Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br.Pn-328/21-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Kubatu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 07. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zam. punomoćnice tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, da tužitelju ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete isplati novčani iznos od 7.908,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. siječnja 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do zatraženih 7.963,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj se odbija te se odbija za zatraženu zakonsku zateznu kamatu od 21.09.2018. do 30.01.2019.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.604,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24. travnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20. rujna 2021. navodi da je osiguranik tuženika - vozač GE dana 20.09.2018. u Rijeci, Istarska ulica kbr. 43/4 prouzročio prometnu nezgodu upravljajući osobnim vozilom marke „Peugeot 206», reg. oznake i broja [registarska oznaka], na način da je udario u zadnji kraj motocikla marke Yamaha, tip TBM 900, reg. oznake i broja [registarska oznaka], pri čemu je na motociklu tužitelja nastala materijalna šteta te je isti zadobio teške tjelesne ozljede. Naveo je da je na dan nezgode predmetno vozilo marke „Peugeot 206“ registarske oznake i broja kojim da je upravljao vozač GE bilo osigurano kod tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, po jamstvu policom broj [broj police]. Protiv GE da je podnesena kaznena prijava nadležnom ODO u Rijeci radi počinjenja kaznenog djela iz članka 227. st. 1 i 2. i vođen je kazneni postupak kod Općinskog suda u Rijeci. Kazneni postupak da je okončan osuđujućom presudom posl.br. K-321/2019. Naveo je da u ovoj prometnoj nezgodi je zadobio brojne teške tjelesne povrede – prijelom lateralnog maleola lijeve potkoljenice te VLC lijevog lakta, neurogeno oštećenje u visini spinalnih korijenova C6 obostrano, više desno uslijed pada i udara u kralježnicu, radi kojih ozljeda da je kao hitan slučaj zaprimljen u KBC Rijeka gdje je hospitaliziran. Nakon toga da je otpušten iz KBC Rijeka dana 22.09.2018. na kućnu njegu i uslijed zadobivenih ozljeda da je nastavio sa odlascima na liječničke kontrole koje traju i dan danas. Naveo je da je također u Njemačkoj u 6. mjesecu 2019. 4 dana boravio u bolnici Vogtareut Injektionstherapie Facettensyndrom, u 12. mjesecu 2019. 4 dana boravio bolnici Rosenheim zbog vasovagale Synkope i to 2 puta zbog bolova u vratu, te u 7. mjesecu 2020. 12 dana u Schmerzklinik u Münchenu. Naveo je da je činjenica su da je zbog zadobivenih povreda pretrpio fizičke i duševne bolove, smanjena mu je životna i radna aktivnost, bio mu je naružen izgled, pretrpio je strah, a tijekom liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega te pojačana ishrana. Naveo je da je pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trenutku nezgode i kasnije te bolove nešto manjeg intenziteta tijekom liječenja koje da je trajalo gotovo dvije godine i koje je bilo povezano sa brojnim nelagodnostima (hospitalizacija, operativni zahvati, vađenje šavova, rendgenska snimanja, vezanost za krevet, provođenje fizikalne terapije, nošenje Schanzovog ovratnika, posjećivanje ambulante itd.). Zbog posljedica predmetne nezgode te zaostalih ozljeda, nesporno je da je kod njega došlo do smanjenja opće životne i radne aktivnosti jer da mora ulagati pojačane napore pri obavljanju svakodnevnih radnji te radnih aktivnosti, a zbog napuknuća diska u vratnoj kralježnici bez snage je za stisak te da gubi osjećaj u rukama uslijed čega mu padaju stvari iz ruku, osjeća trnce u rukama i bolove non stop, lijeva ruka mu je slabija i mršavija, kvaliteta života mu je pala te mu je libido slab. Također da je pretrpio strah jakog intenziteta, kako u trenutku nezgode tako i u odnosu na činjenicu neizvjesnosti liječenja zbog prirode zadobivenih povreda. Usto, strah zbog neizvjesnosti liječenja da je još veći zbog činjenice da liječnici u RH bi htjeli operirati tužitelja, a liječnici u Njemačkoj gdje živi da su protiv operacije jer samom operacijom po njihovom mišljenju bolovi neće prestati te će isti trpjeti bolove tokom cijelog života te mu tako umanjiti životne aktivnosti. Naveo je da je uslijed zadobivenih povreda bio mu narušen dosadašnji izgled te da je trpio i duševne bolove zbog naruženosti jer da uslijed oštećenja spinalnih korijenova C6 isti ima ograničene redukcije vrata, a što da je vidljivo tijekom njegovog hodanja i kretanja. Radi što bržeg zacjeljenja zadobivenih povreda te zbog stanja opće iscrpljenosti, nošenja Schanozova ovratnika te kretanje uz pomoć štaka, da je imao potrebu za posebno pojačanom ishranom kao i svakodnevnu tuđu pomoć i njegu. Stoga, da potražuje pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 60.000,00 kuna.

1.1. Tužitelj je podneskom od dana 06. ožujka 2025. nakon provedenih vještačenja konačno precizirao tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se priznaje se pasivna legitimacija kao i nastanak štetnog događaja 20.09.2018.g., no da se osporava visina svih iznosa koje tužitelj potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i visina imovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom jer da navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom u privitku tužbe. Naveo je da je prije podnošenja tužbe uplatio na račun supruge tužitelja, a prema uputi punomoćnika tužitelja, iznos od ukupno 20.000,00 kn na ime neimovinske štete nastale u štetnom događaju, kojeg drži primjerenim nastalom ozljeđivanju tužitelja. Naveo je da osporava visinu svih vidova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom jer da navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu iznosa od daljnjih 60.000,00 kn. Naveo je da osporava visinu svih kvalifikatornih okolnosti preko isplaćenog iznosa, a to obzirom su svi iznosi u tužbi visoko postavljeni i nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH. Naveo je da predlaže tužitelja obvezati da se izjasni prileži li spisu cjelokupna medicinska dokumentacija (ukoliko ne prileži, predlažemo obvezati ga na dostavu daljnje medicinske dokumentacije) kao i je li liječenje završeno te da dostavi ovjerenu presliku zdravstvenog kartona radi uvida u premorbidno stanje. Kod tužitelja da su od ranije prisutne degenerativne promjene vratne kralježnice, kao i psihičke tegobe, što da je sve potrebno uzeti u obzir kod provođenja vještačenja. Osporava se tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu). Nereparirana šteta da nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica pa da kamata na istu može početi teći tek od presuđenja. Naveo je da prigovara i tijeku kamate na neimovinsku štetu kako je postavljen tužbenim zahtjevom od dana 21.09.2018.g. tj. od dana nakon štetnog događaja. Sukladno čl. 1103. ZOO- a obveza pravične novčane naknade da dospijeva danom podnošenja tužbe ili odštetnog zahtjeva, osim ako šteta nije nastala nakon toga. Bitna pretpostavka da bi zatezne kamate počele teći da jest da je šteta nastala tj. da su poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu da nastaje kada se završi liječenje oštećenog, odnosno stabilizacijom njegova zdravstvenog stanja. Zatezne kamate stoga da ne mogu početi teći od dana štetnog događaja pa niti podnošenja odštetnog zahtjeva, jer šteta da još nije bila nastala budući da nisu bili poznati svi elementi štete, uključivo i njezin opseg.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku dokaznog postupak proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to uvidom potvrdu MUP RH, PU PG, Postaja prometne policije od dana 11.10.2018., ovosudno rješenje posl.br. Kov-834/18, medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, saslušao je tužitelja kao stranku, provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom medicinskom vještaku dr.med. Williamu Klariću, specijalistu opće kirurgije, zatim po stalnom sudskom medicinskom vještaku Prof.prim.dr.sc. Elizabeti Dadić-Hero, specijalisti psihijatrije te po stalnom sudskom medicinskom vještaku Doc.prim.dr.sc. Deanu Girottu, specijalisti neurokirurgije.

4. Uvidom u odštetni zahtjev utvrđeno je da je istoga tužitelj putem emaila uputio tuženiku dana 30. rujna 2019.

4.1. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo da se predmetnog dana kretao motociklom iz Rijeke prema Opatiji te koliko se sjeća same nezgode, da se ne sjeća puno toga, da se kretao u koloni te taman negdje na potezu kod dječje bolnice na Kantridi automobil da je naletio na njega u stražnji dio motocikla. Naveo je da je po preporuci liječnika radi jakih bolova uzimao dodatno vitamine, jeo jako puno voća i svega što mu pomaže s obzirom da mu je sam liječnik rekao da se mora aktivirati u smislu da počne što više pazit na sebe. Naveo je da doslovno ništa nije mogao sam napraviti te da su mu supruga i kćer stalno bili uz njega i pomagali mu u svemu, jer da se osjećao kao da mu je duša zarobljena u tijelu. Na kraju je naveo da i nadalje trpi bolove, da ima trnce u rukama, da mu znaju ispadat stvari, da šepa, ima glavobolje.

5. U svom nalazu i mišljenju od dana 21. studenog 2022. stalni sudski medicinski vještak dr.med. William Klarić, specijalist opće kirurgije naveo je da je tužitelj danas star 54 godine ste da trpi slijedeće posljedice nakon predmetne nesreće:

Kroničnu permanentnu jaku bol u vratu, u oba ramena i rukama, koju donekle kupira stalnom medikamentoznom terapijom. Povremeno bol ga budi noću. Vrat da je praktički ukočen u potpunosti, po potrebi okretanja istu radnju izvodi cijelim trupom. Ne radi, ne vozi motor, a auto na kratke relacije 1-2 puta mjesečno sa suvozačem. Hoda antalgično (sporo i laganim korakom) uz ukočenje oba gornja ekstremiteta da ne izazove bol u vratu i ramenima. Povremeno da ide na kratke šetnje koje su ograničene i bolovima u lijevom stopalu, u kući može pospremiti jednostavni obrok jer supruga radi. Koncentracija je usporena i zahtjeva određenu vremensku pripremu (čitanje, pisanje na računalu, praćenje vijesti). Na lijevom gležnju kretnje da su reducirane u lakom do srednjeg stupnja radi posljedice loma. Često da je depresivan. Naveo je da smatra da na temelju svih nalaza i pregleda tužitelja on može uz pojačane napore i djelomičnu tuđu pomoć brinuti se sam za sebe. Uz povremene odmore da može obavljati druge poslove samo 3-4 sata dnevno, životna aktivnost da je smanjena do 60%. Ova ocjena da uzima u obzir i posljedice prve nesreće na motoru 2003 godine koja da je također ostavila određene posljedice na vratnoj kralježnici. Pretrpljeni bolovi:

Jakog intenziteta 15 dana, Srednjeg intenziteta - oko 30 dana, Slabog intenziteta kontinuirano - oko 60 dana te u nastavku povremenog javljanja - još 30 dana do kraja liječenja. Sveukupno 90 dana. Pretrpljeni strah: Primarni jakog intenziteta do 10 minuta u trenucima nakon sudara. Sekundarni strah srednjeg intenziteta prva 2 dana obrade u bolnici, zatim strah ponovno srednjeg intenziteta kad (nakon 2 tjedna od nesreće) se pojavila glavobolja, bolovi u vratu i rukama što je sa obradom trajalo oko mjesec dana. U nastavku sve do završetka liječenja strah da je bio srednjeg intenziteta za ishod liječenja. U to da je uračunato saznanje od supruge da je koncem 12 mj. u dva navrata izgubio svijest. Naruženje: Zaostala promjena pigmentacije na lijevoj podlaktici predstavlja kozmetički defekt ponekad uočljiv. Antalgičan hod predstavlja srednji stupanj naruženja vrlo uočljiv. Tuđa pomoć i njega: Njega da nije potrebna. Tuđa pomoć (nestručna) potrebna da je dnevno 1 do 2 sata. Nije u stanju sam navući čarape i cipele kao i potreba asistencije pri tuširanju. Pojačana ishrana: Nije bila potrebna. Sve trajne posljedice koje danas trpi tužitelj posljedica su najvećim dijelom od prometnog udesa od 20.09.18., a manjim dijelom od udesa 2003. godine te da je ta činjenica uzeta u obzir pri izradi ovog nalaza i mišljenja.

5.1. Tužitelj je primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka iznio u podnesku od dana 24. prosinca 2022., dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 02. siječnja 2023.

5.2. U svom očitovanju od dana 18. siječnja 2023. stalni sudski medicinski vještak dr.med. William Klarić je naveo na primjedbe tuženika da je tužitelj stradao 20.09.18. Hospitaliziran da je na Zavodu za traumatologiju KBC Rijeka, a nakon obrade loma potkoljenice i rane lijevog lakta otpušten je 22.09.2018. bez da se spominju ozljede glave i vrata. Na kontroli traumatologu 09.10.18. u nalazu da se navodi da od nesreće trpi jaku glavobolju i vrtoglavicu. Na narednoj kontroli traumatologu (15.10.18.) u tekstu da se navodi da se kontrolira kod neurokirurga. Slijedeći je nalaz od 29.10.18. od neurokirurga u kojem je radna dijagnoza Potres mozga, distorzija vratne kralježnice i već nosi Schanzov ovratik. Znači ovratnik da je postavljen ranije. Naveo je da očito da tijek liječenja i popis ozljeda nije bio koordiniran između traumatologa i neurokirurga ili nedostaju neki nalazi od samog početka kada je tužitelj pregledan prvi puta u „Hitnom medicinskom traktu“. Nadalje simptomi Trzajne ozljede vrata odnosno i Potresa mozga rijetko da se manifestiraju odmah nakon nesreće, već češće kasnije. Njegovo medicinsko vještačenje da u potpunosti ima uporište u cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji iz KBC Rijeka i kasnije u Neurološkoj klinici Rosenheim - Njemačka. U prilogu podneska tuženika da želi još iznijeti mišljenje o mehanizmu same nesreće. Tužitelj pri vožnji na motoru da je udaren straga prednjim dijelom osobnog vozila. Opis štete na stražnjem dijelu motora i prednjem dijelu vozila govori o silini udarca. Udarac da je bio iznenadni, tako da je tužitelj bio u potpunosti nepripremljen sa olabavljenom muskulaturom vrata. Posljedica toga je tipična Trzajna ozljeda vratne kralježnice sa potresom mozga. Na primjedbe tužitelja je naveo da iz medicinske dokumentacije (Nalaz neurološke klinike Rosenheim) u prometnoj nesreći prije 15 godine citira „bez teškog potresa mozga i fraktura“. Prema iskazu tužitelja ukočenje vrata da je nastalo nakon predmetne nesreće. Prema ovim podacima da se ne može se postaviti oštra granica trajnih posljedica prve i druge nesreće u pogledu vratne kralježnice. Međutim, u predmetnom slučaju nalaz Magnetske rezonance vratne kralježnice od 07.01.19. u KBC Rijeka pokazuje degenerativne promjene od četvrtog vratnog kralješka pa sve do sedmog sa pratećom hernijom diskusa (dakle u više nivoa). Navedene difuzne promjene da ne mogu sve nastati sada tijekom 3-4 mjeseca. Mišljenja je da je ovakva patologija bila dijelom prisutna od ranije i uglavnom je bila asimptomatska sve do predmetnog događaja. Sasvim sigurno da vrat nije bio ukočen kao sada. Zato na pitanje tužitelja da može aproksimativno odgovoriti da prva predmetna nesreća i potres mozga učestvuju sa 10% na već napisano smanjenje životnih aktivnosti od 60%. Posljedice samo predmetne nesreće umanjuju životne aktivnosti tužitelja za 50 %. Prisutni trajni bolovi nakon završenog liječenja da su uzeti u obzir pri ocjeni umanjenja životnih aktivnosti te da ih spominje podcrtano na kraju naslova „Sažetak liječenja“ i ponovno u naslovu „Smanjenje životnih aktivnosti“ /drugi i treći red/

5.3. Saslušan na ročištu dana 22. ožujka 2023. stalni sudski medicinski vještak dr.med. William Klarić je naveo da je liječenje počelo 20.9.2018., a kraj liječenja možemo zaokružiti na konac 2019. Kad ocjenjuje fizičke bolove onda ocjenjuje pretrpljene bolove do traje liječenje. Nakon završetka liječenje on da je i dalje trpio bolove različitog intenziteta te da ih brojčano ne iznašamo nego ulaze u smanjenje životne aktivnosti. Smatra da je prvenstveno glavna posljedica to što je njemu vrat ukočen, od njega najviše tripi i tu smatra da je životna aktivnost smanjenja za 20-25%. Što se tiče bolova da ih ne trpi svaki dan nakon završenog liječenja. Neke aktivnosti u toku dana izazivaju kod njega pojavu bolova, a neke ne. I tu da treba procijeniti i brojčano to bi bilo oko 18-20%, malo manje. Ostalo što ostaje od onih 5%, ide na smanjenje pokretljivosti skočnog zgloba, sve skupa 50%, bilo je 60%, smanjio da je s razlogom. On da je imao propisani lijek protiv bolova, ali nije imao svaki dan bolove, bilo je dana kad je imao podnošljive bolove i nije trebalo uzeti lijek, ali da je bilo dana kad su bolovi bili jačeg intenziteta i kad je lijek trebalo uzimat. Naveo je da mislim da bi bilo strašno s njegove strane da napiše da su bolovi trajali od početka do kraja liječenja svaki dan. On da nije bio hospitaliziran, osim na početku prva dva dana na traumatologiji, zbog loma. Cijeli period liječenja da je bio u kući. Da su to bili bolovi svakodnevno, srednjeg ili jačeg intenziteta pa on bi bio hospitaliziran, na odgovarajućoj njezi te da on ostaje kod toga. Prije toga da mora nešto spomenuti. Svaki ozlijeđeni koji dođe u bolnicu bude pregledan u ambulanti hitnog medicinskog trakta i tu da se napravi detaljno pregled i potrebna dijagnostika. Njega da su vjerojatno slikali, dobio je longetu i obradili su ga ranu na podlaktici. Nakon toga da je smješten na odjel. Ovaj nalaz iz hitnog med. trakta kasnije da ide s pacijentom, gdje ide pacijent ide i nalaz. Na tom nalazu piše sve. Liječnik koji je napisao otpusno pismo morao je imati u povijest bolesti nalaz iz hitnog medicinskog trakta. Međutim u dokumentaciji da ga nema, da ga nije našao. To da se koji put i dešava ili liječnik zaboravi ili je liječnik izgubio nalaz. Nalaz da je bio bitan jer su pisane sve ozljede. Na motoru da su oštećenja strašna, a to da govorio i o silini udarca. Tužitelj da je događaj pretrpio tako što je to nastupilo iznenada. I to da je onda u takvim slučajevima zbog inercije siline, glava ide nazad. On da je sigurno dobio ekstenzijalnu ozljedu vratne kralježnice koja se u otpusnom pismu ne spominje, ali tegobe pomalo dolaze kasnije na vidjelo u nalazima kad se nakon dva tjedna počeo žaliti traumatologu jer je samo išao tamo nakon toga. Ozljeda da je bila vratne kralježnice, dokazana na magnetskoj rezonanci. Zadobio je i potres mozga, trpio je i glavobolje jake. Tužitelj da trpi permanentne bolove, različitog intenziteta. Ima ukočen vrat, on da je bio kod njega na pregledu, da ga je pregledao, kretnje u vratnom segmentu su minimalne, praktički ne postoje. Njegov hod i pokret pri hodu čak da su prilagođeni ovim bolovima na vratu. On motor više da ne vozi. Ponekad ide u auto sa nekim ili sa suprugom koja sjedi pokraj njega i može voziti 10 minuta. Smatra da je glavna posljedica kod njega to što mu je vrat ukočen i tu je smanjenje životne aktivnosti 20-25%. Nakon toga da je uzeo u obzir ove bolove koje on ima i njih sam ocijenio 18- 20%. Ima u lakšem do srednjem stupnju umanjenu kretnju gibanja stopala., ali hoda, ne treba mu pomagalo. Naveo je da nije imao zdravstveni karton tužitelja. To da su neurokirurzi utvrdili. Potres mozga da se utvrđuje temeljem anamneze, a ne nikakvih drugim pomagalima. Snimke koje da su napravljene, kao i magnet da ne ukazuju ništa na potres mozga, sve na bolest vratnog segmenta kralježnice. Kad smo kod vratne kralježnice, neurokirurzi da su mu preporučili operaciju. Imao je degenerativne promjene i to da je pokazao magnet 7.1. On da se spominje iz medicinske dokumentacije 07.01.2019. i na tom magnetu da se vide neke promjene koje nisu od sada svježe, već od prije.

6. U svom nalazu i mišljenju od dana 20. lipnja 2023. stalni sudski vještak Prof.prim.dr.sc. Elizabeta Dadić-Hero, specijalisti psihijatrije, navela je da prema opisu događaja isti da je bio iznenadan i neočekivan. U trenutku događaja tužitelj da je osjećao egzistencijalni strah. Pretrpljeni strah dijeli se na primarni i sekundarni. Primarni strah da se može definirati kao afektivni odgovor na neposrednu opasnost, dok se sekundarni strah javlja kasnije i zapravo rezultira iz jednog složenog odnosa u kojem sudjeluje cjelokupna ličnost sa svom dinamikom njezinih relacija i odnosa. Sekundarni strah da predstavlja strah u širem smislu, odnosno prevladavajuće raspoloženje. Strah se proživljava kroz nagonsko-instinktivnu sferu kao i kroz racionalnu. Intenzitet straha ovisi i o tijeku i ishodu liječenja. Za vrijeme trajanja događaja, tužitelj da je osjećao primarni strah koji da je bio izuzetno visokog intenziteta. Trajanje primarnog straha da je teško precizno odrediti, a isti da je svakako trajao najmanje koliko je trajalo sam događaj, odnosno do dolaska HP. Sekundarni strah započinje već u vrijeme primarnog straha. Obzirom na navode tužitelja, da se može zaključiti da je strah jakog intenziteta postojao do dolaska u KBC Rijeka. Strah srednjeg intenziteta da je trajao do otpusta iz bolnice odnosno 22.09.2018. godine. Strah blagog intenziteta da je trajao do prve kontrole odnosno 1.10.2018. godine. Tijekom razgovora sa vještakom tužitelj da iznosi nespecifične psihičke poteškoće, a koje povezuje doživljenom traumom. Navodi da ima nesanicu, ponovno proživljavanje te nemir koji ga preplavi. U psihijatrijskom liječenju neredovit, a medikacija upitna. I sam tužitelj da tijekom razgovora navodi visoki samoprocjenski postotak funkcioniranja „vratio sam se na 70-80% posto onoga što sam bio“. Obzirom na gore sve navedeno može se zaključiti da je kod tužitelja ŽE došlo do smanjena opće životne aktivnosti zbog štetnog događaja do 5%.

6.1. Niti tužitelj, niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

7. U svom nalazu i mišljenju od dana 29. listopada 2024. stalni sudski vještak Doc.prim.dr.sc. Dean Girotto, specijalist neurokirurgije, naveo je da tužitelj i danas povremeno i dalje trpi posljedice predmetne nesreće. Zaostaje kronična bol koja se povremeno kupira medikamentoznom terapijom kao i fizikalnom terapijom po preporukama liječnika u Njemačkoj. U vratu da je zaostala ograničena pokretljivost u srednjem stupnju. U lijevom gležnju kretnje da su reducirane u lakom stupnju i ponekad boli kod promjene vremena. Smanjenje ŽA aktivnost zbog ozljede vratne kralježnice je zaostala maksimalno do 5 %, dok ozljeda skočnog zgloba da je predmet procjene traumatologa. Uvjetovano da je smanjenjem pokretljivosti vratne kralježnice nakon ozljede u lakom do srednjem stupnja te je umanjeno zbog prethodnih ozljeda. Po njegovom mišljenju procjena smanjenja ŽA za skočni zglob da je do 5%. Uvjetovano je smanjenjem pokretljivosti u lakom stupnju. Pretrpljeni bolovi jakog intenziteta do 5 dana, srednjeg intenziteta oko 20 dana, a slabijeg intenziteta oko 60 dana, dok se povremeni bolovi daje javljaju i uklopljeni su smanjenje ŽA. Dijagnoza potresa mozga da je naknadno postavljena po nalazu neurokirurga. Klinički znaci te potvrde su nejasni i nisu opisani niti u nalazu traumatologa niti kod neurokirurga stoga da ne može procjenjivati smanjenje ŽA po toj ozljedi. Nema niti popratne medicinske dokumentacije koja bi potvrđivala postojanje iste. Ozljeda vratne kralježnice da je jasna po svim simptomima opisa traumatologa, neurokirurga i fizijatra te stoga ona dominantno utječe na smanjenje ŽA. Sve smetnje koje navodi da su smetnje vezane uz posljedice ozljede vratne kralježnice. Jedino što kod ozljede vratne kralježnice nema neuroradiološkog apsolutnog dokaza traumatske ozljede već da je na MRI potvrđeno postojanje osteodegenerativnih promjena koje su kroničnog karaktera. Vjerojatno sama predmetna ozljeda dovela je do akutizacije smetnji u vratnoj kralježnice koje su i danas smetnja kroničnog karaktera. Navedene ostedegnerativne promjene da nisu nastale po traumi već su i postojale daleko ranije i uglavnom su bile asimptomatske sve do predmenog događaja. Ranije sigurno vrat da nije bio ovako ograničeno pokretan. S obzirom da je indicirano operacijsko liječenje od strane neurokirurga u tijeku liječenja koje je po mišljenju apsolutno bilo indicirano /prema MRI nalazu i simptomatologiji koja je odgovarala nalazu/ da smatram da je tad liječenje moglo biti riješeno ili bi barem smetnje umanjilo. U izradi ovog nalaza vještačenja uzeta da je u obzir manjim dijelom činjenica ozljeđivanje iz 2003. godine koja da je djelomično utjecala na predmetnu ozljedu i njezine današnje smetnje. Naruženje - manja zaostala promjena pigmentacije od rane na lijevoj podlaktici predstavlja kozmetički defekt ponekad vidljiv trećim osobama. Tuđa pomoć i njega - njega da nije bila potrebna. Eventualno tuđa nestručna pomoć da je bila potrebna 1-2 sata kod oblačenja prvih 3 tjedna nakon izlaska iz bolnice, a to je bilo zbog ozljede skočnog zgloba a zbog ozljede vratne kralježnice nije bila potrebna. Pojačana ishrana - nije bila potrebna.

