Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-934/2024-22

(P-913/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupanog po punomoćniku Zoranu Bogojeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 10. ožujka 2025., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Anite Bilandžić, odvjetnice u Zagrebu te punomoćnika tuženika, 24. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], određena na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, za novčanu tražbinu iz zadužnice broj OV-17570/03 ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec u Čakovcu 18. prosinca 2003.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.194,79 eura (tisuću sto devedeset četiri eura i sedamdeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 17. listopada 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaključkom ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-743/22 od 07. listopada 2022. upućen pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na njegovim računima, a temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika u odnosu na novčanu tražbinu iz zadužnice broj OV-17570/03 ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec u Čakovcu 18. prosinca 2003. Tužitelj ističe da je zadužnica kao osnova za plaćanje zastarjela pa stoga tužbenim zahtjevom traži da se proglasi nedopuštenim predmetna pljenidba i prijenos novčanih sredstava, te traži isplatu iznosa od 384,41 € navodeći kako je taj iznos naplaćen bez valjane pravne osnove. Tužitelj u tužbi navodi kako je zahtjev za izravnu naplatu podnesen 28. ožujka 2022., dok je potpis izdavatelja na zadužnici ovjeren 18. prosinca 2003., slijedom čega je nastupila zastara potraživanja tuženika temeljem predmetne zadužnice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ukazuje da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare jer je zadnja uplata provedena 5. lipnja 2018. nakon čega je FINA-e prestala s postupanjem. Stoga ukazuje da je zastara ponovno počela teći 6. lipnja 2018., a da je tuženik kao ovrhovoditelj navedenu osnovu ponovno dostavio na naplatu unutar općeg roka zastare od pet godina i to 28. ožujka 2022. Pored navedenog, tuženik ističe da tužitelj nije ovlašten u ovom postupku isticati prigovor zastare u odnosu na raniji postupak naplate po predmetnoj zadužnici (postupak prije 28. ožujka 2022.) iniciran od strane ranijeg vjerovnika.

3. Sud je 11. svibnja 2023. donio presudu broj P-913/2022-13 kojom je u točci I. iste

proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja DS određenu na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. za novčanu tražbinu iz zadužnice broj OV-17570/03 ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca 18. prosinca 2003., dok je u točci II. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja DS u dijelu u kojem zahtijeva isplatu iznosa od 384,41 € (2.896,36 kn) sa zateznom kamatom počevši od 06. lipnja 2018. pa do isplate, te je u točci III. presude naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.

4. Županijski sud u Splitu je rješenjem broj Gž-2122/2022-3 od 2. listopada 2024. ukinuo presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-913/2022-13 od 11. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i V. izreke i predmet u ukinutom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje kako će u nastavku postupku sud prvog stupnja raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena je li u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare te će nakon toga o tužbenom zahtjevu tužitelja donijeti odgovarajuću odluku, navodeći da je tražbina iz zadužnice apstraktna i služi osiguranju druge tražbine, pa se rokovi ne računaju od dana izdavanja zadužnice.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku obavijesti FINA-e (list 4 spisa), presliku specifikacije potraživanja od 09. ožujka 2022. (list 5 spisa), presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 28. ožujka 2022. (list 6 i 7 spisa), presliku specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 16. rujna 2010. (list 18 spisa), presliku podataka dostavljenih od strane FINA-e (list 30 – 70 spisa), te je pročitao priklopljeni spis ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-743/2022.

6. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u cijelosti neosnovan.

7.

U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8. Na ročištu održanom 10. ožujka 2025. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a stranke su se usuglasile da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja DS određena na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. za novčanu tražbinu iz zadužnice broj OV-17570/03 ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec u Čakovcu 18. prosinca 2003.

10. Nesporno je da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice broj Ov-17570/03 od 18. prosinca 2003. i to 28. ožujka 2022., kao i da je raniji vjerovnik Zagrebačka banka d.d. podnio zahtjev ranije po predmetnoj zadužnici te da je zadnja uplata provedena s danom 05. lipnja 2018.

11. Sporno je li u konkretnom slučaju došlo do zastare prava na naplatu tražbine na temelju zadužnice.

12. Dakle u konkretnom slučaju tuženik je 28. ožujka 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu radi provedbe izvansudske ovrhe na temelju zadužnice broj OV-17570/03 na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu 18. prosinca 2003.

13. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda 19. studenog 2018. zauzeto je pravno shvaćanje da se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ („Narodne novine“ broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

14. Dakle, predmetna zadužnica predstavlja privatnu ispravu na kojoj je kod javnog bilježnika samo ovjeren potpis dužnika i ista nije solemnizirana, slijedom čega se u odnosu na to potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO.

15. Nadalje sporno je ostalo pitanje od kada počinje teći zastarni rok od 5 godina.

16. Naime, u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći od prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

17. U svezi s time je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev- 1067/2020-2 od 27. ožujka 2024. izrazio pravno shvaćanje: „Zastarni rok za tražbinu koja je osigurana zadužnicom sačinjenom u formi privatne isprave na kojoj je samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., Ovršni zakon, Narodne novine broj 139/10), dakle koja nije sačinjena u formi javnobilježničkog akta, počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom“.

18. Stoga se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zadužnica predstavlja sredstvo prisile prema dužniku da ispuni svoju obvezu iz osnovnog pravnog posla, te se podnosi na naplatu (dospijeva) tek ako dužnik ne bi ispunio tu svoju obvezu iz tog osnovnog posla.

19. Dakle u konkretnom slučaju tužitelj tijekom cijelog postupka tvrdi da je potraživanje tuženika temeljem zadužnice broj OV-17570/03 na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec u Čakovcu 18. prosinca 2003. u zastari, s obzirom da tražbina iz zadužnice dospijeva odmah poslije njezinog izdavanja. Suprotno navodima tužitelja, zadužnica je apstraktni pravni posao, te je tražbina iz zadužnice apstraktna i služi osiguranju druge tražbine, pa se rokovi ne računaju od dana izdavanja zadužnice, već prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom, sve sukladno gore navedenom. Da bi se utvrdio početak tijeka zastare te tražbine potrebno je prvenstveno utvrditi od kojeg trenutka je tuženik kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze kao početka tijeka zastarnog roka. U predmetnom slučaju tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom navodeći kako je potraživanje tuženika u zastari, slijedom čega je na tužitelju bio teret dokaza o istome. Radi navedenog ne može se prihvatiti tvrdnja tužitelja da je potraživanje iz zadužnice dospjelo njenim donošenjem s obzirom da je ista samo instrument osiguranja i ista se kao mjera osiguranja aktualizira tek kada tražbina dospije na naplatu. Dakle u situaciji kada bi se na zadužnicu primjenjivao kraći rok vjerovnik više ne bi mogao tražiti ovrhu odnosno zastara za zadužnicu bi počela teći prije nego što bi vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze od ovršenika (dospijeće tražbine). Tužitelj tijekom cijelog postupka nije naveo u svrhu kojeg pravnog posla je zadužnica izdana, niti je pojasnio dospijeće potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom, niti pak je u tu svrhu dostavio kakve dokaze, a što je isti bio dužan učiniti, slijedom čega sud ne može utvrditi početak tijeka zastarnog roka temeljem zadužnice broj OV-17570/03, o kojoj bi ovisila odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva je li u konkretnom slučaju došlo do zastare prava na naplatu tražbine na temelju zadužnice, slijedom čega je tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo odbiti u cijelosti.

20. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u postupku, to mu je tužitelj dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 13.12.2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 10.3.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. toč.1. Tarife), sastava žalbe od 24.5.2023. u iznosu od 250,00 eura (Tbr.10.toč.1. Tarife), sve uvećano za PDV od 25 %, odnosno tuženiku je priznat trošak od 1.062,50 eura. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 132,29 eura, dakle ukupno priznati trošak tuženiku iznosi 1.194,79 eura.

22. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 24. travnja 2025.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika