Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-239/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1569/2021-22 od 3. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1569/2021-22 od 3. prosinca 2024.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-4152/2010 od 6. prosinca 2010. godine, pljenidbom plaće ovršenika NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koju plaću ovršenik prima kod „Šija“ d.o.o. poduzeće za proizvodnju, trgovinu, turizam i uslugu, a radi naplate iznosa od 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, temeljem ovršne isprave, Presude Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-254/05 od 20. svibnja 2008.“

II. Nalaže se tužitelju NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2024., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te naknadi trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti na koje se ukazuje u žalbi, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-97/2004 prvostupanjski sud je utvrdio da je u pravomoćno okončanom postupku između tužitelja i Republike Hrvatske presudom od 6. prosinca 2004. utvrđeno da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zacijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem te presude ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene.

6. Uvidom u spis poslovni broj P-254/2005 istog suda prvostupanjski sud je utvrdio da je Republika Hrvatska protiv tuženika NB podnijela tužbu radi isplate, te da je u ovoj pravomoćnoj okončanoj parnici naloženo NB da Republici Hrvatskoj kao prijašnjem vlasniku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 4002 m2 isplati naknadu u visini tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta što iznosi 100.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom od 6. prosinca 2005. do isplate, te naknadi parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kn.

7. Nije sporno da je Republika Hrvatske u predmetu poslovni broj Ovr-4152/2010 na temelju ovršne isprave P-254/05 podnijela prijedlog za ovrhu protiv ovršenika NB radi naplate tražbine od 100.000,00 kn, zateznih kamata i parničnog troška, pljenidbom plaće kod "Šija" d.o.o., da je ovrha određena rješenjem o ovrsi od 6. prosinca 2010., da je ovršenik u redovitoj žalbi istakao parnični prigovor iz čl. 46. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ), te da je zbog tog žalbenog razloga rješenjem od 8. lipnja 2021. upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Tužitelj u žalbi, te u tužbi ističe tvrdnje da je tražbina ovrhovoditelja prestala (čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a), jer je od društva Zovko Zagreb d.o.o. Sesvete kupio 2002. nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je društvo Zovko Zagreb d.o.o. Sesvete istu nekretninu kupilo od Grada Benkovca temeljem ugovora o prodaji zemljišta od 11. srpnja 2002. na temelju javnog natječaja, te da se naknadno utvrdilo da je ista nekretnina bila u vlasništvu Republike Hrvatske i da Grad Benkovac s njom nije smio raspolagati, te tvrdi da je nakon stupanja na snagu Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13., dalje: Zakon o upravljanju) temeljem čl. 78. ovog Zakona prestala tražbina, te da tužena svoj obvezno-pravni zahtjev mora usmjeriti prema Gradu Benkovcu.

9. Odredbom čl. 78. Zakona o upravljanju koji je bio na snazi od 30. srpnja 2013. do 21. prosinca 2018. propisano je stjecanje prava vlasništva trećih osoba, pa je tako u st. 1. određeno da ako su treće fizičke ili pravne osobe u dobroj vjeri stekle pravo vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a nekretnine su stečene temeljem raspolaganja od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, putem javnog natječaja, smatra se da su treće osobe te nekretnine stekle neposredno od Republike Hrvatske, a Republika Hrvatska je ovlaštena ostvarivati svoja prava obvezno-pravnim zahtjevom protiv jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stavkom 2. propisano je da će državni ured u slučaju iz st. 1. ovoga članka, na zahtjev treće osobe, istoj izdati tabularnu izjavu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na njezino ime, dok je st. 3. propisano da zastarni rok za obvezno-pravni zahtjev iz st. 1. ovoga čl. počinje teći prvog dana od dana izdavanja tabularne izjave iz st. 2. ovoga članka, a također nije sporno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2511/2015 od 10. veljače 2016. zauzeo stav da odredba čl. 78. ima retroaktivnu primjenu.

10. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sa shvaćanjem da nakon stupanja na snagu Zakona o upravljanju i to odredbe čl. 78. tužitelj nije stekao pravo vlasništva, jer je pravo vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao građenjem (P-97/04), slijedom čega nema pretpostavki za proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a.

11. Ova činjenična utvrđenja, zaključke i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti ispravnim ovaj sud.

12. Tužitelju na opširne žalbene navode valja odgovoriti da se tražbina tužene u ovršnom postupku odnosi na isplatu tržišne vrijednosti kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se tužitelju naloži da tuženoj kao poštenom graditelju isplati po čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) kao vlasnici zemljišta 100.000,00 kn sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2005. pa do isplate, te da i po ocjeni ovog suda do prestanka tražbine nije došlo sukladno čl. 78. Zakona o upravljanju, jer tužitelj nije dokazao da je njegov prednik nekretninu od Grada Benkovca kupio javnim natječajem, a niti da je ishodio tabularnu izjavu za upis prava vlasništva, a niti da je vlasništvo stečeno na temelju pravnog posla u dobroj vjeri, a niti da je osnov za uknjižbu prava vlasništva bila ova osnova stjecanja vlasništva.

13. Da bi tražbina tužitelja mogla prestati u smislu odredbe čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a tužitelj je u tijeku postupka trebao dokazati da je tražbina prestala na jedan od načina na koji prestaje tražbina propisana Zakonom o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) i to ispunjenjem (čl. 161. ZOO), prijebojem (čl. 195. ZOO), otpustom duga (čl. 203. ZOO), sjedinjenjem (čl. 207. ZOO).

14. Budući tražbina tužitelja nije prestala po osnovu iz čl. 78. Zakona o upravljanju, a niti je tužitelj u tijeku postupka dokazao da bi tražbina prestala na način kako je to propisano citiranim odredbama ZOO, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog parničnog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a.

15. Odluku o troškovima parničnog postupka je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a trošak ispravno odmjerio po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), te iscrpno obrazložio pod toč. 14. presude.

16. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

17. Budući ne postoje žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš