Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2031/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 36514183925, koga zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-90/2022- 23 od 4. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja se uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-90/2022-23 od 4. studenog 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. i II. izreke i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke,

b) preinačava u odluci o troškovima postupka u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadom troška, na način da se nalaže tuženiku pored dosuđenog iznosa od 1.380,26 eur (toč. III. izreke), naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 687,50 eur s pripadajućim kamatama od 4. studenog 2024. do isplate po stopi zatezne kamate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 eur u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, čl. II. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 21. svibnja 2008. g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u čl. II. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 22.869,98 CHF, obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank d.d. za CHF na dan plaćanja, čl. III. u dijelu u kojem je ugovoreno kako su iznos mjesečnog obroka, iznos svih mjesečnih obroka, troškovi zaključenja ugovora i ukupni troškovi ugovora obračunati u valuti CHF, čl. 5. Uvjeta ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se sve novčane obveze, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffesenbank Austria d.d. koji vrijedi za CHF na dan plaćanja, čl. 9.1. Uvjeta ugovora u dijelu u kojem je navedeno da visina mjesečnih iznosa podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak.

II. Dužan je tuženik Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb, OIB: 36514183925, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.804,56 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-2,44 EUR teče od 19. studenog 2008. g. do isplate,

-12,37 EUR teče od 14. prosinca 2008. g. do isplate,

-9,48 EUR teče od 15. siječnja 2009. g. do isplate,

-20,57 EUR teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-23,44 EUR teče od 15. veljače 2009. g. do isplate,

-24,75 EUR teče od 17. travnja 2009. g. do isplate,

-21,47 EUR teče od 15. svibnja 2009. g. do isplate,

-19,79 EUR teče od 16. lipnja 2009. g. do isplate,

-16,86 EUR teče od 8. srpnja 2009. g. do isplate,

-14,55 EUR teče od 17. kolovoza 2009. g. do isplate,

-14,55 EUR teče od 9. rujna 2009. g. do isplate,

-17,03 EUR teče od 22. listopada 2009. g. do isplate,

-15,56 EUR teče od 11. studenog 2009. g. do isplate,

-15,48 EUR teče od 13. prosinca 2009. g. do isplate,

-16,28 EUR teče od 19. siječnja 2010. g. do isplate,

-19,64 EUR teče od 16. veljače 2010. g. do isplate,

-21,87 EUR teče od 16. veljače 2010. g. do isplate,

-22,06 EUR teče od 2. svibnja 2010. g. do isplate,

-29,07 EUR teče od 9. lipnja 2010. g. do isplate,

-26,00 EUR teče od 7. srpnja 2010. g. do isplate,

-28,97 EUR teče od 12. kolovoza 2010. g. do isplate,

-40,26 EUR teče od 6. rujna 2010. g. do isplate,

-36,32 EUR teče od 6. rujna 2010. g. do isplate,

-49,06 EUR teče od 12. studenog 2010. g. do isplate,

-43,45 EUR teče od 12. studenog 2010. g. do isplate,

-38,88 EUR teče od 7. prosinca 2010. g. do isplate,

-52,35 EUR teče od 4. siječnja 2011. g. do isplate,

-65,08 EUR teče od 1. ožujka 2011. g. do isplate,

-56,17 EUR teče od 30. ožujka 2011. g. do isplate,

-59,59 EUR teče od 11. travnja 2011. g. do isplate,

-51,18 EUR teče od 17. svibnja 2011. g. do isplate,

-56,08 EUR teče od 6. srpnja 2011. g. do isplate,

-74,11 EUR teče od 3. kolovoza 2011. g. do isplate,

-68,36 EUR teče od 2. rujna 2011. g. do isplate,

-101,78 EUR teče od 2. rujna 2011. g. do isplate,

-108,15 EUR teče od 4. studenog 2011. g. do isplate,

-73,75 EUR teče od 7. prosinca 2011. g. do isplate,

-76,60 EUR teče od 7. prosinca 2011. g. do isplate,

-75,22 EUR teče od 6. veljače 2012. g. do isplate,

-78,73 EUR teče od 2. ožujka 2012. g. do isplate,

-82,74 EUR teče od 5. travnja 2012. g. do isplate,

-81,66 EUR teče od 4. svibnja 2012. g. do isplate,

-79,79 EUR teče od 5. lipnja 2012. g. do isplate,

-80,53 EUR teče od 3. srpnja 2012. g. do isplate,

-82,49 EUR teče od 2. kolovoza 2012. g. do isplate,

-80,99 EUR teče od 2. kolovoza 2012. g. do isplate,

-81,37 EUR teče od 4. listopada 2012. g. do isplate,

-79,02 EUR teče od 4. listopada 2012. g. do isplate,

-77,37 EUR teče od 6. studenog 2012. g. do isplate,

-80,27 EUR teče od 5. siječnja 2013. g. do isplate,

-78,67 EUR teče od 5. siječnja 2013. g. do isplate,

-80,80 EUR teče od 6. veljače 2013. g. do isplate,

-75,93 EUR teče od 7. ožujka 2013. g. do isplate,

-78,03 EUR teče od 5. travnja 2013. g. do isplate,

-79,50 EUR teče od 5. svibnja 2013. g. do isplate,

-78,08 EUR teče od 7. lipnja 2013. g. do isplate,

-73,50 EUR teče od 4. srpnja 2013. g. do isplate,

-71,16 EUR teče od 8. kolovoza 2013. g. do isplate,

-74,32 EUR teče od 5. rujna 2013. g. do isplate,

-76,14 EUR teče od 4. studenog 2013. g. do isplate,

-79,03 EUR teče od 7. prosinca 2013. g. do isplate,

-77,32 EUR teče od 8. siječnja 2014. g. do isplate,

-78,83 EUR teče od 5. veljače 2014. g. do isplate,

-78,95 EUR teče od 7. ožujka 2014. g. do isplate,

-81,86 EUR teče od 7. travnja 2014. g. do isplate,

-82,54 EUR teče od 6. svibnja 2014. g. do isplate,

-82,25 EUR teče od 7. lipnja 2014. g. do isplate,

-80,16 EUR teče od 6. srpnja 2014. g. do isplate,

-78,78 EUR teče od 7. kolovoza 2014. g. do isplate,

-80,42 EUR teče od 8. rujna 2014. g. do isplate,

-81,90 EUR teče od 7. listopada 2014. g. do isplate,

-83,27 EUR teče od 6. studenog 2014. g. do isplate,

-84,23 EUR teče od 8. prosinca 2014. g. do isplate,

-85,36 EUR teče od 12. siječnja 2015. g. do isplate,

-86,63 EUR teče od 10. veljače 2015. g. do isplate,

-86,13 EUR teče od 6. ožujka 2015. g. do isplate,

-81,81 EUR teče od 10. travnja 2015. g. do isplate,

-81,81 EUR teče od 7. svibnja 2015. g. do isplate,

-81,81 EUR teče od 5. lipnja 2015. g. do isplate,

-81,76 EUR teče od 9. srpnja 2015. g. do isplate,

i to po stopi:

- koja se u periodu od 19. studenog 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.380,26 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 4. studenog 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv pojedinih dijelova te presude, pravovremenu žalbu podnijele su sve stranke u postupku.

3. Tuženik presudu suda prvog stupnja pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak žalbenog postupka.

4. Tužitelj presudu prvog stupnja pobija u odnosu na trošak postupka u dijelu u kojem mu nisu u cijelosti priznati troškovi zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a, s prijedlogom da se žalba uvaži, preinači presuda suda prvog stupnja u dijelu odluke o trošku i tuženiku naloži platiti tužiteljici daljnji trošak od 687,50 eura, podredno ukine i vrati na ponovni postupak. Zahtijeva trošak sastava žalbe.

5. Stranke nisu podnijele odgovor na žalbe.

6. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbe čl. II. i dijela odredbe čl. III. Ugovora o kreditu broj 02239 od 21. svibnja 2008. g., a koji se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF, te zahtjev za isplatu iznosa od 4.804,56 EUR s pripadajućim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove.

10. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 21. svibnja 2008. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. i 41/14. – dalje ZZP/07).

11. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je 21. svibnja 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu broj 02239 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 22.869,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- da je kredit odobren za kupnju osobnog vozila,

- da je ugovoreno da će tužitelj otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u iznosu od 344,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema otplatnom planu,

- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je tijekom razdoblja otplate kredita tuženik u rastao tečaj CHF u odnosu na HRK,

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita s osnove ugovorene valutne klauzule platio više 4.806,56 eur,

- da negativne razlike zbog promjene tečaja iznose 6,85 eur,

- da tuženik nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule.

12. Tuženik neosnovano osporava tužitelju status potrošača, jer je tužitelj Ugovor sklopio kao fizička osoba, odnosno kao osoba koja djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a. Tuženik u postupku pred sudom prvog stupnja nije osporavao tužiteljev status potrošača. Nadalje, ukazuje se na izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018., da je teret dokaza da tužitelji nisu potrošači na tuženiku, a ne tužitelju. Tuženik u postupku pred sudom prvog stupnja na te okolnosti nije predlagao izvođenje dokaza na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi da tužitelj nema status potrošača u smislu navedene zakonske odredbe.

13. Žalbeni navod tuženika kojim daje svoju ocjenu iskaza tužitelja te svoju opširnu analizu da je potrošača informirao o svim potrebnim parametrima o ugovaranju valutne klauzule i da tužitelj nije bio zainteresiran za sadržaj Ugovora, zatim ocjenu u kojoj tvrdi da zaključeni ugovor nije ništetan, ovaj sud ne prihvaća, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i u vezi ovog prigovora, tuženiku dao jasne i dostatne razloge, uz ispravne zaključke o razlozima zbog kojih je prihvatio zahtjeve pod toč. I. i II. izreke (čl. 8. ZPP-a).

14. Sud prvog stupnja je nakon ocjene pisane izjave svjedoka RČ, djelatnika tuženika, iskaza tužitelja, te nakon ocjene isprava sadržanih u spisu utvrdio da je ugovorna odredba o primjeni valutne klauzule unaprijed formulirana od strane trgovca, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj ugovorne odredbe. Također, sud prvog stupnja je zaključio da ugovorna odredba o primjeni valutne klauzule tužitelju nije bila objašnjena niti su mu predočene posljedice ugovaranja ove odredbe.

15. Suprotno žalbenim navodima, tuženik nije dokazao da se o ugovornim odredbama o rizicima promjene tečaja valute CHF / HRK pojedinačno pregovaralo kako je to propisano čl. 96. st. 4. ZZP/07.

16. Neosnovano tuženik prigovara da je pobijana odluka donesena izravnom primjenom presuda u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sud prvog stupnja je u provedenom postupku izveo dokaze iz kojih je pravilno zaključio da su odredbe o primjeni valutne klauzule ništetne u smislu čl. 96. i 97. ZZP/07 nepoštene ugovorne odredbe, te u smislu čl. 102. ZZP/07 i ništetne.

17. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju Nalaza i mišljenja vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

18. Budući da na ovaj predmet spora nema izravni učinak kolektivna tužba za zaštitu interesa potrošača (čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a), u pogledu prigovora zastare na restitucijski zahtjev primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

19. Dakle, kako zastarni rok od pet godina nije niti počeo teći, prigovor zastare tuženika nije osnovan, kako je to pravilno i zaključio sud prvog stupnja.

20. Stoga se ne prihvaćaju prigovori tuženika o nezakonitosti odluke suda prvog stupnja o odbijanju prigovora zastare tuženika na istaknuti restitucijski zahtjev.

21. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenično stanje, te ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu kao u izreci, te ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva tužitelja.

22. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka u toč. III. izreke, tuženik određeno ne ukazuje koji je trošak sud prvog stupnja dosudio tužitelju, a koji nisu bili potrebni za vođenje parnice.

23. Odlučujući o žalbi tužitelja u dijelu u kojem mu je priznat trošak sastava podneska od 6. rujna 2024., pristupa na ročišta održana 20. travnja 2023. i 18. rujna 2024., za svaku radnju po 25 bodova, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife kada je zaključio da tužitelju ne pripada pravo na trošak svake radnje od po 100 bodova.

24. Iz spisa predmeta je razvidno da je podnesak tužitelja od 6. rujna 2024. po svom sadržaju obrazloženi podnesak kojim se tužitelj očitovao na Nalaz i mišljenje vještaka i kojim je uredio i konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s provedenim vještačenjem. Nadalje, iz zapisnika sa ročišta održanih 20. travnja 2023. i 18. rujna 2024. razvidno je da se na istima raspravljalo o glavnoj stvari.

25. Pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife tužitelju je trebalo priznati 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 6. rujna 2024., te prema Tbr. 9. Toč. 1. Tarife po 100 bodova za pristup na ročišta održana 20. travnja 2023. i 18. rujna 2024., odnosno ukupno 300 bodova.

26. Odlučujući o žalbi tužitelja u dijelu u kojem nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 155. st. 1. ZPP-a kada je zaključio da navedeni trošak nije bio opravdan i nužan za vođenje parnice.

27. Pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tbr. 9. toč. 3. Tarife tužitelju je trebalo priznati i trošak pristupa ročištu za objavu presude, jer je takav trošak opravdan i nužan a što je u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-832/22-2 od 22. ožujka 2023.

28. Stoga je tužitelju priznato na ime daljnjeg troška i to sastava podneska od 6. rujna 2024., pristupa na ročišta održana 20. travnja 2023. i 18. rujna 2024. te pristupa ročištu za objavu presude održanog 4. studenog 2024., sukladno Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i toč. 3. Tarife ukupno 275 bodova, što uvećano za vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife i uvećano za pripadajući PDV iznosi 687,50 eur.

29. Tužitelj je u cijelosti uspio sa žalbom radi čega mu je priznat trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP) prema vrijednosti pobijanog dijela odluke o trošku (687,50 eur) prema Tbr. 10. toč. 4. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife od 37,50 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za pripadajući PDV iznosi 93,75 eur.

30. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac