Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-973/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Croatia banka d.d., OIB 32247795989, sa sjedištem u Zagrebu, R. Frangeša Mihanovića 9, koga zastupa punomoćnik Ivan Rački, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog u Vinkovcima poslovni broj P-1344/2019-26 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog u Vinkovcima poslovni broj P-1344/2019-26 od 12. travnja 2024.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o nenamjenskom kreditu broj ugovora: [broj kredita] od 26. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Croatia banka d.d., Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 32247795989 kao kreditora, sadržana u točki III. ugovora u dijelu u kojem je ugovorena oplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Croatia banka d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 32247795989 isplatiti tužiteljici VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 487,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to tekućom:

-na iznos od 0,39 eura od 9. kolovoza 2007. do isplate,

-na iznos od 0,46 eura od 11. rujna 2007. do isplate,

-na iznos od 0,07 eura od 10. studenog 2007. do isplate,

-na iznos od 0,41 eura od 8. prosinca 2007. do isplate,

-na iznos od 0,74 eura od 10. siječnja 2008. do isplate,

-na iznos od 1,48 eura od 9. veljače 2008. do isplate,

-na iznos od 2,59 eura od 11. ožujka 2008. do isplate,

-na iznos od 2,49 eura od 12. travnja 2008. do isplate,

-na iznos od 0,89 eura od 10. svibnja 2008. do isplate,

-na iznos od 0,90 eura od 7. lipnja 2008. do isplate,

-na iznos od 0,65 eura od 12. srpnja 2008. do isplate,

-na iznos od 0,41 eura od 13. kolovoza 2008. do isplate,

-na iznos od 0,78 eura od 12. rujna 2008. do isplate,

-na iznos od 2,25 eura od 11. listopada 2008. do isplate,

-na iznos od 4,43 eura od 13. studenog 2008. do isplate,

-na iznos od 2,12 eura od 13. prosinca 2008. do isplate,

-na iznos od 6,62 eura od 17. siječnja 2009. do isplate,

-na iznos od 6,80 eura od 17. veljače 2009. do isplate,

-na iznos od 7,40 eura od 14. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 5,58 eura od 11. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 5,67 eura od 16. svibnja 2009. do isplate,

-na iznos od 5,05 eura od 11. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 5,21 eura od 15. srpnja 2009. do isplate,

-na iznos od 4,62 eura od 14. kolovoza 2009. do isplate,

-na iznos od 5,24 eura od 12. rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 4,62 eura od 17. listopada 2009. do isplate,

-na iznos od 4,93 eura od 14. studenog 2009. do isplate,

-na iznos od 4,93 eura od 16. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 6,19 eura od 15. siječnja 2010. do isplate,

-na iznos od 14,45 eura od 16. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 36,78 eura od 13. srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 7,32 eura od 10. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 15,66 eura od 30. rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 14,77 eura od 26. listopada 2010. do isplate,

-na iznos od 28,82 eura od 7. prosinca 2010. do isplate,

-na iznos od 35,70 eura od 10. veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 15,57 eura od 6. svibnja 2010. do isplate,

-na iznos od 26,52 eura od 27. svibnja 2010. do isplate,

-na iznos od 16,14 eura od 7. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 2,84 eura od 29. srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 179,19 eura od 9. rujna 2010. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Croatia banka d.d., Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB: 32247795989 da tužiteljici VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.032,58 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude tj. od 12. travnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] zaključenog 26. lipnja 2007. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu gdje je ugovorena primjena valutne klauzule te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 487,68 eur kao posljedica ništetnosti iste ugovorne odredbe, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:

- da su stranke 26. lipnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 4.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika,

- da je kredit bio nenamjenski,

- da je rok otplate kredita 5 godina,

- da je tužiteljica u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je tuženik sastavio ugovor o kreditu na svom standardnom obrascu i da isti ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da je tužiteljica za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene valutne klauzule

CHF platila više 487,68 eur,

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule

9. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 26. lipnja 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03. i 46/07. - dalje: ZZP/03).

10. Tuženik neosnovano osporava tužiteljici status potrošača, jer je tužiteljica Ugovor zaključila kao fizička osoba, odnosno kao osoba koja djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a. Sud prvog stupnja je utvrdio status potrošača tužiteljice na temelju iskaza tužiteljice i sadržaja Ugovora o kreditu pa je pravilno utvrdio status potrošača tužiteljice s obzirom da je predmetni Ugovor tužiteljica zaključila kao fizička osoba u svrhu popravka osobnog vozila.

11. Nadalje, tužiteljica je podnijela tužbu radi isplate da bi na pripremnom ročištu preinačila tužbu isticanjem i deklaratornog zahtjeva uz postojeći, kojoj preinaci se tuženik protivio te je raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta održanog 26. rujna 2023. sud prvog stupnja istu dopustio, nalazeći preinaku tužbe svrsishodnom za konačno rješenje spora jer je između ostalog pitanje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora prethodno pitanje za odluku o osnovanosti restitucijskog zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

12. Zaključak suda prvog stupnja da je odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF nejasna i nerazumljiva u cijelosti prihvaća ovaj sud.

13. Neosnovano tuženik smatra da ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli, jer je navedena ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva.

14. Suprotno žalbenom navodu tuženika, tuženik nije dokazao da se o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzulu pojedinačno pregovaralo i da je bila jasna i razumljiva tužiteljici. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana također na štetu potrošača.

15. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da isto nije odlučno za ovaj postupak s obzirom da je sud prvog stupnja u postupku utvrdio ništetnost odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF.

16. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi na unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

17. Odredba čl. 87. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

18. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u čl. 10. st. 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., da će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

19. Sud prvog stupnja je nakon ocjene iskaza tužiteljice, svjedoka MP, zaposlenice tuženika, te nakon ocjene isprava sadržanih u spisu utvrdio da je ugovorna odredba valutnoj klauzuli unaprijed formulirana od strane trgovca, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te da tužiteljica nije imao nikakav utjecaj na sadržaj ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli. Nadalje, sud prvog stupnja je zaključio da tuženik nije informirao tužiteljicu o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF.

20. Vezano za žalbeni navod da je Ugovor ispunjen, potrebno je ukazati da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga, jer ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

21. Činjenica da tužiteljica nije tražila raskid ugovora, niti za vrijeme otplate kredita osporavala odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a svojim potpisom na ugovoru pristala na zaključenje istog, nije od nikakvog utjecaja na pravo tužiteljice koje ostvaruje u ovom postupku. U skladu s čl. 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO) u konkretnom slučaju pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

22. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

23. Tuženik u žalbi neosnovano navodi kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate, o čemu je tuženik izjavio prijeboj a sud prvog stupnja bio dužan odlučiti u skladu s odredbom čl. 338. st. 3. ZPP-a, pa je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

24. Iz spisa predmeta je razvidno da tuženik na pripremnom ročištu održanom 26. rujna 2023. nije izjavio prijeboj na način da je određeno izjavio koju tražbinu stavlja u prijeboj i koja tražbina mora biti kvantitativno određena, a što tuženik nije odredio niti nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ukazuje se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. u kojem obrazloženju je navedeno da kada tuženik, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo samo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, pa tako i Rev 17/2024-2 od 23. siječnja 2024., Rev 739/23 od 22. svibnja 2024., Rev 545/23 od 23. siječnja 2024., Rev 597/23 od 23. siječnja 2024.

25. U ovom konkretnom predmetu tuženik samo osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužiteljica preplatila na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj manje platio u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije izjavio određeni prigovor u smislu visine tražbine i točno navođenje koju tražbinu stavlja u prijeboj, pa sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

26. Budući da na ovaj predmet spora nema direktni učinak kolektivna tužba za zaštitu interesa potrošača (čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a), u pogledu prigovora zastare na restitucijski zahtjev primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

27. Dakle, kako zastarni rok od pet godina nije niti počeo teći, prigovor zastare tuženika nije osnovan.

28. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu kao u izreci, te pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva tužiteljice.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

30. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac