Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-2156/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Buić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženica 1. Općine Poličnik, Poličnik, Dr. Franje Tuđmana 62, OIB: 87120007882, zastupane po punomoćniku Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru, i 2. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika ad. 1. i zamjenice zakonskog zastupnika tužene ad. 2., dana 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 2/3 dijela, na suvlasničkom dijelu Općine Poličnik, Poličnik, Dr. Franje Tuđmana 62, OIB: 87120007882, upisane u 1/3 dijela, te Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, upisane u 1/3 dijela slijedeće nekretnine: označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (novoformirana čestica), u naravi stambena zgrada od 87 m2, pomoćna zgrada od 49 m2, pašnjak od 12139 m2 i dvorište od 1921 m2, ukupne površine od 14196 m2, na adresi [adresa] po rješenju zemljišnoknjižnog odjela Zadar, Općinskog suda u Zadru od 13.3.2019. godine, a koja čestica je nastala od dijela nekadašnjih čestica 1335/4, 1335/22, 1335/23 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“
II. Nalaže se tužitelju ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj ad. 1. Općini Poličnik, Poličnik, Dr. Franje Tuđmana 62, OIB: 87120007882, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, te mu se nalaže naknaditi tuženoj ad. 2. Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je sukladno čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio Prijedlog za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu u Zadru 13. rujna 2019., međutim, na navedeni Prijedlog Općinsko državno odvjetništvo nije dalo nikakav odgovor, pa sukladno čl. 186.a st. 5. ZPP podnosi Sudu tužbu zbog utvrđenja prava vlasništva. Također, dana 13. rujna 2019. podnio je i Prijedlog za mirno rješenje spora Općini [adresa], no, na navedeni Prijedlog Općina Poličnik nije dala nikakav odgovor. Nadalje ističe, da je na novoformiranoj čestici označenoj kao kat. čest. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada od 87 m2, pomoćna zgrada od 49 m2, pašnjak od 12 139 m2 i dvorište od 1921 m2, ukupne površine od 14146 m2, na adresi [adresa] po Rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, Općinskog suda u Zadru, od 13.3.2019. godine (a čestica je nastala od djela nekadašnjih čestica 1335/4, 1335/22, 1335/23 iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) izvršen upis na način: 1) udio 1/3, JL (pokojni) ŽLN, [adresa], 2) udio 1/3, Općina Poličnik, [adresa], 3. udio 1/3, Republika Hrvatska. Međutim, predmetna nekretnina da u cijelosti predstavlja izvanknjižno vlasništvo ŽL, unuka JL, koji je i u posjedovnici odjela za katastar nekretnina Zadar upisan kao posjednik u 1/2 dijela, dok je druga polovina u posjedu RH. Navedena nekretnina da predstavlja kuću sa gospodarskom zgradom, okućnicu i pašnjak sa adresom [adresa]. Navedena kuća, kao i sve ostalo da je u vlasništvu ŽL. Na predmetnoj čestici je otac ŽL, SL (sada pokojni) sagradio prije više od 60 godina obiteljsku kuću, posadio vinograd i imao druge poljoprivredne kulture. U Domovinskom ratu, potpuno je uništena obiteljska kuća, vinograd i sve ostalo, da bi 1998. godine ŽL, na zgarištima očeve kuće sagradio posve novu kuću, gospodarsku zgradu, infrastrukturalne priključke, te ishodovao adresu kuće, a umjesto uništenog vinograda, posadio je maslinik. Djed ŽL, pok. FL da je bio posjednik i vanjknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, kako je vidljivo iz povijesnog katastarskog izvatka – posjedovnog lista, tako iz ostavinskog rješenja iza pok. JL. Kako je pokojni JL još za života 1970. godine darovao predmetnu nekretninu svome sinu SL, a ocu ŽL, koji je na istom zemljištu i napravio kuću, te posadio i obrađivao vinograd, to je ŽL, nakon što je u Domovinskom ratu navedeno sravljeno sa zemljom, uz znanje svih ostalih nasljednika i uz usmeno darovanje svoga oca, na zgarištima izgradio novu kuću, istu uredio, ishodovao sve potrebne suglasnosti, izgradio okućnicu i u nekadašnjem vinogradu posadio maslinik. Svoju kuću ŽL već više od 20 godina koristi zajedno sa svojom obitelji, te obrađuje i maslinik i vrt. Pitanje stvarnog vlasništva ŽL na novoformiranoj čestici, k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da je nesporno. Osim toga ŽL da je i sufinancirao katastarsku izmjeru i obnovu zemljišnih knjiga na području k. o. [katastarska općina], upravo radi formiranja čestice koju drži u svom posjedu i izvanknjižnom vlasništvu i to Ugovorom br.156/10 od 16. studenog 2010. godine, koji Ugovor je sklopio sa Općinom [adresa].
2. Tužena ad. 2. u odgovoru na tužbu od 17. prosinca 2021. se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava navode tužitelja u cijelosti kao neosnovane. Nadalje navodi da tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini koja još ne postoji u zemljišnim knjigama. Naime predmetna nekretnina da je formirana u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a koji postupak obnove i dalje traje. Nadalje, iz potvrde Hrvatskih šuma, Klasa: ST/19-01/2139 od 7. listopada 2019. da proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982.- 1991. Dakle, nedvojbeno da je riječ o nekretnini koje predstavlja šumsko zemljište, pa ističe da tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva na takvoj nekretnini. Ističe se da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Isto tako, smatra da bi tijekom postupka trebalo utvrditi da li su prednici tužitelja bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno dokazati da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a. Tijekom postupka da je potrebno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prema pravnim pravilima OGZ-a, te koje je kvalitete bio predmetni posjed, te na koji način su prednici tužitelja koristili predmetne nekretnine da bi isti bio potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva. Nadalje, ističe da ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnjama tužitelja o posjedovanju predmetnih nekretnina kroz dugi niz godina, te se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravilima OGZ-a. Iz cjelokupne dokumentacije uz tužbu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj da nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Slijedom iznesenog da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga se tužena u skladu s navedenim protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti.
3. Tužena ad. 1. u odgovoru na tužbu od 23. prosinca 2021. navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ukazuje kako je Rješenje o nasljeđivanju iza djeda tužitelja pok. JL kao njegovo izvan knjižno vlasništvo naznačena jedino čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, dok se nigdje ne navode čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a od kojih je čestica isto nastala novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga tužitelj ni u kojem slučaju ne može imati pravni osnov temeljem kojeg bi bio vlasnikom novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere za cijelo. Shodno navedenome, razvidno je da tužitelj nema pravni osnov kojim bi potkrijepio navode da je vlasnik suvlasničkih udjela na predmetnoj nekretnini upisanih u korist tuženika. Pored navedenog, ističe da tužitelj istu nije mogao steći ni temeljem dosjelosti. Naime, tužitelj i ukoliko bi posjedovao predmetnu nekretninu, shodno navodima nasljednika iza JL, znao je i morao je znati da se isti nisu podijelili, te da isti također polažu pravo na vanknjižno vlasništvo pok. JL. S obzirom na navedeno, tužena ad. 1. predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, te obvezati tužitelja da tuženoj naknadi troškove postupka.
4. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Potvrdu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Poličnik od 24.3.2016. (l.s. 5-6), popisni list broj 474 k. o. [katastarska općina] (l.s. 7), posjedovni list broj 521 k. o. [katastarska općina] (l.s. 8), geodetski elaborat broj 134/11 izrađen po uredu ovlaštenog inženjera geodezije UL dana 19.10.2011. potvrđen po DGU PUK Zadar dana 8.11.2011. (l.s. 9-13), prijedlog za mirno rješenje spora od 8.8.2019. (l.s. 14-17), prijedlog za mirno rješenje spora od 8.8.2019. (l.s. 18-20), Izjavu CL ovjerenu po Javnom bilježniku Anđelki Smojver-Bašić iz Rijeke pod brojem OV-2614/17 dana 5.12.2017. (l.s. 22-23), Izjavu OL ovjerenu po Javnom bilježniku Suzani Hrabra iz Zadra pod brojem OV- 8230/17 dana 20.11.2017. (l.s. 24-25), Izjavu KL BL ovjerenu po Javnom bilježniku Dariji Grgillo-Ramljak iz Zadra pod brojem OV-1205/19 dana 22.2.2019. (l.s. 26), Suglasnost Mjesnog odbora Gornji [adresa] od 21.2.2008. (l.s. 27), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ovog Suda pod poslovnim brojem O-946/89 od 9.5.1990. (l.s. 28-30), Ugovor broj 156/10 o sufinanciranju katastarske izmjere i obnove zk na području k. o. [katastarska općina] od 16.11.2010. (l.s. 31-33), Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zk za k. o. [katastarska općina] broj Z-21606/2016/4149 od 13.3.2019. (l.s. 34-38), Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije, Klasa: UP/I-361-03/13-11-1296, Urbroj: 2198/1-11/7-15-11 od 17.2.2015. (l.s. 39-41), Uvjerenje DGU PUK Zadar, Klasa: 935-07/21-02/580, Urbroj: 541-24-02/7-22-2 od 10.1.2022. (l.s. 66), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića – skica lica mjesta s prilozima od 16.11.2024. (l.s. 100-109), te je proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, dokaz saslušanjem svjedoka ĐL, EL, BL i KL, te tužitelja kao stranke ovog postupka.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Naime, predmet ovog spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da je on vlasnik za 2/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 14196 m2, dakle na suvlasničkim udjelima tužene ad. 1. koja je upisana za 1/3 dijela, te tužene ad. 2. koja je također upisana suvlasnicom za 1/3 dijela, a koje vlasništvo tvrdi da je stekao usmenim darovanjem od oca NL, te na kojoj je uz znanje i suglasnost svih ostalih nasljednika izgradio novu kuću, istu uredio, izgradio okućnicu i u nekadašnjem vinogradu posadio maslinik, te je kao takvu već više od 20 godina koristi zajedno sa svojom obitelji. Njegov otac predmetnu nekretninu da je stekao darovanjem od svog oca Kuzmana Alića 1970. godine, na kojoj je sagradio prije više od 60 godina obiteljsku kuću, posadio vinograd i imao druge poljoprivredne kulture, a koje sve je u potpunosti uništeno u Domovinskom ratu.
7. Radi identifikacije predmeta spora održan je uviđaju na licu mjesta, uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića, koji je sačinio skicu lica mjesta s fotografijama, na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Tako, stalni sudski vještak utvrđuje kako je predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 14.196 m2, koja u naravi čini stambenu zgradu, pomoćnu zgradu, dvorište i pašnjak na kojemu su zasađena stabla maslina. Pokazana nekretnina da je sa zapadne i južne strane ograđena suhozidom – plotom, a sjeverna i istočna strana da su ograđene betonskim zidovima i žičanom ogradom. Također, vještak utvrđuje kako kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], dijelu kat. čest. [katastarska čestica] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere.
7.1. Napominje se da tužitelj podneskom od 25. ožujka 2025., a nakon zaprimanja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju, uređuje tužbeni zahtjev, koji podnesak međutim povlači na održanom ročištu dana 26. ožujka 2025., te ostaje kod prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, s tim da ispravlja samo naznačenu površinu predmetne nekretnine na način da je označava kao 14.196 m2.
8. Naime, iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-946/89 od 9. svibnja 1990. proizlazi da je isto doneseno iza smrti pok. JL pok. ĆL, kako između ostalih, dio njegove utvrđene ostavinske mase kao izvanknjižno vlasništvo čini jedna od čestica stare izmjere kojima dijelom odgovara predmetna nekretnina nove izmjere i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez naznake ukupne površine, a na kojoj su nasljednicima proglašeni njegova supruga AL za 4/10 dijela, sin SL za 1/10 dijela, RL za 1/10 dijela, sin ML za 1/10 dijela, sin ĆL za 1/10 dijela, sine TL za 1/10 dijela, i kćer GL za 1/10 dijela.
8.1. U odnosu na katastarsku evidenciju predmetne nekretnine, i to čestica stare izmjere od kojih je nastala novoformirana predmetna nekretnina, a uzimajući u obzir navedeno utvrđenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke, uvidom u jedini dostavljeni posjedovni list broj 521 k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. "Bašćica", ukupne površine 10.160 m2, kao posjednica evidentirana AL, Martin, rođ. ZL, [adresa], za koju ovaj Sud obzirom na ranije navedeno Rješenje o nasljeđivanju utvrđuje da je riječ o baki tužitelja, supruzi pok. JL. Povijest posjedovanja za predmete katastarske čestice stare izmjere nadležnog ureda za katastar nekretnina u spis nije dostavljena.
8.2. Uvidom u Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-21606/2016/4149 od 13. ožujka 2019. proizlazi kako nazočni PL pok. ML, ČL pok. ČL, DL. JL i TL pok. JL (nasljednici iz ranije navedenog Rješenja o nasljeđivanju iza pok. JL i njihovi pravni slijednici), navode da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njihovog pok. oca i djeda JL pok. ĆL, iza čije smrti su donesena dva Rješenja o nasljeđivanju, te kako je poništena pravomoćnost kasnije donesenog Rješenja o nasljeđivanju i to u odnosu na nekretnine (vanknjižno vlasništvo) u k. o. [katastarska općina], pa iz tog razloga da nije izvršena dioba između nasljednika pok. JL pok. ĆL. Također, nazočni CL pok. RL (također jedan od nasljednika iza pok. JL) navodi kako je predmetna nekretnina bila vlasništvo dijelom njegovog pok. djeda JL pok. ĆL, a djelom njegove bake IL, koji su temeljem Dosudnice naslijedili suprug ŽLN za 4/16 dijela te djeca LL, ĆL, ML i RL, svaki za 3/16 dijela. Pa da su temeljem zapisnika o diobi između ĆL i RL nekretnine zvane "Baredina, Tavani, Dub, Kraj kuća i Jukčinka" pripale za cijelo RL. Nazočni ŠL, VL i HL naveli su da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njihovog pok. djeda JL pok. ĆL, da je isti nekretninu darovao sinu ĆL za života, za cijelo, te da se oni kao nasljednici ĆL nisu međusobno podijelili. Nazočna ŽĐ pok. NL navodi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo pok. JL pok. ĆL, te da nekretnine u k. o. [katastarska općina] nisu bile predmetom ostavine i da njezina majka JĐ i ona polažu pravo na predmetnoj nekretnini. Nazočni punomoćnik ŽL navodi da je predmetna nekretnina vlasništvo pok. SL, odnosno danas ŽL, kao i da je SL predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca JL, te diobom s majkom AL i braćom i sestrama, kako je SL početkom 1970.-ih na predmetnoj nekretnini izgradio kuću, posadio vinograd uz suglasnost njegove majke te braće i sestara, a ŽL je istu kuću obnovio, te da ŽL i njegovog oca SL desetljećima nitko nije ometao u vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine, niti se itko protivio gradnji i obnovi kuće. Slijedom navedenog, izvršena je uknjižba prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist SĐ (pokojnog) za 1/3 dijela, Općine Poličnik za 1/3 dijela i Republike Hrvatske za 1/3 dijela.
9. Osim uvida u dokumentaciju priloženu spisu, u ovoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ĐL, EL, BL i KL. Tako, svjedok ĐL s prebivalištem u [adresa], rođen 1936. u [adresa], mještanin, iskazao je da su njegov pradjed ML i pradjed tužitelja ĆL bili braća, pa su i njih dvojica u daljnjem srodstvu, te živi u neposrednoj blizini ove predmetne nekretnine, udaljen nekih 100 metara, pa tužitelja i čitavu njegovu obitelj poznaje cijeli svoj život kao i ovu nekretninu. Tako da može reći da od kada on zna za sebe da je ovo oduvijek bilo njihovo, i to prvo od FĐ, djeda ovdje tužitelja koji je rođen negdje oko 1910. te koji je ovdje živio u jednoj maloj kućici, a kasnije u mjestu napravio drugu gdje se rodio SL, otac tužitelja, pa su ovdje držali samo blago, pa je zato i cijela nekretnina bila ograđena u visokom suhozidu. Tako zna da je od FL ovo naslijedio njegov sin SL, a druga djeca da su dobila nekretnine u mjestu. SL da je preminuo negdje prije 20-ak godina, te da je njega naslijedio ŽL. Također, da je ova kuća bila uništena u Domovinskom ratu, i to u potpunosti, te ju je nanovo izgradio ŽL. Nikada nije čuo da bi itko osporavao Ž da bi ovo bilo njihovo, a niti je čuo za sporove među djeljenicima, kako nakon smrti pok. FL, tako i nakon smrti pok. NL jer su se svi uredno razdijelili još za života. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da je ovo bila oranica, sijalo se pšenica, žito, kukuruz, a kasnije da je zasađen i vinograd, te se isti i dan danas vidi; da je neke od ovih maslina koje su vidljive na terenu zasadio SL, a ove novije da je zasadio ŽL, te je ŽL uredio cijeli ovaj voćnjak, te druga stabla.
9.1. Svjedok ZL s prebivalištem u [adresa], rođen 1954., nesrodan s tužiteljem, iskazao je da je on susjed međaš sa sjeverne strane ove nekretnine gdje u vlasništvu ima maslinik koji je naslijedio iza smrti oca, pa da može reći da obitelj SL poznaje cijeli život, kako ŽL tako i njegovog oca SL, te se čak sjeća i djeda JL, koji je preminuo negdje oko 1960. dok sam on još išao u osnovnu školu. Ova nekretnina da je vlasništvo ŽL te da samo njega ovdje viđa već dugi niz godina, te je on uredio ovu kuću, stavio krov, uredio fasadu, unutrašnjost kao i čitavu okućnicu, kao i zasadio maslinik. Zna da je ranije ovo bilo vlasništvo njegovog oca SL, koji je negdje oko 1970. -ih podignuo ovdje objekt sa betonskim blokovima koji je bio pod ravnom pločom. Također, da može reći da je on na svom terenu kao dijete čuvao i janjce i ovce, te se i od tada sjeća da je ovdje bio zasađen vinograd, te se i tada ovdje znalo da je ovo od SL, te je sve bilo s vidljivim međama. Kada ga se pita iskazuje da nije čuo za sporove oko ovog zemljišta među djeljenicima, niti da bi itko treći osporavao njima vlasništvo ovog, a kako su se među sobom dijelili to zaista da ne zna, no zna da je dugi niz godina samo ŽL ovdje, sa obitelji.
9.2. Iz iskaza svjedoka BL sina pok. ČL, s prebivalištem u [adresa], rođenog 1960., u Lovincu, umirovljenika, nesrodnog, proizlazi kako poznaje tužitelja čitav svoj život, kao i njegove pok. roditelje, SL i JĐ, te je susjed u neposrednoj blizini, gdje je živio veći dio života, od rođenja do 1993., a tužiteljevu i njegovu nekretninu da dijeli samo Jadranska magistrala, te da se navedene godine preselio nekih 300 metara dalje. Tako da može reći da su ovu parcelu oni u selu nazivali "Pulčeva ograda", koja je dok je još on bio mali ledina, a sjeća se da bi bila vlasništvo FĐ, djeda tužitelja. Njega da je naslijedio njegov sin SL, otac tužitelja, koji je zajedno sa ženom JĐ podigao jedan mali objekt pod pločom, kao prizemnu kuću, u kojoj oni nisu živjeli jer su živjeli u [adresa], no dolazili su često. Misli da su to izgradili negdje oko 1970. -ih. Također, na ovoj parceli imali su i vinograd, te misli i neke voćke. Kada ga se pita iskazuje da misli da je u to vrijeme ova cijela parcela bila ograđena dijelom plotom, dijelom starim velikim kamenjem, a dijelom dračom, oni da su se tu i igrali kao djeca te brali šparoge, zna da nisu mogli lako ući, već su morali preskočiti. Nadalje, zna da je ovaj objekt nakon Domovinskog rata, ne može točno odrediti godinu, uredio ŽL, te je zasadio i maslinik. Zna da ŽL ima sestru, ali ne zna kako su se oni dijelili među sobom, zna da viđa samo ŽL od čitave obitelji da tu dolazi i boravi u ovoj kući. Nije čuo za sudske sporove oko ove parcele. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da od početka Domovinskog rata do danas nije vidio nikog drugog na ovom terenu, čak ni Nenadovu sestru koju jako dobro zna jer su bili prijatelji i družili se, davno kao djeca; da je objekt prije Domovinskog rata izgledao tako da su to bili betonski blokovi pod pločom, bez struje, misli da je bila gusterna za vodu, sa možda dvije tri prostorije; da je objekt za vrijeme Domovinskog rata devastiran, misli da je čak pala i granata; da nije upoznat s tim da li je ŽL dobio ikakva sredstva za sanaciju objekta od države. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tužene ad. 1., svjedok je iskazao: da je pok. FL osim NL imao još djece, i to uz SL i sinove ČL, J, S, TL, te kćeri F i DL, možda je imao još djece, ove je on poznavao, odnosno sjetio se ovih; ne zna da li postoje sporovi oko ostavinske mase iza pok. FĐ, misli da je možda načuo kako bi TL, stric tužitelja, nešto sporio oko ostavine, no ne zna što.
9.3. Svjedok KL, s prebivalištem u [adresa], rođen 1960. u [adresa], iskazao je da su njegov otac i majka tužitelja bili brat i sestra, tako da tužitelja poznaje čitav svoj život jer su prvi bratići. Tako da može reći da zna da je ova parcela bila vlasništvo SL i njegove tete JĐ, a koju je SL dobio od svog oca, te mu je rekao da se dogovorio sa braćom i sestrama da mu daju samo taj dio, te da drugo ništa ne traži. Tako, SL i JĐ da su tu napravili malu kuću pod pločom u kojoj nije bilo struje, već su imali samo gusternu, a koju su napravili negdje još 1970. Također, tu su imali vinograd, koji je dugi niz godina on, pošto su ga zamolili jer je imao traktor, njima i frezao i orao i škropio, sve do 1981. kada je otišao na brod. Kada ga se pita iskazuje da je ta parcela oduvijek ograđena što se on sjeća, kako kamenom, tako i dračom. Također, da on nije čuo da bi na ovoj parceli itko od Lukine braće ikad išta tražio ili dolazio, te nije čuo da bi ga itko tužio ili mu osporavao da je to njegovo, ipak je napravio i kuću i vinograd. Nakon Domovinskog rata zna da je ŽL sve ovo sredio, misli na kuću i maslinik, vinogradom da se ne bavi, te ne zna kako su se oni među sobom podijelili, ali da on nikog drugog, osim ŽL, nakon Domovinskog rata, zaista nije vidio. Nije čuo za nikakve sporove oko ove parcele. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da je ŽL viđao da dolazi, radi i pomaže i prije Domovinskog rata roditeljima, a oni da su dolazili gotovo svaki vikend iz Rijeke gdje su živjeli.
10. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti svog oca SL, dok je on istu naslijedio od svog oca FL. Njegovi roditelji da su izgradili prizemni objekt, obrađivali vinograd na ovom terenu, te nitko to njegovom ocu nije osporavao da je njegovo te da je to stekao iza svog oca. Obzirom da je tako bilo, da nikakvih sporova nije bilo, a da je kuća bila devastirana nakon Domovinskog rata, pa da je on 1998., započeo sa sanacijom ove kuće, te drži da još uvijek nije u potpunosti gotov sa obnovom, te je zasadio i maslinik odmah te godine, iako je tu bilo već nekoliko maslina od njegovih roditelja. Njegov otac da je rođen 1938., a živio je do 1984. Kada ga se pita za ograđenost, iskazuje da je ranije, ova nekretnina bila ograđena dijelom suhozidom, dijelom plotom sa dračom, dijelom nabacanim kamenje, a u trenutku kada je on krenuo s obnovom, već da su okolni susjedi izgradili svoje međašne zidove sa tri strane, pa je on prilikom obnove kuće izgradio zid iza kuće u dužini od cca 40 m2, tako da je njegova nekretnina sada za cijelo ograđena zidovima, žičanom ogradom i suhozidom. Nikakvih parničnih postupaka on da nema oko ove nekretnine, niti je njemu itko ikad osporavao da je vlasnik ove nekretnine. Na poseban upit svoje punomoćnice, tužitelj je iskazao: da je on nakon smrti oca obrađivao ovo zemljište; da nitko drugi to nije radio umjesto njega, a znao mu je pomagati saslušani svjedok, bratić KL, sa frezom i traktorom; da je on legalizirao objekt; da su se svi susjedi upisali kao vlasnici svojih parcela za cijelo, a status njihovih parcela ranije da je bio isti kao i njegov, kao vlasništvo Općine Poličnik i RH; da tu nikada nije bila nikakva šuma.
11. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
11.1. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten. St. 4. navedene odredbe propisno je da samostalni posjed stvari u vlasništvu Republike Hrvatske treba trajati neprekinuto dvostruko vrijeme od onog propisanog st. 2. i 3. te odredbe.
11.2. Slijedom navedenog, ističe se da stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.
11.3. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.
11.4. Također se ističe da je odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
12. Tako, po provedenom dokaznom postupku ovaj Sud nedvojbenim utvrđuje kako tužitelj nema nikakvu ispravu koja bi ukazivala na njegovo pravo vlasništva predmetne nekretnine, kako novoformirane čestice unutar postupka preoblikovanja zemljišne knjige, tako i nekretnina stare izmjere, pa bi u obzir došlo jedino stjecanje temeljem zakona, u konkretnom slučaju dosjelošću, na koju se tužitelj i poziva, a da bi dokazao navedenu osnovu dužan je u tijeku postupka dokazati da su se ispunile pretpostavke propisane ranije navedenim odredbama ZV-a. Naime, tužitelj kroz postupak tvrdi da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem usmenog darovanja od oca pok. SL, te zadnjih 20 godina koristi zajedno sa svojom obitelji kuću koju je osobno izradio nakon rušenja u Domovinskom ratu, te održava i obrađuje maslinik, i okućnicu. Međutim, unatoč tome što saslušani svjedoci u ovom postupku iskazuju kako samo tužitelja viđaju na predmetnoj nekretnini, ovaj Sud ne drži vjerodostojnijim njihove iskaze od utvrđenja koja proizlaze iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z- 21606/2016/4149 od 13. ožujka 2019. od strane sudske komisije za obnovu zemljišne knjige, a iz kojeg je jasno razvidno da nasljednici – djeljenici, kako iza pok. SL, tužiteljeva majka JĐ i sestra ŽĐ, tako i nasljednici iza pok. djeda tužitelja JL, polažu prava na predmetnoj nekretnini, te tvrde da imovina iza JL u k. o. [katastarska općina] ili nije razdijeljena ili da je pripala drugim nasljednicima nego kako to tvrdi tužitelj njegovom ocu. Slijedom navedenog, ovaj Sud, a u nedostatku druge materijalne dokumentacije priložene spisu, poput uvida u povijest promjena za predmetnu nekretninu ili uvida u ostavinski spis vođen iza smrti pok. JL, ne nalazi da bi tužitelj, pa ni njegov prednik, bio samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, odnosno, barem pošten. Naime, da bi se moglo uzeti u obzir dosjelost prava vlasništva nekretnine dugotrajnim posjedom kroz vrijeme koje je propisano zakonskim odredbama, sudska praksa je zauzela stajalište da ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, ali da treba utvrditi pošten vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost, pri čemu sumnja u poštenje te postojanje zle vjere, sprječava početak i trajanje tijeka dosjelosti, koje bi u konkretnom slučaju, a obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], dijelu kat. čest. [katastarska čestica] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, te da je uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] utvrđeno kako je kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, a da su kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime Društveno vlasništvo za cijelo, dakle na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i Republike Hrvatske, trebalo trajati neprekinuto 40 godina, koja pretpostavka ovdje nije zadovoljena.
13. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti, te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tuženoj ad. 1., priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava odgovora na tužbu – 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 13.3.2024. i 26.3.2025. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 750,00 EUR, dok je tuženoj ad. 2. priznat trošak parničnog postupka i to trošak sastava odgovora na tužbu – 100 bodova, trošak sastava podneska od 27.1.2022. – 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištu dana 26.3.2025. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, ukupno iznosi 600,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.
Zadar, 24. travnja 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženoj ad. 1. po pun.,
3. Tuženoj ad. 2. po zz (P-DO-164/2021).
