor putem pisane obavijesti tužitelju.

25. Kako je Ugovor zaključen dana 13. svibnja 2019., to rok za izvršavanje usluga po istome sukladno odredbi članka 8. stavak 1. predmetnog Ugovora, je dan 13. ožujka 2020.

26. Iz stanja spisa proizlazi da nije sporno da je idejno rješenje od 30. kolovoza 2019. prvotno bilo prihvaćeno (e-mail dopis od 3. svibnja 2021.- list 75 spisa), a potom da je tužitelj obaviješten da isto nije prihvaćeno (e-mail dopis od 3. svibnja 2021. - list 77 spisa), te su zatražene izmjene i dopune istoga, a nakon čega je isto prihvaćeno dana 16. prosinca 2019. Isto tako iz stanja spisa proizlazi da nije sporno da je izrada idejnog rješenja plaćena tužitelju, a što je prema Ugovoru prvo plaćanje u iznosu od 10% ukupne vrijednosti Ugovora (članak 7. stavak 4. alineja 1 predmetnog Ugovora).

27. Sporna je izrada i naplata idejnog projekta, a što je predmet ovog spora.

28. Prije svega kao sporno valjalo je među strankama raspraviti je li Ugovor raskinut "ex lege" dana 13. ožujka 2020.

29. Tuženik tvrdi da je Ugovor raskinut "ex lege" dana 13. ožujka 2020. Svoj stav nalazi u primjeni odredbe članka 8. stavak 1. i 7. Ugovora i činjenici tužiteljevog neispunjenja ugovornih obveza u rokovima i na način predviđen Ugovorom.

30. Takav stav tuženika, o raskidu Ugovora "ex lege" dana 13. ožujka 2020. sud ne prihvaća iz slijedećih razloga:

31. Odredbom članka 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) popisano je da u dvostranim ugovorima kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod uvjetima utvrđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

32. Daljnjim odredbama ZOO-a i to člankom 361. ZOO-a propisano je da kada je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (stavak 1.), ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (stavak 2.). Kada je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (stavak 3.). Ova pravila važe kako u slučaju kada su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kada ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (stavak 4.).

33. Prema odredbi članka 362. stavak 1. ZOO-a kada ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Prema stavku 2. istog članka ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Prema stavku 3. istog članka ako dužnik ne ispunio obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice, kao i u slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora.

34. Rok ispunjenja može biti bitni sastojak ugovora, a odredba članka 361. ZOO-a određuje kada će to biti slučaj i koje su posljedice nepostupanja u roku u tom slučaju.

35. Kada je rok bitni sastojak, pa dužnik ne ispuni obvezu o dospijeću, on uopće ne pada u zakašnjenje nego se ugovor raskida "ex lege" u trenutku isteka roka za ispunjenje i dosljedno tome, vjerovnik više ne može zahtijevati ispunjenje, niti ga dužnik može dati. Ipak, ako druga strana bez odgode očituje volju u pravcu zahtijeva za ispunjenje, ugovor će ostati na snazi i to očitovanje otklonit će postojanje roka ispunjenja kao bitnog sastojka ugovora, te dalje treba primijeniti pravila o raskidu ugovora, kada rok nije bitan sastojak. To dalje upućuje na primjenu odredbe članka 362. ZOO-a.

36. Iz sadržaja dopisa tuženika od 5. ožujka 2020. (list 34-36 spisa) naslovljenom kao: "Poziv za ispunjenje preuzetih obveza" proizlazi da je tuženik naveo kako se konačan rok za izvršenje cjelokupne usluge ima smatrati dan 13. ožujka 2020., te je pozvao tužitelja da unutar ugovorenog roka u cijelosti izvrši sve obveze koje su preuzete Ugovorom.

37. Iz sadržaja dopisa tuženika od 23. ožujka 2020. (list 51-59 spisa) naslovljenim kao: "Očitovanje i primjedbe na dostavljenu dokumentaciju te poziv za ispunjenje svih ugovorom preuzetih obveza", proizlazi da tuženik navodi kako iz dosadašnjeg postupanja proizlazi da tužitelj nema namjeru ispoštovati cjelokupne ugovorne obveze u danom roku, te da u skladu s odredbom članka 362. u svezi sa člankom 363. Zakona o obveznim odnosima poziva da cjelinu ugovornih obveza ispuni u naknadno određenom roku od 15 dana od dana primitka dopisa, budući da će se u protivnom smatrati da je ugovor raskinut po samom zakonu, sve uslijed skrivljenog postupanja tužitelja. Tužiteljev dopis, dakle datira nakon 13. ožujka 2020.

38. Da je tuženiku dan dodatan rok od 15 dana radi ispunjenja ugovornih obveza proizlazi i iz iskaza svjedokinje DE, pročelnica službe za međunarodne i EU projekte tuženika (spis poslovni broj P-583/2021, ročište od 30. listopada 2023.) u dijelu u kojem navodi: "Nastavila se komunikacija između tužitelja i nas i kako smo na kraju vidjeli da jednostavno oni ne udovoljavaju uvjetima Ugovora kako je potpisan dali smo im rok od 15 dana u kojem su se očitovali da ne mogu stići u tom roku, ali nisu predložili nijedan dodatan rok o kojem bi mogli pričati…" Navedeni dio iskaza svjedoka sud prihvaća vjerodostojnim, budući je u skladu s ispravama priloženima spisu.

39. Iz stanja spisa proizlazi da se je dopisom od 26. ožujka 2020. (list 60-61 spisa) tužitelj očitovao na dopis tuženika od 23. ožujka 2020. u kojem kao neprihvatljive, neosnovane i neistinite odbacuje navode tuženika o rokovima koji su protekli zbog bilo kakve radnje ili propusta od strane tužitelja, a iz razloga specificiranih u istome.

40. Iako se tužitelj poziva na dopis od 30. ožujka 2020. (prigovor od 1. travnja 2021.) kojim da je povukao ponudu od 15 dana i konstatirao da je ugovor raskinut "ex lege", isti ne prilaže u sudski spis, pa mu sud nije mogao dati nikakav značaj, uz napomenu kako odredbe ZOO-a koje reguliraju raskid ugovora (članak 360-372 ZOO- a) ne poznaju povlačenje danog primjerenog roka radi ispunjenja obveze, pa sve i da je takav dopis priložen spisu sud mu ne bi mogao dati nikakav pravni značaj.

41. Iz sadržaja izjave tuženika kao vjerovnika kojom zahtijeva ispunjenje ugovorne obveze –dopis tuženika od 23. ožujka 2020., proizlazi da je očitovao volju u pravcu zahtjeva za ispunjenje, te je definirao (odredio) naknadni rok za ispunjenje. Tako je Ugovor ostao na snazi, te je otklonjeno postojanje roka ispunjenja kao bitnog sastojka ugovora. Budući iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da ni u tom naknadno ostavljenom roku tužitelj nije pružio cjelokupne ugovorene usluge iz članka 2. Ugovora, to se primjenom odredbe članka 362. ZOO-a ima smatrati da je Ugovor raskinut "ex lege" istekom naknadnog roka za ispunjenje-15 dana od dana zaprimanja dopisa od nadnevka 23. ožujka 2020. Spisu ne priliježe dokaz (povratnica) o zaprimanju dopisa od 23. ožujka 2020. po tužitelju. Kako se je na navedeni dopis tuženika tužitelj očitovao dopisom koji datira 26. ožujka 2020., to je za zaključiti da je u trenutku pisanja istoga zaprimio tuženikov dopis od 23. ožujka 2020., te tako računajući od tog nadnevka rok od 15 dana proizlazi da je isti istekao s nadnevkom 10. travnja 2020. Upravo taj nadnevak sud uzima kao nadnevak raskida predmetnog Ugovora između ovih stranaka.

42. Kako sud nalazi da je Ugovor raskinut izjavom tuženika kao vjerovnika čime je prestao ugovorni odnos po Ugovoru između parničnih stranaka, stoga postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja valja ocijeniti po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. i 2. ZOO-a i to na način da tražbina tužitelja predstavlja naknadu troškova izrade Idejnog projekta, po predmetnom Ugovoru, što sadržajno predstavlja djelomično ispunjenje predmetnog Ugovora (članak 368. stavak 2. ZOO-a).

43. Odredbom članka 368. stavak 2. ZOO-a propisano je da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onog što je dala.

44. Budući je Ugovor među strankama raskinut, to sukladno citiranoj odredbi članka 368. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati umjesto vraćanja onog što je dao naknadu za učinjenu činidbu i to prema vrijednosti tog dijela činidbe, u ovom slučaju pruženih usluga u onom dijelu u kojemu te usluge nisu plaćene. Na osnovanost takvog zahtjeva eventualna krivnja stranaka glede raskida Ugovora nije od utjecaja.

45. Prema odredbi članka 7. stavak 4. alineja 2. Ugovora tražbina koja je utužena u ovoj pravnoj stvari dospijeva prihvaćanjem idejnog projekta te dostavljanjem potvrde da je projekt predan na potvrdu javnopravnim tijelima.

46. Iz stanja spisa proizlazi da je mišljenja vezana za idejne projektne iz prosinca 2019. i veljače 2020. dao GE, dipl. ing. arh iz trgovačkog društva G.D.-Arh d.o.o. (list 195-196 spisa; te list 221-224 spisa), angažiran od strane tuženika sa funkcijom konzultanta za praćenje izrade projektne dokumentacije po Ugovoru zaključenom između parničnih stranaka. Tu ulogu isti je potvrdio saslušan kao svjedok (spis poslovni broj P-583/2021, ročište od 9. ožujka 2023.; spis poslovni broj P- 182/2023, ročište od 9. veljače 2024.). Radi se o poslovnom odnosu između tog trgovačkog društva i tuženika, budući da takva uloga nije regulirana Ugovorom zaključenim između ovih parničnih stranaka. Predmetno je tužitelj trebao postupati sukladno Ugovoru zaključenom između parničnih stranaka i u tom smislu će sud u nastavku obrazloženja presude dati ocjenu jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 7. stavak 4. alineja 2 Ugovora i time je li tužitelj ostvario pravo na isplatu utužene tražbine u ovom postupku.

47. Nije sporno da verzija idejnog projekta iz prosinca 2019. dostavljena tuženiku 30. prosinca 2019. Mišljenje vezano za taj projekt datira od 31. prosinca 2019. (list 195-196 spisa).

48. Iz kronologije e-mail korespondencije između parničnih stranaka, datirane nakon verzija idejnog projekta iz prosinca 2019., proizlazi da se je e-mail dopisom od 21. siječnja 2020., 27. siječnja 2020. i 3. veljače 2020. (list 92-94 spisa) tužitelj obratio tuženiku radi očitovanja na određena pitanja koje su tužiteljevi suradnici projektanti elektrosustava tražili, a na koje je se tuženik očitovao tek e-mail dopisom od 4. veljače 2021. (list 100 spisa) u kojem navodi: "Znam da nam je trebalo nešto vremena, ali bilo nam je mnogo lakše sagledati sve ovo cjelovito i odmah vam dati sve zahtjeve koje će se preslikati i na iduće faze projekta ". Navedena e-mail korespondencija se je odvijala između ČE za tužitelja i IE za tuženika. Potom je e-mail dopisom od 6. veljače 2020. (list 209 spisa) tužitelj obavijestio tuženika kako su je proslijeđeni odgovori po primitku maila od 4. veljače tužiteljevim projektantima suradnicima koji da će isto implementirati u projekte. Tužitelj tijekom postupka prilaže u sudski spis idejni projekt iz veljače 2020. (podnesak od 11. svibnja 2021. u obliku cd- a).Iz e-mail dopisa tužitelja od 13. veljače 2020. (list 215 spisa) proizlazi da je obavijestio tuženika da može preko linka preuzeti kompletan idejni projekt za ishođenje posebnih uvjeta, a koje nakon što bude pregledano i potvrđeno da će se i digitalno potpisati, te da su implementirane zadnje izmjene vezane za tekstualni dio strojarstva i elektrike te izmjene u tlocrtu krova vezano za terasu. Potom je tužitelj revidirao idejni projekt dana 21. veljače 2020. i isti predao putem e-dozvola za ishođenje posebnih uvjeta, te je e-mail dopisom od 21. veljače 2020. u prilogu istoga poslao potvrdu o predanom zahtjevu za posebne uvjete (list 227 spisa).

49. Tužitelj tvrdi da je **.**.2020. IE, kao predstavnik tuženika, potvrdio usvajanje idejnog projekta, te dao nalog tužitelju da isti podnese na potvrdu javnopravnim tijelima u svrhu ishođenja posebnih uvjeta što da je tužitelj i učinio 3. ožujka 2020. Kao dokaz tužitelj prilaže u sudski spis navedenu prepisku (list 102-103 spisa). Iz prepiske od 28. veljače 2020. proizlazi da je istu tužitelju uputio IE, te se u istom navodi: "…U redu, uključite to u ispravak dokumenta kojeg ste slali na posebne uvjete i ponovite slanje…". Iako tuženik osporava da bi savjetnik gradonačelnika IE davao bilo kakve izričite upute tužitelju i da se isto ne može iščitati iz prepiske, navedeno sud ne prihvaća. Ovlaštenje IE proizlazi iz činjenice da je upravo on 13. rujna 2019. povukao prihvaćanje idejnog rješenja tuženika od 30. kolovoza 2019. (e-mail dopis- list 77 spisa) premda je isto ranije bilo prihvaćeno (e-mail dopis-list 75 spisa). Da je navedena osoba predstavljala tuženika vezano za predmetni poslovni odnos među strankama proizlazi i iz e-mail dopisa od 4. veljače 2021., koji je u slijedio nakon e-mail dopisa tužitelja od 21. i 27. siječnja 2020., te 6. veljače 2020. Iz navedenog sud zaključuje da navedena prijepiska predstavlja od ovlaštene osobe danu uputu radi podnošenja javnopravnim tijelima na ishođenje posebnih uvjeta, a po prethodnom prihvaćenju idejnog projekta.

50. Tužitelj prilaže u sudski spis dokaz da je idejni projekt predao na potvrdu nadležnim tijelima dana 3. ožujka 2020. (list 304 spisa), te da su ishođeni posebni uvjeti (list 104-113 spisa), osim uvjeta HEP-a (list 114 spisa) za koje tužitelj tvrdi da ih nije mogao ishoditi bez tuženika, a tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao da je bilo drukčije. Da su na temelju idejnog projekta ishođeni posebni uvjeti osim uvjeta HEP-a, a za što da nije odgovoran ovaj tužitelj proizlazi iz iskaza svjedoka VE, djelatnik tužitelja glavni projektant na predmetnom projektu (spis poslovni broj P-182/2023, ročište od 2. svibnja 2024. ) u kojem navodi: "… Tuženik je na temelju idejnog projekta ishodio sve posebne uvjete osim HEP-a a koji nisu ishođeni iz razloga što sam tuženik nije potpisao ugovor sa HEP Elektrom o izradi elaborata koji je uvjet za ishođenje suglasnosti…". Isto to proizlazi i iz iskaza saslušanog Ia SE (spis poslovni broj P-182/2023 ročište od 2. svibnja 2024.) koji navodi: "… Idejni projekt je predan na posebne uvjete, svi posebni uvjeti su ishođeni osim uvjeta HEP-a za koje je investitor naručitelj trebao sklopiti ugovor što smo ga obavijestili, a on taj postupak nije pokrenuo…". Iskaz saslušanog svjedoka i ZZ tužitelja u navedenom dijelu sud prihvaća vjerodostojni budući su međusobno neproturječni, te su u suglasju s ispravama priloženima spisu.

51. Slijedom svega naprijed navedenog sud nalazi da su ispunjene pretpostavke iz članka 7. stavak 4. alineja 2. Ugovora i da je tužitelj stekao pravo na isplatu usluge izrade idejnog projekta iz veljače 2020. koja je pružena, a kako je to naprijed navedeno, prije nego li je, po nalaženju ovog suda, raskinut Ugovor među strankama (10. travnja 2020.). Radi svega naprijed navedenoga sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 43.081,82 EUR-a, te primjenom odredbe članka 451. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) u tom dijelu održao na snazi ovosudni platni nalog zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, a koja kamata teče od dospijeća na plaćanje utuženog računa pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a.

52. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022 dalje OT), te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18). Tužitelju je kao trošak parničnog postupka valjalo obistiniti sastav tužbe od 11. prosinca 2020. (TBR 7. toč. 1. OT-a) - 500 bodova, trošak sastava podneska od 8. svibnja 2021., 7. rujna 2021., 18. prosinca 2023., 11. listopada 2024. (TBR 8. toč. 1. OT-a) - po 500 bodova, trošak sastava podneska od 11. svibnja 2021., 9. rujna 2021. (TBR 8. toč. 3. OT-a) – po 25 bodova trošak sastava podneska od 14. listopada 2022., 10. veljače 2025. (TBR 8. toč. 3. OT- a) – po 125 bodova, trošak pristupa na ročište od 17. rujna 2021., 15. srpnja 2022., 6. ožujka 2024. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – po 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 4. prosinca 2024. i 12. ožujka 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – po 500 bodova, odnosno ukupno 4.300 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 8.600,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 2.150,00 EUR-a, daje iznos od ukupno 10.750,00 EUR-a. Navedenom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 238,63 EUR-a, sudske pristojbe presude u iznosu od 472,49 EUR-a, te predujam troškova vještačenja u iznosu od 530,89 EUR-a odnosno ukupno 11.992,01 EUR-a.

Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenoga za sastav podneska od 14. listopada 2022. i 10. veljače 2025., potom više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 17. rujna 2021., 15. srpnja 2022., 6. ožujka 2024. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a. Sud tužitelju u trošak parničnog postupka nije odmjerio trošak sastava podneska od 21. travnja 2021. budući se ne radi o trošku za koji OT propisuje nagradu, kao niti više zatraženi trošak od obistinjenoga na ime troška sudske pristojbe tužbe, budući je tužitelj istu podmirio u iznosu do 238,63 EUR-a pa mu nije nastao trošak u visini više zatraženog iznosa od 233,86 EUR-a, odnosno tužitelja je valjalo odbiti da više zatraženim troškovima parničnog postupka u iznosu od 4.921,27 EUR-a.

Radi navedenoga odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Splitu, 24. travnja 2025.

S U D A C

IVANA MADUNIĆ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

-punomoćniku tužitelja;

- tuženiku:

- u spis