7.1.Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj svoje primjedbe istaknuo na ročištu dana 22. siječnja 2025.

7.2. Na ročištu dana 07. ožujka 2025. vještak Klarić je naveo da se od tih 60 %, 54, 55% odnosi na ozljedu vratne kralježnice, a preostali postotak na ozljedu lijevog skočnog zgloba. Vještak Girotto je naveo da je ocijenio sa maksimalno 5% s obzirom da tužitelj je imao prometnu nesreću i prije ove gdje ne znamo načelno koje su bile njegovo ozljede. Sam klinički tijek liječenja govori u prilog trzajne ozljede bez po njemu osobno nekih težih manifestacija i praćenje kroz preglede specijalista, a da nije bilo niti utvrđeno motorički deficitar na rukama, što da potvrđuje i sam spec. neurokirurg, a također imamo MG nalaz koji je uredan. Vještak Klarić navodi da je tužitelj vozio motor i da ga je sa stražnje strane udario osobni automobil. On da je u tom trenutku bio nepripremljen za taj udarac. Opušteno je vozio motor. U takvim slučajevima tipične da su ozljede, što kolega neurokirurg zna vratne kralježnice. To da je jedan poseban etitet i kad da je bio dobro proučen prije 40 godina u svim autima osobnim trebalo je imati oslonac koji ga u motoru nema. Nije ga imao ni tužitelj tako da je ta glava njegova zbog inercije išla u prema nazad, a tijelo s motorom prema naprijed. Slijedeći korak da je da glava kao iz katapulta ide prema naprijed i tu nastaju ozljede vratne kralježnice. Indicirana da je bila operacija koja je iz odjela njegovog kolege, a da ne vjeruje da su operacije indicirane bez veze. Tu da je bio i magnet koji je pokazao određene promjene na diskovima, ali da se slaže da su tu bile degenerativne promjene i prije. Onda je odbio operaciju, a nakon dva mjeseca da misli da je opet ponuđena jer da nije mogao izdržati od bolova i u nalazu neurokirurga piše da će se odstraniti disk koji je pukao i napraviti detebrosintezu – ukočenje 4 vratna kralješka. Vještak Girotto je naveo da u životnom vijeku svakoga tijekom života postepeno da rastu degenerativne promjene, kod nekoga jače, kod nekoga slabije i ne zahvaćaju samo zglobove vratne kralježnice nego i grudne, slabinske, zglobova ramena itd. Kada govorimo o osteorodegenerativnim promjenama da govorimo o degenerativnim promjenama u samoj vratnoj kralježnici koja se rezultirao osim biološkim i vanjskim utjecajem kao što su kod predmeta ozljede fizičke uslijed npr. prometnih nesreća. Kod tužitelja indikacija za operaciju da je bila dugotrajna smetnja, a može se reći isprovocirana sa traumatskom ozljedom pri padu, ali sa dis osteofitom C6, C7, što da govori u prilog teškoj težeg osteodegeretivnog promjena navedenog segmenta. Iz nalaza specijalista pa i nalaza magnetske rezonance vidljivo je da ne postoje traumatska ozljeda diska, kao npr. svježi ekstrogat ili puknuće zdravog diska, već prava osteodegenerativna promjena koja je dovela do smetnji koje su prijepor između procjene njega kao neurokirurga i samog traumatologa. Svaka operacija pa i operacija vratne kralježnice ima niz nus promjena, odnosno komplikacija ako ćemo govoriti o tome, prvenstveno progresija simptoma koji su dijagnosticirani zbog promjena u samoj vratnoj kralježnici, a to su motorički deficit, bolni sindrom, a kod tužitelja da je umiješano i psihogene promjene. Operacija vratne kralježnice kod tužitelja da bi bila pristup prednje strane vrata sa ablacijom diska i umetanjem umetka koji kasnije fuzira, odnosno spaja ta dva kralješka i da je ta operacija odbijena od strane tužitelja. Naveo je da dobrobiti operacije uvijek ima više prednosti u odnosu na odbijanje operacije, s obzirom da kirurški rješavamo primarnu smetnju, a to je bol, a nekad i neurološke teže smetnje. Jedna operacija kirurška pa i operacija vratne kralježnice da ne može garantirati da će se to desiti. Potres mozga da je tjelesna ozljeda koja prati više simptoma, zato govorimo o sindromu, znači prati ozljedu primarnu i zbog nje inicijalno se pacijent mora hospitalno opservirati, tako da je moje mišljenje da simptome koje navodi nakon mjesec dana vjerojatno nisu dominirale zbog ozljede glave i dijagnoze potresa mozga. Vještak Klarić je naveo da ustraje kod toga da SOŽA iz oba dvije prometne nesreće je ukupno 60%. Vještak Dadić-Hero navodi da po Baltazarovoj formuli nakon što se usuglase vještaci kirurzi da onda na njezin dio pada 50% od usuglašenog postotka. Vještak Girotto naveo je da je prevelika razlika između SOŽA-e koju je on dao i vještak Klarić. Vještak Klarić naveo je da se on čvrsto drži medicinske dokumentacije i da po njemu proizlazi umanjenje od 60% iz konkretne liječničke dokumentacije.

8. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Odredbom članka 19 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO- a, propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

10. Odredbom članka 1046 ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11. Nadalje, odredbom članka 1100 stavak 1 i 2 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, dok je odredbom članka 1095 ZOO- a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

12. Naime, valja navesti da su u predmetnom postupku provedena tri medicinska vještačenja i to po stalnom sudskom medicinskom vještaku dr.med. Williamu Klariću, specijalistu opće kirurgije, zatim po stalnom sudskom medicinskom vještaku Prof.prim.dr.sc. Elizabeti Dadić-Hero, specijalisti psihijatrije te po stalnom sudskom medicinskom vještaku Doc.prim.dr.sc. Deanu Girottu, specijalisti neurokirurgije te da ovaj sud u cijelosti prihvaća vještačenje Prof.prim.dr.sc. Elizabeti Dadić-Hero, specijalisti psihijatrije u dijelu koji se odnosi na strah kojeg je tužitelj pretrpio, kao i da u cijelosti prihvaća vještačenje dr.med. Williama Klarića, specijalista opće kirurgije, izuzev u dijelu koji se odnosi na umanjenje životnog aktiviteta kod tužitelja s obzirom da je vještak Klarić i u osnovnom nalazu i dopunskim očitovanjima naveo da se od tih 60%, 54 do 55% odnosi na ozljedu vratne kralježnice te se u tom dijelu prihvaća vještačenje Doc.prim.dr.sc. Deana Girotta, specijalista neurokirurgije s obzirom da je tužiteljeva prevladavajuća ozljeda upravo iz domene navedenog vještaka koji je naveo da smanjenje ŽA aktivnost zbog ozljede vratne kralježnice je zaostala maksimalno do 5%.

12.1. Osim toga, također valja navesti da tužitelj iako pozvan nije dostavio svoj zdravstveni karton te je na ročištu dana 04. listopada 2023. naveo da on zdravstveni karton nema u RH već da se isti nalazi u SR Njemačkoj, dok je na ročištu dana 11. ožujka 2024. naveo da nije uspio pribaviti zdravstveni karton te da isti neće biti u mogućnosti pribaviti ni u budućnosti sve iz razloga jer je zdravstveni liječnik otišao u mirovinu te da zdravstveni karton datira od prije 19 godina te da iz provedenih vještačenja proizlazi da je tužitelj odbio operativni zahvat vezano za ozljedu vratne kralježnice.

13. Stoga, u odnosu na tužitelja, a s obzirom na utvrđenje medicinskog vještaka dr.med. Williama Klarića, specijalista opće kirurgije o pretrpljenim fizičkim bolovima te cijeneći dužinu trajanja i intenzitet istih, ovaj sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada s naslova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 3.663,15 eura.

14. Kako iz nalaza vještaka Prof.prim.dr.sc. Elizabeta Dadić-Hero, specijalisti psihijatrije u pogledu straha proizlazi da za vrijeme trajanja događaja, tužitelj da je osjećao primarni strah koji da je bio izuzetno visokog intenziteta. Trajanje primarnog straha da je teško precizno odrediti, a isti da je svakako trajao najmanje koliko je trajalo sam događaj, odnosno do dolaska HP. Sekundarni strah započinje već u vrijeme primarnog straha. Obzirom na navode tužitelja, da se može zaključiti da je strah jakog intenziteta postojao do dolaska u KBC Rijeka. Strah srednjeg intenziteta da je trajao do otpusta iz bolnice odnosno 22.09.2018. godine. Strah blagog intenziteta da je trajao do prve kontrole odnosno 01.10.2018. godine, ovaj sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljeni strah iznosi 2.500,00 eura.

15. Iz nalaza i mišljenja i proizlazi vještaka Doc.prim.dr.sc. Deana Girotta, specijalista neurokirurgije proizlazi da tužitelj i danas povremeno i dalje trpi posljedice predmetne nesreće. Zaostaje kronična bol koja se povremeno kupira medikamentoznom terapijom kao i fizikalnom terapijom po preporukama liječnika u Njemačkoj. U vratu da je zaostala ograničena pokretljivost u srednjem stupnju. U lijevom gležnju kretnje da su reducirane u lakom stupnju i ponekad boli kod promjene vremena. Smanjenje ŽA aktivnost zbog ozljede vratne kralježnice je zaostala maksimalno do 5%, dok ozljeda skočnog zgloba da je predmet procjene traumatologa. Uvjetovano da je smanjenjem pokretljivosti vratne kralježnice nakon ozljede u lakom do srednjem stupnja te je umanjeno zbog prethodnih ozljeda. Po njegovom mišljenju procjena smanjenja ŽA za skočni zglob da je do 5%. Uvjetovano je smanjenjem pokretljivosti u lakom stupnju, odnosno ukupno 10% te kako je u dopunskom očitovanju vještak naveo da operacija vratne kralježnice kod tužitelja da bi bila pristup prednje strane vrata sa ablacijom diska i umetanjem umetka koji kasnije fuzira, odnosno spaja ta dva kralješka i da je ta operacija odbijena od strane tužitelja, kao i da dobrobiti operacije uvijek ima više prednosti u odnosu na odbijanje operacije, s obzirom da kirurški rješavamo primarnu smetnju, a to je bol, a nekad i neurološke teže smetnje, stav je ovoga suda kako je do nastanka neimovinske štete došlo, između ostalog, i krivnjom samog tužitelja s obzirom da je odbio operaciju, stoga ovaj sud smatra da pravična novčana naknada za umanjenje opće životne aktivnosti tužitelja iznosi 1.900,00 eura.

16. Što se tiče naruženja kod tužitelja vještak dr.med. William Klarić, specijalistu opće kirurgije, naveo je da zaostala promjena pigmentacije na lijevoj podlaktici predstavlja kozmetički defekt ponekad uočljiv, dok da antalgičan hod predstavlja srednji stupanj naruženja vrlo uočljiv, stoga ovaj sud smatra da pravična naknada za naruženje iznosi 2.000,00 eura.

17. Vještak dr.med. William Klarić, specijalist opće kirurgije, utvrdio je da njega da nije potrebna. Tuđa pomoć (nestručna) potrebna da je dnevno 1 do 2 sata, nije u stanju sam navući čarape i cipele kao i potreba asistencije pri tuširanju pa je ovaj sud uzeo u obzir prosječnu satnicu osoba koje se bave pružanjem usluga pomoći u domaćinstvu u visini od 4,00 eura po satu te smatra da pravična novčana naknada tužitelju za tuđu pomoć i njegu iznosi 500,00 eura.

18. U odnosu na troškove pojačane prehrane vještak dr.med. William Klarić, specijalist opće kirurgije je naveo da ista nije bila potrebna.

19. Valja navesti da je prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade neimovinske štete za tužitelja ovaj sud primijenio pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod posl.br. Su-IV-47/2020-5.

20. Slijedom navedenog tužitelju je s osnova povrede prava osobnosti (neimovinske štete) te s osnova imovinske štete, a sve u skladu s člankom 19 u svezi članka 1100 ZOO-a te u skladu s člankom 1095 ZOO-a dosuđena šteta (neimovinska i imovinska šteta – 10.563,15 eura – 2.654,45 eura nesporno isplaćeni dio) u ukupnom iznosu od 7.908,70 eura.

21. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do isplate (Zaključak sjednice Građanskog odjela VSRH od 12. travnja 2016.god.) odnosno od dana 30. siječnja 2019.

22. Na dosuđeni iznos imovinske štete (tuđe pomoći i njege) tužitelju pripada zakonska zatezna kamata u skladu s odredbom članka 12 stavak 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, odnosno od dana 30. siječnja 2019.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

24. Među strankama nije bio sporan osnov, već samo visina. Tužitelj je uspio sa 100% osnova, dok je tuženik uspio sa 0% osnova. U odnosu na visinu tužitelj je uspio sa 99,3%, dok je tuženik uspio sa 0,70%, iz čega proizlazi da je tužitelj uspio sa 99,3% u sporu, a tuženik sa 0,70%.

24.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a tužitelju je kao potreban dosuđen trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife), zastupanja na devet ročišta i to osam u iznosu od 200,00 eura za svako i jedno u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.t.1., t.2. Tarife), sastavljanja dva podneska i to jedan u iznosu od 200,00 eura i jedan u iznosu od 100,00 eura (Tbr.8.t.1. i t.3 Tarife). Dakle ukupni trošak tužitelja iznosi 2.200,00 eura pa kako je tužitelj u sporu uspio sa 99,3% dosuđen mu je trošak u iznosu od 2.184,60 eura, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 546,15 eura, trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.261,33 eura, trošak tumača u iznosu od 360,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 126,09 eura te sudska pristojba na presudu u iznosu od 126,09 eura, a što sveukupno iznosi 4.604,26 eura.

24.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 24. travnja 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika