Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-726/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš predsjednice vijeća, Katice Krajnović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Berislava Babića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o., protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanog po Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2449/2023-12 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2449/2023-12 od 15. siječnja 2025.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužitelju TD isplati iznos od 2.931,92 € (slovima: dvijetisućedevetstotridesetjedan euro i devedesetdva eurocenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:
– 6,44 € od 01.11.2008.;
– 2,56 € od 01.12.2008.;
– 7,99 € od 01.01.2009.;
– 8,83 € od 01.02.2009.;
– 9,20 € od 01.03.2009.;
– 8,16 € od 01.04.2009.;
– 8,36 € od 01.05.2009.;
– 6,77 € od 01.06.2009.;
– 5,60 € od 01.07.2009.;
– 5,91 € od 01.08.2009.;
– 6,53 € od 01.09.2009.;
– 6,48 € od 01.10.2009.;
– 5,85 € od 01.11.2009.;
– 7,02 € od 01.12.2009.;
– 7,96 € od 01.01.2010.;
– 9,30 € od 01.02.2010.;
– 8,99 € od 01.03.2010.;
– 10,80 € od 01.04.2010.;
– 10,46 € od 01.05.2010.;
– 11,13 € od 01.06.2010.;
– 16,93 € od 01.07.2010.;
– 15,73 € od 01.08.2010.;
– 19,38 € od 01.09.2010.;
– 18,12 € od 01.10.2010.;
– 16,09 € od 01.11.2010.;
– 20,37 € od 01.12.2010.;
– 25,81 € od 01.01.2011.;
– 21,96 € od 01.02.2011.;
– 23,31 € od 01.03.2011.;
– 21,59 € od 01.04.2011.;
– 21,90 € od 01.05.2011.;
– 29,19 € od 01.06.2011.;
– 29,90 € od 01.07.2011.;
– 35,99 € od 01.08.2011.;
– 32,86 € od 01.09.2011.;
– 29,44 € od 01.10.2011.;
– 29,07 € od 01.11.2011.;
– 28,80 € od 01.12.2011.;
– 30,44 € od 01.01.2012.;
– 31,86 € od 01.02.2012.;
– 32,05 € od 01.03.2012.;
– 31,07 € od 01.04.2012.;
– 31,73 € od 01.05.2012.;
– 32,19 € od 01.06.2012.;
– 31,42 € od 01.07.2012.;
– 31,62 € od 01.08.2012.;
– 31,05 € od 01.09.2012.;
– 29,81 € od 01.10.2012.;
– 31,13 € od 01.11.2012.;
– 31,77 € od 01.12.2012.;
– 31,32 € od 01.01.2013.;
– 28,83 € od 01.02.2013.;
– 30,95 € od 01.03.2013.;
– 31,13 € od 01.04.2013.;
– 30,30 € od 01.05.2013.;
– 27,72 € od 01.06.2013.;
– 27,65 € od 01.07.2013.;
– 28,29 € od 01.08.2013.;
– 29,30 € od 01.09.2013.;
– 30,71 € od 01.10.2013.;
– 29,99 € od 01.11.2013.;
– 30,50 € od 01.12.2013.;
– 31,08 € od 01.01.2014.;
– 31,45 € od 01.02.2014.;
– 32,21 € od 01.03.2014.;
– 31,96 € od 01.04.2014.;
– 31,11 € od 01.05.2014.;
– 30,84 € od 01.06.2014.;
– 30,96 € od 01.07.2014.;
– 31,93 € od 01.08.2014.;
– 32,74 € od 01.09.2014.;
– 32,57 € od 01.10.2014.;
– 33,27 € od 01.11.2014.;
– 33,75 € od 01.12.2014.;
– 33,47 € od 01.01.2015.;
– 33,85 € od 01.02.2015.;
– 33,85 € od 01.03.2015.;
– 33,85 € od 01.04.2015.;
– 33,85 € od 01.05.2015.;
– 1.055,57 € od 01.06.2015.;
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da nadoknadi tužitelju TD troškove postupka u iznosu 1.285,39 € (slovima: tisućudvestoosamdesetpet eura i tridesetdevet eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 15. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11
- pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda i naknadi trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a.
6. Također, sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno su i istinito utvrđene tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime preplate po ugovoru o kreditu s osnove valutne klauzule, a koji se zahtjev temelji na ništetnoj odredbi ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta CHF.
8. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka, 30. travnja 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 718-50-4850262, a nije bila sporna niti visina tužbenog zahtjeva.
9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je navedeni ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje osobnog automobila za osobne potrebe te da se istim kreditor obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 11.282,56 CHF u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja; da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća te da je kredit u cijelosti otplaćen.
10. Prema odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14.,110/15., 14/19 i 19/22., dalje u tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
11. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4.srpnja 2013. koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18, utvrđeno je da je i ovdje tuženica, od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora, nisu kao trgovci u cijelosti informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
11.1. Istom presudom utvrđeno je i da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika, bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženica, bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
12. Zakonom o zaštiti potrošača propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
14. Polazeći od izloženog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a.
15. Stoga je prvostupanjski sud, smatrajući ništetnim odredbe Ugovora, s pravom prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.931,92 EUR-a.
16. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi u kojoj mjeri je odredba o valutnoj klauzuli tužitelja bila jasna, odnosno da je u ovom postupku navedeno trebao utvrđivati. U vezi s navedenim potrebno je reći da je u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.
17. Istaknuti prigovor zastare potraživanja prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.). Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 6. travnja 2023., a sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (valutna klauzula), to nije protekao zastarni rok iz odredbe čl. 241. i čl.255. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO).
18. Prvostupanjski je sud s pravom prihvatio restitucijski zahtjev po odredbi čl. 1111. ZOO-a u svezi čl. 1115. ZOO-a s obrazloženjem da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti stečeno bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe od dana stjecanja sa zateznim kamatama od dana plaćanja anuiteta pa do isplate.
18.1. Naime, suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli te pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, zbog čega se isti smatra nepoštenim stjecateljem.
18.2. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a) tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.
19. Također, suprotno žalbenim navodima, neosnovano tuženik ukazuje na prigovor prekluzije isticanja prava na ništetnost ugovora jer je kredit isplaćen pa se ne može više utvrđivati i otkloniti povrede kojih nema.
19.1. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi stoga na to pravo ne utječe ni činjenica da je Ugovor ispunjen. Također, ovdje je za reći i da se ništetnost ne može isticati samo u slučaju ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja (čl. 326. st. 2. ZOO-a). Međutim, kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđena nedopuštenost valutne klauzule u ugovorima o kreditima, ne može se govoriti o zabrani manjeg značaja s obzirom na opseg i posljedice ništetnosti takvih odredbi.
20. U odnosu na žalbeni navod tuženika o tome da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju priznao trošak sastava podneska od 28. ožujka 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj: 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) za odgovoriti je da je navedenim podneskom tužitelj odgovorio na navode opsežnog podneska tuženika i to nekoliko mjeseci prije održavanja pripremnog ročišta u kojem podnesku je iznio nove dokazne prijedloge slijedom čega se radi o potrebnom i opravdanom trošku (čl. 155.ZPP-a).
21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st.1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a).
22. Zbog izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 24. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
