Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-813/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-849/2023-14 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-849/2023-14 od 10. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
''Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, svotu od 14.198,06 EUR/106.975,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.02.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.""
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, postupak koji joj je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu isplaćenih invalidskih mirovina zbog ozljede na radu osiguraniku ĐM za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. u ukupnom iznosu od 14.198,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. veljače 2023. do isplate.
7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odlukama Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/22 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022., prema kojem tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u razmjernom iznosu sukladno čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine". 151/05., 36/09., 75/09. -dalje ZOOP), a kako je osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja od 6. kolovoza 1996. već priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu pa ne postoji razlika na koju bi tužitelj ostvarivao pravo u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
8. Tužitelj u žalbi osporava pravilnu primjenu materijalnog prava, navodeći da ostvaruje pravo na naknadu štete u punom iznosu primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., dalje u tekstu: ZOMO).
9. Žalbeni navodi tužitelja o primjeni materijalnog prava nisu osnovani.
10. Prema pravnom shvaćanju izraženom u ranije citiranim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osigurateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih iz mirovine, mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO.
11. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog Zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (čl. 8. st. 1. ZOOP).
12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je o zahtjevu tužitelja odlučio primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP-a prema kojem tužitelj ostvaruje pravo na isplatu štete u razmjernom iznosu i to samo u visini razlike između iznosa invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu. Kako je rješenjem tužitelja broj IN-904742 od 6. kolovoza 1996. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje štete koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.
13. Žalbene navode kojima se pobija odluka o troškovima postupka ovaj sud nije razmatrao jer pobijana presuda ne sadrži odluku o troškovima postupka.
14. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 24. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Banac