Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-115/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja RI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Gradnja d.o.o., iz Osijeka, Ribarska 1, OIB: 80617411375, zastupanog po punomoćnici Biljani Bandić Lutonski, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HI i punomoćnika tuženika Biljane Bandić Lutonski, 24. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 10. lipnja 2024., te da radni odnos tužitelja nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Gradnji d.o.o. da vrati tužitelja RI na posao, na radno mjesto VKV tesara II.grupe, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Gradnji d.o.o. da u roku 15 dana isplati tužitelju RI na ime naknade plaće za razdoblje od 11. lipnja 2024. do 31. siječnja 2025. bruto iznos od 11.106,21 eura (slovima: jedanaesttisućastošesteuradvadesetjedancent) sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na ime neisplaćene bruto plaće za dio lipnja 2024. iznos od 1.009,66 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15.07.2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za srpanj 2024. iznos od 1.442,36 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15.08.2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za kolovoz 2024. iznos od 1.442,36 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15.09.2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za rujan 2024. iznos od 1.442,36 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15.10.2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za listopad 2024. iznos od 1.442,36 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15.11.2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za studeni 2024. iznos od 1.442,36 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15.12.2024. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za prosinac 2024. iznos od 1.442,36 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15.01.2025. do isplate,

- na ime neisplaćene bruto plaće za siječanj 2025. iznos od 1.442,36 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15.02.2025. do isplate,

te nadalje svakomjesečni bruto iznos od 1.442,36 eura sa zateznom kamatom koja teče od 15og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, sve do dana vraćanja na radno mjesto, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u iznosima bruto plaće, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Gradnji d.o.o. da tužitelju RI naknadi parnični trošak u iznosu 1.562,50 eura u roku 15 dana zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena koja teče od dana presuđenja 24. travnja 2025. do isplate, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 337,50 eura tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. srpnja 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da mu je tuženik 10. lipnja 2024. otkazao ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Navodi da u obrazloženju Odluke o otkazu stoji da se radi o izvanrednom otkazu, iako se iz razloga otkaza koji su navedeni u obrazloženju zapravo može zaključiti da se radi o redovnom otkazu. Smatra da je Odluka o otkazu nezakonita budući da je obrazloženje Odluke neistinito. Tvrdi da nije nesavjesno obavljao radne zadatke, da ne postoji građevinska norma, da svojim radom nije ugrozio dinamiku izgradnje/završetka radova, te da ne postoje okolnosti koje bi opravdale postupanje tuženika da tužitelju nije omogućio iznošenje obrane. Smatra da su razlozi za otkaz u Odluci o otkazu samo paušalno navedeni zbog čega je cijela Odluka o otkazu nezakonita. S obzirom da je protiv Odluke o otkazu tuženiku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji se tuženik nije očitovao, podnio je tužbu s tužbenim zahtjevom kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je tužba podnesena izvan roka zbog čega je prvenstveno predložio sudu da istu odbaci. Navodi da je ugovor o radu otkazan zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa koje su propisane i Pravilnikom o radu tuženika. Pojašnjava da je Odluka o otkazu donesena nakon pažljive analize svih činjenica i okolnosti uključujući i ranija pisana i usmena upozorenja koja je tužitelj ignorirao i na koja nije prigovarao tuženiku iz čega proizlazi da je bio svjestan svojih radnih obveza i povreda koje je počinio. Navedena upozorenja jasno dokumentiraju tužiteljevo neizvršavanje radnih obveza sukladno ugovoru o radu i građevinskim normama što je rezultiralo zastoju u projektu. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 22- 24, 57-62 spisa), Otkaz ugovora o radu (list 21 spisa), zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava s povratnicom (list 6-8 spisa), upozorenje o obvezama iz radnog odnosa od 5. lipnja 2024. (list 30-31 spisa), upozorenje o obvezama iz radnog odnosa od 13. lipnja 2024. (list 32-33 spisa), upozorenje o obvezama iz radnog odnosa od 13. lipnja 2024. (list 37-39 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 2. siječnja 2023. (list 40-43, 72-104, 108 spisa). Na okolnost otkaza ugovora o radu i izvršenja radnih zadataka tužitelja proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AI (list 49-51 spisa), EI (list 51-52 spisa), CI (list 52-53 spisa), ČI (list 105-106 spisa), tužitelja RI (list 53-55 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (list 114-127 i 137 spisa).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitom Odluke o otkazu ugovora o radu od 10. lipnja 2024., zahtjev za povrat na rad, te zahtjev za isplatu naknade plaće za vrijeme dok nije radio uslijed odluke o otkazu.

5. Među strankama nije sporno:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. svibnja 2021. na radnom mjestu VKV tesar II. grupe;

-da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu Odlukom od 10. lipnja 2024.;

-da je tuženik primio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava 3. srpnja 2024.;

- da se tuženik nije očitovao na zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava;

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o radu, Odluke o otkazu ugovora o radu i povratnice.

6. Među strankama je sporno:

- pravovremenost tužbe;

- je li tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa;

- jesu li razlozi za otkaz iz obrazloženja Odluke o otkazu razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu;

- jesu li nastali zastoji u procesu rada i koji, a za koje je odgovoran tužitelj;

- je li tuženik prije Odluke o otkazu pisano ili usmeno upozoravao tužitelja na kršenje obveza iz ugovora o radu;

- visina tužbenog zahtjeva.

7. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor prekluzije prava tužitelja na podnošenje tužbe u ovom predmetu. Naime, tužitelj navodi da je Odluku o otkazu primio 17. lipnja 2024., a tuženik navodi da je tužitelj Odluku o otkazu primio 14. lipnja 2024. iako niti jedan ne dostavlja dokaz o tome. Uzimajući u obzir da je zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava tužitelj podnio tuženiku preporučeno, poštom 26. lipnja 2024. (list 8 spisa), utvrđeno je da je zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava podnesen poslodavcu u roku propisanom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj:93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u nastavku: ZR) neovisno o tome je li tužitelj Odluku o otkazu primio 14. ili 17. lipnja 2024. Nadalje, budući da je tuženik zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava primio 3. srpnja 2024. (list 8 spisa, što među strankama nije niti sporno), tuženik je imao rok od 15 dana da odgovori na zahtjev na koji nije odgovorio. Petnaesti dan u kojem je mogao odgovoriti je bio 18. srpnja 2024. nakon kojeg je počeo teći daljnji rok od 15 dana u kojem je tužitelj mogao podnijeti tužbu (čl. 133. st.2. ZR). Budući da je tužba podnesena 19. srpnja 2024., dakle prvog dana unutar roka od 15 dana nakon što je prošao rok tuženiku za odgovor na zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, utvrđeno je da je tužitelj podnio tužbu u roku propisanom navedenim zakonskim propisom.

8. Prema odredbi čl.116. st.1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredan otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8.1. Budući da zakonodavac nije propisao koji su to opravdani razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu, svaki se slučaj mora posebno cijeniti uzimajući u obzir da je pored postojanja opravdanih razloga za otkaz, nužno i to da nastavak radnog odnosa nije moguć jer je izgubljeno povjerenje bilo koje ugovorne strane. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je potrebno utvrditi prvenstveno to jesu li razlozi zbog kojih je tužitelj dobio otkaz, a koji su navedeni u obrazloženju sporne Odluke o otkazu, opravdani razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu.

8.2.Prema odredbi čl. 135. st.3. ZR, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Dakle, u ovom postupku je teret dokazivanja na poslodavcu.

9. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu od 10. lipnja 2024. proizlazi da je tužitelj dobio izvanredni otkaz zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i osobito važne činjenice zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Iz obrazloženja Odluke proizlazi da je upozorenjem broj 1384-2/2024 od 5. lipnja 2024. utvrđeno da tužitelj radne obveze nije izvršavao sukladno pravilima struke i potrebama gradilišta Rekonstrukcije i dogradnje zgrade gradske tržnice Donji Miholjac, odnosno da nije na primjeren način i u zadanim količinama sukladno građevinskim normama izvršavao svoje dnevne radne zadatke na predmetnom gradilištu zbog čega su nastali neopravdani zastoji u procesu rada. Iz obrazloženja nadalje proizlazi da tužitelj unatoč brojnim usmenim opomenama od strane nadređenih svoje radne zadatke i obveze nije izvršavao sukladno potrebama organizacije rada zbog čega je kršio odredbe Ugovora o radu obavljajući rad na neuredan i nesavjestan način, čime je kršio obveze iz radnog odnosa i ugrozio dinamiku izgradnje objekta. Iz obrazloženja Odluke o otkazu nadalje proizlazi da se tužitelj nije pridržavao niti propisanih mjera zaštite na radu tj. da nije koristio zaduženu zaštitnu opremu zbog čega je dovodio u rizik zdravlje i sigurnost na radu.

10. Iz Upozorenja od 5. lipnja 2024. (list 30 spisa) proizlazi da je tuženik uputio tužitelju „Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza“ u kojem je naveo da je 5. lipnja 2024. utvrđeno da tužitelj svoje radne obveze nije izvršavao sukladno obvezama preuzetim ugovorom o radu, pravilima struke i potrebama gradilišta rekonstrukcije i dogradnje gradske tržnice u Donjem Miholjcu odnosno da nije na primjeren način i u zadanim količinama sukladno građevinskim normama izvršavao svoje dnevne radne zadatke na predmetnom gradilištu zbog čega su nastali neopravdani zastoji u procesu rada, zatim da unatoč brojnim usmenim opomenama od strane nadređenih tužitelj svoje radne zadatke i obveze nije izvršavao sukladno potrebama organizacije rada zbog čega je kršio odredbe Ugovora o radu obavljajući rad na neuredan i nesavjestan način, čime je kršio obveze iz radnog odnosa i ugrozio dinamiku izgradnje objekta. Tužitelj je navedenim upozorenjem upozoren da njegovo postupanje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa, te da u slučaju ponovnog kršenja obveza iz radnog odnosa postoji mogućnost otkazivanja ugovora o radu bez prava na otkazni rok. Tuženik je navedeno upozorenje poslao tužitelju preporučeno 7. lipnja 2024., a tužitelj je isto primio 11. lipnja 2024. (list 71 spisa).

10.1. Uzimajući u obzir navedeno upozorenje od 5. lipnja 2024. i Odluku o otkazu, utvrđeno je da su ponašanja koja se tužitelju upozorenjem stavljaju na teret zapravo razlozi zbog kojih je isti dobio otkaz s tim što je kao dodatni razlog za otkaz u Odluci o otkazu ugovora o radu navedeno i nepridržavanje mjera zaštite na radu odnosno nekorištenje zaštitne opreme.

11. Svjedok AI je iskazao da je tužitelju dva mjeseca bio poslovođa na gradilištu u Donjem Miholjcu u kojem su imali dva gradilišta iako je tužitelj u zadnje vrijeme radio samo na gradilištu tržnice, dakle da mu je on bio neposredno nadređena osoba, a da su mu osim njega neposredno nadređeni bili i inženjeri ŽI i EI. Radni zadaci tužitelja su bili tesarski poslovi i ostali poslovi po potrebi gradilišta. Po njegovoj procjeni tužitelj je loše obavljao radne zadatke. Pod "loše" podrazumijeva to da je radno vrijeme inače trajalo 8 sati, a da je tužitelj u tih 8 sati efektivno možda odradio 1 ili 2 sata, a i to što je odradio nije bilo dobro obavljeno. Npr. kod postavljanja hidro-izolacije, u jednom danu se postavi oko 70-80 m2 izolacije u jednoj prostoriji dok su tužitelj i još ostala trojica koja su bila zadužena za te poslove postavili oko 15 m2. Iskazao je da firma više nije mogla trpjeti neučinkovitost radnika i da mu je često dolazio inženjer ŽI koji je vidio radnike da neadekvatno koriste pauze za vrijeme radnog vremena zbog čega je od njega tražio da napravi popis tih neučinkovitih radnika među kojima je bio i tužitelj. Iskazao je da na ovom gradilištu nije baš bilo potrebe za vršenjem tesarskih poslova zbog čega je tužitelj trebao raditi ostale poslove po potrebi tj. čišćenje, brušenje betona i dr. i da te poslove nije baš dobro obavljao. Pod pojmom "građevinske norme" podrazumijevala se količina obavljenih radnih zadataka u jednom danu a koja se količina prilagođavala svakom radniku uzimajući u obzir i njegove godine starosti kao i mogućnosti rada. Iskazao je da tužitelj nije izvršavao količinski poslove kako je trebao izvršavati na dnevnoj osnovi iako su se uzimale u obzir i njegove godine i mogućnost obavljanja posla. Što se tiče zastoja u procesu rada, svjedok je iskazao da ako se na vrijeme ne napravi hidro- izolacija, da se na vrijeme nije mogla napraviti ni glazura, a ako se na vrijeme ne obrusi beton da se ne može na vrijeme napraviti ni hidro-izolacija i to tako sve vuče jedno drugo. Iskazao je da firma inače ima rok do prosinca ove godine završiti predmetnu tržnicu i da se svim silama trude da to naprave u roku, te da ne može sada točno tvrditi da su rokovi probijeni, odnosno da se rad otegnuo zbog nerada jednog radnika jer oni rade u timu, a osim tužitelja je bilo i još nekih drugih radnika kao neučinkovitih koji su također dobili otkaze. Iskazao je da je osobno više puta usmeno upozoravao tužitelja i ostale na učinkovitost u radu, na pridržavanje radnog vremena i na korištenje pauze, te da je o tome razgovarao s inženjerima i svojim neposredno nadređenima koji su bili upoznati s tim i koji su tražili da točno opiše o čemu se radi. Nakon što je sve to točno opisao, sve je dao KI i na temelju toga je tužitelj zapravo dobio otkaz. Svjedok je nadalje iskazao da je tužitelj zajedno s drugim neučinkovitim radnicima pauzu od pola sata koristio na način da su na pauzi bili po sat vremena i više, a da su osim toga odlazili i na kave, da se znalo događati da na gradilištu nema nikoga, te da tužitelj uglavnom nije nosio kacigu i da ga je on osobno 4 ili 5 puta zatekao da spava u kombiju. Iskazao je i da je svaki dan na gradilištu radnicima zadavao radni zadatak pa tako i tužitelju i nakon što bi poslije došao provjeriti učinkovitost, da je vidio da taj radni zadatak nije obavljen.

12. Svjedok EI je iskazao da se 21. svibnja 2024. zaposlio kod tuženika, te da je krajem lipnja postao pomoćnik šefa gradilišta nakon što je inženjer KI dao otkaz, da nikada nije bio nadređeni tužitelju, da je u tom razdoblju od 21. svibnja svakodnevno dolazio na gradilište na tržnicu na kojem je viđao tužitelja, da u to vrijeme nije znao koji su radni zadaci tužitelja niti da je o tome obraćao previše pažnje. Poznato mu je da je tužitelj dobio otkaz radi toga što je popis tzv. neradnika otišao gore u upravu. Iskazao je da je on osobno tri puta zatekao tužitelja da spava u kombiju za vrijeme radnog vremena, da je na inicijativu prethodnog inženjera KI pokrenut postupak otkaza zbog neučinkovitosti radnika, da ne zna ni što je tužitelj po struci ni koji su točno bili njegovi radni zadaci, da ne zna je li tužitelj ispunjavao svoju dnevnu normu, da ne može ocijeniti jesu li zbog tužiteljevog rada ili nerada nastali neki zaostaci u procesu rada na tržnici. Što se tiče zaštitne odjeće, iskazao je da je tužitelj uvijek imao radno odijelo i obuću, ali da ga nije vidio s kacigom. Iskazao je da on osobno po pitanju dolazaka i odlazaka s posla nije vidio problem kod tužitelja ali da je vidio da je pauzu od pola sata produžio i na sat vremena što je bilo svaki drugi dan i to tako da mu je već prešlo u naviku, te da mu nije poznato da je tužitelj napuštao gradilište bez da se ikome javljao što nije bilo ni moguće jer je on vozio još tri ili četiri radnika. Iskazao je da je svaki radnik pa tako i tužitelj na početku radnog dana dobivao radni zadatak i da je točno znao što treba raditi, da je na gradilištu na tržnici uvijek bio zadovoljavajući broj radnika koji su bili potrebni da bi dinamika rada bila u skladu s predviđenim rokom završetka, te da u slučaju da nisu imali neke svoje radnike koji su mogli obaviti posao, da bi uzimali kooperante.

13. Svjedok CI je iskazao da poznaje tužitelja jer su zajedno radili kod tuženika, da je i on dobio otkaz isto kada i tužitelj, da su njih dvojica otprilike mjesec dana bili zajedno na gradilištu na tržnici, da su svaki dan znali koji posao trebaju odraditi i im je to određivao poslovođa AI, da je tužitelj poštivao radno vrijeme, da im je pauza dnevno trajala pola sata, da tužitelj nikada nije bio na pauzi duže od tih pola sata, da je tužitelja vidio jednom da spava pod pauzom, da je EI viđao na gradilištu samo kada je dolazio parkirati auto, da ni poslovođa AI nije dolazio svakodnevno na gradilište, a kada je dolazio, da bi dolazio na 2-3 minute, da se nitko od neposredno nadređenih nije žalio na rad tužitelja, te da su njih četvorica radnika zajedno dobili otkaz zbog nesposobnosti šefova, da su radili sve što im je rečeno, pa čak i ono što nije njihov posao, da je i tužitelj osim što je tesar, radio i druge poslove, kao npr. štemanje betona, štemanje temelja, kopanje, lijepljenje izolacije i ostalo. Iskazao je da su svaki dan napravili ono što im je bilo rečeno, te da je tužitelj uvijek nosio i kacigu i odijelo i radnu obuću.

14. Svjedok ČI je iskazao da poznaje tužitelja jer su zajedno radili na gradilištu na tržnici, da tužitelj nije dobivao nikakve usmene opomene od strane poslodavca u smislu da nešto ne bi dobro radio, da su dnevnu pauzu koristili pola sata, da se sjeća da je tužitelj jednom prilikom zaspao na radnom mjestu, tj. da je više odmorio nego zaspao i to kada su lijepili izolaciju i kada je došlo do određenih isparavanja, a tužitelj je bio srčani bolesnik pa mu je taj dan bilo loše, da je tužitelj uvijek nosio cijelu zaštitnu opremu. Što se tiče dnevne norme, iskazao je da im je poslovođa uvijek ujutro rekao što trebaju taj dan napraviti i da bi sve to napravili, da gradilište kada je stajalo da nije stajalo zbog njihovog nerada nego zbog razloga koji su bili na strani kooperanata, investitora ili materijala, te da zbog njihovog rada ili ne rada nije došlo do apsolutno nikakvih kašnjenja u rokovima izgradnje.

15. Tužitelj je iskazao da je konstantno radio na ovom gradilištu na tržnici 2-3 tjedna prije nego što je dobio otkaz, a prije toga da je radio na ovom drugom gradilištu u Miholjcu, da mu je na tržnici neposredno nadređeni bio AI, da je svaki dan imao svoj radni zadatak, i da je znao što treba raditi, da mu je te radne zadatke davao upravo AI, da je svaki dan svoj radni zadatak izvršio, da mu se osobno nikada ni AI niti itko drugi nisu obratili na način da se žale na njegov rad, da osim ove pisane opomene od 5. lipnja 2024. prije toga nikada nije dobio neku drugu pisanu opomenu poslodavca, da je poštivao svoje radno vrijeme, da je pauza dnevno bila pola sata i da se nekada znalo desiti da bi tu pauzu produžili ali da je nikada ne bi produžili dulje od 45 minuta ili sat vremena, da se pored pauze, negdje oko 13,00 sati još kuhala i kava na gradilištu i da su to šefovi znali, da se znalo desiti da je zaspao za vrijeme radnog vremena i to iz razloga što su bile vrućine, pa ga je uhvatila neka fjaka kako zbog tlaka tako i zbog para od ljepenke kod hidro-izolacije zbog čega mu nije baš bilo dobro pa je zbog toga otišao sjesti u kombi i zaspao. Iskazao je da je nekada spavao pola sata, nekada 20 min, a nekada i duže, da je to spavanje bilo pored pauze koju je koristio, dakle, da je koristio i pauzu, i da bi još odspavao, i još popio kavu u 13 h, da mu se sve skupa na tom gradilištu na tržnici desilo oko 4 puta da je spavao, da zaštitnu kacigu za glavu nije uvijek koristio, pogotovo ne kod štemanja jer bi mu tada padala s glave kad bih se sagnuo naprijed, a nije ju koristio ni kod lijepljenja hidro-izolacije. Iskazao je da mu je bilo jasno da je kod poslodavca osim poslova tesarstva trebao obavljati i neke druge poslove ako nema tesarskih poslova i da je to bilo sasvim normalno, da je inače sve poslove znao raditi, da hidro-izolaciju nikada nije radio ali da je rekao šefu da će probati i da se nije bunio, da je na toj izolaciji prvo premazivao podlogu Recitolom, a da je nakon toga brenerom lijepio trake, da je osim tesarskih poslova na gradilištu radio i druge poslove rušenja, bušenja, štemanja, da je inače u Gradnji radio 28 godina, s jednim kratkim prekidom od oko 10 mj. Iskazao je da zapravo ni ne zna zašto je dobio otkaz.

16. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka ŽI na okolnost ispunjavanja radnih zadataka tužitelja i nastanka zaostataka u procesu rada budući da je navedenog svjedoka tuženik predložio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik nije dokazao da bez svoje krivnje navedenog svjedoka nije mogao predložiti ranije. Sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da je saznanja o KI dobio tek na ročištu 13. studenog 2024. jer je tuženik bio poslodavac svjedoka ŽI zbog čega je već u trenutku davanja odgovora na tužbu znao, mogao i morao znati na kojem je radnom mjestu isti radio, kome je bio nadređen i jesu li mu, uzimajući u obzir njegovo radno mjesto i opis posla, bile poznate okolnosti u vezi tužiteljevog otkaza, pogotovo stoga što su i svjedok AI i EI iskazali da je postupak otkaza pokrenut upravo na inicijativu ŽI koji je od AI tražio da mu sastavi popis tzv. neučinkovitih radnika.

17. Sud je povjerovao iskazu svjedoka AI cijeneći ga istinitim iz razloga što je svjedok detaljno i uvjerljivo iskazivao o svim činjenicama, a posebno što je njegov iskaz u u skladu s iskazom svjedoka EI, pa i samog tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao da je tužitelj spavao na radnom mjestu, da nije nosio zaštitnu kacigu i da je koristio stanke duže od propisanog. Sud nije povjerovao svjedocima CI i TI iz razloga što su isti zajedno s tužiteljem dobili otkaz zbog čega sud smatra da su osobno motivirani iskazivati protiv tuženika. Da im iskazi nisu istiniti proizlazi iz činjenice što su njihovi iskazi u suprotnosti i s iskazom samog tužitelja u dijelu u kojem su rekli da su pauze koristili isključivo onoliko koliko je bilo propisano i da je tužitelj uvijek nosio svu zaštitnu opremu, iako je sam tužitelj u svom iskazu rekao suprotno. U odnosu na svjedoka EI je potrebno navesti da isti zapravo nema saznanja o činjenicama koje se tiču načina obavljanja radnih zadataka od strane tužitelja budući da iz njegovog iskaza proizlazi da se tek 21. svibnja 2024. zaposlio kod tuženika (dakle dvadeset dana prije spornog otkaza). Međutim, unatoč tome, sud mu je u cijelosti povjerovao jer je iskazivao logično i uvjerljivo, a iskaz mu je u skladu i s iskazom svjedoka AI i tužitelja. U odnosu na iskaz tužitelja, za napomenuti je da mu sud nije povjerovao u dijelu u kojem je iskazivao da je uvijek obavio sve svoje radne zadatke koje je dobio od strane neposredno nadređenog AI i da nikada nije dobio usmene opomene u smislu pritužbi na svoj rad iz razloga što je taj dio njegovog iskaza u suprotnosti s iskazima svjedoka AI i EI, kao i s upozorenjem od 5. lipnja 2024. iz kojeg proizlazi da je tužitelj dobivao usmene opomene od strane nadređenih. Neživotno je i nelogično da s jedne strane tužitelj potvrđuje da je znao spavati za vrijeme radnog vremena, da je pauzu koristio duže od propisanog i da je pored pauze za vrijeme radnog vremena još dodatno kuhao i pio kavu oko 13h s ostalim radnicima, a da za takvo ponašanje nije dobivao usmene opomene od strane nadređenih.

18. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio:

- da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu 10. lipnja 2024.;

- da je izvanredni otkaz dan u propisanom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji ;

- da se izvanredni otkaz temelji na razlozima navedenim u pisanom upozorenju od 5. lipnja 2024. i na činjenici da tužitelj nije koristio zaduženu zaštitnu radnu opremu;

- da je tužitelj tijekom radnog vremena koristio stanku (pauzu) duže od propisanih 30 minuta čime je postupio protivno čl. 73. st.1. ZR i čl.34. st.1. Pravilnika o radu (list 84 spisa),

- da je tužitelj osim prekovremenog korištenja stanke, spavajući na radnom mjestu i dodatnim kuhanjem/konzumiranjem kave u 13h nepropisno koristio svoje radno vrijeme čime je postupao protivno čl.60. ZR i čl.32. Pravilnika o radu (list 84 spisa);

- da navedena ponašanja tužitelja ukazuju na to da tužitelj svoje radne obveze nije izvršavao sukladno pravilima struke i preuzetim obvezama iz ugovora o radu jer ni pravila struke, a ni ugovor o radu ne dozvoljavaju spavanje na radnom mjestu i korištenje stanke duže od propisanog.

18.1. Uzimajući u obzir navedena utvrđenja, tuženik je dokazao da tužitelj zbog ovakvog načina korištenja radnog vremena svoje dnevne radne zadatke nije izvršavao na primjeren način i u zadanim količinama, te da je zbog navedenog načina rada kršio odredbe Ugovora o radu jer je rad obavljao na neuredan i nesavjestan način. Međutim, unatoč tome, tuženik tijekom postupka nije dokazao da su zbog ovakvog načina rada tužitelja nastali zaostaci u procesu rada i da je tužitelj ugrozio dinamiku izgradnje objekta (tržnice u Donjem Miholjcu). Ovo posebno stoga što je tužitelj otkaz dobio u lipnju, a svjedok AI, je na ročištu 13. studenog 2024. rekao da tuženik inače ima rok do prosinca 2024. završiti predmetnu tržnicu i da ne može sada točno tvrditi da su rokovi probijeni, odnosno da se rad otegnuo zbog nerada jednog radnika jer radnici rade u timu. Osim toga i svjedok EI je potvrdio da je na gradilištu na tržnici uvijek bio zadovoljavajući broj radnika koji su bili potrebni da bi dinamika rada bila u skladu s predviđenim rokom završetka.

19. Budući da je tuženik osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisao čl.101. Pravilnika radu (list 100 spisa), a uzimajući u obzir postupanja tužitelja zbog kojih je isti dobio izvanredni otkaz, utvrđeno je da takva postupanja tužitelja ne predstavljaju niti jednu povredu obveze iz radnog odnosa koja bi bila osobito teška. Sud je isto tako utvrdio da se postupanje tužitelja ne može podvesti ni pod neku drugu osobito važnu činjenicu zbog koje njegov nastavak radnog odnosa kod tuženika ne bi bio moguć prvenstveno stoga što tuženik tijekom postupka nije dokazao da je zbog tužiteljevog ponašanja nastao zastoj u procesu rada, da su zbog njegovog ponašanja prekoračeni rokovi izgradnje, te da je zbog toga tuženiku nastala kakva materijalna šteta. Tuženik tijekom postupka nije dokazao ni to da je prije ovih događanja na gradilištu u Donjem Miholjcu, nekada ranije imao bilo kakve druge primjedbe na tužiteljev rad, a tužitelj je iskazao da je kod tuženika bio zaposlen više od dvadeset godina. Pri tome je potrebno navesti da su upozorenja tuženika od 13. lipnja 2024. (list 32 i 37 spisa) na koja se isti poziva tijekom postupka irelevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući da su nastala nakon Odluke o otkazu pa nisu od utjecaja za ocjenu dopuštenosti otkaza u ovom postupku.

20. Uzimajući u obzir navedeno, sud je utvrdio da tuženik tijekom postupka nije dokazao da su razlozi za otkaz koji su navedeni u Odluci o otkazu opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu zbog čega nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 116. ZR, pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke. Ovdje je potrebno istaknuti da su razlozi koji su navedeni u Odluci o otkazu zapravo razlozi koji su propisani čl.97 Pravilnika o radu tuženika i to: neispunjenje propisane norme, povreda pravila o radu

1 0

utvrđenih Pravilnikom o radu i drugo kršenje obveza iz radnog odnosa (list 99 spisa) zbog kojih je tuženik tužitelju mogao dati redovan otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a ne izvanredan otkaz kao najteži oblik prestanka radnog odnosa, bez otkaznog roka i bez prava radnika koja mu priznaje Zavod za zapošljavanje.

20.1. Što se tiče nepridržavanja propisanih mjera zaštite na radu odnosno nekorištenja zaštitne radne opreme, potrebno je navesti da je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj nije koristio zaštitnu kacigu za glavu. Međutim, neupotrebljavanje i nepravilno upotrebljavanje zaštitne opreme i osobnih sredstava zaštite na radu ne predstavlja razlog za izvanredni otkaz već za redovan, kako je propisano čl.97. Pravilnika o radu tuženika (list 99 spisa).

21. Budući da je utvrđeno da je otkaz nezakonit, radni odnos tužitelja nije ni prestao, pa je odlučeno da tuženik tužitelja mora vratiti na rad na njegovo radno mjesto i isplatiti mu naknadu plaće za vrijeme dok nije radio zbog nezakonitog otkaza, zbog čega je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke na temelju čl. 124. i čl. 95. st.8.i 9.ZR. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl.29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 78/15, 114/22, 156/22, 155/23)

22. Visina naknade plaće je utvrđena na temelju financijskog vještačenja. Vještak je naknadu plaće tužitelja računao na način da je uzeo u obzir visinu prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca (ožujak, travanj i svibanj 2024.) sukladno čl. 95. st.5. ZR. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je prosječna mjesečna bruto plaća tužitelja 1.206,75 eura, a prosječna mjesečna neto plaća 889,87 eura, te da iznos za isplatu neto plaće ako se u izračun doda i trošak prijevoza, prosječno mjesečno iznosi 926,37 eura. Vještak je naveo da prosječni ukupni trošak plaće iznosi 1.442,36 eura sa zdravstvenim doprinosom na bruto plaći.

22.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke prvenstveno stoga što ni stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun vještaka.

23. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi trošak postupka na temelju čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22). Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.562,50 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 2. listopada 2023. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 21. veljače 2025. 25 bodova prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 13. studenog 2024., 18. prosinca 2024., i 1. travnja 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 262,50 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak vještačenja u iznosu 250,00 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno nakon što presuda bude objavljena. Nije mu priznao ni trošak sastava podneska od 14. studenog 2024. jer je adrese svjedoka i isplatne liste tužitelj trebao dostaviti već uz tužbu, pa je trošak tog podneska nastao njegovom krivnjom. Za sastav podneska od 21. veljače 2025. sud je priznao tužitelju 25, a ne 100 bodova budući da se radi o podnesku u kojem tužitelj nije ništa obrazlagao u smislu iznošenja novih

1 1

činjenica ili primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka već je tužbeni zahtjev samo uskladio (prepisao) s matematičkim izračunom vještaka.

Osijek, 24. travnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika