Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2454/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu I. tužitelja L. B. iz M., i II. tužiteljice A. T. iz R., koje zastupa opunomoćenica S. P., odvjetnica iz O., protiv tuženika Hrvatske komore inženjera građevinarstva, Stegovnog suda, Z., koje zastupa opunomoćenica Z. Š., odvjetnica u Z., radi povrata naknade za pokretanje stegovnog postupka, odlučujući žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-341/2023-3 od 27. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-341/2023-3 od 27. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, a posebno zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju kako je prvostupanjski upravni sud odlučujuću činjenicu o tome postupa li Hrvatska komora inženjera građevinarstva prilikom donošenja pojedinačnih akata kao upravno tijelo te zaključujući da to nije slučaj, zapravo pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno o utvrđenom činjeničnom stanju je izveo pogrešan zaključak. Pozivaju se na odredbu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku te ističu kako je tuženik pravna osoba s javnim ovlastima, odnosno javnopravno tijelo, koje je kao takvo prema vlastitim tvrdnjama provelo upravni postupak u kojem je odlučilo o tome da tužitelji nemaju pravo na povrat uplaćene pristojbe, dakle, odlučivalo je o pravima, odnosno pravnim interesima fizičkih osoba pritom primjenjujući odredbe Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i stegovnom postupku, te odluku o naknadama za usluge koje pruža Hrvatska komora inženjera, dakle, u svom postupanju neposredno je primijenio propise i opće akte kojima je uređeno upravno područje u kojem djeluje. Pozivaju se na odredbe članka 12. Zakona o općem upravnom postupku te s obzirom na okolnost da se predmetna stvar ima smatrati upravnom stvari, ističu kako su pokrenuli upravni spor jer smatraju kako je prvostupanjski upravni sud zaključkom da osporavani dopis nema suštinska obilježja upravnog akta pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatraju kako im je osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda povrijeđeno pravo na pristup sudovima, povrijeđeno načelo zakonitosti zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ili je izostala sudska kontrola zakonitosti pojedinačnog akta tuženika kao tijela koje ima javne ovlasti. Stoga predlažu da Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukine pobijano prvostupanjsko rješenje i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, kao i da odluči o troškovima upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako je žalba tužitelja protiv osporenog rješenja u cijelosti neosnovana pa predlaže da se ista odbije i da se potvrdi osporeno prvostupanjsko rješenje u cijelosti. Navodi kako obavijest o odbačaju prijave za pokretanje stegovnog postupka nije upravni akt jer se istom ne odlučuje o pravima i obvezama članova Komore. Poziva se na odredbe članka 52. i 48. Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju („Narodne novine“ 78/15., 114/18. i 110/19. – dalje: Zakon). Smatra kako iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se prijavom za pokretanje stegovnog postupka samo inicira prethodni postupak pred stegovnim tužiteljem, dok ni nakon pokretanja stegovnog postupka (podizanjem optužnice) podnositelj prijave nema položaj stranke u postupku. Ističe kako je plaćanje predmetne naknade za pokretanje stegovnog postupka uređeno mjerodavnim pravilnikom, dok je visina naknade određena odlukom, pri čemu je naknada prihod Komore, a svrha te naknade je između ostalog, odvratiti podnositelja od očito neosnovanog podnošenja prijava za pokretanje stegovnog postupka, pri čemu nije propisana mogućnost vraćanja iste uplatitelju u slučaju odbacivanja prijave, koje prema mjerodavnom pravilniku slijedi nakon provedenog prethodnog postupka i iz propisanih razloga. Navodi kako osporavani dopis nema svojstvo upravnog akta (pojedinačne odluke) jer tuženik navedenim odgovorom na zahtjev za povrat plaćanje pristojbe nije odlučivao o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, kada povrat naknade nije propisan mjerodavnim propisima, dok u odnosu na tužitelje kao podnositelje prijave tuženik ni nema javne ovlasti. Navodi kako iz postupovnih pravila o iniciranju pokretanja stegovnog postupka jasno proizlazi da je to naknada za angažman stegovnih tijela do utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da je počinjeno stegovno tijelo teže ili lakše povrede službene dužnosti i ugleda člana komore, nakon čega se pokreće stegovni postupak po službenoj dužnosti, u kojem podnositelj prijave nije stranka u postupku niti ima pravo žalbe protiv prvostupanjske presude, odnosno pravo na sudsku zaštitu pokretanjem upravnog spora protiv drugostupanjske presude, a uplaćena naknada po izričitoj odredbi mjerodavnog pravilnika ne ulazi u troškove stegovnog postupka. Predlaže drugostupanjskom sudu da postupajući po žalbi tužitelja, istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje te naloži tužiteljima da tuženiku naknade troškove upravnog spora u roku od 15 dana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijanog prvostupanjskog rješenja u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da su tužitelji uplatili naknadu za podnošenje prijave za pokretanje stegovnog postupka protiv dvoje inženjera građevinarstva, predviđeno tada važećom Odlukom o naknadama za usluge koje pruža Hrvatska komora inženjera građevinarstva od 14. studenog 2015. i izmjenama iste od 5. veljače 2020. (dalje: Odluka) koja je prema članku 2. točki II. tar. br. 15. iznosila, za zahtjev za pokretanje stegovnog postupka 2.000,00 kn. Isto tako navedena Odluka propisuje u članku 3. da se naknada Komori plaća u gotovom novcu ili nalogom za uplatu kod podnošenja zahtjeva i da su naknade iz članka 2. te Odluke prihodi Komore.
7. Iz osporavanog dopisa Komore, Stegovnog suda proizlazi da je po podnesenim zahtjevima, a nakon uplaćene naknade stegovni tužitelj proveo postupak i prema Pravilniku o stegovnoj odgovornosti i stegovnom postupku od 6. prosinca 2019. odbacio podnesene prijave, pa nema osnove za povrat uplaćenih naknada, jer je prethodni postupak po prijavama proveden.
8. Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je zaključio prvostupanjski sud, kada je u obrazloženju osporenog rješenja naveo kako aktima Komore nije predviđen povrat predviđenih naknada te da osporeni dopis nema obilježja upravnog akta, odnosno odluke javnopravnog tijela kojim se u okviru djelokruga utvrđenog na osnovu zakona, postupak rješava u upravnoj stvari, jer tuženik nije rješavao o pravu tužitelja na povrat uplaćene naknade, budući da odredbama navedene odluke nije predviđen povrat uplaćene naknade za podnošenje prijave za pokretanje stegovnog postupka, a niti je postupak plaćanja takvog davanja upravna stvar.
9. Odredbom članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
10. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je osporenim rješenjem odbacio tužbu tužitelja, jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
11. Žalbenim prigovorima tužitelji nisu osporili zakonitost postupanja prvostupanjskog suda, pa donošenjem osporenog rješenja nisu povrijeđena prava tužitelja utemeljena na zakonu.
12. Budući da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelji pobijaju prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a žalba odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
13. Odredba o troškovima tužitelja nastalim u povodu pravnog lijeka donesena je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a te je shodno tome odlučeno kao pod točkom II. izreke.
15. U pogledu zahtjeva tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, valja reći da prema ocjeni ovoga Suda isti nije bitno doprinio donošenju odluke u ovoj stvari, pa ga sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a radi čega je zahtjev valjalo odbiti točkom III. izreke rješenja.
U Zagrebu 15. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan v.r.