Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-2306/2021-3

Osijek, Europska avenija 7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Ivković i Sunčica Novak iz Rijeke, protiv tuženika HABDUCO d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 6a, OIB 13667298928, kojeg zastupa punomoćnik Luka Gulan, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-116/19-20 od 19. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika, ukida presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-116/19-20 od 19. srpnja 2021. u pobijanim točkama I., II., V., VI, i VII. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u bankama na temelju slijedećih zadužnica:

- zadužnica tužitelja ovjerena kod javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora 2. lipnja 2008., broj OV-847/2008;

- zadužnica tužitelja ovjerena kod javnih bilježnica Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora 20. veljače 2008., broj OV-5686/2008;

- zadužnica tužitelja ovjerena kod javnih bilježnica Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora 7. kolovoza 2008., broj OV-23144/2008,

II. Nalaže se Financijskoj agenciji odmah po primitku ove presude opozvati bankama naloge za zapljenu i prijenos novčanih sredstava po računima tužitelja, a koji su izdani radi naplate novčane tražbine temeljem zadužnica br. OV-5686/2008 i OV- 23144/2008 ovjerenih kod javnih bilježnica Gordane Frković i Ljubice Jožinec i zadužnice OV-847/2008 ovjerene kod javnog bilježnika Slavka Remenarića, kao i da obustavi provođenje ovršnih radnji radi pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po računima.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev da se proglasi nedopuštenom plijenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužitelja-ovršenika KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u bankama na temelju zadužnice tužitelja ovjerene kod javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora 5. lipnja 2008. pod brojem OV-2678/2008.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev da se naloži Financijskoj agenciji odmah po primitku ove presude opozvati bankama naloge za zapljenu i prijenos novčanih sredstava po računima tužitelja-ovršenika, a koji su izdani radi naplate novčane tražbine temeljem temelju zadužnice tužitelja ovjerene kod javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora 5. lipnja 2008. pod brojem OV-2678/2008, , kao i da obustavi provođenje ovršnih radnji radi pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po računima.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 341.760,93 kn sa zateznim kamatama koje teku od 19. srpnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. V. izreke.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka (točka VI. izreke) zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu i preinačiti pobijanu presudu, na način da mu dosudi viši iznos troškova, uz naknadu troškova žalbe.

3. Protiv usvajajućeg dijela te presude (točke I. i II. izreke) te protiv točke V. izreke u kojem mu je naloženo naknaditi parnične troškove i odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka (točka VII. izreke), pravovremeno podnesenom žalbom pobija i tuženik zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavku 1. ZPP-a. Predložio je uvažiti njegovu žalbu na način da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženiku dosudi parnični trošak, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz dosudu troška sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženika ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. Osnovano se međutim ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a s obzirom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a koja povreda je u neposrednoj vezi i s nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

8. U tijeku postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je pravni prednik tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. podnio dana 16. studenog 2012., 20. studenog 2012., 21. studenog 2012. i 22. studenog 2012., zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužitelja, na temelju zadužnica na kojima je ovjeren potpis dužnika kod javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora, poslovni broj OV-847/2008 od 2. lipnja 2008., javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora, poslovni broj OV-2678/2008 od 5. lipnja 2008., javnih bilježnica Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora, poslovni broj OV- 5686/2008 od 20. veljače 2008. i javnih bilježnica Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora, poslovni broj OV-23144/2008 od 7. kolovoza 2008.,

- da je tužitelj 4. prosinca 2018. podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 3. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ),

-da se taj sud oglasio mjesno nenadležnim te predmet dostavio mjesno nadležnom

Općinskom sudu u Novom Zagrebu,

- da je potom tužitelj kao ovršenik zaključkom toga suda, poslovni broj: Ovr-2186/18- 4 od 29. siječnja 2019. upućen na parnicu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je STEINER d.o.o. u svojstvu korisnika kredita sklopio s HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Ugovore o kreditu broj: [broj kredita], [broj kredita], [broj kredita] i [broj kredita], a da je radi osiguranja naplate kredita tužitelj kao jamac platac izdao predmetne zadužnice. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da su Ugovori o kreditu raskinuti 6. prosinca 2012. i da je tražbina banke s tim danom dospjela u cijelosti.

10. Nastavno, utvrđeno je kako je HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. na temelju izdanih zadužnica podnijela zahtjev za izravnu naplatu dana 16. studenog 2012., 20. studenog 2012., 21. studenog 2012. i 22. studenog 2012., radi naplate do tada dospjele novčane tražbine.

11. Osim toga, utvrđeno je da su HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. i tuženik sklopili ugovor o ustupu tražbine te da je cesijom tražbina HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. prema tužitelju prešla na tuženika, koji ugovor je izrađen 22. svibnja 2014.

12. Zatim je utvrđeno kako je postupak izravne naplate na temelju zadužnice prednik tuženika pokrenuo sukladno ovlaštenju iz članka 183. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 - dalje OZ/96) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice i da prema navedenoj odredbi dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni određeni njegov račun kod banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa te da se novčana sredstva s toga računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplaćuju vjerovniku.

13. Budući da prema navedenoj odredbi takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, međutim, da neovisno o takvom učinku ta isprava ne predstavlja pravomoćnu sudsku odluku pa se na nju ne može primijeniti desetogodišnji rok propisan odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

14. Tražbina iz obične zadužnice na kojoj je ovjerovljen potpis dužnika (članak 183. stavak 1. OZ/96) zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (članak 225. ZOO), a navedeni stav prvostupanjskog suda utemeljen je i na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-4/18 od 19. studenoga 2018.

15. Prvostupanjski sud je zaključio da zastara tražbine tuženika prvenstveno nije nastupila od trenutka izdavanja zadužnica (tijekom 2008. godine) pa do podnošenja istih na naplatu u studenom 2012. godine, jer se ne primjenjuje zastarni rok od tri godine za anuitete, odnosno da zastara u konkretnom slučaju počinje od dana kada je otkazan ugovor o kreditu (6. prosinca 2012.), kao dana dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla, dok tužitelj nije dokazao neki raniji datum dospijeća tražbine pa od tog trenutka počinje teći rok zastarijevanja od pet godina.

16. Zatim se prvostupanjski sud pozvao na činjenicu da je navedene zadužnice Financijska agencija zaprimila radi naplate tijekom studenog 2012., od strane tadašnjeg vjerovnika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., odnosno unutar općeg petogodišnjeg zastarnog roka pa je zaključio da je podnošenjem predmetnih zadužnica na prisilnu naplatu dana 16. studenog 2012., 20. studenog 2012., 21. studenog 2012. i 22. studenog 2012. prekinut zastarni rok za namirenje tražbine vjerovnika. Ovakvo stajalište prvostupanjskog suda proizlazi i iz odredbe članka 241. ZOO kojom je određeno da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

17. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je zastara prekinuta danom pokretanja postupka izravne naplate kod Financijske agencije i da prekid zastarijevanja traje sve do okončanja postupka, do kojeg dolazi ili povlačenjem zadužnice s naplate ili namirenjem na temelju iste. Budući da prema utvrđenju prvostupanjskog suda nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, niti je zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu (čl. 241. ZOO), nije prestao, dakle, i dalje traje.

18. Prvostupanjski sud je ispravno odlučio o pitanju zastare i dao iscrpne i valjane razloge zašto nije došlo do nastupanja zastare.

19. Međutim, osnovano tuženik u žalbi iznosi okolnosti da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, budući je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo kako je prvostupanjski sud odluku utemeljio na odredbama koje nisu mogle biti predmet razmatranja provedenog parničnog postupka.

20. Naime, tužitelj je u smislu članka 210. stavka 1. OZ-a ovršnom sudu podnio prijedlog radi donošenja rješenja kojim će se sporna pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim te se pozvao na razloge propisane člankom 50. stavkom 1. točkama 3. i 11. OZ-a. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

21. U skladu s prethodno citiranim odredbama ovršni sud je tužitelja zaključkom uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, dakle radi utvrđenja je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

22. Dakle, predmet razmatranja provedenog parničnog postupka moglo je biti samo pitanje nastupanja zastare tražbine, a ne je li ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka (članak 50. stavak 1. točka 3. OZ-a), a napose ne utvrđivanje iz članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a jesu li predmetne isprave (zadužnice) ovršne isprave, na koju se odredbu pozvao prvostupanjski sud, a na što se tužitelj niti nije pozivao.

23. Stoga nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da činjenica što ovršne isprave nisu upisane u registar zadužnica i bjanko zadužnica, a prema članku 216. Ovršnog zakona („Narodne Novine broj 112/12), predstavlja razlog iz točke 1. članka 50. stavka 1. OZ-a, nego je riječ o žalbenom razlogu iz točke 3. tog članka. Naime, zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi što znači da tuženik za svoju tražbinu ima pravo provoditi ovrhu na temelju te zadužnice kao ovršne isprave (članak 183. stavak 1. OZ/96), jer ista sukladno članku 183. stavku 7. OZ/96 ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv tužitelja i na drugim predmetima ovrhe.

24. Zbog razloga iz točke 3. članka 50. stavka 1. OZ-a ovršenik ne može biti upućen na pokretanje parnice, nego sud koji provodi ovrhu na taj razlog pazi po službenoj dužnosti te u tom slučaju može obustaviti ovrhu (članak 50. stavak 5., članak 52. stavak 1. i 3. i članak 72. stavak 1. OZ-a).

25. Isto tako, odredbom članka 55. stavka 3. OZ-a je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. U konkretnom slučaju ovršenik je upućen pokrenuti parnicu iz razloga u članku 50. stavku 1. točki 11. OZ-a, dakle u pogledu pitanja zastare, a ne iz razloga iz točke 3. tog članka, zato što su ovršne isprave izgubile svoju djelotvornost ili je utvrđeno da su bez učinka. Iz tog razloga, prvostupanjski sud nije mogao na temelju odredbe članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a proglasiti ovrhu nedopuštenom s obrazloženjem da činjenica što ovršne isprave nisu upisane u registar zadužnica i bjanko zadužnica zapravo predstavlja razlog iz točke 1. tog članka.

26. Stoga je o osnovanosti prijedloga tužitelja prema članku 50. stavku 1. točki 3. OZ- a odluku mogao donijeti samo ovršni sud.

27. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano u ovom ukidbenom rješenju, a zatim će moći donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

28. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a.

Osijek, 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš