Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1490/2023-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Dundoviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P- 38/2021-36 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-38/2021-36 od 27. listopada 2023. u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, te u odluci o trošku pod toč. III. izreke.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku, trgovačkom društvu Zagrebačka banka dioničko društvo, skraćena tvrtka Zagrebačka banka d.d., registrirano sjedište na adresi [adresa] ([adresa]), [adresa], koje društvo je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem subjekta upisa (MBS) 080000014, OIB 92963223473, da tužitelju, SĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati ukupan iznos u visini od 32.116,81 eura/ 241.984,13 kuna[1] kao iznos naplaćen primjenom valute švicarski franak na glavnicu kredita iz Ugovora od 26. listopada 2007. o namjenskom kreditu broj 3211288233, kreditna partija 7103904909, koji ugovor je potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku Brekalo Ante iz [adresa], poslovni broj potvrde OV-21136/2007 od 29. listopada 2007., zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog naplaćenog iznosa pa do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila na zadnji dan polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 0,90 EUR / 6,78 HRK od 15.12.2007 pa do isplate,

- 17,74 EUR / 133,63 HRK od 15.01.2008 pa do isplate,

- 15,04 EUR / 113,33 HRK od 15.02.2008 pa do isplate,

- 20,18 EUR / 152,04 HRK od 17.03.2008 pa do isplate,

- 12,33 EUR / 92,91 HRK od 15.04.2008 pa do isplate,

- 0,85 EUR / 6,37 HRK od 16.06.2008 pa do isplate,

- 15,07 EUR / 113,53 HRK od 15.10.2008 pa do isplate,

- 27,88 EUR / 210,07 HRK od 15.11.2009 pa do isplate,

- 9,68 EUR / 72,90 HRK od 15.12.2009 pa do isplate,

- 58,82 EUR / 443,18 HRK od 15.01.2009 pa do isplate,

- 59,33 EUR / 447,01 HRK od 16.02.2009 pa do isplate,

- 42,82 EUR / 322,65 HRK od 15.03.2009 pa do isplate,

- 47,75 EUR / 359,78 HRK od 16.04.2009 pa do isplate,

- 48,78 EUR / 367,56 HRK od 18.05.2009 pa do isplate,

- 39,96 EUR / 301,04 HRK od 18.06.2009 pa do isplate,

- 41,89 EUR / 315,59 HRK od 15.07.2009 pa do isplate,

- 23,34 EUR / 175,86 HRK od 17.08.2009 pa do isplate,

- 28,19 EUR / 212,36 HRK od 16.09.2009 pa do isplate,

- 22,44 EUR / 169,09 HRK od 20.10.2009 pa do isplate,

- 27,46 EUR / 206,86 HRK od 15.11.2009 pa do isplate,

- 26,68 EUR / 201,03 HRK od 15.12.2009 pa do isplate,

- 43,67 EUR / 329,00 HRK od 23.01.2010 pa do isplate,

- 48,19 EUR / 363,10 HRK od 15.02.2010 pa do isplate,

- 48,37 EUR / 364,44 HRK od 17.03.2010 pa do isplate,

- 56,54 EUR / 426,00 HRK od 22.04.2010 pa do isplate,

- 70,06 EUR / 527,83 HRK od 15.05.2010 pa do isplate,

- 73,34 EUR / 552,60 HRK od 15.06.2010 pa do isplate,

- 91,35 EUR / 688,30 HRK od 15.07.2010 pa do isplate,

- 90,76 EUR / 683,84 HRK od 16.08.2010 pa do isplate,

- 104,37 EUR / 786,39 HRK od 18.09.2010 pa do isplate,

- 106,35 EUR / 801,29 HRK od 15.10.2010 pa do isplate,

- 111,39 EUR / 839,27 HRK od 15.11.2010 pa do isplate,

- 289,59 EUR / 2.181,92 HRK od 15.12.2010 pa do isplate,

- 159,06 EUR / 1.198,40 HRK od 15.01.2011 pa do isplate,

- 160,17 EUR / 1.206,78 HRK od 19.02.2011 pa do isplate,

- 155,67 EUR / 1.172,86 HRK od 15.03.2011 pa do isplate,

- 155,86 EUR / 1.174,34 HRK od 16.04.2011 pa do isplate,

- 29.764,96 EUR / 224.264,08 HRK od 29.04.2011 pa do isplate,

II U preostalom dijelu tužba i tužbeni zahtjev se odbijaju za iznos od 382,69 eura/ 2.883,342 kuna¹.

III Nalaže se tuženiku, trgovačkom društvu Zagrebačka Banka dioničko društvo, skraćena tvrtka Zagrebačka banka d.d., registrirano sjedište na adresi [adresa] ([adresa]), [adresa], koje društvo je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem subjekta upisa (MBS) 080000014, OIB 92963223473, da tužitelju, SĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 5.103,21 eura/ 38.450,14 kuna¹3 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke), te u odluci o troškovima parničnog postupka (toč. III. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu parničnih troškova, kao i troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika izreka prvostupanjske presude ne proturječi razlozima presude, između razloga presude i sadržaja zapisnika i isprava nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka 29. listopada 2007. zaključen Ugovor o kreditu broj 7103904909 za kupnju stana i zatvaranje kredita zaključenog između tužitelja i Slavonske banke 2003. u iznosu od 100.000,00 kn, da je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 177.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna, s rokom otplate od 30 godina uz promjenjivu kamatnu topu od 5,50% godišnje, te da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 28. travnja 2011.

6. Nije sporno da je u pravomoćno okončanoj parnici P-149/19 odlučeno o ništetnosti ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, te o zahtjevu tužitelja za isplatu preplaćenih kamata.

7. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza tužitelja i osobnog bankara tuženika IĐ, te polazeći od utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a ova potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj

Rev-221/2018-4 od 3. rujna 2019. utvrdio:

- da je ugovor o kreditu zaključen na unaprijed standardiziranom tipskom ugovoru koji je sastavio trgovac,

- da se između stranaka nije pojedinačno pregovaralo o rizicima ugovaranja kredita uz valutnu klauzulu,

- da potrošač nije informiran o rizicima promjene tečajnih razlika CHF / HRK,

- da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je stoga tuženik povrijedio načelo transparentnosti iz čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03), te čl. 96. ZZP/07, te da je stoga ugovorna odredba nepoštena, te ništetna po odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, te čl. 102. ZZP/07.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu čl. 2. Direktive br. 93/13 EEZ od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

9. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da prvostupanjski sud odluku o ništetnosti nije utemeljio samo na odredbama čl. 502.a i c ZPP-a već na ocjeni iskaza tužitelja i svjedoka IĐ, te savjesnom ocjenom odredbi čl. 81. st. 1. i 2.

ZZP/03 i čl. 96. ZZP/07.

10. U odredbama čl. 81. st. 1. i 4. ZZP/03, te u istovjetnim odredbama čl. 96. st. 1. i 4. ZZP/07 propisano je: Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnost i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

11. Tuženik, na kome je teret dokaza, nije dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 81. st. 4. ZZP/03, pa je stoga odluka o ništetnosti u skladu s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

12. Člankom 3. st. 1. toč. 1. ZZP/03 propisano je: Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. Tužitelj je dokazao da ima svojstvo potrošača, da je kredit bio namijenjen za kupnju stana i reprogramiranja kredita iz 2003. godine zaključenog sa Slavonskom bankom, a tuženik na kome je teret dokaza, nije dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP/03 odnosno nije dokazao da je tužitelj odobreni kredit kao odvjetnički vježbenik koristio u svrhu svog zanimanja.

14. Člankom 87. st. 1. ZZP-a propisano je: Nepoštena ugovorna odredba je ništava.

15. Budući je tuženik povrijedio načelo transparentnosti i po ocjeni ovog suda odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli su nepoštene te ništetne.

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Sande Marinac, dopune nalaza i mišljenja vještaka, te na temelju neposrednog saslušanja vještaka, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj zbog tečajnih razlika u odnosu na početni tečaj EURA / HRK i tečaj koji se mijenjao za razdoblje od 15. prosinca 2007. do 29. travnja 2011. kada je kredit zatvoren podizanjem drugog kredita potrošača (zadnja uplata 224.264,08 kn 29. travnja 2011.) bez valjane pravne osnove naplatio iznos od 32.116,81 EURA / 241.984,13 kn.

17. Prvostupanjski sud za negativne tečajne razlike (22,58 EURA / 170,16 kn) nije prihvatio prigovor radi prijeboja jer tuženik nije istakao određeni zahtjev (protutužbu, procesno-pravnu kompenzaciju, građansko-pravni prijeboj).

18. Prvostupanjski sud je prihvatio restitucijski zahtjev u iznosu od 32.116,81 EURA 241.984,13 kn sa zateznim kamatama od isplate svakog povišenog anuiteta pa do isplate, te odluku o restitucijskom zahtjevu utemeljio na odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

19. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da je sudska praksa odstupila od shvaćanja iz odluke Rev-1277/2022 i zauzela shvaćanje glede negativnih tečajnih razlika istovjetno shvaćanju prvostupanjskog suda.

20. Tuženik je i po ocjeni ovog suda nesavjesni stjecaoc, pa potrošaču pripada zatezna kamata kako je ispravno odlučio i prvostupanjski sud (čl. 1115. ZOO).

21. Nastavno, prvostupanjski sud je ispravno dopustio preinaku tužbe, jer prema usvojenoj sudskoj praksi potrošač može nakon provedenog vještačenja preinačiti tužbu i takvoj preinaci se tuženik ne može protiviti (čl. 191. st. 2. ZPP-a).

22. Tuženikovi prigovori da mu u pozivu nije naznačeno da će se na ročištu 19. rujna 2023. neposredno saslušati vještak se ne prihvaćaju jer je tuženik ispričao izostanak podneskom od 29. kolovoza 2023., a u podnesku ostao kod prigovora na nalaz.

23. Stranka koja ima saznanja da će se saslušati vještak, te ne pristupi na glavnu raspravu, nije onemogućena u raspravljanju, a niti joj je povrijeđena jednakost oružja pred sudom.

24. Prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare sa zaključkom da restitucijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 (pet) godina – čl. 225. ZOO, te da zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. i da prigovor zastare nije osnovan jer je tužba podnesena 8. veljače 2021., prije isteka roka zastarijevanja.

25. Tuženiku na žalbene navode valja ukazati da je odluka prvostupanjskog suda o odbijanju prigovora zastare u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.

26. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je djelomičnim prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva ispravno primijenio materijalno pravo.

27. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima parničnog postupka ispravno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, a troškove ispravno odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) te dao ispravne i iscrpne razloge pod toč. 38. i 38.1. obrazloženja.

28. Suprotno navodima žalbe tuženika, prvostupanjski sud je za sastav podneska od 21. srpnja 2022. i 7. rujna 2022. tužitelju priznao trošak od 497,50 EURA uvećano za stopu PDV-a od 25% (čl. 255. ZPP-a).

29. Budući je Novela Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23.) stupila na snagu 21. svibnja 2023., odredba čl. 11. ZSP-a o oslobođenju potrošača od plaćanja sudskih pristojbi (toč. 20. čl. 11.) se ne primjenjuje jer je ovaj postupak započet prije stupanja na snagu Novele ZSP/23.

30. Stoga je prvostupanjski sud ispravno naložio tuženiku da tužitelju naknadi izdatke za sudske pristojbe.

31. Budući nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

32. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš